Pratite nas

Istaknuto

Ukidanje Mesićeva ureda Karamarkova je zasluga iz prošlosti

Objavljeno

na

Iako se danas rijetko tko pita što danas radi Tomislav Karamarko i što se s njime događa nakon što je morao otići pod presedanom Povjerenstva koje je imenovao Zoran Milanović uz pomoć  saborske većine tadašnje Kukuriku koalicije za razliku od pojedinaca za koje danas vrijedi termin instituta presumpcije nevinosti iako su protiv njih podignute USKOK-ove optužnice mogli smo jučer vidjeti kako je bivšem predsjedniku RH Stjepanu Mesiću ukinut Ured doživotnog predsjednika RH na osnovu odluke Karamarkove vlade koju je jučer potvrdio Ustavni sud RH, piše Sanjin Baković / Kamenjar.com

Tomislav Karamarko najavljivao je još u prosincu 2014. godine kako će staviti izvan snage Zakon o posebnim pravima predsjednika Republike nakon prestanka obnašanja dužnosti, a koji je usvojen 2004. godine u mandatu Vlade Ive Sanadera.

Kažem Karamarkove vlade, jer Tihomir Orešković sigurno se ne bi bavio institucijom doživotnog predsjednika RH u trenucima dok su mu kadrovska riješenja bila nepoznanica, kao niti Andrej Plenković s obzirom da pripada liberalnom dijelu HDZ-a kojeg je predvodila Jadranka Kosor uz Plenkovićevog današnjeg savjetnika Vladimira Šeksa koji je djelovao u vrijeme Kosoričine vlade kojom je predsjedavala od 2009. – 2011. godine, te dogovorila privilegije sa Stjepanom Mesićem kako bi sa HDZ-ovom natpolovičnom većinom u Hrvatskom saboru usvojila Zakon o posebnim pravima predsjednika Republike nakon prestanka obnašanja dužnosti. Uostalom i sam Stjepan Mesić imao je same riječi hvale na račun Andreja Plenkovića prilikom odlaska Tomislava Karamarka.

U studenom 2015. godine nekoliko dana uoči parlamentarnih izbora bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko još jednom je ponovio da će, ako postane premijer RH ukinuti Ured bivšeg predsjednika radi štednje, te izjavio kako je očekivao sam od bivšeg predsjednika RH da će sam ukinuti svoj ured koji troši do četiri milijuna kuna, što bi bilo dostatno za 500 poticaja mladim obiteljima i novorođenoj djeci.

Tada je Stjepan Mesić izjavio u jednom intervju-u kako Karamarko možda i može ukinuti Ured bivšeg Predsjednika, ali sasvim sigurno ne može ukinuti njega. Ne može ukinuti ni ugled što ga i dalje uživa Mesić u mnogim zemljama, temeljem čega svako malo dobiva pozive da negdje održi predavanje, da nastupi kao govornik, ili da sudjeluje u radu nekog međunarodnog skupa. Bude li potrebno, on će funkcionirati i iz svoje kuhinje i to onda neće biti njegova sramota, nego sramota Tomislava Karamarka i njegove stranke. Na žalost i sramota Hrvatske.

Da je Tomislav Karamarko mislio ozbiljno potvrdila nam je sjednica Vlade RH koja je bila održana u travnju 2016. godine, a na kojoj je donesena odluka o ukidanju trajnog prava na ured, osobnog vozača i službeno osobno vozilo predsjedniku Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti. Tako će bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću zbog, kako je navedeno, trenutačnih gospodarskih uvjeta, na teret državnog proračuna ostati samo pravo na fizičku zaštitu.

Odluka Vlade RH poslije je potvrđena i u Hrvatskom saboru kada je čak 81 zastupnik je bio ‘za’, četiri suzdržana i 44 su bila protiv.

Stjepan Mesić niti tada nije bio zadovoljan odlukom Vlade RH koju je potvrdio Hrvatski sabor pa se obratio Ustavnom sudu budući da je smatrao kako su mu prava nezakonito uskraćena, a danas nakon što Ustavni sud nije prihvatio prijedlog Stjepana Mesića za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 2. i 3. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o posebnim pravima predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti, već donio rješenje kako stupanjem na snagu osporenog Zakona, 31. svibnja 2016., predlagatelju, kao bivšem predsjedniku Republike Hrvatske, ukinuto je pravo na ured (i s njim povezana prava) kao posebno pravo vezano uz nastavak njegovog javnog djelovanja na teret državnog proračuna Republike Hrvatske on i dalje vidi odluku Ustavnog suda RH kao pobjedu HDZ-a i propovjednika mržnje i netolerancije, zagovornika revitalizacije fašizma.

Izgleda da mu danas ne preostaje ništa drugo nego pokušati se uključiti u rad Nove ljevice kako bi pokušao promijeniti pravo koje je izgubio kada mu već to nije uspjelo na listi predvođenom sa Zoranom Milanovićem ili nastaviti djelovati iz vlastite kuhinje, a svima vama kojima je jučer bilo zadovoljstvo čitati odluku Ustavnog suda RH prisjetite se Tomislava Karamarka i upitajte se da li bi vam to omogućio današnji HDZ predvođen ljudima koji su privilegije usvojili bivšem predsjedniku RH još za vrijeme Jadranke Kosor. Mišljenja sam da bi mu prije vratili privilegiju kao u ne tako davnoj prošlosti prilikom izlaska iz krize.

S obzirom da se danas Tomislav Karamarko bavi tužbama za klevetu protiv Jože Manolića i Ante Barišića koji su ga optužili da je radio za UDBU što je SOA opovrgnula u samom postupku koji traje i danas, te skidanjem prljavštine sa vlastita imena od strane povjerenstva Dalije Orešković ispred Ustavnog suda RH možemo zaključiti kako je Tomislav Karamarko nastavio pobjeđivati i u sudskim procesima nakon što je devastiranu stranku podignuo iz pepela sa 5 pobjeda u nizu, a što se najbolje moglo vidjeti prilikom odluke Ustavnog suda u pogledu Zakona o posebnim pravima predsjednika Republike nakon prestanka obnašanja dužnosti. Stoga poželimo mu sreću i neka ga čuva dragi Bog s obzirom da je bio prisiljen otići u trenucima kada nam je imao još štošta za reći.

Sanjin Baković / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati