U toj kući od kamena Hercegovka mene rodi

1

Na vrh brijega kuća stara
do nje uski put me vodi
u toj kući od kamena
Hercegovka mene rodi.

Nije dala meni zlato
ni bogatstvo nit dukate,
al je dala meni ljubav
lijepe dane što se pamte.

Dala mi je svoje srce
osmjeh, suzu, znoj s čela
besane i duge noći
pored mene dok je bdjela.

Sve te lijepe, drage dane
zaboravit nikad neću
lijepo lice oca, majke
dok sjedimo mi uz svijeću.

Plamen svijeće i sad pamtim
što obasjava kuću staru
još i danas ja osjećam
miris dunje na ormaru.

Sad je kuća sama, pusta
čuva drage uspomene
ispred kuće murva stara
što dočeka uvijek mene.

Kada dođem ja pred kuću
samo murva mene čeka
još se ona obraduje
kada dođem izdaleka.

Kada vidim kuću staru
iz oka mi suza krene
rasti murvo stara rasti
ne ostavljaj i ti mene…

 Ljiljana Tolj / Kamenjar.com

>>>Ima jedna Zemlja mala srce samo za nju zna<<<

facebook komentari