Pratite nas

Ukidaju se županijski zavodi zdravstvenog osiguranja?!

Objavljeno

na

Radnici kojima nisu uplaćivani doprinosi i koji zbog toga nisu mogli ovjeriti zdravstvene knjižice i samim tim nisu imali zdravstveno osiguranje, to će moći uraditi ukoliko federalni Parlament usvoji zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju u FBiH čiji je nacrt jučer usvojila Vlada FBiH.

Brojne novosti uvode se ovim zakonom u oblast zdravstvenog osiguranja, a jedna od najzanimljivijih je ta što se ukidaju županijski zavodi zdravstvenog osiguranja.

Novac na jednom mjestu

1_106260Glasnogovornik Ministarstva zdravstva u FBiH Zlatan Peršić pojašnjava kako se ne radi o ukidanju županijskih fondova, već o reorganizaciji. Po njegovim riječima, zakonom se predviđa uspostavljanje centralnog zavoda zdravstvenog osiguranja u koji bi se prikupljala sva sredstva, a županijski zavodi bi bili pretvoreni u županijske službe. O smanjivanju kadrova u županijskim fondovima nije bilo govora za sada, a poznato je kako bi se prikupljanjem novca na jedno mjesto županijskim fondovima uzelo iz nadležnosti raspolaganje novcem.

Ovim modelom alokacije sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja se potpuno i stvarno izjednačavaju prava osiguranika na cijelom teritoriju Federacije, što osim totalnog financijskog poravnanja novca per capita podrazumijeva i izjednačavanje rizika prema dobnoj strukturi neke regije.

Ova shema alokacije sredstava osigurava potpunu solidarnost cijelog teritorija Federacije na maksimalno mogući način, ali i stvarnu ujednačenost prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za sve osiguranike Federacije, kazali su iz Vlade.

Peršić pojašnjava kako se ovim zakonom olakšava umnogome osiguranicima jer se administracija i birokracija svode na minimum, tako da pacijent neće osjetiti brojne administrativne poteškoće kao do sada.

Radnici ne smiju trpjeti

Predloženi model podrazumijeva brojne benefite, uključujući razvoj novih mehanizama plaćanja zdravstvenih usluga koji će promovirati princip da ‘novac prati pacijenta”, čime će se postići pravednija raspodjela resursa prema zdravstvenim ustanovama. Ovo bi značilo da se pacijenti, bez obzira odakle dolazili, mogu s uputnicom liječnika liječiti u bilo kojoj ustanovi u Federaciji koja je specijalizirana za njihovu bolest.

Govoreći o osobama koje nisu bile u mogućnosti ovjeriti zdravstvene knjižice jer im poslodavci nisu uplaćivali doprinose, Peršić pojašnjava kako će se tim osobama nakon usvajanja zakona situacija olakšati.

Ako poslodavac ne uplaćuje doprinose, zaposlenik ostvaruje pravo na zaštitu, a dalje se od poslodavca raznim metodama traži da izmiri obveze, pojašnjava Peršić dodajući kako radnici ne smiju trpjeti ako poslodavci ne izmiruju obveze.

Odbijeni ”Boljitkovi” zakoni

Vlada FBiH na jučer održanoj sjednici odbila je prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima koji je podnio Klub zastupnika Narodne stranke Radom za boljitak u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH. Vlada FBiH je ocijenila da bi realizacijom prijedloga navedenog zakona došlo do ugrožavanja fiskalne stabilnosti izvanproračunskih fondova.

Naime, ukidanje obveze plaćanja doprinosa u proizvodnom sektoru, uz obvezu uplate jedan posto doprinosa za osnovno zdravstveno osiguranje na neto iznos plaće do 1000 KM, uz istovremeno uvođenje plaćanja doprinosa na naknade koje nemaju karakter plaće za ostale djelatnosti, prouzrokovalo bi značajno smanjenje prihoda u fondovima, jer se, na predloženi način, oni ne bi mogli nadoknaditi. Procjene su da bi manjak prihoda bio oko 150,000.000 KM na godišnjoj razini u odnosu na sadašnju razinu prihoda.

Predložene izmjene zakona dovele bi do nejednakih uvjeta privređivanja, smatraju u Vladi. Pored ovoga, predloženim izmjenama zakona prouzrokovalo bi se dodatno opterećenje proračuna na svim razinama vlasti za oko 176,000.000 KM.

Vlada je odbila i ”Boljitkov” prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nepogoda, prvenstveno jer smatraju kako se naknada za zaštitu od prirodnih i drugih nepogoda ne može izdvajati po istoj osnovi dva puta.

Nakon Vladinih odluka reagirali su i iz Narodne stranke Radom za boljitak. Kažu kako su ukidanje doprinosa na plaće u proizvodnom sektoru ili uštede koje donose izmjene Ustava FBiH koje podrazumijevaju ukidanje županija itekako važnije stvari od tumačenja izjava pojedinaca u javnosti kojima se generira netrpeljivost među građanima. Osobna rješenja na kandidatskim listama ipak su manje bitna od onoga što zagovara ili provodi određeni subjekt, sudionik u političkom životu BiH. Građani Bosne i Hercegovine nemaju pravo na siromaštvo,  kažu iz ”Boljitka”. Naglašavaju kako inicijativa za ukidanje doprinosa na plaće u proizvodnom sektoru donosi posao onima koji rade, veće plaće, jaču domaću proizvodnju, veće mirovine, kreditno sposobnije poslodavce i budućnost za mlade.

(Dnevni-list.ba)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Stier: Potez Cerara pokazuje da Slovenija nije spremna za dijalog

Objavljeno

na

Objavio

Slovenski premijer Miro Cerar jučer je naprasno otkazao svoj dolazak u Zagreb, nakon govora premijera Andreja Plenkovića na Općoj skupštini UN-a.

“To pokazuje da Slovenija nije otvorena, spremna, za dijalog, barem u otvorenom trenutku. Ono što je premijer iznio pred Općom skupštinom UN-a je poznati hrvatski stav.

Nitko nije očekivao da će ga Hrvatska promijeniti. Bilo je očekivanja, neutemeljenih, u Sloveniji da će možda promjena vlasti u Hrvatskoj dovesti do promjene stajališta. No, upravo je Slovenija ta koja je prekšila arbitražni sporazum, prema tome nema nikakvih iznenađenja.

U tom kontekstu, Cerar kad kaže da neće doći u Zagreb zatvara, pokazuje da Slovenija nije za dijalog”, rekao je u petak u Saboru bivši ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier.

Dodaje da situaciju treba gledati i u kontekstu predizborne kampanje u Sloveniji koja se već razbuktala. Slovencima slijede predsjednički, a zatim i parlamentarni izbori u 2018.

Stier naglašava da dijalogu alternative nema, da čak i arbitri pozivaju na to da se Zagreb i Ljubljana moraju dogovoriti.

“Loša je poruka da Slovenija nije otvorena za dijalog, mislim da to prvenstveno potkopava imidž Slovenije u međunarodnoj zajednici. Hrvatska je pokazala da je spremna na rješavanje spora”, rekao je Stier.

Cerar zbog Plenkovićeva govora u UN-u otkazao posjet Hrvatskoj

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Nino Raspudić: Zašto esdepeovci noću vodu piju?

Objavljeno

na

Objavio

Ključa u SDP-u. Počelo je svađom na sastanku Kluba zastupnika i natezanjem oko toga hoće li izbor ustavnih sudaca uvjetovati osnivanjem saborskog povjerenstva za Agrokor, što je tražio SDP-ov predsjednik Bernardić, koji je na kraju nezadovoljnicima poručio:

“Tko se ne osjeća dobro u Klubu, neka ode, ima puno ljudi koji bi došli na vaše mjesto”.

Nakon toga zastupnik Peđa Grbin dao je ostavku na mjesto potpredsjednika saborskog Odbora za Ustav i otvorio karte u intervjuu u kojem je istaknuo kako je to bio samo povod za ostavku, a glavni razlog je “činjenica da mi kontinuirano vrludamo u svojim stavovima i da ne možemo donijeti konkretnu odluku koju ćemo nakon toga provoditi idućih nekoliko dana“. Grbin je dodao uobičajenu bozu kako takvo što nikada ne bi rekao ni Račan ni Milanović jer “SDP je stranka koja uključuje, a ne stranka koja isključuje“, pri čemu je očito zaboravio slučaj Kolarić, ali i brojne druge. Eksplicitno je rekao da Bernardić vodi stranku loše i u uskom krugu ljudi i istaknuo nadu da će ga se riješiti na izvještajnoj konvenciji krajem godine.

