Pratite nas

Hrvatska

Trojanski konj u referendumskom ruhu – Zašto o promjeni izbornoga zakona u vrijeme izborne kampanje?!

Objavljeno

na

Zašto inicijativa za raspisivanje referduma o ustavnoj izmjeni Izbornoga zakona i to baš u vrijeme izborne kampanje za predsjednika Republike Hrvatske?

Malo tko je postavio jedno posve logično i neodgovoreno pitanje: Zašto inicijativa za raspisivanje referduma o ustavnoj izmjeni Izbornoga zakona i to baš u vrijeme izborne kampanje za predsjednika Republike Hrvatske? Kako se sami inicijatori nisu udostojali odgovoriti na ovo intrigantno pitanje, nameće se vrlo logičan zaključak da žele loviti u mutnom. Naime, sve je očitije da aktualnog predsjednika Ivu Josipovića hvata panika pred sve većom popularnošću i potporom koju u hrvatskoj javnosti uživa glavna protukandidatkinja gđa Kolinda Grabar Kitarović. Čini se da mu u tome ne mogu pomoći ni javna televizija i ostali nacionalni mediji iako su posve pod njegovim nadzorom. Stoga je, na samom kraju mandata pokrenuo inicijativu za promjenom Ustava. Ali čini se da mu ni to nije dosta, pa je potrebno dodatno zamutiti vodu.

Neki od inicijatora izmjene izbornoga zakona i to u samom Ustavu RH, možda nisu ni svjesni da su se upregli u kola zakulisanih igara kako bi se spriječila sve vjerojatnija pobjeda gđe Grabar Kitarović. Osim, dakle ovoga neodgovornoga pitanja, sama inicijativa udruge „U ime obitelji“ osim nekih relatvno dobrih prijedloga obiluje nekim ozbiljnim nedostacima. Samo preferncijalno glasovanje dobra je ideja i već se primjenjivala na izborima za EU parlament. Inicijatori referenduma međutim propisuju točnu recepturu, koju žele ugraditi i u prijedlog ustava RH.

„Želimo da nas predstavljaju sposobni, a ne podobni zastupnici“- ističu u svojim izbornim načelima. Postavlja se međutim pitanje: tko jamči da će pojedinci biti više sposobni i manje podobni od onih na listama stranaka. Političke stranke nastupaju sa svojim prepoznatljivim programom, i na temelju toga birači biraju kanditadate s njezinih lista. Ako stranka iznevjeri – izgubit će povjerenje birača na idućim izborima, koga god stavila na svoju listu. Nasuprot tome tzv. sposobni pojedinac može biti vještom manipulaciijom proizvedeno novo lice koje obećava, a bez ikakvoga pokrića. K tome, tzv. nezavisni zastupnici, koji ne ovise o stranci, mogu biti daleko lakše ucijenjeni ili potkupljeni za određene političke igre. Zapitajmo se samo koliko je jedan „nezavisni“ don Ivan Grubišić ispunio očekivanja svojih birača. Njega birači očito neće birati na idućim izborima, ali umjesto njega može se pojaviti mnoštvo novih „obećavajućih“ lica, i tako od izbora do izbora.

birajmo zastupnike

„Sadašnji izborni prag od 5 % je relativno visok za hrvatske prilike“, ističu dalje inicijatori referenduma. Međutim ne objašnjavaju kakve su to „hrvatske prilike“ zbog kojih bi trebalo spustiti prag. Takve „prilike“ mogle bi vrijediti za mnogoljudnije države, primjerice Njemačku, u kojoj je i 3 % u apsolutnom smislu velik broj. Nasuprot tome „hrvatske prilike“ su takve da nizak izborni prag ostavlja prostor za vješte manipulatore da se nametnu dijelu hrvatske javnosti i tako izbore svoju ulaznicu u Hrvatski sabor. Ne treba imati iluzija da bi velik broj njih imao svoje do tada skrivene ambicije i želje, koje nitko živ ne bi mogao ispuniti. Iskustva europskih zemalja s demokratskom tradicijom potvrđuju da je najgori onaj izborni zakon koji dovodi do čestih parlamentarhih kriza i padanja vlada.

