Trnovi vijenac na hrvatskome grbu

4

Kada je 20. lipnja 1928. u Narodnoj skupštini u Beogradu dvorski agent i zastupnik srpske Radikalne stranke Puniša Račić ubio narodne zastupnike pavla radića i dr. Đuru Basaričeka, ranio Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu-pogodio je srce ideje samog jugoslavenstva, kao takvog. Strašan i u parlamentarnoj povijesti nezapamćen zločin naložio je, vjerojatno i organizirao kralj Aleksandar.

U sudskom iskazu od 24. srpnja 1928.Stjepan Radić između ostalog izjavljuje:

Jamčim svojom glavom da Stjepan Radić mora danas ovdje biti ubijen-govorio je radikalni zastupnik Toma Popović. Ovaj zločin od 20.lipnja 1928. naviještala je kroz više mjeseci sva beogradska štampa „ Politika „ je imala uvodni članak, koji je završila time, da će se naći svjestan građanin, koji će se sa mnom obračunati, ako državna vlast sa mnom ne obračuna

Stjepan Radić umro je 8. kolovoza 1928.

Knjiga: „ Hrvatskim mučenicima-Spomen spis na tragične događaje u lipnju i kolovozu 1928. „ tiskana je u Zagrebu, a zbog cenzure nije naveden niti urednik niti izdavač.

Te godine Božićni broj „Doma „ glavnog glasila HSS u dva izdanja objavio je pjesmu Božidara Magovca „Božićno svjetlo „ ilustriranu trnovim vijencem s probodenim hrvatskim grbom:

Božićno svjetlo
Hrvatskih mučenika…
U divovskoj borbi za čovječja prava
Slavimo Božić mira i veselja
Podpuna da bude čovječnosti slava,
Vijenac i uspjeh svih hrvatskih želja..
I Hrvatska je obasjana bijela
Zvijezdom doba vječno pravednoga,
Sva su naša čarna topla sela
Puna Krista, duha čovječnoga…
Božićno svjetlo naših Mučenika
Hrvatsku daleko žarko obasjava,
Širi se do mora, divnog Dubrovnika
I na sjever tamo, gdje je brza Drava…
A veliki Radić duhom nas ovija,
Iz narodne duše vijenac molbe svija:
Duševne oči Bog svima daj
Sloboda ovdje, a tamo raj !

Državni odvjetnik, koji je u tome broju Doma zaplijenio dva članka nije zaplijenio navedenu pjesmu a ni sliku trnova vijenca. Isti klišej slike trnova vijenca korišten je i u Božićnom broju Doma 1929. uz članak Vlatka Mačeka. Tada je državni odvjetnik ocijenio da taj trnov vijenac kod drugih stvara raspoloženje da se stanoviti dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca izdvoji iz cjeline kao samostalna država, vidi to raspoloženje koje 1928. nije vidio- „i ako su se Hrvati i onda faktično nalazili u istoj državi kao i danas, u kojoj u međuvremenu nije nastala nikakva druga promjena osim što je ustavno stanje promijenjeno u apsolutističko „ ističe uredništvo Doma državnom tužitelju, koji je kod suda za zaštitu države u Beogradu, 24. ožujka 1929. podigao tužbu protiv Vlatka Mačeka, kao izdavača lista, po članu 3. Zakona o zaštiti države.

Uredništvo doma navodi: „Kako preštampavanje ne zaplijenjenih stvari nije kažnjivo niti po zakonu o štampi a kamoli po zakonu o zaštiti države. Optužba je inkriminirala tu sliku trnovog vijenca sa hrvatskim grbom u vezi članka dra Vlatka Mačeka, dok se iz navedenog vidi, da niti je bila slika napravljena u vezi sa spomenutim člankom a niti je članak bio pisan u vezi s tom slikom, jer dr V. Maček nije pišući taj članak znao da će biti uvršten u okviru spomenutog klišeja. Za dokaz svojih tvrdnji predlažem tome sudu prvo i drugo izdanje Božićnog Doma 1928. i Božićni broj Doma 1929. uredništvo zatim iznosi značenje slike:

