Tsipras, revolucionar s tatinim novcima

0

Pozivnica za predstavljanje knjige grčkog kolege koja sadrži razgovor s Tsiprasom i njegov program

Ide kod naj „šik“ brijača u Ateni, na Trgu Kolonaki, gdje šišanje košta 60 eura, odjeva Burberry, nije nikada radio, već živi na račun tate, te najavljuje kako će prvi puta staviti kravatu kada bude izbrisao grčki državni dug od 320 milijardi eura. Alexis Tsipras (40), pobjednik grčkih izbora, premda ga nazivaju Robin Hood, više nalikuje na one koje u Italiji nazivaju „radical chic“, odnosno lijevičare koji drugima propovjedaju kako se treba ponašati, a na sebi i oko sebe imaju sve „šik“.

Tsipras, rođen nekoliko dana poslije pada režima pukovnika 1974., krenuo je trajektom na prosvjede s „no global“ za vrijeme sastanka G8 2001. u Genovu, ali ga je talijanska policija s istim trajektom iz Ancone vratila u Grčku. Građevinski je inženjer s masterom iz urbanistike, ali nije radio. Njegov otac je također bio građevinski inženjer, te je kao građevinski poduzetnik radio za vrijeme režima pukovnika. Alexis dolazi iz, nekada bi se kazalo, buržoaske obitelji i želi pokrenuti revoluciju u Europi. Njegovi politički protivnici kažu kako je on „revolucionar s tatinim novcem“.

U prostorijama njegove stranke, Syriza, na zidovima nisu, dakako pravoslavni križevi i ikone, već portreti Rose Luxemburg i Karla Marxa. Lik neizostavnog Che Guevare (Tsipras je po njemu dao ime svome sinu, Ernesto) za sve bivše (šezedesetosmaše) i sadašnje revolucionare je na majcama ili transparentima stranke. Ima zastava pacifista, antiglobalista, ekolođista itd. pokreta rođenih devedesetih godina koji nisu vidjeli realkomunizam u istočnoeuropskim zemaljam. Nema zastava sa srpom i čekićem, ali ne zato što ih članovi Syrize ne žele, već zato što je taj simbol „u vlasništvu“ Grčke komunističke partije (KKE), koja za Tsiprasa kaže kako je „socijaldemokrat prodan međunarodnoj financiji“.

Zašto bi u Bruxellesu ili Frankfurtu trebali misliti da je svijet izmijenjen dolaskom Tsiprasa? Zato što, kako on kaže, Grci gladuju i kako to nije demokratski?

„Nada dolazi“ bio je slogan njegove stranke u predizbornoj kampanji. To, kao i obećanja da će svi ubuduće dobivati i 13. plaću, kako će minimalna mirovina iznositi 700 eura, kako će lijekovi biti besplatni, kako će svi koji si to ne mogu priuštiti imati besplatni obrok, besplatna struja za najsiromašnije itd., je primamilo grčke birače. Jedno su predizborna obećanja, a drugo su mogućnosti. Za provedbu tih obećanja potrebno je „samo“ 12 milijardi eura, obznanjuje Syriza. A, gdje će naći te novce? U Europi, odgovara Tsipras.

Europski fondovi bi trebali davati Grcima 13. plaću, besplatni prijevoz, besplatnu struju, minimum 700 eura mirovine… Točno je kako bi demokracija trebala značiti blagostanje, kako kaže Tsipras, ali demokracija počiva na jamstvima, na sigurnosti. Ako europskim institucijama kažeš kako im nećeš vratiti novce koje su ti posudili, zašto bi ti trebali dati nove novce? Samo zato što trebaš dijeliti 13. plaću? Tsipras će, možda, moći nešto ublažiti krizu, uz ostalo i zato što se grčko gospodarstvo počelo oporavljati, ali neće moći provesti nikakvu revoluciju.

Najavljivao je kako neće poštovati sporazume koje su potpisali njegovi prethodnici, očito zaboravljajući kako se u Europi sporazumi moraju štovati (pacta sunt servanda). Jer, ako se sporazumi jednom budu prestali štovati…

facebook komentari