Prijedlog da se zabrani prijeizborno, a umjesto toga uvede poslijeizborno koaliranje, otvara prostor za izigravanjem volje birača, jer bi se stranka za koju su glasovali mogla naći u koaliciji potpuno suprotnoj od očekivanja birača.

Ostaje međutim pitanje zbog čega inicijatori referenduma nisu ponudili neke posve očekivane prijedloge. Primjerice da se poveća broj kandidata na listi za dijasporu, koji je u više navrata smanjen na stamotno nizak broj od svega tri zastupnika. Također, zbog čega inicijatori nisu predložili da u Hrvatskom saboru sjede zastupnici koji predstavljaju sve hrvatske građane, neovisno o etničkoj priopadnosti, kao što to postoji u i većini zemalja sa stabilnom demokratskom praksom. Hrvatska bi trebala imati jedinstveno pravo glasovanja, jer svi hrvatski građani politički su Hrvati (baš kao to vrijedi i u drugim zemljama zapadne demokracije), a prava njihovih etničkih zajednica zajamčena su ustavnim ili drugim zakonima. Zamislimo samo kada bi SAD imale zastupničke kvote za nacionalne manjine…

Uostalom kako se inicijatori nisu sjetili da se smanji ukupan broj zasupnika, koji bi s obzirom na broj stanovnika u Rebublici Hrvatskoj mogao biti 81 zastupnik. U svakom slučaju, ne više od sto. I na kraju, najveća je opasnost da se ovako nedorečeni prijedlozi dižu na ustavnu razinu. Ustavom se uređuju temeljne vrijednosti jedne države (ustav u Njemačkoj zove se Temeljni zakon), kao što su: suverenitet i teritorijani integritet, parlamentarna demokracija, obitelj i brak i sl., a ne nedorečeni prijedlozi inicijatora u čije namjere nismo posve sigurni. Štoviše oni su u mnogočemu opasni i neiskušani eksperiment kakav ne postoji ni u jednom zemlji s demokratskom tradicijom.

Paul Hrvatinić/hrvatski fokus

Nadalje za hrvatski fokus piše Pavao Blažević:

Prilika je propuštena još u vrijeme Jadranke Kosor

 

“A Bauka spasi nočca mrka”

Smrt Smail-age Čengića

U Glasu Koncila od 24. kolovoza 2014. objavljen je intervju s odvjetnikom  Krešimirom Planinićem, voditeljem pravnog tima udruge „U ime obitelji“. Razumljivo je što u u jednom intervjuu nije moguće postaviti ni većinu pitanja i što intervjuirani, već i zbog ograničenja prostora, ne može podrobnije obrazložiti sve ono za što se zalaže. Već uvoda novinara u razgovor s Krešimirom Planinićem pobuđuje sumnju da novinar zapravo ne zna koji je cilj najavljenog referenduma udruge „U ime obitelji“.

https://i1.wp.com/cdn.dubrovniknet.hr/data/1384714105m165.JPG?resize=322%2C225

Zna li Željka Markić što zagovara, ili…

„Sredinom lipnja Udruga „U ime obitelji“ na konferenciji za novinare u Zagrebu najavila je raspisivanje referenduma koji bi omogućio da hrvatski birači već na slijedećim izborima izravno biraju zastupnike u Hrvatskom saboru“. Novinar nadalje veli da je zaboravljen stvarni predlagač „biranja konkretnih osoba za zastupnike s njihovim imenom i prezimenom a ne sa stranačkih lista“. Stoga je odlučio razgovarati s predstavnikom udruge „U ime obitelji“. Referendumska inicijativa sugerira što i novinar Glasa Koncila: biranje konkretnih osoba za zastupnike s njihovim imenom i prezimenom iako ne kaže da se konkretne osobe imenom i prezimenom ne će birati sa stranačkih lista.

Ni Vigilare ne kaže da se zastupnici ne će birati sa stranačkih lista. Vigilare okolo šalje poruke: „Vigilare snažno podržava referendumsku inicijativu „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ udruge „U ime obitelji“ koja započinje 21. 9. 2014. i traje do 5. 10. 2014.“ Poznato jest da neke zemlje imaju insitutut preferencijalnog glasovanja. U tim zemljama birači imaju imaju tek neki utjecaj na poredak na stranačkoj listi stranke za koju glasuju. Uistinu preferencijalno glasovanje jest jedini je institut pomoću kojeg birači mogu neposredno utjecati na odnose unutar stranaka. Međutim, u Hrvatskom saboru, jednom izabrani zastupnici, mogu svakog trena promijeniti stranačku pripadnost ili postati „neovisnim“ zastupnicima a stranke po svom nahođenju i potrebama, određuju koji od izabranih zastupnika ide u Vladu ili koju poziciju dobiva u Saboru i strančkom klubu zastupnika. Birači na to ne će imati značajniji utjecaj ni ako se uvede preferencijalno glasovanje.

 Stranački statuti su najvažniji

Izborni sustav sam po sebi bez izmjene stranačkih statuta, ne će izmijeniti unutarnje ustrojstvo stranaka. Postupak selekcije kandidata za opće izbore ostat će isti. Ne će natjerati stranke za veću demokratizaciju, na čist postupak selekcije kandidata kojim bi se članstvu stranke omogućilo da da članovi izabiru one koji su se pokazali boljim i sposobnijim. Ni promjene izbornih jedinica ni promjene metode preračunavanja glasova u mandate ni snižavanje izbornog praga ne će  izravno utjecati na unutarstranačke odnose, ako stranke ne budu odlučile prakticirati čistu selekciju od temeljnih organizacija na gore. Ako ni članovi stranke nemaju odlučujući utjecaj na selekciju vodećih ljudi, kako se uopće može povjerovati da na to mogu utjecati neki birači iz kategorije onih „nisam ni u jednoj stranci“, „mene politika ne zanima“, „svi su jednaki“?

Stranke kroje izborne liste a birači tek imaju zadovoljstvo na izbornoj listi napraviti svoj poredak. Na kraju stranki uvijek ostaje mogućnost konačnog odabira. Nekog stranci neprihvatljivog, koji je dobio veliki broj glasova, stranka može „promovirati“ na funkciju koja se čini važnom a koja je samo „Titel ohne Mittel“, zvučna titula bez ikakve moći.

referencijalni model glasovanja u Hrvatskoj bi mogao eventualno motivirati više državljana (seljaka i građana) da izađu na izbore jer bi, jednom u četiri godine, i oni koji su četri godine potpuno pasivni i za politiku nezainteresirani, imali dojam da svojim glasom mogu odlučivati čak i o unutarnjem ustrojstvu i djelovanju stranaka. Stoga se stranke nemaju razloga opirati uvođenju preferencijalnog glasovanja. Vrlo vjerojatno bi preferencijalni model glasovanja, dok god postoji mogućnost predizbornih koalicija, jače poticao koalicije da biračima ponude primamljive pojedince iako ti pojedinci nemaju iza sebe ni dobro organizirane stranke ni dosta članova a ni sposobnih ljudi. To su pokazali izbori za Europski parlament.

https://i1.wp.com/static.nacional.hr/img/a8504c4729f815ff3d1b711419c09ce6_700x550.jpg?resize=333%2C222

Od ove ljubavi ostali su samo problemi – Vladimir Šeks i Jadranka Kosor

Pojedinci, mamci, koji mogu nekoj koaliciji privući veliki broj glasova, postaju problem članovima one stranke koja nosi koaliciju jer njezini članovi moraju volonterski određivati sve poslove za te pojedince i njihove strančice. Na lokalnim izborima male stranke muku muče da nađu kandidate za koalicijsku listu. Jednostavno nemaju dosta članova pa stranka nositelj koalicije mora uzeti bilo koga kojeg dotična strančica ponudi kao kandidata za koalicijsku listu. Zbog toga mislim da bi trebalo onemogućiti predizborne koalicije. Vjerujem da bi to hrvatske velike stranke rado prihvatile ali ne sada nakon što su uložile dosta truda za pridobivanje koalicijskih partnera i ugovorima se s njima obvezali. 

