Pratite nas

Kultura

U Muzeju je predstavljen život i kultura Hrvata katolika u Rami

Objavljeno

na

Doći u Ramu, a ne posjetiti, ako se tako može reći, srce Ramskog jezera, Šćit, bio bi zaista pravi grijeh.

Tu se, okružen prekrasnim jezerom, smjestio franjevački samostan koji zajedno s crkvom, muzejom i Kućom mira čini skladnu cjelinu s prirodom.

Ovo mjesto stoljećima okuplja brojne vjernike, a otkako je otvoren etnografski muzej, i brojne turiste koji dolaze kako bi vidjeli kako je to nekada živio ramski puk.

muzej_franjevackog_samostana_rama_scit_2

Jedina u BiH

Muzej franjevačkog samostana Rama-Šćit, postavljen u starom samostanu, jedinstvena je građevina u BiH, jedina takve vrste iz vremena turske vladavine u Bosni i Hercegovini, izgrađena 1857. godine.

Zasluga za otvaranje ovog jedinstvenog muzeja pripada fra Mati Topiću koji je kao gvardijan franjevačkog samostana Rama-Šćit, uspio realizirati svoju viziju vezanu za očuvanje kulturne baštine svog zavičaja kada je obnovio i u funkciju stavio urušenu zgradu staroga šćitskog samostana. Svoju je zamisao proveo u djelo uz pomoć svojih župljana, brojnih drugih Ramljaka i drugih ljudi dobre volje, kao i financijsku potporu Ministarstva kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine te Vlade Republike Hrvatske.

rama stara

Povratak u prošlost

Prelaskom preko praga vrata ovog muzeja kao da ste zakoračili u prošlost. A kako bi vam se do kraja dočarala kultura i tradicija ramskog kraja, dok obilazite ovaj muzej, do ušiju vam dolazi melodična glazba bećarca i gange, tipičnog ramskog melosa čime je stvoren zaista impresivan ugođaj.

Lutke u prirodnoj veličini odjevene u tradicionalnu ramsku narodnu nošnju, pored ognjišta, pokućstva i posuđa, raznorazni alat i oruđe koji su Ramljaci nekada koristili, lonci, ćupovi, bešike za dijete, stupe za stupanje žita, stupica za lovljenje miševa, sepeti, kašikar za čanke, tepsije, kašike i mišače, stanovi za tkanje te brojni drugi predmeti koje su ukućani rijetko koristili ili ih prestali koristiti…, sve se to danas može pronaći još samo u ovom muzeju i sve ovo većinom su donirali sami Ramljaci podarivši sačuvane uspomene na pretke i minulo doba te predmete koje su sami izradili po ugledu na tradicionalne oblike i donedavna ih koristili svakodnevno.

Muzej ima 830 četvornih metara izložbenog prostora i proteže se kroz četiri etaže.
Na dvije etaže postavljeni su izlošci starih zanata, gospodarstva, prijevoznih sredstava, stambene kulture. Treća etaža predstavlja tekstilnu radinost – proces proizvodnje i sve vrste proizvoda u uporabi. Tu je i fratarska samostanska ćelija – soba fra Jeronima Vladića. Četvrta etaža predstavlja floru sa stotinjak najčešćih biljaka s nazivima i osnovnim karakteristikama i faunu – porodice životinja u punoj životnoj formi.
Etnografski postav sadrži približno 1200 eksponata, preko kojih su predstavljeni tradicionalni život i kultura Hrvata katolika u Rami. U ovim eksponatima što potječu poglavito iz Gornje, Srednje i Donje Rame, te s doljansko-sovićko-risovačkog prostora, uglavnom su predočene tradicionalne vrednote ramske materijalne kulture 19. i 20. st.

rama scit iz zraka

Svjedok stradanja i opstanka

Za to vremensko razdoblje originalnim predmetima, fotografijama i legendama predočeni su gospodarstvo, gospodarski objekti, gospodarski alat, oruđa i naprave, prijevozna sredstva za prijenos dobara, stambena kultura, nošnja, seoski obrti, te tekstilna radinost, kao i neki drugi vidovi domaće kućne radinosti. Eksponati, svjedoci življenja hrvatskog puka Rame u krajnje skromnim uvjetima, većinom su rukotvorine samoukih seljana, od kojih su tek neki postali specijalizirani obrtnici. Njihovo umijeće ponajprije se temeljilo na iskustvima prenošenim s koljena na koljeno. Zastakljene vitrine rezervirane su za komplete nošnji i još neki tekstilni materijal, a posebno su zanimljivi izlošci tradicionalne odjeće s manje ili više izraženim lokalnim obilježjima, koji Ramkinje i Ramljake čine prepoznatljivim.

Zanimljivost u muzeju je soba za mladence, onako kako je nekad izgledala soba jedne bogate obitelji, budući da su u ovom, u prošlosti siromašnom kraju, mladenci gotovo redovito jedno određeno vrijeme spavali u mogazi.

Tu je još i soba nazvana “soba fra Jeronima Vladića” koja odiše ozračjem iz pretprošlog stoljeća kada su u samostanu stanovali samo franjevci koji su se družili i ponosili pročitanim knjigama.

O Muzeju bi se mnogo dalo pisati, no teško ga je na taj način dočarati ili na bilo koji drugi. Jednostavno, kako je rekao sadašnji gvardijan fra Tomislav Brković, treba doći i – vidjeti.

Na kraju kažimo kako je zgrada Muzeja svojevrstan svjedok stradanja i patnji Ramljaka i njihovih fratara, ali i svjedok njihova opstanka unatoč teškoj i bespoštednoj životnoj borbi koja im je bila sudbina stoljećima.

 

Dnevni list/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati