U Mediteranu najviše ratnih brodova u suvremenoj povijesti – Lansiranje projektila bio test za Rusiju i Siriju – Na jugu Sirije SAD ubacuje pobunjenike koji ne uspijevaju zauzeti dio teritorija

0

U isto vrijeme kada su se veliki amfibijski desantni brodovi iz sastava Crnomorske i Baltičke flote Novočerkask i Minsk zaputili ka ostatku ruske mornarice u Mediteranu, ministar obrane Ruske Federacije Sergej Shoigu je izjavio ‘kako će u onom trenutku kada dođu na svoja odredišta u Sredozemnom moru ruski brodovi iz operativne komande dobiti detaljnije upute’. U istočni Mediteran je blizu sirijske obale je 2. rujna pristigao i brod za praćenje i nadzor Priazovye, čija je zadaća ‘nadgledati moguću eskalaciju sukoba u Siriji’. Nakon toga Moskva zapovijeda premještanje u istočni Mediteran raketne krstarice Moskva, koja će se pridružiti ostatku brodovlja iz Baltičke i Crnomorske flote.

‘Krstarica Moskva upravo se kreće prema Gibraltaru. Za otprilike 10 dana ući će na prostor istočnog Mediterana gdje će preuzeti vodstvo nad pomorskim ruskim snagama’, izjavili su u ruskom ministarstvu obrane u četvrtak 4. rujna i dodali ‘kako će ruske pomorske snage biti raspoređene prije nego počnu pregovori između Vladimira Putina i Baracka Obame u St. Petersburgu’.

Ruski je predsjednik uoči konferencije G20 očigledno svima htio dati do znanja kako su njegove namjere kada je Sirija u pitanju itekako ozbiljne. Sama konferencija je umjesto razgovora o globalnim gospodarskim i financijskim problemima više ličila na igru živaca, otprilike kao u šahu u kojemu su velemajstori Rusi ili pokeraškom blefiranju po kojem su opet Amerikanci na prvom mjestu u svijetu. Tko je imao potez za šah mat ili pobjedničke karte, ovisilo je o tome tko ima ili nema dokaze o uporabi kemijskog oružja 21. kolovoza u Istočnoj Ghouti u blizini Damaska. Kako trenutno stvari stoje nitko od nas ne zna što tko drži u rukama, ali jednako tako znamo da se američki predsjednik razmeće ‘dokazima’ koje ne pokazuje javnosti i čiji ‘sadržaj’ znaju samo on i uski krug ljudi od njegovog povjerenja.

Ruska raketna krstarica ‘Moskva’

Kina također šalje jedan desantni amfibijski broj Type 071 – 999 prema Suezu

Kada je počela konferencija G20 i u trenutku kada je u St. Petersburgu s američkim predsjednikom Barackom Obamom kineski predsjednik Xi Jinping neformalno razmjenjivao par riječi, prema Siriji je plovio barem jedan desantni amfibijski brod kineske ratne mornarice: Type 071 – 999.

Citirajući kineske medije, ruski Vojni vjesnik navodi da Type 071/999 plovi prema Suezu i navode ‘kako slanje pomorskih snaga ima za cilj nadgledanje operacije NATO saveza i da je ova odluka donesena dva tjedna prije nego što će kineski ratni brod zaploviti prema Mediteranu’. To bi trebalo značiti da je Kina odlučila poslati svoj brod prije 21. 08 i napada u predgrađu Damaska zbog kojega je Obama odlučio ‘kazniti režim Bashara Al-Assada i povratiti kredibilitet i ugled Sjedinjenih Američkih Država’.

Kineski Type 071 – 999 koji prema ruskim vojnim izvorima plovi prema Suezu

Testiranje sirijske protuzračne obrane i ruskih radarskih sustava lansiranjem balističkih projektila u Mediteranu

3. rujna u 10 sati i 16 minuta radar OTH Voronezh-DM iz Armavira na jugu Rusije primjećuje lansiranje dva balistička projektila u Mediteranu, a koji su letjeli ka Siriji. Projektili su potom pali 300 kilometara od obale i Izrael je kasnije priznao ‘kako se radilo o rutinskoj vježbi’. Washington je iz početka negirao da ima bilo kakva saznanja o lansiranju, ali je nakon izjave izraelskog ministarstva obrane na kraju priznao kako je bio upoznat s operacijom, ali su i u Pentagonu ponovili ‘kako je riječ o ranije dogovorenoj vježbi’. Budući da do dan danas zbog kontroverznih izjava nitko ne zna s čime Sirija zapravo raspolaže, svakome je jasno da su Sjedinjene Države ovim potezom testirale sirijsku protuzračnu obranu.

Budući da se iz sigurnosnih razloga probna lansiranja moraju najaviti nekoliko tjedana ranije, lansiranje balističkih projektila u istočnom Mediteranu je bilo u suprotnosti s međunarodnim ugovorima o vojnoj suradnji. Tek kada su projektili pali u more, odgovornost je preuzeo Izrael. Rusko ministarstvo obrane je priopćilo ‘da su projektili lansirani iz središnjeg Mediterana i letjeli su ka istočnim obalama; prema Siriji ili Libanonu’.

Putanja projektila – Ispaljen je u središnjem Mediteranu i pao u more na 300 km od istočne mediteranske obale

Nakon što se više ništa nije moglo sakriti, Izrael je priopćio kako je isprobavao proturaketni obrambeni sustav Arrow, a za što im je kao meta poslužio projektil Silver Sparrow koji je simulirao let iranskog projektila Shahab-3 dometa 2.000 km. Cilj probnog lansiranja, prema riječima izraelskog ministarstva obrane, bio je ‘putem radara Super Green Pine slijediti putanju projektila-mete i informacije proslijediti u Centar za praćenje i nadzor Citron Tree. U pripremi ove operacije je sudjelovala američka agencija ‘Missile Defense Agency’, a polazna i točka udara su u potpunosti pod nadzorom područja kojeg pokriva radar iz Armavira. Cijeli tijek američko-izraelske operacije je kasnije objavljen u ruskim medijima.

Ruski ekspert Pavel Podvig tvrdi ‘kako sve navodi na razmišljanje da ruska vojska u potpunosti nadzire situaciju i kako operativna komanda ruske vojske u svakom trenutku zna što se događa i o tome izvještava predsjednika’.

Zamjenik ministra obrane Ruske Federacije Anatolij Antonov je naknadno izjavio ‘kako je probno lansiranje u puni stupanj pripravnosti podiglo cijeli Glavni stožer i snage za protuzračnu i svemirsku obranu ruske vojske’.

(Visoke tenzije na istočnom Mediteranu: ruski radari zabilježili ispaljivanje dvije balističke rakete)

Područje koje pokriva radarska postaja iz Armavira na jugu Rusije

Sirijska vojska odbila napad čiji je cilj bio zauzimanje teritorija na granici s Jordanom

Dok su trajale diplomatske aktivnosti, pregrupiranje oružanih snaga svjetskih super-sila i testiranje sirijske protuzračne obrane, sirijske trupe su na jugu zemlje uspješno odbile napad pobunjenika koje su u Jordanu pripremili američki instruktori i čija je zadaća bila zauzeti dio teritorija na južnom bojištu uz jordansku granicu, pozivajući se na zapadne diplomatske izvore prenosi World Tribune.

World Tribune piše kako je preko jordanske granice na sirijski teritorij ušlo nekoliko stotina pobunjenika kojima je zadaća bila zauzeti važno uporište na jugu zemlje. Pobunjenici su uspjeli ući u dubinu od 10 kilometara na sirijski teritorij, a potom su primijećeni od strane vladinih trupa koje su raspoređene u tom dijelu zemlje. Navodno se radilo o skupini od 600 egipatskih i saudijskih militanata, dobro naoružanih i opremljenih s protuzračnim i protutenkovskim ručnim bacačima, kao i opremom za noćno kretanje i borbena djelovanja. Postrojba se kretala u pravcu Damaska, ali na kraju nije uspjela izvršiti svoju zadaću i razbijena je u sukobu s vladinim snagama.

Sad je posve jasno koji je cilj bio zajedničkih američko-jordanskih vojnih vježbi koje su se prije dva mjeseca održale na samoj sirijskoj granici. Još tada su analitičari upozoravali ‘kako se vojne vježbe nikada ne održavaju uz granicu zemlje u kojoj traje građanski rat ili neki drugi oblik sukoba, osim ako se sudionici vježbi ne žele umiješati u sukob u tijeku’.
Odmah po završetku vježbi u Jordanu, 17. kolovoza dvije jedinice tzv. ‘Slobodne sirijske vojske’ koje su tamo prošle obuku prešle jordansko-sirijsku granicu i krenule prema Da’arai u koju, prema navodima washingtonskog dnevnog lista, nikada nisu stigle. Uništile su ih beduinske milicije i postrojbe druza koji su u otvorenom sukobu s FSA i Al-Nusra Frontom i ostalim ekstremističkim frakcijama. U isto vrijeme su se sirijski pobunjenici pokušali probiti i na Golanu dolazeći s izraelske strane. World Tribune piše kako su do 20. kolovoza su sve ove skupine likvidirane i Sjedinjene Države su izgubile svaku nadu da bi pobunjenici mogli uspješno odraditi zadaću i na jugu zauzeti dio teritorija koji bi trebao postati sirijski Benghazi, tj. teritorij u kojem će se ustrojiti tzv. ‘demokratska vlada slobodne Sirije’ i iz kojega bi se pokretale operacije kojima bi cilj bio poraziti sirijski vojsku i srušiti vladu u Damasku.

Washington je procijenio kako bi ova strategija mogla uroditi plodom jednako kao u Libiji, ali su očito zaboravili da Sirija nije Libija, te da Bashar Al-Assad nije Muammar Gaddafi. Mora se priznati kako Damask ipak ima moćnije saveznike od pokojnog lidera džamahirije, koji je do zadnjeg trenutka vjerovao kako ga jedan Sarkozy ili jedan Silvio Berlusconi ‘na kraju ipak neće izdati’ i to je bila njegova kardinalna greška. Sjedinjene Države to očito ne razumiju i misle da će Moskva, Teheran i Peking, a pogotovo Hezbollah i Palestinci olako promijeniti mišljenje. Dodajmo ovim deklariranim saveznicima i Palestince, Egipat i još neke svjetske zemlje, kao one diljem Latinske Amerike i Sjevernu Koreju čiji se lider Kim Jong-Un krajem srpnja u Pyongyangu sastao sa sirijskim visokim izaslanstvom i podsjećajući na herojski otpor američkom agresoru u korejskom ratu 1950.-1953. punu podršku sirijskom narodu.

Ruski analitičar Nikolaj Starikov uspoređuje ‘ponašanje Sjedinjenih Država s ponašanjem gorile koji se, kada želi izbjeći borbu, udara u prsa i urla iz sve snage, čime u stvari neprijatelju želi dati vremena da pobjegne’. Zanimljivo promišljanje ruskog analitičara i intelektualca iza kojega su brojna djela u kojima kritizira SAD i zapad općenito, no sve će biti puno jasnije nakon glasanja u Kongresu u kojem Obama traži potporu za još jedan besmisleni rat kojem se protive narodi cijelog svijeta.

PressTV | Interfax | Military Informant.com | RIA Novosti | Russian strategic nuclear forces.org | Advance.hr |  World Tribune

facebook komentari