Na pitanje novinara o izgledima SDP-a na sljedećim izborima, Grbin tvrdi kako nije izgledan scenarij da SDP s Bernardićem na čelu može pobijediti Plenkovića. Očito ne razumije da to ne ovisi o vođi, jer ni SDP s Plenkovićem na čelu ne bi mogao pobijediti HDZ koji bi predvodio Bernardić, no o tome će biti riječi kasnije. Grbin se u intervjuu poziva na iskusnijeg kolegu: “Mi kao SDP, kao što je moj kolega Orsat Miljenić rekao, ne predstavljamo pravu oporbu vlasti“. I evo u čemu vidi problem: “Nismo dovoljno jasno reagirali kod premještanja ploče iz Jasenovca u Novsku“. Zatim: “Gdje smo danas kad ponovno imamo atak na prava nacionalnih manjina“? I kao šlag na kraju: “Ako usporedimo glasnoću 2013. i 2014. godine kada se napadalo na seksualne manjine i ćirilicu, ovo je kao jedan drugi SDP“. Odmah nakon Grbinova intervjua Ranko Ostojić na Facebooku je objavio status: “Bravo, Pedja! Jasno. Precizno.

Većini Hrvata odbojno je sve što je vezano uz Jugoslaviju i komunizam, koliko god to peglali crno-bijelim svjetovima, sretnom djecom, humorom JNA pitomaca, bajkama kako se moglo zaspati na klupi i kako su svi dobivali stanove.
Odgovorno. I pošteno. A tko se boji članova, vidjet ćemo. I čiji su prstići u nečijem pekmezu!“Kako su se vremena promijenila! Nekad su u frakcijskim borbama u Partiji padale glave, a sada se drugovi kao tinejdžerice sokole Facebook statusima punim slatkih umanjenica. Podršku Grbinu dao je i još jedan perspektivan kadar – Željko Jovanović – koji je ustvrdio: “Bernardić je od dečka koji obećava vrlo brzo postao predsjednik koji zabrinjava, a sa svojim šaptačima Komadinom i Ostojićem vodi SDP nepovratno u političku marginalnost. Sad je svima kojima su SDP i socijaldemokracija na prvom mjestu jasno da SDP treba novo vodstvo u kojem ne vidim ni Bernardića ni Komadinu ni Ostojića.

Po meni nove lidere zajedno predstavljaju Peđa Grbin i Siniša Hajdaš Dončić.“Time je u vatru gurnuo i Hajdaša Dončića. A ovaj, kao junak iz narodne pjesme, pred veliki boj noću vodu pije i tmuran bdije: “Prvi se put stvarno bojim za budućnost SDP-a. Došao sam do trenutka da ne mogu zaspati, nego samo o tome razmišljam. To mi se nikad nije dogodilo”, kaže Hajdaš. A sam se za vođu puno suptilnije kandidirao intervjuom SDP-ov vanjskopolitički stručnjak Joško Klisović zvani Klisindžer. On smatra da stanje u stranci nije dramatično, a vjeruje i da je Milanka Opačić reagirala preemotivno u optužbi na Bernardićev račun da stranku pretvara u “sektu svojih prijatelja“. Opačić pak sa šest godina naknadne pameti proziva Zlatka Komadinu jer je “pobjegao iz Vlade“i dodaje: “On nije potjeran, on je dao ostavku jer se nije mogao nositi s problemima u svojem resoru.“Ukratko, urnebes u, barem do sada, najvećoj oporbenoj stranci. No čini se kako svi oni ne vide stvarni problem i dublji razlog koji ih drži daleko od vlasti, a koji nema veze s tim hoće li na čelu SDP-a biti Bernardić, Grbin, Miljenić ili bilo tko drugi. U rujnu prošle godine, kad je nakon tijesno izgubljenih izbora Zoran Milanović objavio da se više neće kandidirati za predsjednika SDP-a, a dio lijevih komentatora likovao smatrajući da se partija riješila balasta, napisao sam kako ih to neće spasiti u konzervativnoj Hrvatskoj u kojoj “ljevica još desetak godina neće doći ni blizu vlasti“.

Nije se radilo ni o kakvom proročkom nadahnuću ni silno dubokoj analitici, već o jednostavnom uvidu kakvo je naše biračko tijelo i kakva je ljevica koja mu se obraća. Hrvatsko biračko tijelo većinom je konzervativno i sklonije desnoj opciji. Golemom većinom 1990. glasalo je protiv komunista (barem onih eksplicitnih), a 1991. za osamostaljenje Hrvatske. Danas glasaju više-manje isti ljudi, ili njihova djeca i unuci. U takvom stanju, kako što možemo vidjeti u nizu izbora od 1990. do danas, prirodna, normalna situacija je da je HDZ na vlasti, koliko god loš, korumpiran i nevjerodostojan bio. HDZ je gubio vlast samo u iznimnim situacijama. Dva su puta izgubili izbore isključivo zato što su sami sebe pokopali. 2000. su HDZ-ove frakcije izbušile stranku u međusobnoj borbi za Tuđmanovo nasljeđe. Filali su lijeve medije kompromitirajućim materijalom o stranačkim rivalima, što je, uz obilno strano zalijevanje NGO sektora i “nezavisnih“medija, asistiranje stranih ambasada i zamor javnosti nakon deset godina iste vlasti, dovelo do toga da je SDP, uz smokvin list Budiše i Račanovu umjerenost, dobio izbore.

