U njihovim očima. Udbini tajni popisi »državnih neprijatelja«

    0

    Osvrt na knjigu: Damir Šimić (uredio), Udbini tajni popisi »državnih neprijatelja«, Središte HSK za istraživanje komunističkih zločina nad Hrvatima – Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Mostar – Zagreb, 2014.

    udbini-tajni-popisiNisu pucnji i udarci tupim predmetima odjekivali našom domovinom s obje strane granice samo krajem Drugog svjetskog rata i poraća, nego i tijekom čitavih 45 godina vladavine zločinačkog komunizma ili komunizma »s ljudskim licem«, kako su mu tepali. Uhode su išle po bijelom svijetu i radile svoj prljavi posao, ubijali protivnike jugoslavenskog režima. Velike su to priče i nije ih moguće ispričati u jednoj knjizi. U ovoj pred nama pozornost je uperena na one koji su bili proglašavani »državnim neprijateljima«, a živjeli su ili su podrijetlom iz BiH. Obuhvaćena su sva tri konstitutivna naroda. Naoko, nema protekcije. Ali Hrvata je dva puta više nego Srba, a 5 puta više nego muslimana. Pripomenimo samo da je u sveukupnom pučanstvu Hrvata, pak, najmanji broj. Preko njih su se, dakle, lomila koplja.

    Osim kratke napomene i uvoda urednika Damira Šimića u knjizi nema ništa drugo nego preslik dokumenta RSUP-a BiH, tiskanog u 30 primjeraka s nadnevkom »Sarajevo, decembra 1989.« Tu je još i pečat »državna tajna«, s napomenom »čuvati u kasi« i rukom dopisanim »analitika«. Stranica je 532, A4 formata. I da, korice su poprskane ljudskom krvlju. Čijom točno, do danas se ne zna. Izdavačima je spis ponudio nekada visokopozicionirani muslimanski dužnosnik iz Bosne. U njemu je sabrano mišljenje o osobama iz sektora SDB-a (Službe državne bezbjednosti) iz Banja Luke, Bihaća, Doboja, Goražda, Livna, Mostara, Sarajeva, Tuzle i Zenice. Suho, analitički i zločinački.

    Nakon navođenja imena i prezimena određene osobe, donijeti su i ostali njezini životopisni podatci. Nakon toga navodi se kratko od kada je i zbog čega postao predmetom zanimanja službe. I onda se raščlanjuje njegova neprijateljska djelatnost. Logično je da se tada bilježe i mjere, radnje, izvori i pokrivenost dotične osobe. Sve je jasno, naročito onome tko imalo poznaje način rada tajnih službi.

    Ono što je posebno zanimljivo u svemu ovome zacijelo su kodna imena uhoda rabljenih u sklopu neutraliziranja nekog »državnog neprijatelja«. Itekako bi bilo zanimljivo saznati tko su oni zapravo. Nadajmo se da će se to jednoga dana i uspjeti zahvaljujući novoj pronađenoj dokumentaciji ili zahvaljujući ljudskom i vjerskom obraćenju nekog iz tih redova, što je zacijelo manje za očekivati. S druge strane ne može se ne primijetiti kada taj dokument nastaje. Komunizam u Europi pada, a oni se vladaju kao da se ništa ne događa. Neshvatljivo za slobodnomisleće ljude, potpuno prirodno za one čiji je um zarobljen. Sad je samo pitanje koliko je još među nama onih s takvim umom?

    Pročitavši ili barem pregledavši ovo gradivo čovjek ne može a da se ne upita kada će se hrvatsko društvo konačno suočiti sa svojom prošlošću, onom komunističkom. Iako se o tome stalno govori, to još nije ni na vidiku. Sile zla uporno koče pomak naprijed. Ubacile su se u sve pore našega društva. Zbog toga je ono opasno bolesno. Više nismo pobjednički narod, sada smo trenutno narod sveden na jad i siromaštvo. Ali ne bismo se smjeli prepustiti očaju i beznađu. Ovakve i slične knjige poručuju nam da svoju budućnost uvijek čvrsto držimo u svojim rukama. Ne smijemo je nikada prepustiti drugima. Budimo i dalje »državni neprijatelji« svima onima koji nas žele držati u ropstvu.

    Miljenko Stojić

    facebook komentari