“Udruženi zločinački pothvat – jednostavno osudi svakoga”

4

Ukoliko Haaški sud, pravomoćnom presudom, čelnike Herceg Bosne osudi za “udruženi zločinački pothvat” slijedi potpuna kriminalizacija pripadnika HVO-a pred bh. pravosuđem, financijska odšteta Hrvatske zbog “agresije na BiH” i potpuna izmjena karaktera rata u BiH, pa tako i povijesti hrvatskog naroda u BiH.

Žalbena rasprava u predmetu Prlić i ostali trajat će od 20. do 28. ožujka pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu. Obrane šestorice čelnika Herceg Bosne pokušat će oboriti tezu o „udruženom zločinačkom pothvatu“.

Nepravomoćnom prvostupanjskom presudom čelnici Herceg Bosne optuženi su na ukupno 111 godina zatvorske kazne dok ih 13 godina provedenih u pritvoru čini najdulje pritvorenim optuženicima u povijesti Haaškog suda.

Nijedan od  šestorice  nije prihvatio nepravomoćnu  presudu haaškog suda o „udruženom zločinačkom pothvatu“, no da jesu, većina njih bi već sada bila na slobodi zbog odsluženja dvije trećine dosuđenih kaznih.

Šestoricu bivših dužnosnika Herceg Bosne, premijera HRHB Jadranka Prlića, ministra obrane HRHB Brunu Stojića, načelnika Glavnog stožera HVO-a Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, zapovjednika Vojne policije HVO-a Valentina Ćorića i voditelja Odjela za zatočeničke centre i razmjenu zatočenika Haaški sud tereti da su u okviru „udruženog zločinačkog pothvata“ počinili kaznena djela progona, ubojstva, prisilnog premještanja, zatvaranja i zločine protiv čovječnosti protiv, kako stoji u optužnici, bosanskih Muslimana na području Mostara, Stoca, Ljubuškog, Rame, Čapljine, Uskoplja i Vareša.

Optužnica spornim smatra i samo osnivanje HVO-a

Optužnica Haaškog suda protiv Prlića i drugih zločinačkim smatra i samu odluku o osnivanju HVO-a, 8. travnja 1992.. Navedeno je i kako su „čelnici i sudionici udruženog zločinačkog pothvata među kojima je bio i Mate Boban osnovali HVO kao vrhovno obrambeno tijelo Herceg Bosne“.

U optužnici je i sama Herceg Bosna definirana kao „samoproglašeni entitet“ dok  HVO i HDZ BiH kvalificirani kao ključne strukture i instrumenti udruženog zločinačkog pothvata.

Primjenom pravnog instituta „udruženog zločinačkog pothvata“ odgovornost se izvodi iz položaja ili funkcije, a umjesto drugih oblika kaznene odgovornost, poput pomaganja, poticanja, primjenjuje se institut UZP-a kako bi se istaknutim osobama sudilo kao „počiniteljima iz počinitelja“ – odnosno, odgovornost za kaznena djela koja su počinili drugi ljudi.

UZP – koncept zajedničke namjere i stanja svijesti

Postoje tri koncepta UZP-a pa se prvi odnosi na sve sudionike u zajedničkom planu koju imaju istu zločinačku namjeru, drugi na koncentracijske logore prema kojem vas i samo saznanje o prirodi takvog sustava zlostavljanja čini dijelom UZP-a, dok  se treći koncept temelji na konceptu „zajedničke namjere“ čiji je temelj stanje svijesti u kom su izvršitelji svjesni kako će doći do zločina ali svjesno pristaju na takav plan.

Konceptom „zajedničke namjere“ kvalificirana je zajednička i individualna realizacija zločinačkih namjera, odnosno, ratnih zločina.

Upravo su namjera i stanje svijesti temelj optužnice u predmetu Prlić i ostali koja, bez obzira na ulogu koju je svatko ponaosob odigrao u UZP-u, sve sudionike smatra odgovornima za ista kaznena djela.

Pa se tako u optužnici navodi kako je svaki optuženi djelovao s traženim stanjem svijesti i namjerom, kao i ostali izvršitelji – od onih koji su fizički izvršili zločine, djelovali su u mjeri u kojoj je to potrebno, a takvo stanje svijesti dijelili su i/ili s optuženima.

Osim toga, svakog od optuženih Haaški sud tereti da je u okviru svoje odgovornosti  kao izvršitelj, suizvršitelj i/ili posredni izvršitelj sudjelovao u UZP-u odnosno  da su – poticali, planirali, naredili, izvršili, pomagali, pripremali i podržavali takav sustav.

