Connect with us

BiH

U BiH se dogodio genocid nad Hrvatima katolicima

Published

on

Evo skoro 20 godina nakon završetka rata, trebao je na biskupsku konferenciju u Mostaru doći mons. Nikola Kekić, da kaže ono što svi Hrvati u BiH, a pogotovo naši biskupi, znaju – nad Hrvatima katolicima se u prošlom ratu dogodio genocid.

To nije bilo uvršteno u službenu izjavu s biskupske konferencije, ali šutnja ostalih biskupa je odobravanje. Što to znači? Biskupska konferencija je nakon svog, kako je rečeno, dijamantnog zasjedanja dala izjavu koja je jako dobro napisana. Mi Hrvati smo konstantno u nekoj zavadi između hrvatstva i katoličanstva. Mislimo da ako smo dobri katolici – ne bismo se trebali baviti politikom. No to nije točno. Ja o tome neću puno pričati nego ću ponoviti izjavu biskupa Perića koji je rekao da Hrvati u BiH moraju imati jednaka teritorijalna i politička prava kao i ostala dva konstitutivna naroda.

Mi se, pogotovo u posljednjih 15 godina, od dolaska prve alijanse na vlast, ponašamo kao da smo mi izvršili genocid, a ne kao da je nad nama izvršen genocid u ovoj zemlji. Posljednji popis stanovništva je pokazao da Hrvata fali 30 posto, a da je 50 posto Hrvata potjerano sa svojih ognjišta. U isto vrijeme, ti postotci kod Srba i Bošnjaka su daleko manji. Gdje je problem? Istina, našim životima svjedočimo mi koji živimo tu, a ne prvostupanjska ili drugostupanjska presuda Međunarodnog suda u Haagu koji provodi svoju politiku. Znači, mi se po prvostupanjskoj presudi vodimo kao članovi udruženog zločinačkog pothvata, a narod smo na kojem je izvršen genocid.

Što nam je dalje raditi? Prvo treba reći tko je izvršio taj genocid. To se zna, to se dogodilo prije samo 20 godina, a ovi naši biskupi se ili nekome ne žele zamjeriti ili ne žele kazati.

Čak 90 posto etničkog čišćenja Hrvata u BiH su radile dvije komunističke armije. Prva je bila JNA, a druga je bila njezina mlađa komponenta, tzv. Armija BiH. Prva je nosila petokraku, a druga je petokraku zamijenila starim kršćanskim znakom plemića Anžuvinaca, kako bi zakamuflirala svoje zločine.

Oko 90 posto etničkog čišćenja s prostora RS-a 1992.  izvršila je JNA, koja je za velikosrpsku politiku radila prljave poslove. Ti isti koji su ratovali s hrvatskim narodom, i u Hrvatskoj i u BiH, već su 1993. prešli u Armiju BiH. Dakle kompletan sastav, kompletno rukovodstvo, uže i šire, Armije BiH bili su sastavljeni od bivših oficira JNA koji su ratovali protiv Hrvata.
Pošto su se Hrvati zahvaljujući velikom vitezu Mati Bobanu organizirali u HVO te obranili skoro 28 posto svog teritorija, koliko su mogli s obzirom da su bili razoružarani, Armija BiH je nastavila gdje je stala poražena JNA. Znači kompletno etničko čišćenje u središnjoj Bosni izvršeno je 1993. pod vodstvom muslimana kosovaca, uz malo pojačanje vehabija koji su bili više folklor nego stvarna sila.

Katolička crkva je nama Hrvatima sve. Ona je integrirana u svaku poru našeg nacionalnog bića. E onda hajdemo. Treće, mekano etničko čišćenje se sprema za Hrvate. To je dolazak treće platforme, na čelu s dvojicom najvećih sinova naših naroda i narodnosti – Zlatka Lagumdžije i Željka Komšića. Ako na sljedećim izborima uspije njihov plan, a velike su šanse da uspije jer je isti izborni zakon na snazi, a još imaju i podršku međunarodne zajednice, Hrvati će biti samo obični građani i bit će istjerani iz ove zemlje. Zato je važna ova poruka, pogotovo pred izbore. Treba objasniti Hrvatima da je nad njima izvršen genocid, da dignu glavu, da se ujedine i osvijeste. Ne treba im govoriti da glasuju po savjesti, nego im treba govoriti isto ono što se govorilo uoči referenduma za obitelj: Tko ne izađe na izbore, neka ne dolazi u crkvu! Nemojte da se dogodi isto što se događa za svake izbore. Nedjelja, crkve su krcate, a na izbore samo 30 posto ljudi izašlo. Izbori u BiH su samo nastavak rata drugim sredstvima i Crkva kao pastir svoga naroda mora mu reći: Nemojte reći da niste bili upozoreni!

Aberečke abertude

No, da prijeđemo na drugi dio. Sjećate se one stare igre graničara. Počela je promjena komunističkih granica u Europi. Nestankom komunizma ukinut je samo komunistički sustav, a ostale su komunističke granice. Nijedne granice na svijetu nisu pravedne, a kakve su pravljene u komunističkom bloku na čelu sa Staljinom i Titom, to je posebna priča. Navest ću samo primjer Mađarske. Više od pet milijuna Mađara dano je, što Jugoslaviji, što Rumunjskoj, što Slovačkoj, što drugim zemljama. Znači te granice nemaju veze ni s prirodnim, ni s nacionalnim ni s povijesnim pravom. Da ne govorim o granicama avnojevske Jugoslavije. Hrvati su prebačeni živjeti izvan Republike Hrvatske u četiri države, Srbi u pet država, Bošnjaci u tri države. Pa ako si ukinuo komunizam kao totalitarni sustav, moraš razmisliti i o granicama koje je taj sustav pravio.
Morat će se o tome razmišljati, jer se probudio ruski medo. Probudio se Putin, probudila se Rusija. Sad je krenula taktikom mic po mic. Uzet je Krim, pa će istočna Ukrajina, pa će polako dalje. Kad gledamo strukturu vlasti na prostoru država bivše Jugoslavije, ne da će doći do memoranduma 1 te da će se velikosrpska i velikoruska politika zadovoljiti granicom Karlobag – Karlovac – Virovitica, nego će čini mi se ovdje oživjeti memorandum 2, gdje će čitav prostor bivše Jugoslavije ući u rusku zonu, pa će ona karta koje ukrajinska Vlada objavila biti crvene boje i na njoj će pisati ”Srbija”.

Jer u Zagrebu su sve komunisti na vlasti, i čak su jači od onih beogradskih. Oni mrze sve što je sa Zapada. Evo neću puno pametovati, samo ću govoriti činjenice. Sve što je ostalo od javnih poduzeća, to se sve prodaje Rusima. Dakle, ako ova vlast u Hrvatskoj ostane još jedan mandat, zajedno s vlasti u BiH na čelu sa Zlatkom Lagumdžijom, opet će se pokrenuti pitanje je li Trst naš. Tako će našeg Papu od moskovskog patrijarha dijeliti ono malo zemlje Italije i ono malo Jadranskog mora. A ako Zapad nastavi forsirati komunističku političku elitu u zemljama bivše Jugoslaviji, neće glavna ruska flota biti na Krimu ili u Siriji, nego će biti u Rijeci. To je pitanje za četiri zemlje koje odlučuju na ovim prostora – Francusku, Englesku, SAD i Njemačku. Je li oni to možda ne znaju ili to namjerno čine. Mislim da znaju i da s namjerom rade kako Europa kao Europska unija nikad ne bi zaživjela. Kad sve to sagledam, mogu reći da je u pravu bio veliki srpski pjesnik Brana Crnčević kad je govorio: ”Europska unija? To ne postoji. Ona ima jedan veliki problem, jedan cijeli kontinent je ušao u nju – Amerika!”
EU bez svojih vojnih snaga ne postoji, a mi katolici ćemo kao i uvijek biti njihova kolateralna šteta. Naoružanje te unije u odnosu na Ruse je otprilike kao i naoružanje Švicarske garde što Papu čuva.

Ivo odletio kao u Tom i Jerry crtiću

Što sam stariji, sve se više sjećam onoga što je moja pokojna majka Danica govorila, a uvijek je bila u pravu. To tek sada vidim. Svojim je unucima uvijek pjevala jednu pjesmu: ”Naš je mačić slomio nogu, bio je lijep i malen, imao je repić šaren”. To mi je palo na pamet kada sam vidio fotografije velikog Hrvata i komuniste Ive Komšića kako se razbio u kuglani u Sarajevu. Ne valja se tuđoj muci smijati, ali je smiješno bilo. Jer, to je taj profil Hrvata kojeg zamišlja velikobošnjačka politika. Koliko je u politici, mislio sam da ima puno više godina. Ali njemu je tek 66, tek bi sad trebao u mirovinu ići. Ali, za jednog komunistu je u najboljim godinama. Vidim po onim fotkama tko ga je natekao  – Valentin Inzko, tzv. visoki predstavnik. On je moćan i jak. Onu je kuglu dobro bacio. A kad ga je jadni Ivo pokušao imitirati, odletio je zajedno s kuglom, kao da je u nekoj epizodi Tom i Jerryja. No, to je razumljivo. Čovjek je čitav život živio od politike, a sva politika u prošlom i ovom sustavu je prodaja Hrvata. On nikad nije podigao ništa teže od žlice i olovke.  I što će, razbio se k’o neka stvar.

Kako je Sarajevo zajebana čaršija, već je počela kružiti priča da je on to odglumio. Zašto? Bliži se 6. april, Dan Sarajeva, kada bi zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću trebao uručiti priznanje počasnoga građanina Sarajeva. Pošto je Ivo stara i lukava komunjara, pronašao je način kako to izbjeći. Jer, teško je Bandiću reći ne. Ako je itko Bošnjacima muslimanima i Bošnjacima katolicima valjao, kako u Zagrebu , tako i u Sarajevu, to je Bandić. Puno je dobra za njih učinio. Ali, ne može više. Vidi i on da oni svojom politikom uništavaju njegov hrvatski narod. Ta on je ipak rođen u zapadnoj Hercegovini, a ne u Zagrebu.

E sad, da bi Komšić izbjegao sramotu i skandal, otišao je u bolnicu, ali nije mu zapravo ništa. Jer, ako je slomio desnu ruku, ne može se junačkom desnicom rukovati s Bandićem. A kao ga treba otpilit’, ne može mu pokazati ni ramski grb.

Gdje su vam kišobrani? 

Da se vratim na aberečke abertude. Referendumi su trenutačno u modi. Bio je u Veneciji, ide sad Škotska, pa Katalonija… Kako se komunizam proširio, nešto mi se ušutjela i ova Dubrovačka Republika. Vjerojatno će i nju s komunistima pokrenuti. Zanimljivo, jedino oni koji su imali republiku, ne prije 200 ili 100 godina, nego živi sudionici HR HB, nešto slabo razmišljaju o njoj. Imamo i pečate, još su svježi, još je 99 posto ljudi živo. No, što je problem? Rusi za džokera zovi imaju Vladimira Putina, a mi imamo samo Mirka Miočića koji je pod kontrolom Tarika Filipovića. Ali, da bi nešto učinio u životu, najvažniji džoker je voljeti i vjerovati u to. O nečemu sličnom sam imao priliku razgovarati sa širokobriješkim Jamesom Bondom, Mladenom Ljubićem Vajtom. Ispričao mi je zgodu koja se dogodila na groblju u Ljubotićima. Gore je bio veliki svećenik, pokojni fra Gojko Musa. On je bio hrabar i odlučan. Jedini je za vrijeme Tita imao hrabrosti objaviti knjigu o fratrima koji su pobijeni na Širokom Brijegu. Jednog ljeta je bila suša te su mu mještani došli s pitanjem je li grijeh moliti za kišu? On je rekao da nije, ali ako stvarno u to vjeruju. Oni su krenuli moliti, ali nigdje kiše. Iduće nedjelje nakon mise dođu ponovno fra Gojku i pitaju je li problem da ostanu moliti se za kišu. A on im je rekao: ”Nije nikakav problem, ali ja ne vidjeh da je itko od vas ponio kišobran.”

Jeste li vidjeli Budu Lončara? Otkako je 1945. postao šef OZNA-e za Dalmaciju, uvijek je nosio kišobran. Evo, 70 godina poslije, još uvijek radi i živi za svoje ideje. Šifra je kišobran!

P.S.

Evo zvao me baš legendarni Vajta sa Širokog. Kaže mi da su se već počeli pjevati ganga i bećarac po zapadnoj Hercegovini, a tekst ide: ”Moj Bobane, pokoj tvojoj duši, za tobom se moje tijelo suši.”

Piše: Marin Topić / pogled.ba

facebook komentari

Continue Reading
Advertisement
Comments

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Published

on

By

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Continue Reading

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Published

on

By

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Continue Reading