U Pločama se priprema gradnja termoelektrane?!

0

Stanovništvo Ploča polagano će umirati od čestica šljake i pepela koje će gradom raznositi vjetar, dok će stanovništvo od Mostara do Dubrovnika i Splita obolijevati od čestica sumpora i prašine koje će izlaziti kroz nekoliko stotina metara visoke dimnjake termoelektrane

Dolina Neretve
Dolina Neretve

Hrvatska je odlučila uništiti sve ono na što državni ustroj do sada nije mogao utjecati, sve ono što nam je Bog dao na uživanje, a stjecajem okolnosti, većina Hrvata danas živi upravo od toga. Nakon što smo odlučili izbušiti podmorje najčistijeg mora na svijetu za račun svjetskih energetskih divova, te na taj način posredno uništiti turizam od kojeg živi većina stanovnika na obali Jadrana, sada je red došao i na uništavanje tla i zraka.

Naime, u Pločama se priprema gradnja termoelektrane na ugljen snage 2 x 800 MW. Za usporedbu, dva dosad izgrađena bloka termoelektrane Plomin 1 i 2 imaju snagu 330 MW. Kako je lokacija termoelektrane, i to još na ugljen(!), smještena na izrazito delikatnom prostoru – prije svega u samom gradu Pločama, a potom u blizini hrvatske Kalifornije (Neretve), turističkog bisera makarskog primorja, plodne neretvanske doline sve do Mostara u BiH, te plodnih vrgoračkih kraških polja – postavlja se pitanje koristi i štetnosti tog projekta. Također, postavlja se i logično pitanje – zar u 21. stoljeću nema ekološki prihvatljivijeg energenta od ugljena?

Tko su zagovornici TE na ugljen?

U Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske stoji, kako će u razdoblju od 2013. do 2020. iz uporabe izaći, zbog dotrajalosti, termoelektrane ukupne snage 1100 MW, dok u tom istom razdoblju RH treba izgraditi nove termoelektrane ukupne snage barem 2400 MW. Tvrtka, Luka Ploče Energija i Ministarstvo gospodarstva odlučili su od Grada Ploča zatražiti pokretanje postupka za donošenja odluke o izradi ciljanih izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Dubrovačko-neretvanske županije. U tom dokumentu stoji kako je cilj izmjena, ispitivanje mogućnosti izgradnje termoelektrane na ugljen u industrijskoj zoni Luke Ploče.

U dokumentu je nadalje navedeno kako se kao energent za planiranu termoelektranu predviđa – uvezeni kameni ugljen, što je, kako kažu, jedna od pretpostavki sigurne i konkurentne proizvodnje električne energije, s obzirom na njegove velike svjetske rezerve, najstabilniju cijenu i mogućnost transporta morskim putem. Zagovornici gradnje TE na ugljen, prije svega Damir Begović, nekadašnji projektant TE Plomin 2, ističu kako je cijena ugljena u odnosu na plin, dva do tri puta niža, pa se, kako kaže Begović, jednostavno ekonomski ne isplati graditi termoelektranu na plin. Istodobno Enco Tireli, nekadašnji direktor izgradnje TE Plomin 2 i bivši hrvatski ministar industrije i energetike (1991.-1992.) Enco Tireli,odgovara kako takve tvrdnje iznose ljudi koji žele manipulirati javnim mnijenjem. Prava je istina, tvrdi Tireli, da je investicijsko ulaganje u termoelektranu na ugljen dvostruko veće, efikasnost značajno manja, a emisija CO2 značajno veća.

Problem skladištenja pepela i šljake

“Utjecaj ta čertiri ulazna podatka – cijena goriva po jedinici topline, efikasnost procesa, investicijska ulaganja i troškovi otkupa CO2, u konačnici dovode do ekonomski prihvatljivije izgradnje termoelektrane s pogonom na prirodni plin”, kazao je Tireli u razgovoru za Dubrovački dnevnik u povodu rasprave o toj temi. Tireli je pritom izdvojio još jedan argument u prilog gradnji termoelektrane na plin. Tvrdi, kako jedino termoelektrane na plin mogu brzo nadomjestiti nagli prekid energije iz obnovljivih izvora, jer je termoelektrani na ugljen za to potrebno od 5 do 8 sati, dok istodobno ona plinska, standardne jačine od 500 MW, može kompenzirati 50 MW u samo jednoj minuti.

Gradnja termoelektrane na ugljen u samom središtu grada Ploča, u industrijskoj zoni Luke Ploče, i to još snage dva puta po 800 MW, nosi sa sobom i problem skladištenja nastalog pepela i šljake. Plomin 1 i Plomin 2 godišnje stvaraju 96.394 tone šljake i pepela koje se skladište na deponiju. Podijeljeno sa snagom termoelektrane od 300 MW, dolazimo do podatka od 321 tonu otpada po MW-u godišnje. Prenesemo li taj izračun na Ploče, dolazimo do nevjerojatnog podatka od 514.000 tona otpadnih tvari godišnje ili 1408 tona pepela i šljake proizvedene u TE svakoga dana.

Ugroženi hrana, poljoprivreda, turizam i – zdravlje!

