Tucači Kamena

    0

    Razgledavajući i prevrćući knjige novijeg izdanja u jednoj zagrebačkoj knjižari, naslovnica jedne knjige privukla mi je osobitu pozornost. Zgodna crnka u crvenom kupaćem kostimu u nekoj napuštenoj hali maše srpom i čekićem. Naslov knjige je Tucači kamena, a autor Ernest Stadler.

    Ernst Stadler[dropcap]P[/dropcap]onukan znatiželjom uzeo sam u ruku tu knjigu pomislivši da se radi o prijevodu meni nepoznatog djela ekspresionističkog pjesnika Ernsta Stadlera. Nakon nekoliko pročitanih rečenica iz jednog dijaloga knjige, shvatio sam da autor ove knjige nije nesretni pjesnik. No, iznenađenju nije bilo kraja kada sam nastavio s čitanjem. Jednostavno nisam mogao prekinuti do završetka tog poglavlja, usput se nesvjesno glasno smijući, što je izazvalo sumnjive poglede ostalih kupaca. Bez puno dvoumljenja kupio sam knjigu.

    Knjigu sam istu večer pročitao u jednom dahu. Istini za volju, početak sadržaja knjige nije nešto osobito obećavao. Međutim, iz poglavlja u poglavlje knjiga je postajala sve duhovitija i sve zanimljivija. Pravo osvježenje u današnjoj surovoj svakodnevnici. Redale su zgode i nezgode glavnih junaka, tzv. starih trabanata, uz puno izvrsnih i do suza komičnih dijaloga.

    Čitajući taj uzbudljivi roman od sedamnaest poglavlja, koji su u neku ruku i samostalne priče koje prate naše junake u razdoblju od četrdeset godina, pred kraj knjige dolazi se do novog dramatičnog iznenađenja. Roman završava uzbudljivo, potpuno neočekivano, trilerski.

    O čemu je zapravo riječ u ovom iznimno uspješnom romanu? Po svemu se radi o autobiografskom djelu autora koji se krije iza pseudonima Ernest Stadler. Autor očito nije „tvornički” romanopisac kojemu kao po traci malo pa malo izlazi novi roman, gdje pisac više piše rutinom nego srcem. Upravo možda u tome leži sva vrijednost ovog humorističkog romana kojemu je autor svojom avanturom pisanja darovao i svoj komadić duše.

    Osvježenje u hrvatskoj književnosti

    Izuzev velikih gradova, nazivi gradova i naselja, a vjerojatno i imena junaka, izmišljeni su, no, sudeći po jeziku, mentalitetu i atmosferi, središnja radnja ove dojmljive priče događa se u jednom slavonskom selu, ali neki se dijelovi zbivaju diljem Hrvatske te u Trstu, Grazu i drugdje.

    tucaci-kamena 34b7feRoman nevjerojatno duhovito, jednostavno i pitko govori o bezuvjetnom prijateljstvu kroz priču o sazrijevanju generacije dvadesetogodišnjaka iz ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća do danas. Vodi čitatelja kroz metamorfozu „starih trabanata” iz nevine tinejdžerske dobi u onu krajnje problematičnu, alkoholiziranu, razuzdanu, u izgubljeni naraštaj koji je živio „na rubu” u vremenu supkulture rock ‘n’ rolla.

    Autor u likovima svojih junaka upućuje na besmislenost takvog življenja, ali spretno izbjegava moraliziranje i svoje likove uvijek opisuje sa šarmom i simpatijama. Pored toga, knjiga obiluje sarkastičnim i ironičnim prikazima političkog ozračja tih sedamdesetih i ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća.

    Zasigurno se mogu naći i mnoge primjedbe i kritike na ovaj uzbudljivi roman. Kao što je već rečeno, pomalo otegnut početak, u kojemu nam se predstavljaju likovi i postavlja radnja, možda nije toliko duhovit kao ostatak romana. Možda će nekoga smetati previše „alkohola” u romanu, netko će mu prigovarati manjak književne profesionalnosti, ljepote stilskog izričaja, traljav lektorski posao… Ali tko je uopće taj Ernest Stadler?

    Sve u svemu, ovaj roman je prekrasno osvježenje u hrvatskoj književnosti. Bez obzira radi li se u romanu o stvarnim ili izmišljenim događajima, autor nam je ponudio toplu i duhovitu priču o prijateljstvu i sazrijevanju u sumraku socijalizma. Toplo ga preporučujem kako mlađim uzrastima tako i onima koji su živjeli u vremenu maksime Sex, Drugs and Rock ‘n’ Roll.

    Stjepan Grgurić, prof/hkv

    facebook komentari