Ujedinjenje (ni)čega?

9

Nakon izbornog debakla SDP-a, lider te stranke Zlatko Lagumdžija pozvao je Željka Komšića i njegovu Demokratsku frontu, zatim Ivu Komšića, Miru Lazovića i druge drugove, koje je otjerao iz Partije, na „ujedinjenje socijalademokracije u zemlji“.

Odgovor relativnog dobitnika na nominalno lijevom bošnjačkom političkom spektru Željka Komšića na poziv političkog davljenika Lagumdžije bio je očekivan- „poštenim SDP-ovcima vrata DF-a su uvijek otvorena“. Drugim riječima, Komšić je svom političkom ocu poručio- daleko ti kuća od moje bila.

Poziv na „ujedinjenje socijaldemokracije“ u zemlji potom je upućen sa sesije sarajevskog „Kruga 99“, uz obrazloženje dr Dubravka Lovrenovića, kako „od toga ovisi sudbina zemlje“.

Ako socijaldemokraciju u BiH treba spašavati, „da bi se spasila BiH“, onda to pretpostavlja činjenicu da je ona postojala u BiH, a da ju je ugrozilo to što su se protagonisti te ideje na ovim izborima razjedinili, pa ih sad treba ujediniti i spasiti zemlju.

Je li u BiH uistinu od rata na ovamo postojala socijaldemokratska politička opcija, ili samo stranka koja je svojim nazivom ( SDP) stvarala privid postojanja socijaldemokratske alternative? I, je li SDP BiH kao, kako se tvrdi, utjelovljenje socijaldemokracije spašavao i ujedinjavao zemlju, ili je razjedinjavao i gurao u ambis?

Podsjetimo se najprije kako je suština socijaldemokracije ostvarenje države socijalne pravde, socijalne jednakosti i solidarnosti.

Socijaldemokratske stranke u zemljama zapadne Europe svoju ideju, kad osvoje vlast, materijaliziraju tako što kroz mjere porezne i socijalne politike snažnije oporezuju krupni kapital i bogataše i proračunski novac izdašnije nego desničari, koji su naklonjeniji krupnom kapitalu, usmjeravaju radnicima i siromašnijim slojevima društva , kako bi smanjile drušvtenu nejednakost. Europske socijaldemokratske stranke su na strani radnika, bore se za njihova veća prava, na uštrb kapitalista.

Za razliku od komunista koji su nas u socijalizam, vidjeli smo kakav, uvodili revolucijom, nasilnim rušenjem i preuzimanjem vlasti, socijalisti i socijaldemokrati vjeruju da se do socijalističke države, ili do države socijalne pravde i blagostanja, kao njihovog ideala može doći evolucijom.

Socijaldemokracija, također, uključuje i solidarnost sa žrtvama nepravde i nejednakosti i ne negira nacionalne identitete.

Za razliku od europskih socijaldemokratskih stranaka, SDP BiH nije nastao na ideji socijaldemokracije, već tako što su bosanskohercegovački komunisti samo promijenili ime stranci, a zadržali komunističke ideje i mentalitet. SK BiH postao je SDP BiH

U međuvremenu je SDP izgubio legitimitet bosanskohercegovačke stranke jer njihov politički doseg gotovo da ne prelazi okvire jednog nacionalnog korpusa, tronacionalne BiH, iako čelnici te stranke to odbijaju prihvatiti, insistirajući i dalje na tome da je njihova Partija multietnička.

Osim pridjeva bosanskohercegovački SDP je, de facto, izgubio i legitimitet socijaldemokratske stranke. Uostalom, lider ove stranke Zlatko Lagumdžija, ničim izazvan, u predizbornoj kampanji, sam je odbacio socijaldemokraciju vičući kako je SDP- „Titova partija“. A Tito je kao što znamo bio na čelu Saveza komunista Jugoslavije, a ne neke socijaldemokratske stranke. Istina, Lagumdžija je u pokušaju spašavanja onog što se još spasiti može, u predizbornoj kampanji, u pomoć pozvao i Boga, ali Bog ga, izgleda, nije čuo.

Elem, osvrnemo li se na proteklo četverogodišnje razdoblje vlasti SDP-a, nominalno socijaldemokratske stranke, u F BiH i BiH, nećemo vidjeti ni „S“ od socijaldemokracije, za kojom u Sarajevu suze rone.

Bolje reći socijaldemokratska alternativa, nacionalsitima, kako se u nas ustalio naziv za narodne ili stranke desnog centra, manifestirala se kroz kombinaciju komunizma,autokratizma, šovinizma i lopovluka.

Krenimo redom u argumentiranju ove tvrdnje. Najprije, Lagumdžijina Socijaldemokratska Partija na vlast je došla na nezakonit način pučem ili državnim udarom, što je potvrdila nadležna državna institucija- Središnje izborno povjerenstvo BiH- dakle, ,revolucionarnim metodama“, što je svojstveno komunistima, a strano socijaldemokratama.

SDP BiH , s dominantno bošnjačkim biračkim članstvom i biračkim tijelom, uspostavio je ideološki nekompatibilan savez s, kako su ih do jučer zvali bošnjačkim nacionalistima“- Strankom demokratske akcije, kako bi nametnuli političku volju drugom narodu, čije izabrane pradstavnike nisu uključili u vlast, čime su, umjesto socijaldemokracije manifestirali hegemonizam i šovinizam prema drugoj nacionalnoj zajednici, što je također nespojivo sa socijaldemokracijom.

