Pratite nas

BiH

Tu ne more niko ništa, tu nemoš ništa čak ni ti

Objavljeno

na

Svebor se spremao porinuti čun u ranu zoru kad se ljeti čuju samo šturci, a zimi tek udarci vala. U glavi mu se rojahu čudna imena koja izgovaraše Kalojanis: Helije, Demetra, Hekata… Zvučala su mu poput imena udaljenih otoka za koje je čuo upravo od njega: Jakljan, Olipa, Proizd… U pesti stiskaše kameju. Pa iako nije bio siguran komu pripada (jer nije vjerovao u snove iako je jednoć sanjao Perzefonu i slušao Grkove priče), ćutio je da njezina ljepota nije samo u onome što očima vidi, nego i u nečemu izvanzemaljskom i izvanvremenskom. (Nije li ljudima dano da ljepotu prepoznaju čak i ako ne znaju u čemu se sastoji?) Sjede u čun, zavesla i otisne se na pučinu ne bi li se što dalje otisnuo od ljudi (jer nije vjerovao ljudima). I kad bje negdje na pola puta prema Osobjoj vali, pogled upre prema nebu (iako ni bozima više nije vjerovao, ali se nadao da će ih potkupiti kako bi mu pomogli u potrazi za Kosjenkom) i baci kameju u more. S Lovorikovca to zamijeti Posejdon i zapovjedi ribama i zvijerima morskim da se razmaknu ne bi li kameja došla do brazde koja vodijaše do hadskih stuba. Priprijeti Haronu da će ploviti Piriflegetonom, rijekom ključajuće krvi, ako kameju spremi u špag. Perzefona je na dnu stuba očekivala povratak Hada. Iznenada začu zveket kadli je u potiljak zgodi nekakav kamenčić. Podigne ga i ugleda Tomrisov poklon. Iako je odavna ostala bez nade, lice joj se razvuče u osmijeh. Negdje u smjeru Pločenjaka ribao je Kalojanis i gledao Svebora kako baca kameju te se pitao otkud Svebor u grčkoj priči. Ili je to sve bilo od Grkova vina s Crnoga otoka?

I kako pisac ovih redaka ima dvije književne kritičarke u kući i jednu takvu (ne)poznanicu među kojima jedna tvrdi da se trendovska hrvatska književnost svodi na stvarnosnu prozu jer mnogi hrvatski pisac mladac drži da je sve što mu se u životu dogodilo književnost, svoje likove izmješta iz današnjega vremena i prostora iako stvarnosnoga uvijek ima. Samo ne uvijek ondje gdje ga drugi vide, a i vlastitu stvarnost često toliko presloji da je ni sam više ne razaznaje. A u vlastit su pogled na hrvatsku jezičnu stvarnost često odveć uvjereni sami govornici, a katkad i jezični stručnjaci. Upalim neki dan dalekovidnicu i čujem kako su turcizmi veoma česti u regionu, ponajviše u BiH, ali da ih u Hrvatskoj više gotovo i nema. Truća tako „stručnjak“ da u Hrvatskoj nitko više ne govori jok i nigdje se ne čuje riječ komšija. Bit će da je malo nagluh jer niječnicu jok i sam često upotrebljavam, a nemali mi se broj metkovskih susjeda međusobno komšija. Šćepo se pak Šćepuljica Šešelj često hvali kako je kršćanskoga adeta. Obojica živimo u Hrvatskoj, u njoj smo (pače u Dalmaciji u kojoj se i otočani i primorci pozdravljaju s Evala) rođeni, a kad govorimo na našu (doduše, on iče, a ja đečem i pogdjekad čakam), pogotovo nakon koje čaše vina eto ti mašala turcizama! Naši se pak standardolozi stalno pozivaju na uporabnu normu, ali se to na koncu uglavnom svede na jezik medija. Posve su uobičajene tvrdnje kako nema više aorista, kako malo tko razlikuje naglaske, jedini su dijalektizmi ciferšlus i lancun, a već je poštapalicom postalo retoričko pitanje Ma tko još tako govori? Ako im se ne ide na terenska istraživanja, preporučujem im za početak Regionalni dnevnik čisto da se uvjere kako Hrvatska nije samo ono što se vidi sa zvonika zagrebačke katedrale. S druge je strane jednomu dijelu dijalektologa na Ivšićevim djelima vrijeme stalo da se odmori malo te se čude štokavizaciji splitskoga govora ili učvršćivanju labrnje u Dubrovniku, pojavama starim barem sedamdesetak godina.

Njima pak preporučujem više terena, a manje uredskoga naricanja zbog toga što standard naleže na dijalekte hrvatske. Kako sam i u znanosti rastrojena osoba (bavim se onomastikom, dijalektologijom i naglasoslovljem), mogu navesti Kaštel Gomilicu (ili sijaset, da ostanemo u motu) primjera koji ruše uvriježena mnijenja svake od navedenih jezikoslovnih grana, ali iznosim tek jedan. Jedan od češćih upita koji mi kolege dobivaju jest kako se sklanjaju dvosložna osobna imena kao što su Bruno, Dino, Lino, Pino i Rino. Posljednjih se petnaestak godina uglavnom preporučuje sklanjanje Bruno – Brune, Dino – Dine bez obzira na to kako se navedena osobna imena naglašuju, a kad tkogod iz južnih krajeva prigovori da mu se to baš i ne mili, odmah ga proglase lokalpatriotom. Doduše, moram se i sam opepeliti jer sam tvrdio da nikad u životu nisam čuo da netko sklanja Pino – Pine, a pet dana nakon što sam to izustio, prepadoh se Pine u rodnome gradu. To što su barem osobna imena Lino, Pino i Rino donedavna bila zabilježena isključivo u primorskim krajevima, standardologe nije previše brinulo pa se nisu ni pitali kako se navedena imena ondje sklanjaju ili koji im je naglasak. Uzmimo za primjer osobno ime Dino koje se u južnim krajevima naglašava uglavnom dugosilazno (dakle, onako kako čujete u Splitu, da sad ne pišemo naglasak i prelamače ne smutimo) te je genitiv Dina, a u sjevernijim krajevima uglavnom dugouzlazno (dakle, kao u BiH) te genitiv glasi Dine. Za one koji tvrde da nitko ne čuje naglaske tek podatak da Dalmatinci imaju najmanje dva (a najčešće četiri), a Hercegbosanci četiri (ponegdje i pet naglasaka). Razliku pak između govora Dine Merlina i Dina Rađe, čula bi i moja pokojna baka Anđa koja je često odlazila na čišćenje ušiju na Mlinište.

Za kraj malo o naslovu koji upozorava na jedan pravopisni previd. Je li nakon prijepora oko ne ću i neću došlo vrijeme da se sporimo oko ne moš i nemoš? Gdje je sad sveto pravopisno trojstvo, gdje je Matica hrvatska, gdje su sad institutski jazimlije? Vinka pak Grubišića molim da mi istraži koji se to Mostarac preselio iz Kanade u Australiju jer je u sedam godina u Kanadi na snješku mijenjao samo mrkvu.

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 17. siječnja 2014.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
2 kom.

2 Comments

  1. peppermintt

    16/01/2014 at 13:41

    Jezik je živa materija, standard stvar dogovora, a razgovorni jezik svakoga od nas naravno da je formiran i prema doticajima drugih jezika

  2. peppermintt

    16/01/2014 at 13:41

    Jezik je živa materija, standard stvar dogovora, a razgovorni jezik svakoga od nas naravno da je formiran i prema doticajima drugih jezika

Leave a Reply

Your email address will not be published.

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori