Pratite nas

Tucači Kamena

Objavljeno

na

Razgledavajući i prevrćući knjige novijeg izdanja u jednoj zagrebačkoj knjižari, naslovnica jedne knjige privukla mi je osobitu pozornost. Zgodna crnka u crvenom kupaćem kostimu u nekoj napuštenoj hali maše srpom i čekićem. Naslov knjige je Tucači kamena, a autor Ernest Stadler.

Ernst Stadler[dropcap]P[/dropcap]onukan znatiželjom uzeo sam u ruku tu knjigu pomislivši da se radi o prijevodu meni nepoznatog djela ekspresionističkog pjesnika Ernsta Stadlera. Nakon nekoliko pročitanih rečenica iz jednog dijaloga knjige, shvatio sam da autor ove knjige nije nesretni pjesnik. No, iznenađenju nije bilo kraja kada sam nastavio s čitanjem. Jednostavno nisam mogao prekinuti do završetka tog poglavlja, usput se nesvjesno glasno smijući, što je izazvalo sumnjive poglede ostalih kupaca. Bez puno dvoumljenja kupio sam knjigu.

Knjigu sam istu večer pročitao u jednom dahu. Istini za volju, početak sadržaja knjige nije nešto osobito obećavao. Međutim, iz poglavlja u poglavlje knjiga je postajala sve duhovitija i sve zanimljivija. Pravo osvježenje u današnjoj surovoj svakodnevnici. Redale su zgode i nezgode glavnih junaka, tzv. starih trabanata, uz puno izvrsnih i do suza komičnih dijaloga.

Čitajući taj uzbudljivi roman od sedamnaest poglavlja, koji su u neku ruku i samostalne priče koje prate naše junake u razdoblju od četrdeset godina, pred kraj knjige dolazi se do novog dramatičnog iznenađenja. Roman završava uzbudljivo, potpuno neočekivano, trilerski.

O čemu je zapravo riječ u ovom iznimno uspješnom romanu? Po svemu se radi o autobiografskom djelu autora koji se krije iza pseudonima Ernest Stadler. Autor očito nije „tvornički” romanopisac kojemu kao po traci malo pa malo izlazi novi roman, gdje pisac više piše rutinom nego srcem. Upravo možda u tome leži sva vrijednost ovog humorističkog romana kojemu je autor svojom avanturom pisanja darovao i svoj komadić duše.

Osvježenje u hrvatskoj književnosti

Izuzev velikih gradova, nazivi gradova i naselja, a vjerojatno i imena junaka, izmišljeni su, no, sudeći po jeziku, mentalitetu i atmosferi, središnja radnja ove dojmljive priče događa se u jednom slavonskom selu, ali neki se dijelovi zbivaju diljem Hrvatske te u Trstu, Grazu i drugdje.

tucaci-kamena 34b7feRoman nevjerojatno duhovito, jednostavno i pitko govori o bezuvjetnom prijateljstvu kroz priču o sazrijevanju generacije dvadesetogodišnjaka iz ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća do danas. Vodi čitatelja kroz metamorfozu „starih trabanata” iz nevine tinejdžerske dobi u onu krajnje problematičnu, alkoholiziranu, razuzdanu, u izgubljeni naraštaj koji je živio „na rubu” u vremenu supkulture rock ‘n’ rolla.

Autor u likovima svojih junaka upućuje na besmislenost takvog življenja, ali spretno izbjegava moraliziranje i svoje likove uvijek opisuje sa šarmom i simpatijama. Pored toga, knjiga obiluje sarkastičnim i ironičnim prikazima političkog ozračja tih sedamdesetih i ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Zasigurno se mogu naći i mnoge primjedbe i kritike na ovaj uzbudljivi roman. Kao što je već rečeno, pomalo otegnut početak, u kojemu nam se predstavljaju likovi i postavlja radnja, možda nije toliko duhovit kao ostatak romana. Možda će nekoga smetati previše „alkohola” u romanu, netko će mu prigovarati manjak književne profesionalnosti, ljepote stilskog izričaja, traljav lektorski posao… Ali tko je uopće taj Ernest Stadler?

Sve u svemu, ovaj roman je prekrasno osvježenje u hrvatskoj književnosti. Bez obzira radi li se u romanu o stvarnim ili izmišljenim događajima, autor nam je ponudio toplu i duhovitu priču o prijateljstvu i sazrijevanju u sumraku socijalizma. Toplo ga preporučujem kako mlađim uzrastima tako i onima koji su živjeli u vremenu maksime Sex, Drugs and Rock ‘n’ Roll.

Stjepan Grgurić, prof/hkv

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Suočavanje s Todorićem

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Ivica Todorić prije nešto više od pola godine prihvatio Plenkovićev „Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku“ te svoju tvrtku predao na upravljanje i restrukturiranje Vladinu izvanrednom povjereniku Anti Ramljaku, bilo je jasno da se Agrokoru crno piše.

Samo se nije znalo koliki su dugovi. Todorić je u toj prigodi uznosito priopćio naciji: „Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi.“ Kako je odjeknuo taj priopćaj?

Odjeknuo je kao opća uvrjeda.

Danas znamo i približnu dubinu te uvrjede: dvadesetak milijarda kuna!

Policija je u skladu s tim znanjem krenula u potragu za dokazima o mogućim nezakonitostima u Agrokorovu poslovanju. Krenula je silovito. Drugi vele: spektakularno! Dobro, ali moglo je biti i spektakularnije da policija nije svoju akciju najavila samo probranim medijima. Što točno radi policija? Kako: što?! Pa „provodi izvide“! Dakle, „izviđa“. Pola godine nakon predaje? I to – gdje i kako? Istodobno na mnogo mjesta, po dvorima, kućama, stanovima. Pretresa, uhićuje, privodi, ispituje.

Najmršaviji nalaz bio je u Kulmerovim dvorima. U dvorcu ponad Zagreba policija nije našla nikoga i ništa. Ivica Todorić i njegovi sinovi Ante i Ivan odavno nisu u Hrvatskoj. Nagađalo se da su u Nizozemskoj, u Srbiji, u Rusiji. Najobavješteniji od njihovih odvjetnika, Čedo Prodanović, veli da je Ivica već druže vrijeme poslovno u Londonu te da su mu i djeca tamo zaposlena. Todorićevu izvanobiteljsku upravljačku elitu policija je zatekla na logu. Pretresla je kuće i stanove dvanaestero ljudi, ništa nije našla, ali je ljude pouhićivala i privela u istražne urede i podnijela kaznene prijave. Akcija je izazvala silan dojam u javnosti.

S pravom, tvrde znalci. Razvoj događaja, koji je Plenkovićeva Vlada spriječila u zadnji čas, bio je neusporedivo gori od „bujanja ustaštva i fašizma“. Kako to? Jednostavno, tobožnje ustaštvo i tobožnji fašizam ne ugrožavaju nikoga, ni najzadrtije jugane. Te su floskule u stanovitom smislu blagotvorne. One svakodnevno služe gubitnicima hrvatskoga Domovinskog rata za razbijanje frustracije, a nerijetko i za izbijanje kakve-takve kunske utjehe iz državnoga proračuna.

A stečaj Agrokora? To bi bilo nešto nalik na smak svijeta.  Stečaj bi ugrozio opstanak 40-ak tisuća Agrokorovih zaposlenika i njihovih obitelji. Stoga je mudra Plenkovićeva Vlada, da spasi Agrokor, izradila onaj zakon kojim je privremeno suspendirala liberalni fetiš nepovrjedivosti privatnoga vlasništva i uvela prisilnu upravu svoga povjerenika Ante Ramljaka u Todorićevu tvrtku. A kako je Agrokor u proizvodnji, preradi i distribuciji poljoprivrednina alfa i omega u Hrvatskoj i „regiji“, Plenković je tim potezom stekao naslov spasitelja hrvatske poljoprivrede.

Uostalom, da je Agrokorov kašalj za hrvatsko društvo pogibeljniji od tobožnjega ustaštva i fašizma, pokazuju i reakcije vlasti na te pojave. Zbog bujanja „ustaštva i fašizma“ Plenković je osnovao doduše elitnu, ali ipak izvanparlamentarnu (savjetodavnu) ideološku komisiju pod umiljatim imenom „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“. Vijeću predsjeda predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akad. Zvonko Kusić. A na drugoj strani HDZ-ovi su i SDP-ovi [narodni] zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru osnovali parlamentarno „Istražno povjerenstvo za Agrokor“, koje predvodi bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Na prvi je pogled jasno da su ta dva tijela po zakonskoj snazi i ugledu u društvu nesumjerljiva.

Izneseni su argumenti pozitivno šuškavi. Ništa manje nego Plenkovićevo obećanje da spašavanje Agrokora ne će i zahtjev Predsjednice Republike da spašavanje Agrokora ne smije hrvatske državljane stajati ni jednu kunu. Zar smo zaboravili da nas je to spašavanje već stajalo barem 5.000.000 puta više, koliko je Vlada dala istražnim tijelima za osnaženje istrage?

