Ukidanje županija – novi potez detuđmanizacije i dekroatizacije

0

Nema razlike između kraljevih oblasti i markićkinih i kujundžićevih regija

Hvala Hrvoju Hitrecu glede napada na teritorijalni, poglavito županijski ustroj Hrvatske, koji me podsjetio me na Vidovdanski ustav, pa ću tim tragom nastaviti. Vidovdanski ustav Kraljevine SHS je taj koji je ukinuo tradicionalne hrvatske županije, tamo gdje su postojale dakako, i teritorijalno podijelio novu državu na oblasti, okruge, srezove i opštine (službeni nazivi!). „Oblasti“ su najveća ustrojstvena jedinica koja ne smije brojiti više od osamsto tisuća stanovnika, pa ni u slučaju kad se dvije ili više manjih „oblasti“, recimo samoupravno, odlukama svojih skupština, povežu.

https://i0.wp.com/upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e1/Podjela_Kraljevine_SHS_na_33_oblasti.jpg?resize=606%2C507

Teritorij Hrvatske svojom uredbom osobno je podijelio srpski kralj Aleksandar na šest „oblasti“: Zagrebačku sa sjedištem u Zagrebu, Osječku u Osijeku, Srijemsku (i Zemun je tu, još uvijek) u Vukovaru,  Primorsko-krajinsku(!) sa sjedištem u Karlovcu, Splitsku u Splitu i Dubrovačku sa sjedištem u Dubrovniku. Pritom je Međimurje dao Mariborskoj oblasti, Baranju Novosadskoj, Bačkoj, a Boku otkinuo od hrvatskih krajeva i predao crnogorskoj Zetskoj oblasti. Istra, Rijeka, Zadar… bili su pod okupacijom talijanskoga iredentizma i fašizma.

Aleksandrov banovinski i SPC-ov svetosavski rastroj Hrvatske 1929. stiže, opet kraljev, sada na temelju njegova oktroiranog ustava od šestoga siječnja 1929. „riječni“, „bratstvo-jedinstveni“ banovinski ustroj – na banovine po imenima rijeka: Dravska, Savska, Drinska, Vrbaska, Primorska, Zetska, Dunavska, Moravska i Vardarska. Zanimljivo je kako se ni ovoga puta kralj Aleksandar nije usudio Zemun pripojiti nekoj srpskoj banovini – i on je smatrao kako je Zemun „naš“, ili barem nije „njihov“, a mogao ga je pripojiti i Vardarskoj, toliko mu je bila jaka i neograničena volja. U sedam od devet banovina živješe Hrvati, a Hrvatska bješe razlomljena na njih šest.

Svetosavski patrijarsi Srpske pravoslavne crkve Hrvatsku teritorijalno danas vide (pisah i o tomu ovdje početkom ove godine, a gdje bih se smio citirati) kao i patririjarh Irinej o pravoslavnom Božiću kao: „Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju, Liku, Kordun i Baniju“. Ustvari su oni pravi i iskreni „dečaci“: Hrvatska im je samo jedna od ne znam, primjerice „zemalja“. Nje, ako se ne ćemo lagati, u mozgu SPC-a zapravo ni nema.

Kako to rade „naši“

Nu pustimo sada razne Srbe, svetosavske, velike i male, kraljevske, četničke…, nego pogledajmo što nam razni naši(?) nude kao budući preustroj bidne nam Hrvatske, kako bi se „uštedjelo“, smanjila korupcija i postalo to nešto, je l’ te – učinkovitije. Prvo je nastala ta neka „statistička Hrvatska“ podijeljena na tri regije-jedinice za  „obračun“. Usput je skočio HDSSB hoteći Slavoniju regionalizirati i ustavno usamiti. Samo je mrvica nedostajala pa da ne uskoče u takav ustavni sporazum sa SDP-om, ako me još pamćenje služi, o pet regija. Kojih pet? Volio bih znati. E pa to je vrlo približno s vidovdanskih  šest oblasti. Dodamo li još tomu kako bi IDS sigurno tražio poseban status za Istru, skoro da nam se vratila 1921.! Ministar Arso Bauk je već bio upravno podijelio Hrvatsku na pet regija, ali se onda od toga odustalo najvjerojatnije iz prozaičnog razloga što bi, a bliže se izbori, Kukurika mogla kadrovirati samo na pet, a ne kao do sada na dvadeset mjesta.

https://i1.wp.com/www.matica.hr/slike/vijenac/vijenac388/STG40201.gif?resize=182%2C262

Je li kralj Aleksandar uzor našim ustavotvorcima?

 Inicijativa U ime obitelji preko izbornog sustava također je zaigrala s pet „izbornih regija“. Kako li bi se krojile njezine „regije“? Ivo Josipović u svojim ustavnim promjenama, koje će ako ga izaberete provesti milom, referendumom uz supotpis Zorana Milanovića, a ako Zoka ne će – i on će prikupljati potpise o teritorijalnom ustroju za „pet do osam regija“, pa će volju provesti ako treba i referendumskom silom.

 Čemu toliki napori, možda je bolje da nam i on „oktroira“ jednoga Ustava. Kojih pet’ i koliko su one suglasne s onim svetosavskim „ustrojem? Koja je šesta, koja sedma, koja osma? I tzv. „desničari“, kao prof. Mile Kujundžić bi Hrvatsku regionalizirali na jedno njih pet šest, recimo „regija“: S tugom, jadom i žalošću moram ustvrditi kako su prijedlozi glede ovoga pitanja daleko ispod razine rješenja Ustava SRH od 1974. Teritorijalno ustrojbeno SRH je tada imala deset „zajednica općina“, recimo „županija“ i 114 općina – ni komunistima  eto nije padalo na pamet razlomiti Hrvatsku na „pet, šest, do osam“ regija. Glavna značajka ovoga ustroja su bile relativno velike općine. Posljedica je bio razvoj općinskih središta i zaostajanje ostalih naselja, sela u skoro svakoj općini u Hrvatskoj. Naročito je to bilo vidljivo u neizgrađenosti komunalne infrastrukture, vodovoda, kanalizacije, cesta, telefonije, liječničkih usluga… Mnoga naselja su tek dobivanjem statusa općine nakon 1993. nadoknadile zaostatak u tom dijelu razvoja svojim sredstvima, uz pomoć države i svoje županije.

Priprema „regija“ za ralje globalizacije

Inače prokleta je neistina kako sadašnji ustroj puno košta i stoga što lokalnoj, gradskoj i županijskoj samoupravi pripadaju mrvice od ukupnog poreznog kolača. Neki su troškovi vjerojatno i preuveličani, ali oni se mogu smanjiti i strožom kontrolom, recimo plaća „grado-načelničkih lola“, dopuštenjem da mogu zaposliti samo jednu ljubavnicu(ka) a ne dvije(dva), organiziranjem zajedničkih službi za više općina i sl. Ukratko postojeći sustav ne treba dirati već ga poboljšati, pa i vraćanjem Županijskog doma kao drugog doma Hrvatskoga (državnog) sabora.

Što je bit sadašnjih nastojanja u rasturanju županijskoga, gradskog i općinskog ustroja? Novu „regiju“ udaljiti od države s jedne strane i od lokalne zajednice s druge strane. Tako relativno samostalna, a slabija od države, postala bi podatniji plijen globalizacije, njezina zemlja, šume, voda, zrak, „resursi“… Osim što je razmontiranje županija napad na nešto što relativno dobro funkcionira, atak na stoljetnu tradiciju, ona je još jedan od poteza tzv. „detuđmanizacije“, projekta kojega smo odavno označili dekroatizacijom Hrvatske. Donekle je shvatljivo kad tako postupaju oni s „ljevice“ – dakako i neprihvatljivo – ali kad s njima stupaju oni s „desnice“ (HDSSB, prof. Kujundžić, dr. Markićka…) onda jedino što mogu zaključiti kako ih je napala ona vrana koja ne samo da „pije“ mozak već im je iskljucala i oči. Paradoksalno, a on obožava tu riječ, jedan od rijetkih „saveznika“ u ovom problemu mi je Zorana Milanović. On se do isteka mandata, hvala Bogu, ne će pačati u ovo pitanje. Na „branik“ županija i općina trebao bi stati i HDZ i jasno reći što o tome misli.

Mato Dretvić Filakov

facebook komentari