Magareći glasovi

Preferencijalni model glasovanja ne bi znatnije umanjio ni broj „magarećih glasova“. „Donkey votes“, magareći glasovi, normalna su pojava i u zemljama gdje je odavno uvedeno preferencijalno glasovanja i gdje se neizlazak na izbore kažnjava. U posljednim parlamentarnim izborima u Njemačkoj je 15 % glasova dano za stranke koje nisu ušle u Budestag. Oko 7 milijuna državljana ostalo je bez svog zastupnika u Budestagu. Sedam milijuna magarećih glasova u Njemačkoj ne mogu biti dokazom manje demokratičnosti Njemačke od neke druge europske zemlje. Uostalom, političke stranke nisu Caritas. Od njih se ne može očekivati da iz karitativnih pobuda svoje članstvo potiču da dio glasova daruju osnivačima patuljastih stranaka, u hrvatskom slučaju, malih stranaka čije se članstvo sastoji uglavnom od otpadnika većih stranaka. A kakvi bi tek bili izborni rezultati kad bi se izborni prag s 5 % spustio na 3%, teško je zamisliti.

Nisam siguran da bi bilo dobro rješenje odrediti da broj zastupnika mora biti proporcionalan broju birača koji glasuju u pojedinoj izbornoj jedinici jer bi u tom slučaju jedna zagrebačka spavaonica bila u Hrvatskom državnom saboru bolje zastupljena od velikih slabo naseljenih područja koja imaju daleko više neriješenih problema nego neko gusto naseljeno zagrebačko naselje. U više razvijenih demokratskih zemalja izborne jedinice se određuju vodeći računa da budu ravnopravno zastupljene makar im je broj stanovnika nejednak. Tzv. gerrymandering, postupak crtanja izbornih jedinica koji može biti u korist neke posebne stranke ima negativne konotacije ali može biti i pozitivan jer nekom području daje jaču zastupljenost da bi se to područje moglo ravnopravno nositi s drugim izbornim jedinicama. Hrvatskoj je to posebice potrebno nakon ukidanja Županijskog doma Hrvatskoga državnog sabora. Ukratko, da bi državljani bili pravično zastupljeni u Saboru, u crtanju granica izbornih jedinica ne bi smio biti odlučujući tek broj državljana u izbornim jedinicama.

Iako postoji dostatno vrijeme za izmjenu izbornog zakonodavstva, sumnjam da će se izborno zakonodavstvo promijeniti jer to nikako nije u interesu vladajuće koalicije i jer bi to zahtijevalo i izmjene Ustava. A sada vladajuća koalicija ucjenom je natjerala bivšu HDZ-ovu koaliciju na izmjene Ustava koje su u skladu s ideologijom i politikom SDP-a.

Neki koji danas predlažu izmjene izbornog zakonodavstva, ako se dobro sjećam, nisu bili glasni kad je tzv. paritetna radna skupina izradila Prijedlog izmjena i dopuna Ustava Republike Hrvatske. Toj paritetnoj radnoj skupini predsjednikom je bio Vladimir Šeks, a činilo ju je 5 zastupnika vladajuće koalicije i 5 zastupnika oporbe (Vladimir Šeks (HDZ), Josip Leko (SDP), Ana Lovrin (HDZ), Emil Tomljanović (HDZ), Ingrid Antičević Marinović (SDP), Goran Beus Richembergh (HNS), Neven Mimica (SDP), Stanko Grčić (HSS), Milorad Pupovac (SDSS) i Marin Brkarić (IDS). Ta paritetna radna skupina očito nije ravnopravno zastupala vladajuću koaliciju i oporbu. U njoj je SDP imao većinu.Ta paritetna radna skupina mogla se osloniti na vanjske članove Odbora za Ustav, Poslovnik i Politički sustav te na vanjske članove Odbora za zakonodavstvo. Predložene izmjene i dopune Ustava Hrvatski sabor je usvojio 6. srpnja 2010. većinom glasova sa 131 „za“, jednim suzdržanim Ratka Gajice (SDSS) te četiri glasa „protiv“, Dragutina Lesara (HL), Ivice Pančića (nezavisnog), Bore Grubišića (HDSSB) te Daniela Srba (HSP).