Značenje slike: Mučenička i patnička Hrvatska gleda u svoje narodne mučenike kao simbole svoje borbe za slobodu. Hrvatska se sjeća svojih mučenika, poginulih u beogradskoj skupštini od srbijanskih metaka, koji su zločinački hitci po svim moralnim i životnim zakonima proveli duševno odcjepljenje Hrvatske od Srbije. To su odcjepljenje prema tome izvršili već gotovo prije dvije godine dne 20. lipnja 1928. svi oni, koji su zamislili i organizirali strahoviti pokolj Hrvata u beogradskoj skupštini, kada su tri hrvatska narodna predstavnika-među njima i sam vođa hrvatskoga naroda-poginula, a dvojica predstavnika hrvatskoga naroda bila teško ranjena, misleći an taj način riješiti hrvatsko-srpski spor.
Tri mučenika-tri svjećice pali hrvatski narod kao molitvu, da moralno odcjepljenje koje je posljedica palih žrtava, dobije što prije konkretne forme. Paliti svijeće i moliti ne može biti kažnjivo ni po jednom državnom ni ljudskom zakonu

Tko je bio Božidar Magovac autor pjesme „Božićno svjetlo „? Ovaj publicist i političar (Zagreb, 1908-Zagreb 1955 ) kao gimnazijalac uključio se u organizaciju HSS-a. na studiju postaje tajnik Sveučilišne mladeži „Matija Gubec „. Suradnik je u mnogim novinama. Svoje misli izražava i u pjesmama. Tako u Domu od 25. travnja 1928. objavljuje pjesmu „Bože živi Stjepana radića ” a u „Hrvatskom borcu „ koji uređuje Joe Matošić, 18. XI 1928. objavljuje pjesmu „ Neka živi od mora do Dunava Hrvatska slobodna država „ U njenoj zadnjoj kitici pjeva:

Oj Radiću trobojnice naša
U najljepši sad nas vodi boj
Muka naših prelila se čaša
Hrvat mora bit gospodar svoj !

Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, Magovac se zauzima za aktivniju ulogu HSS-a i ne slaže se Mačekovom politikom čekanja. U svibnju 1943. s obitelji odlazi iz Zagreba na partizanski teritorij. Tamo u srpnju 1943 pokreće „Slobodni dom „ kojemu je bio glavni urednik, te osniva „Izvršni odbor hrvatskog seljačkog pokreta „ čiji članovi u Plaškom 13.X.1943. postaju vijećnici ZAVNOH-a Magovac je tada izabran za potpredsjednika Izvršnog odbora ZAVNOH-a. na II zasjedanju AVNOJ-a u studenom 1943 izabran je za potpredsjednika KNOJ.a ( Korpus narodne obrane Jugoslavije ) Već u prvom broju Slobodnog doma ističe :

U NOBU-u pristaše HSS-a ostaju na svom programu, kao što i pristaše drugih stranaka u borbi ostaju na njihovim

Unutar partizanskog pokreta nastoji izgraditi samostalnu ulogu HSS-a tražeći slobodno djelovanje ove organizacije i uspostavu partnerskog odnosa sa komunistima, čime je izazvao spor s vodstvom KPH ali i s Izvršnim odborom HSS-a koji mu iskazuje nepovjerenje. Prisiljen je dati ostavku na dužnost potpredsjednika KNOJ-a te je uklonjen sa svih dužnosti te potkraj kolovoza 1944. interniran u Podselje na Visu. Koncem rata vraća se u Zagreb te je postavljen za upravitelja Gradske knjižnice. U ožujku 1947. smijenjen je i zatvoren. Na montiranom sudskom procesu u studenom 1948. osuđen je na 6 godina robije s prislinim radom. Kaznu je do 19.VII 1952. izdržavao u Staroj Gradišci.

Tako se u Magovčevu slučaju potvrdila ona narodna : “Tko sa đavlom tikve sadi o glavu mu se obijaju

facebook komentari

  • peppermintt

    “U sudskom iskazu od 24. srpnja 1928.Stjepan Radić između ostalog izjavljuje:

    „Jamčim svojom glavom da Stjepan Radić mora danas ovdje biti ubijen-govorio je
    radikalni zastupnik Toma Popović. Ovaj zločin od 20.lipnja 1928.
    naviještala je kroz više mjeseci sva beogradska štampa „ Politika „ je
    imala uvodni članak, koji je završila time, da će se naći svjestan
    građanin, koji će se sa mnom obračunati, ako državna vlast sa mnom ne
    obračuna „ “

  • peppermintt

    “Oj Radiću trobojnice naša

    U najljepši sad nas vodi boj

    Muka naših prelila se čaša

    Hrvat mora bit gospodar svoj !”

  • peppermintt

    “Tako se u Magovčevu slučaju potvrdila ona narodna : “Tko sa đavlom tikve sadi o glavu mu se obijaju „”

    Izvrstan tekst 🙂

  • peppermintt

    Na netu moš svega nać Ali nigdi nisam mogla pronać sliku ovog trnovog vijenca, znači ovo je eskluziva 🙂