Na što će sve to izaći? U ovom času nitko to ne zna. Ne znamo ni što će istraživati Miljenićevo „Povjerenstvo“ ni hoće li uopće išta istraživati ako uskoro počne sudbeni postupak. Kusićevo je „Vijeće“ malo preširoko fokusirano na „posljedice vladavine nedemokratskih režima“. Hrvatskom su naime od njezina postanka do uspostave Republike Hrvatske vladali nedemokratski režimi. Zato su i tu rezultati neizvjesni. U tomu je mraku jedina vedra stvar hrvatska pravosudna praksa. Iz predmeta Ive Sanadera i Tomislava Horvatinčića može se gotovo sa sigurnošću zaključiti:  ima nade za Ivicu Todorića.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Plenković: Rasprava u Saboru pokazala kritizerstvo bez argumenata

Objavljeno

na

Objavio

U povodu prve godine rada svoje Vlade, premijer Andrej Plenković Hrvatskom je saboru podnio izvješće.

U jednosatnom govoru spomenuo je mnoge probleme s kojima se Vlada susrela u protekloj godini. Oporbeni klubovi žestoko su kritizirali njegov govor.

U razgovoru za HRT premijer Plenković je rekao kako je rasprava u Saboru pokazala jedno kritizerstvo bez argumenata koje nije bilo na razini jedne konstruktivne rasprave. Meni se čini da smo na sva četiri ključna stožerna programa naše vlade odgovorili. Unijeli smo gospodarsku sigurnost, rast i društvenu solidarnost.

Naglasio je činjenicu da nije bilo trećih izbora u manje od 24 mjeseca, a to bi bilo jako loše i za institucije i za političke stranke. S te strane sam jako zadovoljan da su kolege iz HNS-a prepoznali poruku važnosti stabilnosti, koja je bila poruka međunarodnim financijskim, gospodarskim institucijama.

Pogledajte gospodarski rast, smanjenje javnog duga, proračunskog manjka, najnižu stopu nezaposlenosti, najbolju turističku sezonu… Svi pokazatelji idu u pozitivnom smjeru, istaknuo je Plenković.

Govoreći o problemu iseljavanja iz Hrvatske, premijer je rekao kako to nije problem nastao 16. listopada 2016. godine, već problem koji traje već nekoliko godina. Naš je cilj demokratska revitalizacija zemlje i u tom smislu smo poduzeli niz mjera. Sve njih sam pobrojio u godišnjem izvješću pred zastupnicima. Od rodiljnih naknada, porezne reforme, sufinanciranja stambenih kredita.

Sve su to mjere koje idu za demografskom obnovom, a sadržane su u našem programu. One će ići za tim da našim mladim obiteljima stvorimo preduvjete da ostanu u Hrvatskoj, kazao je. Istaknuo je kako je jučer na užem kabinetu Vlade odlučeno da će se pronaći sredstva za svih 2400 zahtjeva koji  su podneseni za stambeno sufinanciranje.

Premijer je istaknuo kako su početkom godine prepoznali probleme u Agrokoru i na njih reagirali na najbolji mogući način. To je kompanija koja je u privatnom vlasništvu i koja je imala velik utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. Nismo imali drugog scenarija nego ići s posebnim zakonom koji bi spriječio gospodarski i financijski krah ne samo te kompanije već i kompanija koje su s njom povezane, rekao je. Dodao je i da je to bila politička odluka i jedini mogući politički odabir.

Kolege iz oporbe ne prepoznaju ono što smo učinili i dobili s Lex Agrokorom. Ispadamo kao netko tko je napravio neki potez koji nije bio dobar. Nismo radili populistički, nismo radili napamet. Na nama je bilo da utvrdimo činjenice, a na savjetnicima da pomognu u dogovoru s vjerovnicima kako napraviti  put prema nagodbi i dugoročnoj održivosti kompanije i očuvanju radnih mjesta, istaknuo je Plenković.

Na pitanje je li potrebno utvrditi političku odgovornost kad je u pitanju Agrokor, premijer je kako im je u interesu da se se rasvijetle sve okolnosti koje su dovele do ove situacije u Agrokoru. Hoće li to biti istražno povjerenstvo ili neki drugi način rasprave u Saboru pred nekim saborskim odborom – to je pitanje u vezi kojega smo otvoreni.

Ono što je važno reći je to da samo istražno povjerenstvo regulirano zakonom te da njegov Članak 4 ne ostavlja baš previše mjesta za interpretaciju. Prema mišljenju mnogih pravnih autoriteta ukoliko se pokrene kazneni postupak istražno povjerenstvo prestaje s radom. To ne znači da Vlada i HDZ ne žele da se rasvijetli sve vezano uz Agrokor. Upravo obrnuto, mislim da bi to bilo zdravo za hrvatsko društvo, naglasio je Plenković.

Plenković: Ova godina bila je za Hrvatsku jedna od najizazovnijih nakon Domovinskog rata

facebook komentari

Nastavi čitati