Samo je Ratko Gajica bio protiv

Budući da se po svaku cijenu željelo Hrvatsku uvesti u Europsku uniju, vladajuća koalicija, kojoj je na čelu bila Jadranka Kosor, popustila je ucjeni SDP-ove oporbe te je kompromitirajućim kompromisom pristala da biračko tijelo 11. Izborne jedinice (Hrvati, hrvatski državljani koji žive izvan Republike Hrvatske), mogu izabrati najviše tri zastupnika i to proporcionalnim sustavom a Srbi najmanje tri i to većinskim sustavom čime je Milorad Pupovac spriječio fragmenitranje mandata biračkog tijela srpske manjine. SDP-ovci su malo kritizirali izborni model za zastupnike Srba samo stoga što bi mogao zacementirati monopolski status SDSS-a među srpskim biračima koji većinom glasuju za SDP.

Hrvatskom biračkom tijelu 11. izborne jedinice coup de grâce, smrtni udarac, zadala je po dolasku na vlast SDP-ova koalicija zakonima o: prebivalištu, popisu birača, registru birača i izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu. U raspravi o Prijedlogu Zakona o registru birača, ministar Arsen Bauk je potsjetio da su se oko izmjena i dopuna Ustave Republike Hrvatske složile i bivša HDZ-ova koalicija i bivša oporba. Naravno, nije rekao da je posrijedi bila ucjena SDP-a. A Jadranka Kosor u zajedničkoj izjavi s Milanovićem rekla je da je za Hrvate u BiH i iseljeništvu dobro što će ubuduće imati zajamčena 3 zastupnika neovisno o broju hrvatskih državljana iz dijaspore i BiH koji budu izašli na izbore. Kasnije, kad je SDP došao na vlast, Arsen Bauk je u raspravi o Zakonu o prebivalištu jasno priznao da EU nije uvjetovao ulazak Hrvatske u EU smanjenjem broja zastupnika 11. izborne jedinice. Rekao je da SDP nije htio ni jednoga. I Jadranka Kosor je naknadno priznala da nitko iz EU-a nije tražio smanjenje broja zastupnika 11. izbornje jedinice.

Predvidivo, nakon što je zadnjim izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske broj zastupnika hrvatskoga iseljeništva i Hrvata u BiH sveden na najviše 3 zastupnika te broj biračkih mjesta ograničen samo na diplomatska predstavništva, dramatično je opao interes Hrvata, državljana koji žive izvan Republike Hrvatske za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, izbor predsjednika države a većeg interesa nije bilo ni  za državni referendum i izbor zastupnika iz Republike Hrvatske u Europski parlament. U BiH je na zadnjim izborima izašlo samo nešto više od 17 tisuća birača.

 

Dopisno glasovanje nema svrhe

Hrvatsko iseljeništvo, čini mi se, nije na vrijeme reagiralo, kad su se donosile izmjene i dopune Ustava. Ministar Bauk se više puta pozivao na Hrvatski svjetski kongres koji je od njega tražio dopisno glasovanje. Nije rekao da je od njega Hrvatski kongres tražio jednako pravo glasa za sve hrvatske državljane koji žive izvan današnje Hrvatske. Dakle, lagao je.

I Krešimir Planinić voditelj pravnog time udruge „U ime obitelji“ također se zalaže za mogućnost elektroničnog i dopisnog glasovanja jer misli će „umjesto odlaska na biralište uvelike će olakšati našim državljanima koji imaju prebivalište izvan RH da se aktivno priključe tim značajnim izborima.“ Amandmanom su dopisno glasovanje zatražili bivši zastupnici HDZ-a 1990. Ivan Bagarić i Dragan Vukić, ali su amandman povukli jer su uvidjeli da se dopisnim glasovanjem ne će ništa postići dok postoji zakonska odredba od 3 zastupnika 11. izborne jedinice. Zašto bi uopće veliki broj Hrvata 11. izborne jedinice sudjelova u izborima ako ako nemaju jednako pravo glasa i ako mogu izabrati najviše 3 zastupnika bez obzira koliko ih sudjelovalo na izborima.

