Udri Milicijo moja

0

Ove groteskne scene iz srpskog filma “Tri karte za Holivud” bi se komotno mogle prenijeti i u prijenos utakmice Italija-Hrvatska a ulogu Branislava Lečića komotno bi mogao preuzeti “mister lapsus” hrvatskog novinarstva Drago Ćosić-Ćos koji između ostalih gluposti koje drobi, zna često pobrkati i koja ekipa vodi na terenu. Njegovi histerični vapaji za brutalnom intervencijom talijanske policije radi par baklji na terenu a posebno zavijajuće cviljenje za represijom njegovog kolege po apanaži, Brune Kovačevića u središnjem dnevniku, karikaturalna su zbilja današnje Hrvatske, kontrolirane, samomrzilačke i autoflagelističke.

Nigdje na svijetu par baklji na terenu ne bi proizvelo toliku moralnu paniku koja se poput kakve zarazne bolesti širi Hrvatskom zadnjih dana. Dio navijača je do te mjere dehumaniziran kao da su u najmnju ruku ISIL.ovci koji pred kamerama ljudima odrubljuju glave, oni su svo zlo hrvatskog društva koje je inače sve onako uredno, demokratsko, uređeno po špagi i samo ti zli ekstremisti i fašisti kvare tu sliku o jednoj mirnoj pristojnoj i demokratski uređenoj zemlji. Dramatični izvještaji i komentari se nižu baš kao nekad kad su svaki navijački eksces popratile društveno političke organizacije i partijski bilteni lamentirujać o nacionalizmu koji se valja tribinama i čemu treba već jednom stati na kraj. U tom smislu malo se što promjenilo od samostalnosti Hrvatske.

Nakon karikaturalnih voditelja i sportskih urednika koji navijaju za Hrvatsku uz debele apanaže, redovno se jave i sociolozi , naravno skoro svi redom lijeve provenijencije koje ne smetaju toliko ni baklje ni prekidi , jer oni za Hrvatsku ionako ne navijaju, nego im smeta veličanje ustaštva i fašizma kako oni kažu. To je njima trn u oku oni su bijensi zbog toga. Ti psi šnjofači za “hrvatskim fašizmom” koji su učinkovitiji od najuvježbanijeg psa tartufara dok si reko keks nađu “hrvatski fašizam” i u prvom bijelom početnom polju na hrvatskom grbu i njima ova situacija savršeno dobro dođe za nastavljanje mentalnog i svjetonazorskog terora nad nacijom, u čemu porednjači notorni index sa svojim šnjofačima perjanicama za hrvatskim fašizmom.

Nižu se dramatičnin apeli sve vrvi od dramatike” spašavajte žene i decu” ori se sa naslovnica i sa ekrana. Netko neupućen mogao bi pomisliti da su hrvatski navijači sorili pola san Sira,napadali mirne gledatelje, rušili, palili, raketirali, minirali San Siro a one nesretnike koji nisu uspjeli uteći jednostavno pobili i izmasakrirali. A znate što se što se dogodilo. U teren je bačeno par baklji, nešto što je odavno folklor na naivjačkim utakmicama i kojih je barem par miliona dosad bačeno na nogometne terene.

Nitko se od podkoženih i apanažom nafilanih komentatora naravno neće zapitati zašto je to tako, jel to navijači stvorno rade iz obijesti i žele li baš zlo hrvatskoj reprezenatciji ili su razlozi puno dublji. ne zanimaju ih uzroci nego posljedice.
Je li to možda zato što je HNS postao uska klijenetelistička skupina kojoj hrvatski nogomet služi za osobno bogaćenje. Je li reprezentacija njima služi samo kao sredstvo za realiziranje svojih poslova, trpanje para u džepove u razno raznim mendažeriskim kombinacijama koje sve koordinira ON, stvarni vladar hrvatskog nogometa sa svojim moćnim zaštitinicima iz sjene mahom stasalih u doba bivšeg sustava. Ili je to možda zato jer je jednim navijačima ukraden klub i pretvoren u obični obiteljski obrt. Je li to zato što je stadion njihovog bivšeg kluba pretvoren u logor gdje se ljude uhićuje jer sjede na krivom mjestu na tribinama a navijačim se zabranjuje ulaz na stadion jer su na predhodnoj nešto vikali. Je li to možda zato što postoji liga u kojoj igraju dva kluba istog vlasnika, što je zabranjeno svim pravilima i koji nema primjera u svijetu, je li to zato što osim prve filijale postoji još i par podfilijala. Je li to zato što jedan klub, otet od vlastitih navijača u svakom trenutku starta sa 16 ili 20 bodova prednosti. Je li to zato što ne možeš ispasti iz lige ako si filijala gazde hrvatskog nogometa jer ćeš u furioznom finišu, u Barceloninom stilu tući sve gazdine filajale pa i gazdin obrt iako se prije nisi mogao sastaviti s loptom. Ili je to zato jer se jedan klub poput Hajduka konstatno šikanira, kažnjava ga se između ostalog i zbog toga jer njegov stadion nije prazan pa je gazda ljubomoran jer njegovu lijepu priču na sablasno pustom stadionu gledaju samo zaštitari i par likova u jeftinim dresovima. Je li to za to jer je organe represije u Hrvatskoj pretvorio u svoju osobnu pretorijansku gardu

I nitko mu ništa ne može jer je uvezan sa svim strukturama od vrha do dna u ovom još neozdravljenom, bolesnom društvu gdje jedne te iste strukture drmaju ovom državom i drže je kao taoca već 70 godina razmiljeni po strankama i infiltrirani, baš kako su ih učili na kursevima u sve pore društva.

Jesu li navijači gnjevni možda zato jer je predsjednik HNS-a nekada veliki igrač i legenda čije se ime izvikivalo na stadionima obični trbuhozborac i marioneta vladara hrvatskog nogometa. je li to zato što je jedan čovjek koji je ukazao na korupciju u hrvatskom nogometu prezren i odbačen a onaj drugi koji je prokazan uhvaćen kako dila ulaznicama na svjetskom prvenstvu ko zadnji švercer kakve smo nekad viđali pred kino dvoranama. Je li to zato što se HNS prostituira i pretvoren je u kokošarsku organizaciju pohlepnih besprizornjaka.

Utakmice se namještaju, suci su kontrolirani, sve je unaprijed režirano a klubovi i igrači su samo statisti. Velike se pare tu vrte i puno je krokodila u maloj bari i navijači su njima jednostavno i prosto višak, kojeg bi se oni tako rado riješili jer onda ne bi više bilo nikoga da im saspe istinu u lice.

Živimo za dan kad će Hrvatska postati uljuđeno i demokratsko društvo gdje himbeno i lažno, navijači neće biti najveći problem ovog društva jer oni to i nisu po nijednim parametrima, dapače oni su uvijek prvi glasnici slobode, oni su onaj pijetao koji prvi zakukuriče pa završi u loncu. Doći će i to. Svaka sila za vremena. I narod malo po malo progledava i kuži tko ga svih ovih godina drži u lažima i medijskoj , Goebelsovskoj propagandi. Jer kako kaže stara izreka : možeš sve ljude varati neko vrijeme, možeš i neke ljude varati svo vrijeme ali ne možeš sve ljude varati svo vrijeme”.

Karikaturalni vapaji raznih Ćoseva i raznih Bruna bit će tada samo smiješna i komična povijest, povijest hrvatskog poltronstva i povijest manipulacije.

U tom svom ludilu čak je i sama utakmica na terenu predstavljena lažno. Priča se o nekoj veličanstvenoj igri o Talijanima na koljenima, i o nekom trenutku koji je falio i kojeg su eto, naravno baš u odlučujućem trenutku upropastili, pogađate, navijači. U stvarnosti to je bila jedna dosadna utakmica sa jednim jalovim posjedom Hrvatske, svjesno prepuštenog od strane nikad slabije Italije, bezbroj alibi dodavanja na sredini terena, bez ikakve opasnosti po tallijanski gol a u onim rijetkim trenucima kad bi probali ući u talijanski šesenasterac, u pauzama bezopasnih dodavanja, ja tebi-ti meni pa nazad, u pravilu bi se smušeno razbijali o prvi talijanski blok a jedini gol je postignut krivnjom talijanskog golmana a druga prava šansa na utakmici je plod neobjašnjive greške talijanskog stopera koji je ničim izazvan predao loptu pravo u noge hrvatskom veznjaku. Laž o navijačim koji su spasili Talijane od poraza time je veća i jadnija ako se zna da je baš par minuta prije prekida talijanska ekipa, vidjevši da nema nikave opasnosti od beskrjanih i jalovih dodavanja hrvatskih vedeta krenula pod pobjedu. I baš tada je nastao prekid. Ali nikakav problem Ćosevima i Brunama nije od ljudi zdravih očiju raditi slijepce i od mentalno zdravih ljudi degenerike.

Oni koji traže fašizam kod hrvatskih navijača sve te “antifašističke” lijige koji da ponovimo, vide fašizam i u početnom bijelom polju na hrvatskom grbu, sav taj neobrazovani polusvijet, stasao u inkubatorima službe državne bezbednosti i koji ne može prežaliti propast bivše države i stvaranje Hrvatske dobro zna da to nema nikakve veze sa fašizmom nego je to samo revolt, prkos i krik mladih i bijesnih ljudi koji ne mogu mirno gledati kako se Hrvatska na svakom polju ponižava i kako se sve hravtsko proglašava lošim, štetnim zločinačkim. To je samo inat. Zašto tih povika nije bilo 90-tih. jer za njima nije bilo potrebe, jer se nije gazio svaki hrvatski simbol i nije se krivotvorila nedavna povijest. I zato šnjofaju po stadionaima kako bi mentalnim pendrekom mlatili po glavama većine Hrvata. Ako ikome onda njima ovo savršeno dođe za još jedan “narodni ustanak” popraćen dramatičnim proglasima.

