Udbin killer Tuđmanu također piše…

0

Udbin killer Vinko Sindičić koji je po Europi sudjelovao u likvidacijama hrvatskih emigranata pod kodnim imenima “Mišo” i “Pitagora” na dobrom je putu da patentira Pitagorin poučak 2.

U tom poučku, podrazumijeva se, ne bi bilo kvadrata, hipotenuza i kateta, nego bi kratko glasio – ubojice i prevaranti nisu kredibilni svjedoci. Jer će iskaze mijenjati u skladu s vlastitim potrebama. Javno će poručiti “lagao sam” i k tomu optužiti, kao i u recentnom slučaju, ni manje ni više nego najznačajnije njemačke policijsko-pravosudne institucije da su ga prisilile, “uz ogromne prijetnje”, na lažni iskaz.

Nema dvojbi da će se prozvane njemačke institucije i same referirati na optužbe iznesene na njihov račun, a mi smo se morali zapitati tko je Sindičiću “prijetio” 1998. u škotskom zatvoru kada je poslao pismo predsjedniku Franji Tuđmanu i brojnim veleposlanstvima, u kojemu je kao svoje naredbodavce i “neprijatelje” prozvao tadašnje čelnike sigurnosnih službi Zdravka Mustača i Josipa Perkovića.

‘Žele me zauvijek ušutkati’

Naime, u tom pismu, napisanom kada je već odslužio 10 godina kazne zatvora za pokušaj ubojstva Nikole Štedula, hrvatskog emigranta, Sindičić obavještava Tuđmana kako je informiran da Hrvatska traži njegovo izručenje kako bi mu se sudilo za ubojstvo Bruna Bušića.

Od Tuđmana zahtijeva da svu dokumentaciju vezanu za to ubojstvo preda francuskom tužiteljstvu, jer se zločin dogodio na njihovu teritoriju, pa nije u hrvatskoj nadležnosti. Upoznaje Tuđmana kako je “Perkovića još prije godinu dana zamolio” da mu prenese njegove zahtjeve, no kako Perković to nije učinio, on mu se sada osobno pismeno obraća.

Obavijestili su me nadležni organi britanskih vlasti da hrvatska država, čiji ste Vi predsjednik, traži moje izručenje. To je sve što o tomu znam, za sada. No, zapreka postoji u činjenici da se zločin, za koji Hrvatska traži moje izručenje, dogodio na državnom teritoriju Francuske, a ne na Vašu žalost na teritoriju Hrvatske. Time Hrvatska ostaje samo u ulozi treće strane, bez ikakve nadležnosti u navedenom predmetu – piše Sindičić Tuđmanu iz škotskog zatvora te nastavlja s optužbama na Mustačev i Perkovićev račun.

Kako sam zaključio, osnovni razlog podnošenja zahtjeva za izručenje, te britanska volja da udovolji tom zahtjevu leži u međunarodnoj zavjeri s ciljem pružanja pomoći pri zajedničkom rješavanju problema koji se odnosi na mene. U toj zavjeri me Zdravko Mustač i njegov sljedbenik Josip Perković pokušavaju spriječiti u otkrivanju njihovih zločina s jedne strane, a s druge strane Britanija odgovara na ovaj prljavi posao ušutkavanja kako bi spriječila skandal, koji samo što se nije dogodio, a to sve u cilju rješavanja problema s gore navedenim osobama koje zahtijevaju moje izručenje. Ovi ljudi koji povlače veze kako bi osigurali moje izručenje u Hrvatsku su isti oni na čiju dušu ide zločin počinjen u Parizu, kao i ovaj zločin sada (pokušaj ubojstva Štedula, op.a.), štoviše, oni su ti kojima Britanija pruža pomoć da me ušutkaju zauvijek – navodi Sindičić u svojem pismu Tuđmanu, te ga pita zna li on tko su Mustač i Perković i zna li zbog čega su se “sada okrenuli protiv” njega.

Udbin killer Tuđmanu također piše, ako utvrdi da nema dokaza za Mustačevu i Perkovićevu odgovornost, da će mu ih osobno ustupiti te dodaje: “Zdravko Mustač i njegov sljedbenik Perković bili su i još su, iako sada u drugoj odori, Vaši najbliži suradnici. Isti oni koji su bili iza naredbe zbog koje sam se našao u Škotskoj”, podcrtavajući da “ljudi koji sjede u kućama od stakla ne bi smjeli bacati kamenje“.

Međunarodni skandal 

Dakle, uz pretpostavku da je posljednja Sindičićeva izjava, navodno ovjerena kod javnog bilježnika u Italiji, autentična, možemo ustvrditi da je “Pitagora” o svojim šefovima u više navrata davao različite izjave.

Nepobitno je da ih je “prijavio” Tuđmanu još 1998. godine, što je istodobno odaslao na niz relevantnih međunarodnih adresa.

U prosincu 2007. godine, u finišu sudskog procesa Krunoslavu Pratesu, sam se ponudio kao “dobro upućen izvor iznutra u tajne Udbe“, da bi sada tvrdio, ako objavljena izjava nije falsifikat, da je lagao pod ogromnom prijetnjom i po uputama osoba iz njemačke vlasti.

U svakom slučaju udbašima je pošlo za rukom iskompromitirati najmlađu članicu EU-a. Uz utvrđivanje vjerodostojnosti Sindičićevih izjava, kada je lagao i zašto, ocjenjivat će se i vjerodostojnost Lijepe naše. Svakako izborili smo se za “reklamu” pod egidom – međunarodni skandal.

ZDRAVKA SOLDIĆ ARAR

Glavni svjedok optužbe spasit će Perkovića?

Vinko Sindičić preko noći se od glavnog svjedoka protiv Josipa Perkovića prometnuo u njegova ključnog aduta.

Bivši agent jugoslavenske Službe državne sigurnosti, koji je svojim svjedočenjem teretio Perkovića, Zdravka Mustača i Krunoslava Pratesa za likvidaciju hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine, povukao je svoj iskaz dan na njemačkom sudu.

U pisanoj izjavi ovjerenoj 8. siječnja kod javnog bilježnika u Italiji Sindičić tvrdi da je bio prisiljen lažno svjedočiti pod pritiskom njemačkih istražitelja i agenata tamošnje obavještajne službe.

Taj spektakularan obrat Perkoviću je bez ikakve dvojbe osigurao dodatni manevarski prostor, po nekima zajamčio i slobodu. Sindičićeva izjava, međutim, ni na koji način ne bi trebala utjecati na odluku Vrhovnog suda RH o njegovu izručenju Njemačkoj.

Vrhovni sud neće se upuštati u meritum slučaja, nego će samo procijeniti postoje li zakonske zapreke za njegovo izručenje ili ne postoje. Izjava bivšeg agenta jugoslavenske tajne službe potpuno je novi element u čitavoj priči i svoju će težinu testirati tek na suđenju, ako do njega dođe.

Ipak, ako Perković bude izručen Njemačkoj, Sindičić bi mogao postati ključni svjedok u njegovu korist. Iz krugova bliskih Perkoviću doznaje se da se njegova obrana sprema o čitavom slučaju obavijestiti parlamentarni odbor za unutarnju politiku njemačkog Bundestaga, koji je zadužen i za nadzor tajnih službi.

Perković očito namjerava upozoriti njemačke parlamentarce na Sindičićeve tvrdnje da je iskaz na sudu dao pod prisilom. Nema nikakve dvojbe da će pismo imati i taktičku zadaću. Ako se doista utvrdi da je Sindičić svoj iskaz dao “uz ogromne prijetnje” njemačkog saveznog tužiteljstva, kriminalističke policije, Službe za zaštitu ustavnog poretka i tajne službe BND-a, čitav slučaj Perković prebacit će se na njemački teren.

Prve neslužbene informacije govore da nije isključeno i da neka od parlamentarnih frakcija u Bundestagu, pa čak i u Europskom parlamentu, pokrene osnivanje istražnog povjerenstva koje bi utvrdilo nezakonito postupanje njemačkih državnih tijela u istrazi o Đurekovićevu ubojstvu.

Sindičićeva izjava u ovome trenutku ima puno veću psihološku nego pravosudnu težinu. Tek ako dođe do ponovljenog suđenja Pratesu – koji je u Njemačkoj 2008. osuđen na doživotni zatvor zbog ubojstva Đurekovića – i tek ako Sindičić na njemu ponovi ono što je potpisao javnom bilježniku u Italiji, ona će moći srušiti koncepciju njemačkih istražitelja. I, ako se ne pojave neki revolucionarni novi dokazi, zajamčiti slobodu i Pratesu, i Perkoviću.

Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ / SD

facebook komentari