Prikriveni cilj izmjena i dopuna Ustava i niza drugih zakona usvojenih zakona uoči i nakon zadnjih parlamentarnih izbora ostvarila je bivša oporba a sada vladajuća SDP-ova koalicija. Za 400.000 tisuća smanjeno je biračko tijelo koje iz Hrvatske bira zastupnike u EU parlament. Biračko tijelo Hrvata koji žive izvan Hrvatske SDP-ovim gerrymanderingom učinjeno je zanemarivim i skoro u potpunosti impotentnim. Na snazi je ostao Zakon o pravima nacionalnih manjina iako ga je vrijeme pregazilo ali je u interesu sada vladajuće koalicije.

Deklarirani cilj: urediti popise birača, nije ostvaren. Ministar Bauk nije znao napisati provediv Zakon o boravištu. Iseljenici i gastarbeiteri, koji su ovog ljeta došli na godišnje odmore, da bi dobili osobne iskaznice, dobivaju usmene upute službenika MUP-a neka na konzulatima kažu (lažu) da u Hrvatskoj trajno žive a tamo gdje trajno žive da žive privremeno.

https://i2.wp.com/www.eparhija-gornjokarlovacka.hr/Images/Manastir/Gomirje-knjiga.jpg?resize=181%2C260

Popisi birača i dalje ostaju raison d’etre nevladine udruge GONG. Dragan Zelić od Gomirja, koji je ministra Bauka vodao po Vrgorcu i duž granice Hrvatske s BiH da bi evidentirao „mrtve glasače“, sada može ministra Bauka voditi od konzulata do konzulata da utvrdi lažne prijave boravišta/prebivališta. Zelić je za svoj rad nagrađen plaćenim mjestom  vanjskoga člana saborskoga Odbora za Ustav, poslovnik  i politički sustav. Na tu ga je funkciju predložila „Platforma 112 za Hrvatsku vladavinu prava“.

Udruga GONG (Građani Organizirano Nadgledaju Glasovanje) u Hrvatskoj daleko više utječe na kreiranje zakona nego većina zastupnika u Hrvatskom saboru. GONG uspijeva prijedloge zakona dobiti još dok su u stadiju Nacrta prijedloga zakona i o njima raspravljati u Hrvatskom saboru. Utjecaj te udruge i njezin način djelovanja vidi se iz njenog pisma Hrvatskom saboru kojim je uputila  svoje prijedloge izmjena i dopuna Poslovnika Hrvatskog sabora. U tom  pismu Hrvatskom saboru GONG piše: „Šaljemo Vam komentare Platforme 112 na Prijedlog odluke o izmjenama i dopunama Poslovnika Hrvatskog sabora (u privitku). Nadamo se da ćete naše komentare razmotriti te nam kao predstavnicima zainteresirane javnosti omogućiti da aktivno pratimo rasprave o ovoj temi, po uzoru na prethodni okrugli stol u Saboru na kojem je raspravljena ocjena Platforme 112 o prvih 112 dana rada Vlade.“

Kad se  u obavijesnim sredstvima pojavi Dragan Zelić sjetim se uzrečice: „Crna Goro, što si dočekala, da te Bosna kukuruzom hrani!“ Bauk mi u pamćenje doziva Mažuraničćev stih: „A Bauka spasi noćca mrka“. Nesposobnog ministra uprave, spasit će sumrak nad SDP-om i njegovim koalicijskim partnerima. A tko će pobijediti na sljedećim izborima ne će odlučiti tip izbornog zakonodavstva nego volja birača.

Pavao Blažević/HrvatskiFokus

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Hrvatska biskupska konferencija: Ne podržavamo Istanbulsku konvenciju

Objavljeno

na

Objavio

Iz ureda Hrvatske biskupske konferencije priopćeno je da su tijekom ovotjednog plenarnog zasjedanja biskupi razgovarali i o rezultatima javne rasprave o Istanbulskoj konvenciji.

Biskupi, kako se navodi, podupiru zakone koji štite žene i obitelji, ali ne podržavaju konvenciju jer smatraju da ona implementira i rodnu ideologiju.

