Trula Vlada, truli premijeri…

3

Zoran rek’o, pa porek’o

Apple-rottenGeslo našeg „premijera“ glasi: „Ja rekoh pa porekoh!“ Zoran Milanović nije samo nevješt kao gospodarstvenik (Vlada je sinonim za gospodarstvo) on je i kao osoba nepouzdan, nedosljedan, prevrtljiv, jučer kaže jedno danas tvrdi drugo – sasvim suprotno… Ali zato svoje frustracije zbog gospodarskog debakla ‘liječi’ rijetko viđenom bahatošću, ničim utemeljenom prepotencijom i infantilnom arogancijom svojstvenoj prgavim pubertetlijama! On, eto, ‘ne bježi od odgovornosti’ zbog jedanaest uzastopnih kvartala gospodarskog pada, rekordnih za jednu europsku-ili bilo koju drugu vladu. Uza sve to ne osjeća se odgovornim odnosno, koje li samo logike, kaže on kako je možda i odgovoran ali nije kriv, jer:za sve njegove promašaje, pa, dakle i za njegovu neodgovornost kriva je bivša vlast; da nije tragično bilo bi komično!

U bivšu vlast upire on prstom kod svakog svog javnog nastupa iako je prilikom preuzimanja dužnosti javno izjavio da to nikad ne će koristiti kao alibi za svoju nesposobnost. „Tako mi Boga (u koga inače ne vjeruje, o. a.), ne ću se nikad ‘vaditi’ na ono što je bilo ranije“, kazao je na početku svog mandata a to je bilo prije nepune tri godine u Hrvatskom saboru. A u svibnju ove godine oporba mu je, valjda, minirala i nasip u Rajevom Selu ili izvršila diverziju na vodovodnim cijevima u njegovu stanu!

Drugi, veoma drastičan primjer premijerove nedosljednosti je njegov današnji stav o ZOR-u: Cilj ovog Zakona je, tvrdi danas Zoran Milanović, sačuvati radna mjesta i smanjiti troškove rada. Zakon o radu (ZOR) je, naglašava on, morao biti prilagođen novim okolnostima u društvu: ‘Očekujemo da to ljudi pozdrave, to je jedina namjera inače ne bismo taj zakon ni dirali. Da se radi više na većem broju radnih mjesta, da veći broj ljudi može raditi’ (gdje, u inozemstvu, u Novom Zelandu, Australiji, Kanadi ili sutra u SAD-u nakon njegova aktualnog putešestvija?, o. a.).

Ne tako davno, Milanović je, kada je riječ o ZOR-u, imao sasvim oprečne stavove. Evo stenograma njegova govora u Saboru otprije dvije godine: „Danas ponovno vidimo da iz reda neoliberalnih političara, ekonomista, bankara (bankstera!, o. a.) dolaze opet zahtjevi, doduše malo neodređeni, da se ponovno mijenja Zakon o radu i da se radnička prava smanjuju. Čujte, mi to nismo najavili u našem izbornom programu, mi o tome ne govorimo, ako ima nešto konkretno, citirajte neka svi čuju. Mi o tome u ovom trenutku ne razmišljamo.Ja ću reći i nešto više: mi o tome uopće ne želimo razmišljati jer naglašavam, Zakon o radu je društveni ugovor, dubok. On nije samo slovo na papiru“, rekao je tada Milanović odgovarajući Dragutinu Lesaru koji je opravdano optužio Kukurikavce da žele smanjivati radnička prava.

„Kad jednom krenete rezati, ne ćete nikada stati jer u očima neoliberalnog poduzetnika, dakle onoga koji gleda samo profit, a ne društvenu odgovornost, idealno je stanje u kojem nema nikakve obveze“, govorio je Milanović prije više od dvije godine kada je obećavao da se Zakon o radu ne će drastičnije mijenjati. Milanović je svojedobno, kao neformalni šef oporbe, snažno istupio protiv tadašnje Vlade, javno potpisao referendumsko pitanje protiv takvog asocijalnog Zakona izjavivši pritom da je „ovaj referendum poruka Vladi da radi na kriv, grub i nasilan način.“ Manirom pravog licemjera danas on lakonski kaže: „ja rekoh pa porekoh!“

Vladini strateški partneri i dokapitalizacija kao duda varalica!

Takozvani strateški partner ‘Račanove’ vlade, mađarski MOL prilikom ulaska u INA-u kod ‘prve prodaje’ te tvrtke 2003. godine, obvezao se (časna pionirska riječ!?) uložiti u modernizaciju rafinerija, kako Sisačke tako i Riječke. Sada su očito procijenili da im se to više ne isplati, te da bi za MOL jeftinije bilo uvoziti naftu iz Mađarske, Italije, Slovačke a INA-u svesti na lanac trgovina naftnim derivatima. U međuvremenu, iz Hrvatske bi van izvlačili zalihe plina i nafte, dok se one ne iscrpe. Proizvodnju bi potpuno premjestili u vlastite rafinerije koje se nalaze u Mađarskoj, Italiji i Slovačkoj. Možda i naša sirova nafta iz Slavonije odlazi na rafinaciju u Slovačku pa se onda kao gotov proizvod ‘vraća’ u Hrvatsku za MOL-ove crpke, tko zna!? „Zatvaranje rafinerija u Rijeci i Sisku bilo bi pogubno za Hrvatsku. Otišlo bi u nepovrat sve znanje i ekspertiza koje Hrvatska ima u toj grani, i zato članovi NO-a, a posebno njegov predsjednik Siniša Petrović (premijerov veliki prijatelj i školski kolega, o. a.) jasno moraju reći svoj stav“ – smatra Davor Štern. Hrvatskoj takav, očito pomno pripremljeni scenarij nikako ne odgovara. Od kada je MOL 2009. ‘zahvaljujući’ Sanaderu faktično i preuzeo upravljanje INA-om, investicije su smanjene za čak pet puta pa je obećana dokapitalizacija hrvatskoj vladi ostala tek mrtvim slovom na papiru, figurativno rečeno dudom varalicom za naše infantilne gospodarstvene mediokritete na čelu s premijerom.

https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRroyAdHN6dogm41_YgaMgbxloGFmwi1etLfxdKDn_Cocp4O_nzYQ

Doduše, treba istaći kako veliki Linićev pajdaš i provjereni mafijaš Robert Ježić još uvijek nije izvršio svojedobni nalog suca Ivana Turudića o hitnom vraćanju pet milijuna dolara ‘Sanaderova’ mita. Je li taj novac još uvijek na Ježićevom računu negdje u švicarskoj banci; ta nije valjda skriven u Ivinoj čarapi ili madracu, negdje u Remetinečkoj ćeliji? E, to izgleda nitko ne zna… pa čak ni ‘odgovorni’ hrvatski premijer!? „Riječka rafinerija ima takav kapacitet da bi bez problema mogla opskrbljivati čitavo tržište Slovenije a Sisačka rafinerija opskrbljuje 60 posto hrvatskog tržišta, no ne može izvoziti jer radi na starijoj tehnologiji, koja ne zadovoljava suvremene standarde u Europi“-upozorava Davor Štern. Jedino što je sigurno to je neminovna likvidacija Sisačke rafinerije pa će Milanovićeva vlada ‘imati čast’ udariti zadnji čavao u lijes upokojene tvrtke a 800 stotina nesretnih djelatnika upisati će svoja imena na mjesnoj burzi rada; možda se dogodi i ono planirano: obadvije su pale, i Sisačka i Riječka!

Sramotna ‘dokapitalizacija’ u domaćoj režiji!

Zlatnu koku hrvatskog gospodarstva Croatia-osiguranje prodao je danas degradirani ministar Slavko-Stečajko Adrisu, dakle tvornici cigareta Rovinj, za smiješnih 905 milijuna kunića uz jednako tako ‘časnu pionirsku riječ’ o silnoj dokapitalizaciji kako bi se unaprijedilo ionako pozitivno poslovanje tog društva sa 150-godišnjom tradicijom; tog zadnjeg srebra iz bakine škrinje! Ali, rovinjski-monopolistički ‘Adris’ imao je nešto drugačiji stav u svezi s dokapitalizacijom, racionalizacijom i unapređenjem poslovanja, bla-bla-bla, pa je umjesto obećanog ulaganja (obećanje ludom radovanje, o. a.) svega nekoliko mjeseci nakon ‘profitabilne’ SLinićeve prodaje uslijedila šokantna najava o otpuštanju čak 500 radnika te tvrtke. Zaposlenici CO-a su bukvalno rečeno ‘popušili’ svoja radna mjesta… pod mottom ‘kolektivnog zbrinjavanja viška radnika’; uistinu, bio je to Linićevski genijalan potez! Eto, to je ta ‘dokapitalizacija’ među hrvatskim partnerima-svoj svome dva prsta dublje, drastičan primjer totalne nesposobnosti i socijalne impotentnosti aktualne Kukuriku-vlade slučajnog premijera Zorana Milanovića!

