Pratite nas

Kultura

U Tomislavgradu predstavljena knjiga ‘Zdravo oko sjećanja’ Zvonke Bušića

Objavljeno

na

Predstavljanje knjige “Zdravo oko sjećanja” Zvonke Bušića Taika održano je u petak navečer u prostorijama Gradske galerije u Tomislavgradu, u organizaciji Kulturno-informativnog centra Tomislavgrad.

Zvonko Bušić, najpoznatiji hrvatski politički emigrant i borac za slobodu hrvatskog naroda u vrijeme strahovlade komunističkog terora od 1945-1990.

Zvonko Bušić smatrao je Jugoslaviju državom koja drži Hrvate u dvostrukim lancima smrti – komunizma i velikosrpstva. Njegova jedinstvena sudbina neustrašivog idealističkog borca za slobodu hrvatskog naroda oslikava svu tragiku hrvatskog čovjeka 20. stoljeća.

Zvonko Bušić poznat je hrvatskoj i svjetskoj javnosti nakon što je proveo 32 godine u zatvoru u SAD-u zbog sudjelovanja u otmici putničkog zrakoplova sa 76 putnika na letu od New Yorka do Chicaga rujna 1976. i pogibije policajca.

Otmicom je skupina htjela upozoriti na hrvatski slučaj u tadašnjoj Jugoslaviji bacanjem letaka nad Londonom i Parizom. Zrakoplov se spustio u Parizu i otmičari su se predali.

U zrakoplovu nisu imali oružje, već lažni eksploziv, a pravu bombu Bušić je ostavio u pretincu newyorške podzemne željeznice i prilikom pokušaja njenog deaktiviranja poginuo je jedan američki policajac, a trojica su bila ranjena.

Osuđen je na doživotnu zatvorsku kaznu. Pomilovan je početkom srpnja 2008. i deportiran u Hrvatsku. U Zagreb je stigao 24. srpnja u pratnji američkih agenata, a pet godina kasnije u svome domu u Rovanjskoj kod Zadra izvršio je samoubojstvo vatrenim oružjem.

Knjiga “Zdravo oko sjećanja” donosi memoare koje je Bušić pisao tijekom više od tri desteljeća boravka u američkim zatvorima, a koju je zbog tragične smrti završila i priredila njegova supruga Juilenne Bušić.

Govoreći o knjizi, književnik Mijo Tokić kazao je kako je ona višeslojna, višedimenzionalna, neiscrpna bogatstvom, čini memoarsku prozu, manje kroniku života, više intimnu ispovijest i intimnu dramu s literariziranom studijom o političkom, psihološkom, moralnom i revolucionarnom profilu hrvatskog borca za slobodu.

Napomenuo je kako bi bila neprocjenjiva šteta da Julienne, rodbina i prijatelji nisu nagovorili Bušića da napiše knjigu sjećanja svoga izuzetnog, dramatičnog, posebnog i nevjerojatnim iskustvom bogatog života.

“Za Bušića otmica nije samo revolucionarni čin, motiviran jedino hrvatskim domoljubljem i pitanjem hrvatske slobode, za njega je to i moralno i filozofski motiviran čin jer je ljudska dužnost i obveza oduprijeti se sili i nepravdi, a ljudski živort ima smisla tek u žrtvi za ideale, za nešto trajnije i više od života”, kazao je Tokić.

O knjizi je govorio i fra Robert Jolić kazavši kako to djelo predstavlja pravo duhovno osvježenje kojim će čitatelj steći jedno posve novo iskustvo pa i radost.

“U ovoj knjizi nije kronološki, goli prikaz činjenica i događaja kao što bi pisao povjesničar, već predstavlja prikaz smisla ili besmisla toga. On ulazi u bit svega, promišlja o životu i to općenito o svijetu u kojem živimo, smislu i vječnosti. Njegov jezik je mata jezik, njegovo iskustvo je jedinstveno jer se malo tko može pohvaliti i da je oteo jedan zrakoplov i da je proveo 32 godine u najstrožim američkim zatvorima”, istaknuo je fra Jolić.

Po njegovim riječima, fascinantno je to kako Bušić ulazi u dubinu svega, obrazlaže svoje životne stavove te bez ikakve ograde govori o svojim slabostima, promašajima i razočarenjima.

Supruga Juilenne Bušić poručila je kako joj nije lako govoriti o suprugu, rane su joj uvijek sviježe i praznina je velika, ali kako na to ima obvezu i odgovornost posebice u Hercegovini koja ga je oblikovala.

Otkrila je kako naziv knjige “Zdravo oko sjećanja” potječe iz jednog citata iz Meditacija rimskog cara Marcusa Aureliusa koji kaže: “Zdravo oko treba gledati sve vidljive stvari, a ne čeznuti za ugodnim jer je to stanje bolesnog oka”.

“Zvonko je imao zdravo oko srećom, a možemo kazati i nažalost. Jer nije lako živjeti kada vidiš sve, nije lako živjeti bez iluzije”, kazala je Julienne, naglasivši kako se “Zvonko cijeli život posvetio svome narodu, svojoj domovini, dao je sve što ima i to dva puta, a neki misle da je otišao kada je vidio da u današnjim uvjetima više ništa nije mogao dati ili doprinijeti”.

“Bio je takav čovjek koji je morao davati i biti od koristi te je ostao idealist u svijetu bez idealista. Stalno je citirao velikog Dostojevskog koji kaže kako nije smisao samo živjeti nego treba imati nešto zbog čega živiš”, kazala je.

Po njezinim riječima, Zvonko se nije znao opustiti i vrijeme potrošiti u nešto drugo, relaksirajuće jer bi imao grižnju savjesti kada bi vidio s kojim problemimam se Hrvatska bori.

“Vidio je da su mnogi postali materijalisti, zaboravili što je vrijedno u životu. Vidio je kako se Hrvati ponovno moraju sramiti ili se čak boje kazati da su Hrvati, da se time ne smiju ponositi i da ne smiju imati svoje heroje kao druge ponosne države”, istaknula je.

Julienne je predstavljanje završila sa Zvonkinim citatom: “Riskirat se mora jer život bez rizika nije život, čovjek koji ništa ne riskira i nema ništa i nije ništa. On će izbjeći patnje i boli života, ali neće ništa naučiti niti narasti niti osjećati duboke emocije. Ostat će rob sputan lancima straha. Jedino oni koji riskiraju uistinu žive slobodan život dostojan čovjeka”.

Pero Kovačević: ZVONKO BUŠIĆ (1946-2013.)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati