Tuđmana i Šuška su otrovali, samo tko?

0

Četvorica najznačajnijih hrvatskih dužnosnika iz vremena nastanka hrvatske države umrli su u razmaku od četiri godine. Trojica s vrlo sličnom dijagnozom. “Mislim da je za tu priču potreban veći vremenski odmak. Radi se o ozbiljnoj temi, za mene tim više jer sam bio šef medicinskog konzilija i Franji Tuđmanu i Gojku Šušku. Prerano je o tome govoriti jer me veže liječnička tajna. No tema je svakako vrlo ozbiljna i definitivno je zanimljiva, kaže dr. Andrija Hebrang.

Današnje vrijeme, kada u svim hrvatskim medijima ispadaju kosturi iz udbinog ormara koji simboliziraju lica s njemačke tjeralice – Josip Perković i Zdravko Mustač, više je nego pogodno za mnogobrojne teorije zavjere iz bliže i dalje prošlosti. Kada se toj “psihozi” doda priča o trovanju bivšeg palestinskog vođe Jasera Arafata čije je tijelo eshumirano nakon osam godina da bi nezavisni švedski stručnjaci utvrdili kako je zapravo godinama bio sustavno trovan polonijem, onda i nije čudno što se nekima u Hrvatskoj javlja naknadno sjećanje na ljude i događaje koji su godinama bili prepušteni zaboravu.

Prije više od deset godina, točnije u lipnju 2002. na jednoj stranačkoj konvenciji Ljubo Ćesić Rojs izrekao je jednu tezu o kojoj se godinama prije, ali i poslije govorilo samo u kuloarima.

Čvrsto vjerujem da su pokojni predsjednik Franjo Tuđman i ministar Gojko Šušak otrovani u Daytonu. Obojici se rak na malome mozgu pojavio istog dana, minute i sata. Može li to biti slučajno? I Mate Boban je dobio visoki tlak tek nakon moždanog udara”, govorio je tada čovjek za kojega bez sumnje vrijedi ona da je bez dlake na jeziku, zbog čega mu u konačnici mnogi i nisu skloni baš sve vjerovati.

Rojs je tada još tvrdio kako ima i čvršće dokaze od sumnji, ali ih do danas nikada nije iznio. No, bez obzira na Rojsa, činjenica jest da su u razmaku od četiri godine umrla četvorica najvažnijih ljudi hrvatske politike i vojnog vrha iz tog vremena. Predsjednik Hrvatske Republike Herceg Bosne, Mate Boban (koji je bio ključna figura Hrvata u BiH), umro je u srpnju 1997.godine, u 57.godini od moždanog udara. Godinu dana nakon njega, u svibnju 1998., nakon teške bolesti od raka umire i Gojko Šušak. Imao je 53 godine.

Prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, kao i Šušak, sa zločudnom se bolešću borio od kraja 1995. i dolaska iz Daytona. Umro je u prosincu 1999. godine. U veljači 2001. godine, također od raka umire i general Zvonimir Červenko, načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske u “Oluji”.

Kada se danas vidi i čuje kako se sa svojim političkim protivnicima obračunavala zloglasna Udba, onda se ne čini nemoguća ni teorija po kojoj Tuđmana i Šuška nisu otrovale strane službe, nego ljudi iz tajnih službi bivše komunističke države koji su se infiltrirali u sve pore hrvatskog društva u kojem “ordiniraju” (vidimo) i danas.

Iako je godinama odbijao govoriti o toj temi, prof.dr. Andrija Hebrang, ratni ministar zdravstva, kasnije i ministar obrane, bio je šef liječničkog konzilija i predsjednika Tuđmana i ministra Šuška i danas je vrlo “zakopčan”, ali i vrlo znakovit kada se radi o ovoj temi.

Osobno mislim da je za tu priču potreban veći vremenski odmak, kaže Hebrang i dodaje: “Radi se o ozbiljnoj temi, za mene tim više jer sam bio šef medicinskog konzilija i Franji Tuđmanu i Gojku Šušku. Prerano je o tome govoriti jer me veže liječnička tajna. No, tema je vrlo ozbiljna i definitivno je zanimljiva, zaključuje Hebrang.

Takve njegove riječi da se radi o ozbiljnoj i zanimljivoj temi, danas mogu samo pobuditi sumnju da teorija o, blago rečeno, čudnoj podudarnosti u smrti dvojice najistaknutijih ljudi iz vremena hrvatske samostalnosti. Tim više jer ni prof.dr. Mirko Šamija, voditelj Službe za radioterapijsku onkologiju Klinike za tumore nikada nije demantirao Rojsove navode. On je bio član konzilija koji je liječio i pokojnoga predsjednika i pokojnoga ministra.

Sva relevantna medicinska dokumentacija i jednog i drugog pokojnika arhivirana je na primjeren način. Predsjednici konzilija bili su profesor Hebrang i profesor Jakšić. Kao onkolog s velikim iskustvom mogu još jedino dodati da su terapijski postupci i u jednog i u drugog pokojnika bili na najvišoj svjetskoj razini kao i njihovi rezultati, izjavio je Šamija u lipnju 2002. godine, četiri godine nakon Šuškove i tri godine nakon Tuđmanove smrti.

I neki drugi akteri hrvatske politike iz tog vremena vrlo su neskloni podgrijavanju teorija zavjere, no svi se gotovo slažu da se radi o nevjerojatnoj podudarnosti kada je u pitanju i vrijeme oboljenje i tijek bolesti kod Tuđmana i Šuška.

Znam da su neki visoki dužnosnici iz tog vremena izražavali sumnju, posebice nakon neuspjelog liječenja njih dvojice u najpoznatijoj američkoj bolnici “Walter Reed”. Tuđman se u njemu početkom 1996. liječio od raka želuca. Po povratku rečeno je da ima još nekoliko mjeseci života, no onda je Šarinić angažirao francuske liječnike koji su zajedno s našim stručnjacima produljili predsjedniku život za tri i pol godine. Zapravo, učinili su nemoguće, kaže naš sugovornik koji je bio svjedok tog vremena i svega što se događalo u vrhu hrvatske politike u to vrijeme.

Jasno mi je zbog čega Hebrang ni danas ne želi govoriti o tome iako više nije obvezan čuvati tajnu. Kod pokojnog ministra Šuška je bila slična situacija kao i kod predsjednika Tuđmana, ako ne i drastičnija. I on se vratio s liječenja u istoj toj čuvenoj bolnici kao čovjek kojem više nema pomoći. Nakon toga liječen je u hrvatskim bolnicama i naši su liječnici i u njegovom slučaju činili čuda. Definitivno, da nije bilo toga, on bi umro nekoliko mjeseci nakon dolaska iz Walter Reeda, zaključuje naš sugovornik.

Bez obzira na sve, ovo će zasigurno biti priča o kojoj će se još pisati, a možda jednoga dana hrvatska javnost dozna i istinu kao što zadnjih dana doznaje mnoge dugo skrivane tajne iz vremena Jugoslavije, ali i nastanka hrvatske države.

B.D./dnevno

facebook komentari