Hrvatske ‘mone’ na čelu s ministrom Siniša Hajdaš udatim Dončićem zalažu se za monetizaciju autocesta! „Nema nas 12 milijuna, da bismo cijelu godinu eksploatirali autoceste“, kaže premijer!? Pitamo ga: Jesmo li autoceste gradili samo zato da se po njima voze mahom strani turisti, i to nepuna tri ‘turistička’ mjeseca?Ne treba biti previše pametan pa zaključiti kako imamo najgori mogući, najskuplji ali i najgluplji model naplate cestarina po kilometru, koji odgovara samo onima koji najviše jednom godišnje koriste autocestu! A to su turisti, posebno strani, dok domaćim vozačima ovakav sustav naplate ne odgovara i zato su nam  autoceste, osim preko ljeta, sablasno prazne. Da bi se stanje popravilo, trebalo bi poput većine eu-zemalja iz bližeg okruženja uvesti vinjete(koje mogu biti dnevne, tjedne, mjesečne, polugodišnje, godišnje).

Samo Italija uz našu državu ima naplatu cestarine po prijeđenim kilometrima, dok velika većina ostalih zemalja ima vinjete. Primjerice u susjednoj Sloveniji, platite 110 eur-a i možete se osobnim vozilom neograničeno voziti na oko 600 km autocesta cijelu godinu, Austrija ima godišnju vinjetu za 2.000 km. autocesta koja košta 80,50 eura, češka godišnja vinjeta iznosi 52 eura za sve autoceste, u bogatoj Švicarskoj cijena je 40 eura a u Njemačkoj se još uvijek vozika besplatno!Možda siroti hrvatski eu-građanin ima veći standard od Austrijanca ili Švicarca? Ili, nismo valjda gradili autoceste samo za inozemne turiste odnosno za monetizacijsku prodaju ili dugogodišnju koncesiju…?

– Javilo se, kaže premijer nedavno u Saboru, mnogo interesenata za jednokratnu monetizaciju; znači ‘njima’ će se eksploatacija isplatiti a našim gospodarstvenim ‘monama’ monetizacija će dobro doći tek za zakrpiti rupu u budžetu, i to jednokratno!? „Kako bi izgledala moja žena da je monetiziram kod bogatog stranog partnera na 30, 50 godina“, pita se jedan lucidni šaljivčina?

– Nakon dugogodišnje uporabe izgledala bi poput olinjale kurve, pardon, eskort-dame!

I još nešto što se tiče premalog broja stanovnika za prometanje po autocestama, jer: „nema nas u Hrvatskoj 12 milijuna“….kao što kaže premijer Milanović!? Nije baš tako, jer: Prosječan dnevni (godišnji) promet između Ljubljane i Maribora (ima tu i nešto tranzita) iznosi oko 28.000 vozila dnevno (Ljubljana ima oko 300.000 stanovnika, Maribor nešto preko 100.000), dok prosječni dnevni (na godišnjoj razini) promet između Zagreba i Splita na nekim dionicama iznosi samo 2.000 vozila (Zagreb ima skoro pa 1.000 000 stanovnika a Split je blizu 300.000 stanovnika). Sapienti sat, pametnom dosta! Kad ispod svega navedenog podvučemo crtu, nije to tek nesposobnost, to je veleizdaja nacionalnih interesa!

Damir Kalafatić

facebook komentari

  • peppermintt

    dobar tekst 🙂

    • moraš pogledat Premijerove izjave: http://youtu.be/ClmvUyMwERo nuto ovo

      • peppermintt

        😛 svatko normalan tko mu je dao glas izborima ima obvezu sebi kose počupati za pokoru
        :))