U Rami se, kažu, ništa ne isplati“ – istina??

    0

    Tražeći pozitivne primjere kao bisere u moru u ovom našem ramskom okruženju pronašli smo jednu zanimljivu svestranu ženu; majku, pjevačicu, čuvaricu, čobanicu, majstoricu ovčjeg sira, umjetnicu, humanitarku i velikog životnog borca. Sve je to Milica Džolan iz Varvare. Njezina obitelj bavi se ovčarstvom i proizvodnjom sira iz mišine.

    „U Rami se, kažu, ništa ne isplati“ – priča nam komentirajući i navodeći izjave većeg dijela pučanstva u Rami.
    Ona je primjer da to nije tako. „Kako će se isplatiti kad ne radiš ništa?“ – retorički postavlja pitanje u razgovoru koji smo proveli u planini, na Grudama, gdje čuva ovce.

    Na pitanje kako ide posao sa sirom odgovara: ramrama

    „Sa sirom ide odlično. Svaki dan netko pita za njega. Može se prodati bez problema. Kad netko uzme jednom, uzima svake godine i još to proširi svojim poznanicima tako da se tržište svake godine širi. Svake godine sve se više i više traži.“

    Koliko godišnje proizvedete sira?

    „Ne znam točno, negdje između 500 i 600 kilograma. Zavisi kako koja godina. Neki kažu da je veća zarada od sira nego od janjadi. No, moraš ti imati nekoga da ti pomaže. Ne možeš sve sam.“
    Ako preračunamo iznos od zarade 600 kilograma sira, a cijena jednog kila sira iz mišine se kreće od 20 do 25 KM, dobit ćemo godišnju zaradu od 15 000 KM, što znači da jedna obitelj može taj iznos rasporediti kao plaću svaki mjesec od 1 250 KM što je daleko više od jedne prosječne plaće u BiH. No, ostaje još zarada od prodaje ovaca i janjaca. Cijena jednog janjeta je oko 200 KM. Ako je broj janjadi 100, zarada od prodaje prelazi preko 20 000 KM. Godišnja zarada od sira i janjadi bila bi oko 35 000 KM. Istina da je mnogima ovaj posao jako težak i da mnogi bježe od njega, no godišnji iznos zarade od 35 000 KM je jako privlačan. Ovaj iznos podijeljen na tri člana ove obitelji sasvim je dovoljan za tri mjesečne plaće tijekom godine i to u iznosu od 1 166 KM.

    Može li se živjeti od sira i ovaca?

    „A slušaj, ako ćeš se dobro zauzeti, možeš živjeti od toga, ako nećeš- ništa. Ako išta radiš, isplati se nešto. Ako sjediš, nema ništa. Ne možeš se ničem nadati. Imati samo kravu u kući imaš dobit oko 500 KM mjesečno; sir, mlijeko, kiselina, kajmak, mlaćanica, meso.“ Ova obitelj ljeto provodi na Grudama zbog lakše ispaše ovcama, a zimi silaze u polje, u Varvaru. Ovo je pravo obiteljsko gospodarstvo u kojem rade otac, majka i sin. Iako unajme radnika za čuvanje ipak je na njima sve. „Neće radnik na sve misliti. Moraš sam dosta toga jer se osjećaš odgovornim. To je tvoje i više se brineš za to. Prava gospoda radi, ne prave se gazde“ – veli nam Milica. Kad dođe koševina, zaposle čobana. U tom periodu glavno je čuvanje i oko toga brigu vodi čoban, a njih troje brine se za kosidbu kako bi se na vrijeme pripremilo sijeno za zimu.
    Prema riječima Milice Rama je od Boga dana za ovčarstvo. Samo je treba čuvati.

    Njoj nije teško čuvati ovce. To je, veli, samo omladini dosadno. Vrijeme čuvajući provodi tako što sluša radio, plete, hekla, čita, moli Boga. I vrijeme joj prođe za tren. Netko od ljudi naiđe pa poteče i razgovor.
    „Malo razgledaš, malo meditiraš, diviš se prirodi. Ja inače uživam u prirodi. Meni je svako drvo zanimljivo. A onaj tko zna pričati sa stablom ne treba mu psihijatar“ – govori nam Milica.Prihod od ovaca i sira skoro je glavnini izvor financijske dobiti od koje živi njihova četveročlana obitelj. Uspiju financirati i studiranje kćerke.„Sin je završio elektrotehničku školu, ali nema posla. Da ide na neki posao irgetovati, ima kod svoje kuće irget. A kad čobana nema jedan dan čuvam ja, drugi muž, treći sin tako da nikome ne dosadi niti dodije.“ Ova ramska majka nema vremena glavu razbijati o nepravdi koja vlada u svim segmentima našeg društva. Okrenula se onom iskonskom u čovjeku; prirodi i plodu rada svojih žuljavih ruku poštujući druge i pomažući gdje god stigne. Kad bi više bilo takvih ljudi koji u trudu i znoju jedu plod svojih ruku, onih koji su korektni, koji marljivo i odgovorno obavljaju svoj posao ne šteteći drugima, svijet bi bio puno ljepši i bolji, a ljudi radeći sretniji i zadovoljniji – jer ako nekoga želiš uništiti ne daj mu da radi.

    U razgovoru s ovom jednom sasvim običnom ženom uživali smo u blagodatima prirode, napunili se hrabrošću, energijom i optimizmom, te nadom da još uvijek negdje na ovoj kugli zemaljskoj postoji čovjek, a napose je ohrabrujuća činjenica da se i u Rami može od vlastitog rada živjeti.Obitelji želimo svako dobro, a svi vi koji želite kupiti sir rezervirajte na vrijeme željene kilograme ramskog sira iz mišine.

    Izvor: Božana Nikolić/rama-prozor.info

    Blidinje.NET

    facebook komentari