Drugi je put HDZ opet sam sebe ukopao. Nakon neobjašnjenog i neodgovornoj Sanaderova odstupanja s vlasti i svih afera koje su isplivavale na površinu u sljedeće dvije godine, bilo je pravo umijeće ne dobiti izbore 2011. I to je to. Dovoljno je, dakle, da se HDZ minimalno konsolidira, pa i uz nespektakularnog lidera kao Karamarko ili padobranom spuštenog kao Plenković, pa da dođe na vlast. Stoga je ispravnije reći kako u dva iznimna slučaja 2000. i 2011. nije SDP dobio izbore, već ih je HDZ izgubio političkim samoubojstvom. Zaključak svega toga je kako ponosna sljednica Komunističke partije iz Jugoslavije, bez razračunavanja s tom prošlošću ne može dobiti izbore u Hrvatskoj ako je druga opcija imalo na nogama. Za sada je to još uvijek HDZ, sutra može biti i netko drugi, vjerodostojniji i čvršći. Osim toga, lijevo-liberalna kulturna hegemonija koja se proteže još iz doba Jugoslavije u Hrvatskoj se zadnjih godina ubrzano rastače. Lijeve su se intelektualne i medijske perjanice ofucale, a portali i društvene mreže već premašuju stare medije.

Nove generacije više ne otkidaju na, za njih već staračku, feralovsku šegu i preko toga im se ideologija više ne može ucjepljivati. Dominaciju na NGO sceni preuzimaju konzervativne udruge, Soros je “ođuturumio“, presušuju i strane donacije. Hrvatsko biračko tijelo većinom, koja se s novim generacijama dodatno povećava, čine ljudi koji neće glasovati ljevije od centra. Eto kakvo je “tržište“. A da vidimo kakve je politička “roba“, tj. SDP. Što im nudi? Nedavno je predsjednik SDP-a došao na jugonostalgičarski, titoistički skup sa sovjetskim zastavama. Je li to euroazijski koncept umjesto euroatlantskog? Izlazak iz NATO-a? Vezivanje za one koji su se borili za komunističku Jugoslaviju umjesto demokratske Hrvatske? Što SDP nudi na ekonomsko-socijalnom planu? Što mogu obećati radnicima, koji ionako predstavljaju manjinu u biračkom tijelu? Mogu li biti veći socijalisti i etatisti od HDZ-a? Mogu li “brijunaši” u plitikim socijalno-populističkim porukama parirati Živom zidu? Hoće li im građani u borbi za zaštitu javnog dobra vjerovati više nego Mostu?

Onaj tko misli dobiti izbore u Hrvatskoj ne bi trebao ići na skupove pod jugoslavenske i sovjetske zastave, braniti Titov totalitarizam, obilježavati četničke ustanke. Većini Hrvata odbojno je sve što je vezano uz Jugoslaviju i komunizam, koliko god to peglali crno-bijelim svjetovima, sretnom djecom, humorom JNA pitomaca, bajkama kako se moglo zaspati na klupi i kako su svi dobivali stanove. Uz neraščišćen odnos prema totalitarnom nasljeđu i Jugoslaviji, SDP nudi i kulturni elitizam crvene buržoazije, kojoj je vrhunac dometa ruganje krezubom puku koji sluša Thompsona, uz pristajanje na direktive novih centara moći u nasilnom vrijednosnom preodgoju naroda.

Šanse su ovakvog SDP-a da u bliskoj i srednjoj budućnosti dođe na vlast nikakve i ono što su postigli s Milanovićem bio je njihov vrhunac. Umjesto silnog novca kojeg daju Alexu Braunu da im rebrendira stranku, evo im besplatan savjet – neka se eksplicitno odreknu Tita, Jugoslavije i elitizma crvene buržoazije pa možda dohvate dvadeset posto.

Nino Raspudić / Večernji.hr

facebook komentari

Nastavi čitati