U Muzeju je predstavljen život i kultura Hrvata katolika u Rami

2

Doći u Ramu, a ne posjetiti, ako se tako može reći, srce Ramskog jezera, Šćit, bio bi zaista pravi grijeh.

Tu se, okružen prekrasnim jezerom, smjestio franjevački samostan koji zajedno s crkvom, muzejom i Kućom mira čini skladnu cjelinu s prirodom.

Ovo mjesto stoljećima okuplja brojne vjernike, a otkako je otvoren etnografski muzej, i brojne turiste koji dolaze kako bi vidjeli kako je to nekada živio ramski puk.

muzej_franjevackog_samostana_rama_scit_2

Jedina u BiH

Muzej franjevačkog samostana Rama-Šćit, postavljen u starom samostanu, jedinstvena je građevina u BiH, jedina takve vrste iz vremena turske vladavine u Bosni i Hercegovini, izgrađena 1857. godine.

Zasluga za otvaranje ovog jedinstvenog muzeja pripada fra Mati Topiću koji je kao gvardijan franjevačkog samostana Rama-Šćit, uspio realizirati svoju viziju vezanu za očuvanje kulturne baštine svog zavičaja kada je obnovio i u funkciju stavio urušenu zgradu staroga šćitskog samostana. Svoju je zamisao proveo u djelo uz pomoć svojih župljana, brojnih drugih Ramljaka i drugih ljudi dobre volje, kao i financijsku potporu Ministarstva kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine te Vlade Republike Hrvatske.

rama stara

Povratak u prošlost

Prelaskom preko praga vrata ovog muzeja kao da ste zakoračili u prošlost. A kako bi vam se do kraja dočarala kultura i tradicija ramskog kraja, dok obilazite ovaj muzej, do ušiju vam dolazi melodična glazba bećarca i gange, tipičnog ramskog melosa čime je stvoren zaista impresivan ugođaj.

Lutke u prirodnoj veličini odjevene u tradicionalnu ramsku narodnu nošnju, pored ognjišta, pokućstva i posuđa, raznorazni alat i oruđe koji su Ramljaci nekada koristili, lonci, ćupovi, bešike za dijete, stupe za stupanje žita, stupica za lovljenje miševa, sepeti, kašikar za čanke, tepsije, kašike i mišače, stanovi za tkanje te brojni drugi predmeti koje su ukućani rijetko koristili ili ih prestali koristiti…, sve se to danas može pronaći još samo u ovom muzeju i sve ovo većinom su donirali sami Ramljaci podarivši sačuvane uspomene na pretke i minulo doba te predmete koje su sami izradili po ugledu na tradicionalne oblike i donedavna ih koristili svakodnevno.

Muzej ima 830 četvornih metara izložbenog prostora i proteže se kroz četiri etaže.
Na dvije etaže postavljeni su izlošci starih zanata, gospodarstva, prijevoznih sredstava, stambene kulture. Treća etaža predstavlja tekstilnu radinost – proces proizvodnje i sve vrste proizvoda u uporabi. Tu je i fratarska samostanska ćelija – soba fra Jeronima Vladića. Četvrta etaža predstavlja floru sa stotinjak najčešćih biljaka s nazivima i osnovnim karakteristikama i faunu – porodice životinja u punoj životnoj formi.
Etnografski postav sadrži približno 1200 eksponata, preko kojih su predstavljeni tradicionalni život i kultura Hrvata katolika u Rami. U ovim eksponatima što potječu poglavito iz Gornje, Srednje i Donje Rame, te s doljansko-sovićko-risovačkog prostora, uglavnom su predočene tradicionalne vrednote ramske materijalne kulture 19. i 20. st.

rama scit iz zraka

Svjedok stradanja i opstanka

Za to vremensko razdoblje originalnim predmetima, fotografijama i legendama predočeni su gospodarstvo, gospodarski objekti, gospodarski alat, oruđa i naprave, prijevozna sredstva za prijenos dobara, stambena kultura, nošnja, seoski obrti, te tekstilna radinost, kao i neki drugi vidovi domaće kućne radinosti. Eksponati, svjedoci življenja hrvatskog puka Rame u krajnje skromnim uvjetima, većinom su rukotvorine samoukih seljana, od kojih su tek neki postali specijalizirani obrtnici. Njihovo umijeće ponajprije se temeljilo na iskustvima prenošenim s koljena na koljeno. Zastakljene vitrine rezervirane su za komplete nošnji i još neki tekstilni materijal, a posebno su zanimljivi izlošci tradicionalne odjeće s manje ili više izraženim lokalnim obilježjima, koji Ramkinje i Ramljake čine prepoznatljivim.

Zanimljivost u muzeju je soba za mladence, onako kako je nekad izgledala soba jedne bogate obitelji, budući da su u ovom, u prošlosti siromašnom kraju, mladenci gotovo redovito jedno određeno vrijeme spavali u mogazi.

Tu je još i soba nazvana “soba fra Jeronima Vladića” koja odiše ozračjem iz pretprošlog stoljeća kada su u samostanu stanovali samo franjevci koji su se družili i ponosili pročitanim knjigama.

O Muzeju bi se mnogo dalo pisati, no teško ga je na taj način dočarati ili na bilo koji drugi. Jednostavno, kako je rekao sadašnji gvardijan fra Tomislav Brković, treba doći i – vidjeti.

Na kraju kažimo kako je zgrada Muzeja svojevrstan svjedok stradanja i patnji Ramljaka i njihovih fratara, ali i svjedok njihova opstanka unatoč teškoj i bespoštednoj životnoj borbi koja im je bila sudbina stoljećima.

 

Dnevni list/Kamenjar.com

facebook komentari

  • peppermintt

    Je lipa naša Rama, prekrasan krajolik, a tek muzej i crkva..:)
    a sitiš se kako su baš ovaj plodni kraj potopili radi jezera i hidrocentrale…

  • peppermintt

    🙂