Pozivaju sve odgovorne i javne djelatnike da, kako kažu, “ne podlegnu zavodljivim, nejasnim i upitnim ponudama po kojima se nekad izglasavaju zakoni”.

“Crkva se zauzima za slobodu pojedinaca i naroda i ne prihvaća nikakvu kolonizaciju koja bi zadirala u antropologiju na kojoj stvaramo i izgrađujemo svoj identitet.

Biskupi pozivaju sve odgovorne i javne djelatnike u društvu da ne podlegnu zavodljivim, nejasnim i upitnim ponudama po kojima se ponekad izglasavaju zakoni.

Europa, kao i Hrvatska, stoljećima je imala svoju filozofiju, antropologiju i etiku na koju se oslanjala politika i društveno djelovanje”, stoji u priopćenju s 55. plenarnog zasjedanja Sabora HBK.

Karolina Vidović Krišto za Kamenjar: Tri su ključna aspekta zašto je Istanbulska konvencija neprihvatljiva

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Tomo Medved: Cilj nam je izmijeniti odnos društva prema braniteljima, niz nepravdi je naneseno

Objavljeno

na

Objavio

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved rekao je obraćajući se nazočnima na 17. izvještajno-izbornom saboru HVIDRA-e RH  da je cilj izmijeniti odnos društva prema hrvatskim braniteljima i prema Domovinskom ratu općenito i pritom istaknuo kako je niz nepravdi prema braniteljskoj populaciji ispravljen prijedlogom novog zakona koji je u drugom čitanju.

Istaknuo je prijateljski i profesionalni odnos između ministarstava u Vladi i između svih udruga, a to je, kazao je, moguće kada imamo jasnu želju i ciljeve.

Ciljevi su nam, rekao je ministar Medved, izmijeniti odnos društva prema hrvatskim  braniteljima, prema hrvatskim ratnim vojnim invalidima i prema Domovinskom ratu općenito.

Pred nama je jako puno posla koji zahtjeva od svakoga od nas ulaganje onog entuzijazma i domoljublja, one energije koja je potrebna da bismo očuvali ono što smo stvorili u Domovinskom ratu, poručio je Medved.

“Neminovno je, kako vrijeme prolazi, da je naša populacija sve starija, i stoga novo vrijeme koje je pred nama upravo traži da budemo zajedno i da osmislimo sve ono što će dati odgovore na te izazove.

U novom zakonu o hrvatskim braniteljima koji će uskoro biti na drugom čitanju izborili smo ona područja koja su dugi niz godina bila zapostavljena te ispravili niz nepravdi koja su bila učinjena prema našoj populaciji, zahvaljujući svim resorima u Vladi  i saborskim zastupnicima koji su novi prijedlog zakona prihvatili, te sam uvjeren da ćemo ispraviti i druge nepravilnosti koje su kroz proteklih 15-ak godina mučili našu populaciju,” rekao je.

Odnosi kakvi su bili prema hrvatskim braniteljima nikad više ne smiju biti na toj razini, poručio je. Trebamo stoga uspostaviti još kvalitetnije međuodnose kako bi dali odgovore na niz pitanja što i dalje muče našu populaciju te biti spremni i na sve druge izazove, zaključio je ministar Tomo Medved.

Obraćajući se skupu predsjednik HVIDRA-e Josip Đakić podsjetio je na veliki obol koji su hrvatski branitelji dali za domovinu. “Stoga nećemo šutjeti ni dozvoliti da nam itko uzme Domovinski rat i ukalja žrtvu koju smo podnijeli u obrani Domovine štiteći je svojim tijelima,”, rekao je Đakić i dodao kako će suradnja između HVIDR-e i HVO-a i dalje unapređivati.

Redovni izvještajno-izborni sabor Zajednice županijskih zajednica, udruga i članova hrvatskih vojnih invalida Domovionskog rata Republike Hrvatske (HVIDRA) održan je u petak navečer u  makarskom hotelu Meteor, a nazočno je bilo 225 delegata.

Medved o zapošljavanju: Bez novih djelatnika ne možemo funkcionirati

facebook komentari

Nastavi čitati