Ti ljudi na tribinama, još šačica njih koji nisu na crnim listama, znaju da žive u kontroliranoj državi gdje je sve politika, gdje se hapsi kad politici zatreba, gdje su sve državne institucije pod jednom šapom, gdje su javne firme nakrcane podobnim partijskim kadrovima, u državi gdje se sasvim legalno izvlače stotine i milijarde kuna, gdje se namještaju javni natječaji, gdje ljubavnice partiskih guzonja postaju bitne karike društva iako nisu dorasle ni da noise reviju u kvartu ili d akonobare u lokalnom bircu, državi od koje se radi ruglo na svakom polju, i gdje se pravosudno i medijski štite udbini nalogodavci i gdje možeš nastradati samo u političko-mafijaškim obračunima. Totalno kontroliranoj državi koja kao da je poslužila Orwelu za njegovu “Životinjsku farmu” gdje su svi jednaki samo su neki jednakiji.

Kakva će biti kazna nogometnom savezu ne znam. Ona se kao i u slučaju Joa Šimunića zaziva najviše iz Hrvatske. Jer realno, što će njima ljudi na tribinama. Oni su samo smetnja u biznisu. Tako je sistem posložen da para kaplje i bez njih. Oni se višak oni su nepotrebni u obiteljskom obrtu br.2 kao što su nepotrebni i obiteljskom obrtu br 1.

Reakcije igrača i selektora koji nisu imali muda pobijediti prestrašenu Italiju na terenu pa su nedostatak muda kompenzirali pljujući navijače jadno je i komentirat. Čast iznimkama poput Mandžukića koji je odbio sudjelovati u jadnom iživljavanju nad navijačima, odbio zajedno sa Ćorlukom pobjeći sa stadiona gdje ih je tjerao Robert Kovač kao da po terenu padaju kasetne bombe i kaćuše a ne par baklji.

Razni trbuhozborci sada govore a gazda koji zna sve Zvezdine i Partizanove pjesme napamet, koji ko kakva baba narikača leleče za Jugoslavijom, on nerealizirani mecena Jovanke Broz šuti. Zaklonjeni siguran u debeloj hladovini, dirigira orkestrom, istura pijune koje hrani i duvani da onako kerberski laju i keze zube. Ti bjednici bez trunke morala koje je sve kupio, pa progovara njihovim ustima. Ljudi su slabi, ljude možeš kupit, pretvorit ih u krpu bez obraza i morala i to ON dobro zna.

Ima jedna pripovjetka Isaka Samokovlije a zove se “Nosač Samuel” gdje se priča odvija oko postarije cure iz bogate obitelji koja nikako da se uda. Da bi izbjegli tu sramote neudane ali neugledne cure iz bogate obitelji, odlučuju se da predlože udovcu, nosaču Samuelu, neuglednom čovjeku ponude ruku Saruče, cure iz bogate obitelji pristajuć na opciju i nuđenja bogatog miraza. Pregovore vodi Samuelov ujak koji traži dvadeset dukata u miraz, jer zna da je kuća bogata a cura neugledna i da tako poravna stvari. Samuel se ispočetka tome protivi ali na kraju pristane a cifra se svede na razumnih i svima prihvatljivih deset dukata. Usred svadbe pijani Saručin brat Jakov, bogataš koji troši, arči i banči po kasabi nemilice, baca kao psu, kesu dukata Samuelu u prsi, rugajuć mu se da on ne ženi Saruču nego njegove dukate. Svi su stali, sve je utihnulo i svi gledaju što će se dogoditi i Samuel stoji u dilemi. Samuel se spremao da ustane i da uzme kesu s dukatima, ali ga je odjednom obuzeo strah da će se, ako uzme novac, jedna od onih lampi na zidu utrnuti, i to ona što onako dobro svijetli. Sumrak će zavladati u sobi, svi će ćutati i niko se neće micati s mjesta. Simha će spustiti def na pod, a Saruča će se zagrcnuti

Na kraju Samuel baca pijanom Jakovu dukate nazad u prsa rekavši da će uzeti Saruču golu i bosu a pijanog Jakova istjeraju sa svadbe. Poučna paralela o hrvatskom društvu samo što našem pijanom “Jakovu” nitko nema hrabrosti i morala da vrati kao psu bačenu bačenu kesu dukata u njegov bensilah.

photo by: Jutarnji list
Područje: Delminium Vulgaris
izvor: HRHB.info forum hrvatskih integralista

facebook komentari