Navedeno je i kako su kazneno odgovorni za propuste drugih vojnika HVO-a nad kojima su imali de facto i  de jure kontrolu.

Prema nepravomoćnoj presudi cilj bio stvaranje „Velike Hrvatske“

Prema nepravomoćnoj prvostupanjskoj presudi svih šestoro optuženika sudjelovalo je u udruženom zločinačkom pothvatu kojeg je iz Zagreba koordinirao Franjo Tuđman, s ciljem etničkog čišćenja „hrvatskog teritorija“ u BiH od muslimanskog stanovništva i stvaranja samostalne hrvatske države na teritoriju BiH dok je konačni cilj UZP-a stvaranje „Velike Hrvatske“ i „samostalne hrvatske države“ na  teritoriju BiH.

Sudsko vijeće tako je utvrdilo kako je sukob u BiH bio međunarodnog karaktera – odnosno da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH jer je zaključeno kako su se pripadnici HV-a borili zajedno s pripadnicima HVO-a.

Haag  mijenja karakter rata u BiH

Sukob u BiH bio je međunarodnog karaktera, utvrdilo je sudsko vijeće. Drugim riječima, Haški je tribunal presudio da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH.  Suci su zaključili da su se pripadnici Hrvatske vojske (HV)  borili zajedno s pripadnicima HVO-a dok je glavni sudac Jean-Claude Antonettia priložio je izdvojeno mišljenje ovom zaključku.

Glavni sudac Antonetti: Armija BiH bila u ofenzivi, HVO gubio teritorij 

Međutim, glavni sudac Jean- Claude Antonettia priložio je izdvojeno mišljenje o ovom zaključku u kojem je, između ostalog, naveo kako nije moguće tvrditi da je plan o podjeli BiH između Srba i Hrvata potekao od Tuđmana  jer Banovina nije bio njegov politički cilj.

Antonetti u izdvojenom mišljenju navodi i kako se Banovina, u Ustavu Republike Hrvatske, spominje  u povijesnom kontekstu i nije dio ustavnog korpusa. Upravo zbog toga ne dijeli mišljenje haaškog suda kako je obnavljanje Banovine bilo u funkciji stvaranja „Velike Hrvatske“.

Glavni sudac Antonetti spornim smatra i što tužiteljstvo ne pridaje nikakvu težinu postojanja ofenzive tzv. Armije RBiH čiji je cilj bilo osvajanje teritorija i pristup moru.

Navodi i kako je muslimanska ofenziva okrunjena uspjehom jer se utjecaj HVO-a s vremenom smanjivao, sve do te mjere da je u dominatnom položaju ostao samo u nekim manjim zonama.

Antonetti se također, pita, može li se u takvoj situaciji, kada su obrambene crte HVO-a potpuno potisnute i kad nema smjene vojnika, ozbilno smatrati da i dalje postoji  namjera i sposobnost provedbe „udruženog zločinačkog pothvata“.

Navodi i kako je, nacionalni sastav, po njemu odlučujući čimbenik, bio takav da HVO sa 16 posto stanovništva nije mogao nametnuti svoju vlast nad cijelom BiH, s izuzetkom nekoliko strateških teritorija definiranih u okviru Vance- Owenovog plana.

UZP u optužnicima protiv pripadnika HVO-a  u bh. pravosuđu 

Od kako je izrečena nepravomoćna prvostupanjska presuda haaškoj šestorici, bošnjačka javnost manipulira činjenicama i podatcima o samom sudskom postupku.

Hrvate u BiH već godinama se različitim političkim aranžmanima, od izbora nelegitimnog hrvatskog člana Predsjedništva BiH (fenomen Komšića) i platformaške Vlade FBiH, izbora izaslanika u zakonodavna tijela FBIH, pokušava politički marginalizirati, a intervencijama visokih predstavnika godinama traje proces dokidanja konstitutivnosti Hrvata kao tvorbenog, odnosnog, jednakopravnog naroda u BiH.

A svim tim procesima vrlo često argument je i nepravomoćna prvostupanjska presuda i UZP kojim se manipulira kada god, hrvatski politički predstavnici u BiH, ali i dužnosnici Hrvatske, govore i traže politička prava za Hrvate u BiH, poput izmjena Izbornog zakona BiH, federalizacije Federacije BiH.

Osim toga, simptomatično je kako se institut UZP-a počeo koristiti pred Sudom BiH  od kako je 2013. godine, izrečena nepravomoćna presuda šestorci u Haagu. Pravni stručnjaci smatraju kako Sud BiH institut UZP-a tretira  olako, kroz sam postupak ga i ne dokazuje nego koristi kao rezervni plan i dodatak.

Primjer takvih kvalifikacija su postupci vođeni u predmetima Kraljević i drugi gdje se sudilo vojnim policajcima HVO-a u Ljubuškom, predmet Medić i drugi za logor u Dretelju, ali i postupak protiv Paške Ljubičića, zapovjednika 4. bojne Vojne policije HVO-a u Vitezu.

„Jednostavno osudi svakoga“

Hrvati u BiH vjeruju kako će „udruženi zločinački pothvat“ u drugostupanjskoj, pravomoćnoj presudi pasti, no mnogobrojne braniteljske udruge HVO-a  tvrde kako su ciljevi Suda BiH  i Tužiteljstva BiH jasni – pravosudni progon svih pripadnika HVO-a kako bi se u potpunosti izmijenio karakter rata između HVO-a i tzv. Armije RBiH.

Baš kako to tužitelji u kuloarima Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu i kažu za UZP (Joint Criminal Enterprise – JCE)  u šali – akronimom „just convict everyone“, odnosno „jednostavno osudi svakoga“.

Međutim, izdvojeno mišljenje glavnog suca Antonettija obranama haaške šestorke i Hrvatima u BiH ulijeva određenu nadu kako im neće biti presuđen „udruženi zločinački pothvat“ jer bi takav scenarij imao kobne posljedice –  potpuna kriminalizacija HVO-a i pravosudni progon preostalog broja branitelja pred bh. pravosuđem,  bošnjačka bi politika tek sada  u potpunosti pravomoćnu presudu o UZP-u koristila kao relevantan argument u procesu ostvarivanja političkih prava Hrvata u BiH koja im već svakako pripadaju, a Republika Hrvatska bi morala isplatiti ogromnu financijsku odštetu  zbog agresije na BiH.

I ono najvažnije –  karakter rata  u BiH bi bio u potpunosti promijenjen, pa tako i povijest hrvatskog naroda u BiH –  HVO bi po toj logici bio odgovoran jer je uopće uspostavljen, jer se branio na teritoriju vlastite države BiH i naposljetku prvi se organizirao još 1991. kada je Alija Izetbegović tvrdio kako to „nije njihov rat“.

Dnevnik.ba

facebook komentari

  • EMINƎM

    Hrvati ko fol udružili se a muslimani ostvarili zločinački poduhvat.

    • dom domac

      da neobicno..ljudi u svojoj zemlji izvrsili agresiju,..cudna neka mjerila

  • Agromentum

    Šuti se šuti sa strane hrvatskih političara, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH, i to – godinama. Kad se vrate doma, nek’ očitaju jednu lipu lekciju svim meko-jajcima.

  • sjena

    Haški procesi protiv čelnika hrvatskog naroda iz BiH kako vojnog (HVO ) i upravnog dijela ( HercegBosne ) nisu ne oćekivane. Zašto ,jer je Kraljevina Yu. pa socijalistička Yugoslavija,su tvorevine UK pa je i Haški tribunal isto tako njihova umotvorina.
    Do sada nitko od pravnih eksperata Hrvatske nije zucnuo niti riječi o pravnoj novoj praksi ( ”

    Konceptom „zajedničke namjere“ kvalificirana je zajednička i
    individualna realizacija zločinačkih namjera, odnosno, ratnih zločina.

    Upravo su namjera i stanje svijesti temelj optužnice u predmetu Prlić
    i ostali koja, bez obzira na ulogu koju je svatko ponaosob odigrao u
    UZP-u, sve sudionike smatra odgovornima za ista kaznena djela.
    Pa se tako u optužnici navodi kako je svaki optuženi djelovao s
    traženim stanjem svijesti i namjerom, kao i ostali izvršitelji – od onih
    koji su fizički izvršili zločine, djelovali su u mjeri u kojoj je to
    potrebno, a takvo stanje svijesti dijelili su i/ili s optuženima. ”
    Osim toga, svakog od optuženih Haaški sud tereti da je u okviru svoje
    odgovornosti kao izvršitelj, suizvršitelj i/ili posredni izvršitelj
    sudjelovao u UZP-u odnosno da su – poticali, planirali, naredili,
    izvršili, pomagali, pripremali i podržavali takav sustav.”

    To je najgore i to je ono o ćemu bi se trebalo pisati i boriti ,a ne dokazivati NEVINOST KOJA SE VIDI IZ SVEMIRA.
    za dom !