Ukidanje županija – unitarizacija i podvala stvaranja “Male Juge”

2

Predsjedatelj Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda zabrinut je zbog nedostatka volje političkog Sarajeva za riješenje statusa Hrvata u BiH. Ističe kako su Hrvati konstitutivan narod i svi trebaju raditi na ravnopravnosti ostvarenoj u realnom životu.

On je za “Večernji list” rekao kako su HNS i HDZ pokrenuli konkretne aktivnosti i kako će učiniti sve kako bi se za popis stanovništva angažirali svi – kako bi se prijavilo što je moguće više ljudi, jer će od tih rezultata zavisiti brojni procesi u budućnosti BiH.

Podvala pod krinkom “ušteda”

Na pitanje je li rješenje za uštede u Federaciji BiH ukidanje županija, Bevanda je odgovorio kako to nije točno, jer u Vladi FBiH imaju dva neustavna ministarstva gdje se mogu načiniti uštede.

“Stručnjaci su rekli kako bi se reformom uštedjelo 17 milijuna KM. Zbrojite samo što potroše ta dva ministarstva i vidjet ćemo kako je to puno veći iznos”, rekao je Bevanda i dodao kako je cilj prijedloga za ukidanje županija “unitarizirati sve, ukinuti nadležnosti na štetu Hrvata i opet stvoriti malu Jugu”.

Dnevnik.ba

facebook komentari

  • Otporas

    Gabro Vuskic


    a month ago

    Otporaš

    Naslov: KRIV SAM
    Postano: čet pro 20, 2012 13:28

    HRVATSKA U BORBI PROTIV ZLA (8)

    KRIV SAM

    Donosim ovdje vrlo zanimljiv opis iz Časopisa OTPOR, Glasilo HNO, od ožujka 1979 god. Nadati se je da će se autor javiti…

    U potražnji za nekim zapisima i dokumentima, pronašao sam ovaj članak u
    Časopisu OTPOR za ožujak 1979. Članak je sam po sebi zanimljiv, tim više
    što ga je potpisao jedan “Razočarani” Delivuk. Na ovim stranicama
    portala se kadkada pokaže komentator Delivuk. Da li komentator “Delivuk”
    sa stranica portala javno ima išta zajedničkoga sa piscem dolje
    opisanog članka, ne znam. Možda je puka slučajnost. To nam može
    objasniti samo jedan ili drugi Delivuk. Članak počima sa:

    K R I V S A M

    KRIV SAM što sam rodjen kao Hrvat. KRIV SAM što sam rodjen uoči Drugog
    svjetskog rata. KRIV SAM što sam pošao u pučku školu odmah nakon drugog
    svjetskog rata. KRIV SAM što sam naučio čitati i pisati. KRIV SAM što
    sam mog pok djeda Gabre otvorio škrnju u kojoj su bile pohranjene knjige
    hrvatskog značenja. KRIV SAM što sam te zanimljive knjige čitao. KRIV
    SAM što sam slijepo slušao moje roditelje te tako postao praktičan
    katolik i kršćanin. KRIV SAM što sam zapamtio i loše i dobre stvari o
    patnjama mog hrvatskog naroda o kojima su mi roditelji uvijek pričali.
    KRIV SAM što sam se oduševio odvažnim i hrabrim sinovima Hrvatske koji
    su se nesebično žrtvovali da bi im djedovina sretna bila. KRIV SAM što
    sam zavolio te iznimne sinove hrvatske preko kojih sam se zaljubio u
    Hrvatsku.

    KRIV SAM što sam u početku mog mladenačkog života
    prkosio vladi i zakonu koji su se nametnuli mom dragom hrvatskom narodu
    bez njegove volje. KRIV SAM što sam u tom prkosu napustio moj dragi
    narod hrvatski i tim činom počinio izdajstvo. KRIV SAM što sam opet u
    mladenačkoj dobi – u emigraciji – stupio u redove onih odvažnih Hrvata
    koji su htijeli povratiti čast, pravo i slobodu svom napuštenom narodu
    hrvatskom. KRIV SAM što sam tako bio svjestan moje zadaće unutar
    organiziranih Hrvata, da sam uvijek htio sve svoje žrtvovati za ti svetu
    zadaću, pa čak i život. KRIV SAM što nikada nisam htio udovoljiti mojim
    posve prirodnim porivima (kao što to mnogi i danas neodgovorne čine a
    zadaća i sastanci za Hrvatsku baš ih i ne briga), nego sam uvijek mislio
    kako biti što točniji u zadaći hrvatstva kao organizirani Hrvat.

