U Hrvatskoj se provodi obrnuta lustracija

0

[quote]Nema sreće sve dok hrvatski generali ne lustriraju dvostrukoga haaškog krivokletnika Stjepana Mesića[/quote]

U Hrvatskoj se ponovno raspravlja o potrebi lustracije i to dvostruke lustracije. S pravom se traži da se konačno donese Zakon o lustraciji represivnoga komunističko udbaško kosovskog sustava u kojem bi se prije svega propisalo na koji način lustraciju svesti na one ljude koji su osobno odgovorni i koji su sudjelovali u represiji.

[dropcap]D[/dropcap]akle, to bi trebali biti komunistički nalogodavci i članovi Komiteta koji su donosili političke odluke o progonima i ubojstvima, članovi Udbe i KOS-a koji su te i odluke provodili te tužitelji, suci, lažni svjedoci koji su sudili nevine ljude te intelektualci i novinari koji su svojim lažima opravdavali represiju i progone.

Međutim, u Hrvatskoj se sve više čuju i zahtjevi i za lustracijom svih onih koji su progonili, lažno optuživali i sudili hrvatskim braniteljima, koji su bili proteza tužiteljstva haaškog suda, koji su lažnim optuživanjem i javnom podrškom krivotvorenim optužnicama protiv Domovinskog rata i državnoga i vojnog vodstva Hrvatske kao navodno zločinačke organizacije nanijeli ogromnu štetu Hrvatskoj. Lustracija je nužna jer peta haaška kolona i danas drži ključne pozicije u Hrvatskoj i nakon što je haaški sud odbacio lažne optužbe i ustvrdio nevinost hrvatskih generala ali i nevinost Franje Tuđmana i državnog i vojnog vodstva odbacivši lažne optužbe o etničkom čišćenju. Dakle, traži se konkretna rasprava o djelovanju pete haaške kolone, identificiranju glavnih i odgovornih krivaca za zlo kroz koje je prošla Hrvatska odnosno traži se odgovornost onih koji su krivi što su generali Gotovina, Čermak i Markač i mnogi drugi lažno optuženi i nevini sjedili u zatvorima. Velika je pogreška što se nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču nije provela argumentirana rasprava na kojoj bi se utvrdilo tko su perjanice pete haaške kolone u Hrvatskoj, tko su nositelji i provoditelji unutarnje agresije na Hrvatsku, tko su krivci što je Hrvatska optuživana za ono za što nije kriva.

Tko su krivci što su Haaško tužiteljstvo i Haaški sud godinama lažno optuživali Domovinski rat, političko i državno vodstvo. Tko su krivci u Hrvatskoj za nepravdu koju su preživjeli Gotovina i Markač i koji još uvijek proživljavaju optuženi Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Umjesto takve rasprave u Hrvatskoj se dogodio presedan jer ključne perjanice pete haaške kolone nakon što je njihova politika poražena, nakon što su njihove optužbe odbačene nisu smijenjene nego su unaprijeđene kao npr. ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Vesna Pusić koja je uz Mesića i Pupovca odigrala najnegativniju ulogu u lažnom optuživanju Domovinskog rata i hrvatskog državnog i vojnog vodstva a koja je upravo na dan oslobađajuće presude unaprijeđena i u prvu potpredsjednicu Hrvatske vlade.

Hrvatski se narod već sedam desetljeća lustrira

U tim raspravama zaboravljaju se neke istine te se potpuno pogrješno tvrdi da u Hrvatskoj lustracije nije bilo te se onda vode velike rasprave o tome zašto lustracije nije bilo. Točno je da u Hrvatskoj nije bilo lustracije na temelju posebnog zakona ali lustracija se nad hrvatskim narodom sustavno provodi već 70 godina. I danas se provodi lustracija ali bivši komunisti i njihov sljedbenici lustriraju hrvatske domoljube. Tako se nastavlja povijesni niz lustracija hrvatskih domoljuba koji traje od 1945. godine do danas.

Prva velika lustracija koja je trajala od 1945.-1990. hrvatskih domoljuba bila je vrlo široka i vrlo represivna. Ona se odvijala voljom partije i terorom Partije, Udbe i KOS-a bez sudskih presuda i bez utemeljena na zakonima i bez mogućnosti da se optuženi brane. Počela je križnim putovima i masovnim zločinima, stvaranjem logora i ubojstvima i likvidacijama političkih protivnika. Aleksandar Ranković se 1951. godine u Skupštini Jugoslavije pohvalio da je likvidirano 650 tisuća neprijatelja (većinom su to bili Hrvati i Albanci) i da je kroz logore prošlo preko tri milijona ljudi.

Zatim je slijedila lustracija nakon Rezolucije Informbiroa kada su opet bez posebnog zakona i prava na obranu voljom pojedinaca i partije ne samo lustrirani nego i zatvoreni i ubijani politički protivnici unutar Saveza komunista koji su optuženi da su stali na stranu Staljina. I ta lustracija je bila krvava i nemilosrdna ali ni ona nije oslonjena na zakonske propise i nije davala mogućnost obrane optuženih. Cijelo vrijeme je trajala lustracija političkih emigranata koji su na temelju tajnih naloga partije i Udbe mučki likvidirani a ponekad i sa svojom obitelji.

vkSedamdesetih godina prošlog stoljeća došlo je pod utjecajem Zapada do demokratizacije represivnog komunističkog sustava te su se otvorila neka demokratska načelna pitanja. Došlo je na dnevni red neriješeno nacionalno pitanje Slovenaca, Hrvata, Makedonaca, Muslimana te je došlo do političkih pokreta protiv velikosrpske diktature i centralističke Jugoslavije. U Hrvatskoj je došlo do velikog masovnog pokreta nazvanog Hrvatsko proljeće. Nakon što je Tito smijenio nacionalno vodstvo Saveza komunista Hrvatske nastupila je nova represija i nove masovne lustracije. Ali i one su se odvijale bez zakona na temelju subjektivne samovolje partijskih rukovodstava i represivnih organa. Otvorili su se i montirani politički procesi protiv studentskog vodstva, članova Matice hrvatske i intelektualaca koji su optuženi za rušenje ustavnog poretka. U Centralnom komitetu formirana je komisija koja je odlučivala o sudbini desetak tisuća ljudi. Ona je odlučivala tko će ići u zatvor, tko će ostati bez posla, tko će biti izbačen iz Saveza komunista, tko će ostati bez stana.

U toj velikoj represiji ustvari lustrirani su bez prava na obranu mnogi intelektualci, profesori, novinari, političari i stručnjaci. Mnogi su završili na teškim dugogodišnjim robijama. Može se reći čak da je u razdoblju nakon Hrvatskog proljeća došlo do likvidacije i ušutkavanja znatnog dijela hrvatske nacionalne političke elite. Trebalo je punih 20 i 10 nakon smrti Tite u uvjetima sloma komunističkog režima i SSSR-a da se otvori nova mogućnost za rješavanje nacionalnih pitanja a i za prijelaz iz komunističkog jednopartijskog na višestranački sustav. Hrvatski narod je uspio s puškom u ruci ostvariti svoje stoljetne težnje za vlastitom državom. Došlo je do stvaranja suverene i samostalne države. Međutim, stjecanjem povijesnim okolnosti, iako su na vlast došli hrvatski nacionalisti na čelu s Franjom Tuđmanom i HDZ-om, bitni ljudi bivšeg komunističkog sustava i represivnog aparata Udbe i KOS-a pravovremeno su se priključili borbi za samostalnu Hrvatsku i zauzeli su važne pozicije u novom sustavu. Tako da u tom vremenima stvaranja Hrvatske nije bilo moguće pokrenuti lustraciju.

Nakon oslobađanja Hrvatske Olujom 1995. godine odnos snaga je bio takav da nije bilo realno pokrenuti lustraciju. Nakon smrti predsjednika Tuđmana dolazi do promjene vlasti, na vlast se vraćaju bivši komunisti, sada SDP-ovci na čelu s Ivicom Račanom. I tada počinje novi proces lustracije hrvatskih domoljuba koji se prekida za vrijeme vlasti Ive Sanadera da bi se nastavio dolaskom na vlast Kukuriku koalicije na čelu sa Zoranom Milanovićem. Treba reći da za vrijeme vlasti Ive Sanadera nije bilo ni pokušaja bilo kakve lustracije komunističkih, udbaških i drugih snaga. Čak bi se moglo reći da je Ivo Sanader napravio savez s tim snagama te da se i on priključio lustraciji hrvatskih domoljuba i progonu lažno optuženih hrvatskih generala.

Račan i Mesić čiste hrvatske kadrove

[dropcap]L[/dropcap]ustracija nakon 2000. godine hrvatskih domoljuba članova HDZ-a i svih onih koji su podržavali Tuđmanovu politiku te brojnih hrvatskih branitelja i policajaca iz Domovinskog rata bila je nemilosrdna. Lustriran je i vojni vrh najzaslužniji generali i pobjednici u Domovinskom ratu. Tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić je 2000. godine umirovio sedam aktivnih generala junaka Domovinskog rata na čelu s Antom Gotovinom. To je bila službena lustracija visokih časnika Hrvatske vojske. Oni su teško optuženi, da su navodno pripremali državni udar. Projugoslavenski i prokomunistički kadrovi slavili su tu lustraciju kao veliki doprinos demokraciji a hrvatski generali su lažno optuženi za državni udar. Njihova krivnja je bila samo u tome što su napisali pismo u kojem su zatražili da se brani istina o Domovinskom ratu. Zanimljivo je da se u oslobađajućoj presudi Gotovini i Markaču konačnom presudom Haaškoga suda prihvaćaju argumenti koji su već tada u svom pismu naveli generali u obrani istine o Domovinskom ratu.

Nakon oslobađajuće presude nastupa novi presedan. Stipe Mesić, bivši predsjednik odnosno sadašnji predsjednik u sjeni, kritizira Ivu Josipovića što je pozvao na primanje i umirovljene generale. Josipović odgovara da ih je morao pozvati jer je i Ante Gotovina jedna od tih umirovljenih generala od strane Mesića.

Dakle, živimo u zemlji apsurda. Ante Gotovina uz Tuđmana najzaslužniji za oslobođenje Hrvatske je lustriran i zabranjeno mu je djelovanje u Hrvatskoj vojsci te i dalje živi pod teškom optužbom da je pripremao državni udar. Josipović pravi veliku grješku jer daje izjavu da je Mesić bio u pravu. Postavlja se s pravom pitanje zašto braniteljske udruge, zašto optuženi generali, zašto predsjednik Josipović ili Hrvatski sabor ne pokrenu inicijativu da se ukine lažna optužba protiv hrvatskih generala. Ustvari ne će biti sreće dok Gotovina i ostali hrvatski generali ne lustriraju Stjepana Mesića koji je nanio veliko zlo Hrvatskoj i koji i danas optužuje Hrvatsku na isti način kako je to radio kao krivokletnik na Haaškome sudu.

Šime Lučin je kao ministra unutarnjih poslova 27. 5. 2000. godine izvršio totalnu lustraciju hrvatskih policajaca pobjednika u Domovinskom ratu. Tada je koalicija na čelu sa SDP-om umirovila ili otpustila preko pet tisuća hrvatskih policajaca koji su obranili Hrvatsku i koji su postali policajci u Domovinskom ratu. Policajci su nemilosrdno potjerani, nije im pomogao ni štrajk koji je trajao mjesecima pred Hrvatskom vladom i tadašnjim Hrvatskim državnim saborom. Nije bilo milosti. Takav progon i lustracija onih koji su izvojevali pobjedu u ratu opravdavao se nedostatkom stručne spreme, međutim, među otpuštenim bilo je dosta koji su imali stručnu spremu.

Tada se dogodio još jedan presedan da su hrvatski policajci otjerani a na njihovo mjesto došli su srpski policajci, mnogi koji su se borili protiv Hrvatske. Tako da danas u Hrvatskoj ima policajaca koji su bili sudionici agresije protiv Hrvatske, koji čak ni ne žive u Hrvatskoj nego putuju na posao. Dakle, provedena je lustracija hrvatskih domoljuba i najistaknutijih ljudi i u vojsci i policiji. Lustracija je provedena i u medijima, u javnim ustanovama i državnim službama, u hrvatskoj diplomaciji i u cijelom društvu. Na primjer, u jedan dan je povučeno i smijenjeno 35 hrvatskih dužnosnika u hrvatskim veleposlanstvima da bi na njihovo mjesto došli novi podobni ljudi. Pokrenuta je ideološka borba protiv branitelja te je ministar Ivica Pančić pokrenuo pravu kampanju vrijeđajući hrvatske branitelje tvrdeći da ima preko 80 posto lažnih invalida, itd.

Povratak od pravne na političku državu

Dolaskom na vlast Kukuriku koalicije nastavlja se lustriranje politički nepodobnih odnosno hrvatskih domoljuba. Sadašnja Kukuriku koalicija ukida javne natječaje u državnim i javnim poduzećima i u državnim službama te postavlja svoje povjerljive političke istomišljenike. Ponovno se ustvari od pravne države ide prema političkoj državi u kojoj pojedinci odlučuju o sudbinama ljudi na temelju svoje volje a ne zakona. Dakle, lustracija hrvatskih domoljuba se nastavlja ali i ponovno bez oslonca na zakonima nego na temelju političke volje. Slučaj Perković pokazao je snagu bivših udbaško-kosovskih i komunističkih struktura. A sadašnja vlast ne skriva svoju namjeru da preodgoji narod, da lustrira narod i da mu nametne svoj svjetonazor.

Mnogi analitičari tvrde da je u tim stalnim lustracijama koje traju 70 godina hrvatski narod ostao bez značajnog dijela nacionalne elite i da je zato moguće da danas u Hrvatskoj i nakon što je prošlo skoro 25 godina od sloma komunizma i dalje u Hrvatskoj vlada komunističko jugoslavenski mentalitet te da je i dalje moguće da bivši komunisti i udbaši lustriraju hrvatske domoljube, da ih lažno optužuju i da ih onemogućavaju da slobodno i ravnopravno djeluju u Hrvatskoj koji su sa puškom u ruci stvorili i obranili.

Iz svega rečenog vidljivo je da bez promjene vlasti u Hrvatskoj ne samo da ne će biti nužne lustracije represivnog komunističkog aparata i pete haaške kolone nego da će oni i dalje učvrstiti svoju moć i lustrirati hrvatske domoljube. Međutim, s obzirom da je Hrvatska u Europskoj uniji uvjeren sam da se ne će još dugo moći održati sadašnja vlast i njezina politika. Već na idućim izborima doći će do promjena koje će omogućiti da se konačno provede prava lustracija, da domoljubi lustriraju bivše komuniste i udbaše a ne obrnuto kako se radi danas.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

facebook komentari