Uz to, ne samo da je izostala njihova solidarnost sa žrtvama nepravde i nejednakosti, već su i sami Lagumdžijini socijaldemokrati održavali postojeće i generirali nove nepravde .Umjesto ujedinjenja zemlje u različitosti oni su je još više razjedinili i doveli na rub raspada.

U razdoblju vladavine SDP-a u Federaciji BiH društvene nejednakosti se nisu smanjile, već upravo suprotno- povećan je broj siromašnih, dok su vladajući i njima bliski kapitalisti, sumnja se, u mnogim slučajevima, i na nezakonit način, uvećali svoje bogatstvo- što je, također, u opreci sa socijaldemokracijom.

Autokratsko vođenje SDP-a i upravljanje državnim strukturama gdje su njegovi ljudi bili postavljeni, karakterizira proteklo četverogodišnje razdoblje vladavine Zlatka Lagumdžije, -to gotovo nitko ne osporava

Toliko o socijaldemokraciji Lagumdžijinog SDP-a.

No, reći će te nije SDP- Zlatko Lagumdžija? Uredu, postoji li netko tko se nije slagao s Lagumdžijom? Odgovor je postoji- Željko Komšić- čovjek zbog neslaganja otišao iz SDP-a i osnovao stranku kontradiktornog naziva- Demokratska fronta, koja je, na izborima, SDP-u oduzela polovicu nazovi lijevih birača na bošnjačkoj političkoj sceni?

Je li, dakle, DF ta socijaldemokratska alternativa propalom SDP-u? Hoće li, možda, u toj stranci „propupati“ socijaldemokracija?

Teško je u topo vjerovati, ako znamo kako je na čelu ove stranke čovjek, koji je produkt SDP-a, a njegov DF – SDP-ov derivat. Ne zaboravimo, Komšić je simbol SDP-ovog gaženja političke volje naroda u kojem SDP ima zanemarivu podršku- što se može okarakterizirati kao, ponovimo, hegemonizam i šovinizam. On se nikada nije pokajao, niti ispričao zbog toga. Dapače, u tome i dalje ne vidi ništa sporno.

Kad smo već kod simbola, iako Komšićeva stranka- Demokratska Fronta – u vizualnom identitetu ima narančastu boju, Komšić u svom uredu u Predsjedništvu BiH i dalje drži sliku crvenog Josipa Broza Tita, simbola totalitarnog komunističkog režima, a ne nekog socijaldemokratskog mislioca, ili vođe- recimo Willyja Brandta.

Može li se, možda, iz njegovih izjava vidjeti odmak od stavova SDP-a, kako bi se Demokratsku frontu moglo smatrati istinskim utočištem lijevih ideja.

Dok je bio u SDP-u Komšić je zapamćen po izjavama tipa: -„Šta, jel ja to nisam Hrvat, ako su me Bošnjaci birali, jel to hoćete reći?“, „Koštunica bi mogao dobiti po prstima, dirne li u BiH“.

Kad je sa svojom Demokratskom frontom krenuo u predizbornu kampanju njegova najupečatljivija izjava, kojom je biračima preporučivao svog kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva Emira Suljagića, poznatog po nasilju prema svojoj bivšoj supruzi Belmi -glasila je : Vaki je, naki je, a čovjek spreman poginuti za ovu zemlju? I nevalja vam Emir. Pa šta hoćete, vi?.

A Emir se zalagao za tipično socijaldemokratsku ideju- građansku BiH i princip jedan čovjek- jedan glas, koji bi eliminirao jednakopravnost tri naroda i osigurao vladavinu najbrojnijeg Emirovog, nad malobrojnijim Komšićevim narodom.

Možda se netko nadao kako će socijaldemokratskim idejama Komšić zasuti javnost nakon izbora, na kojima je osvojio glasove polovice bošnjačkih nazovi lijevih birača. Kad ono Komšić u „socijaldemokratskom stilu“ poruči: „Dragan Čović od nas nikad neće dobiti treću izbornu jedinicu“. Nemojte mi, sada, samo reći, pa nije Željko Komšić i pridruženi mu Emir Suljagić- Demokratska fronta.

I sad bi ujedinjenje Zlatkovog SDP-a i Komšićevog DF-a trebalo predstavljati „ujedinjenje socijaldemokracije u zemlji“ . I, od toga bi trebala ovisiti sudbina naše zemlje. Što bi narod rekao: Gluho bilo.

Piše Milan Šutalo: HMS.ba

facebook komentari

  • peppermintt

    cirkus zlajoglu 😀 nego što se čeka ..neće valjda samo Bandić ostat udarna vijest..:D

    • pravo veliš! Zlaju treba zatvoriti.. odmah ćeliju do Jerke, al uz mali razmak da si ne mogu dodat novine

  • 1diablo

    Nešto ga je prevarilo u pogledu tom,skitnicom ga napravilo rasturilo dom..ref.. :)))

  • wolf

    Koji zaljubljeni pogledi,tren prije zvaljenja :)))

    • 1diablo

      Zna li sirota Sabina za ove poglede?? :))

      • wolf

        Helacit ce joj zagondziju,alahu dragi.
        Pogan je onaj zlatko ba :)))

        • jesi ga vidio kad popije kakav je 🙂 ..

          • wolf

            Dobar je dok ne popije,a ritko trizan :)))

    • haha:)) tako nekako izgleda