To znači, da će stanovništvo Ploča polagano umirati od čestica šljake i pepela koje će gradom raznositi vjetar, dok će stanovništvo od Mostara do Dubrovnika i Splita obolijevati od čestica sumpora i prašine koje će izlaziti kroz nekoliko stotina metara visoke dimnjake termoelektrane. Čestice neće, zahvaljujući zračnim strujanjima, padati po gradu Pločama i okolici, već će od njih patiti ljudi na okolnom području i do sto kilometara zračne razdaljine. U pitanje će, tako, doći sadašnja čista poljoprivreda uz Neretvu i u vrgoračkom kraju, turizam na makarskom primorju, uzgoj školjaka u Malostonskom kanalu, kao i turizam na Pelješcu i srednjedalmatinskim otocima. Ukratko, zona u promjeru od stotinjak kilometara i dalje od Ploča, postat će – novi Černobil!

Nedavno je na javnoj tribini u Metkoviću, u raspravi o gradnji termoelektrane na ugljen u dolini Neretve, nastupio i ugledni znanstvenik i sveučilišni profesor dr. Stanko Uršić. On je iznio zapanjujući podatak o živi, kao produktu rada termoelektrane na ugljen. Prema njegovim navodima, iz buduće TE u Pločama u skladu s njenim kapacitetima, godišnje bi u atmosferu bilo ispušteno deset kilograma žive. Pritom, čak ni najsuvremeniji filteri ne mogu zaustaviti emisiju žive u atmosferu. Količina od deset kilograma žive godišnje, može kontaminirati čak 800 četvornih kilometara – za usporedbu, hrvatski dio doline Neretve ima 120 kilometara četvornih. Budući da je rad TE planiran do 2060. godine, lako možemo izračunati koje bi se količine žive nataložile u okolici Ploča. Istodobno, ne treba posebno napominjati da poljoprivredni proizvodi iz okolice termoelektrane, zbog kontaminacije živom, neće biti za ljudsku uporabu. Zato dr. Uršić postavlja dva logična pitanja: vrijedi li zbog 150 radnih mjesta uništiti jug Hrvatske i Hercegovine, te tko jamči kako će HEP otkupljivati struju baš od TE Ploče, ako na tržištu bude jeftinije struje?

Zašto Vlada nameće termoelektrane na ugljen?

Svima je jasno kako ugljen pripada tehnologiji 19. stoljeća, te je i kao takav potpuno nespojiv s bioraznovrsnošću hrvatskog podneblja. Inače, u ovom projektu svoje prste imaju razni lobiji, pa je tako jedan od glavnih medijskih promotora termoelektrane Ploče i Krešimir Macan. Njega je za taj projekt, koji je već naišao na zgražanje stručnjaka i stanovnika, angažirao Damir Begović, koji uporno ponavlja nužnost gradnje.

Termoelektrana na ugljen, nužna je i spasonosna jedino Vanji Špiljku, sinu mnogo poznatijeg tate Mike Špiljka iz prijašnjih vremena, koji slovi kao glavni opskrbljivač Hrvatske ugljenom iz kolumbijskih ugljenokopa. Također, priču o termoelektrani u Pločama, od početka gura grupa ministara iz Kukuriku vlade bliskih Ivi Josipoviću, prije svega bivši ministar Radimir Čačić i sadašnji Ivan Vrdoljak. Oni su, pak, povezani s londonskim i švicarskim energetskim krugovima kojima pripada i Špiljak mlađi, a koji pošto-poto “guraju” cijeli taj projekt. Tako bi na račun hrvatske sirotinje, svjetski mešetari zgrnuli golemo bogatstvo, dok bi Hrvatskoj ostala spaljena zemlja i bolnice pune oboljelih od karcinoma.

Gledajući danas, čudno je da je jedan od prvih koraka sadašnje Vlade, dolaskom Kukuriku koalicije na vlast, bio potpuno odbacivanje alternativnih izvora energije primjerenih Hrvatskoj – solarnih i vjetroelektrana – te oštro i tvrdo nametanje termoelektrana na ugljen u Plominu i Pločama.

Danci mogu, Hrvati ne mogu?!

Treba reći da Hrvatska trenutno samo iz energije vjetra dobiva oko 420 MW električne energije. Istodobno, jedna Danska, samo iz solarne energije proizvede toliko električne energije, da bi njome mogla zadovoljiti hrvatske potrebe. Uzmemo li u obzir drastično veći broj sunčanih sati u Hrvatskoj u odnosu na Dansku, dolazimo do zapanjujućih podataka o našim neiskorištenim potencijalima! Međutim, u Danskoj nije ministar energetike u službi energetske mafije, nego radi u korist danskog naroda.

Bilo bi dobro kada bi nam ministar Vrdoljak ukazao na još nekoliko primjera u svijetu ili razvijenim zapadnim zemljama koje se spremaju graditi termoelektrane na prljavi ugljen od 1600 MW usred grada i to još u blizini turističkih odredišta i plodnih poljoprivrednih područja. Vrdoljak i društvo iz Kukuriku vlade, obično se pozivaju na izborni legitimitet, ali izborni legitimitet ne daje nikome za pravo uništavati vlastitu zemlju i ubijati vlastiti narod!

7dnevno

facebook komentari