    KRIV SAM što je sudbina htjela da se jedna mlada djvojka Francuskinja uda za
    mene. KRIV SAM takodjer što mojoj djeci – koja su po svim Božijim i
    ljudskim zakonima rodjena – neposvećujeme dovoljno očinske pažnje na
    koja oni imaju puno pravo. KRIV SAM što u mojem rodoljublju za Hrvatsku
    često ne mogu razumijeti one moje prijatelje i Hrvate koji ne osjećaju i
    ne žrtvuju za Hrvatsku koliko ja. KRIV SAM što sam spreman za Hrvatsku
    učiniti sve pa i moj vlasiti život dati. KRIV SAM što sam spreman rušiti
    tamnicu Hrvata – Jugoslaviju.

    KRIV SAM što je mojim rodoljubnim
    postupkom zabranjeno mojoj djeci otići u onu zemlju gdje im je otac
    rodjen te upoznati baku, djeda, i ostalu svojtu i kamenjar po kojem je
    njihov otac naučio hodati i blago čuvao. KRIV SAM što moja djeca neće
    osjećati niti voljeti Hrvatsku o kojoj njihov otac i u snu toliko misli.
    KRIV SAM što poslije mene i u mojoj obitelji hrvatstvo prestaje
    postojati; jer mi je nasljedstvo rodjeno u tudjini. KRIV SAM što znam
    voljeti sve što je hrvatsko. KRIV SAM što ne znam mrziti. KRIV ću biti
    takodjer i onda kada čvrsto odlučim prijeći onim osobama i Hrvatima koje se
    isprazno zovu Hrvatima, a za djedovinu Hrvatsku ne mare ama baš ništa.
    Za to bi bilo bolje da se uopće nisam rodio; jer moj život i tako nije
    pridonio mnogo zajednici Hrvatstva. Trebao sam se roditi u ona vremena
    kada su glave i život bili mnogo jeftiniji od ružnoga dolara.

    RAZOČARANI DELIVUK

  • Otporas

    Gabro Vuskic


    a month ago

    Otporaš

    Naslov: KRIV SAM
    Postano: čet pro 20, 2012 13:28

    HRVATSKA U BORBI PROTIV ZLA (8)

    KRIV SAM

    Donosim ovdje vrlo zanimljiv opis iz Časopisa OTPOR, Glasilo HNO, od ožujka 1979 god. Nadati se je da će se autor javiti…

    U potražnji za nekim zapisima i dokumentima, pronašao sam ovaj članak u
    Časopisu OTPOR za ožujak 1979. Članak je sam po sebi zanimljiv, tim više
    što ga je potpisao jedan “Razočarani” Delivuk. Na ovim stranicama
    portala se kadkada pokaže komentator Delivuk. Da li komentator “Delivuk”
    sa stranica portala javno ima išta zajedničkoga sa piscem dolje
    opisanog članka, ne znam. Možda je puka slučajnost. To nam može
    objasniti samo jedan ili drugi Delivuk. Članak počima sa:

    K R I V S A M

    KRIV SAM što sam rodjen kao Hrvat. KRIV SAM što sam rodjen uoči Drugog
    svjetskog rata. KRIV SAM što sam pošao u pučku školu odmah nakon drugog
    svjetskog rata. KRIV SAM što sam naučio čitati i pisati. KRIV SAM što
    sam mog pok djeda Gabre otvorio škrnju u kojoj su bile pohranjene knjige
    hrvatskog značenja. KRIV SAM što sam te zanimljive knjige čitao. KRIV
    SAM što sam slijepo slušao moje roditelje te tako postao praktičan
    katolik i kršćanin. KRIV SAM što sam zapamtio i loše i dobre stvari o
    patnjama mog hrvatskog naroda o kojima su mi roditelji uvijek pričali.
    KRIV SAM što sam se oduševio odvažnim i hrabrim sinovima Hrvatske koji
    su se nesebično žrtvovali da bi im djedovina sretna bila. KRIV SAM što
    sam zavolio te iznimne sinove hrvatske preko kojih sam se zaljubio u
    Hrvatsku.

    KRIV SAM što sam u početku mog mladenačkog života
    prkosio vladi i zakonu koji su se nametnuli mom dragom hrvatskom narodu
    bez njegove volje. KRIV SAM što sam u tom prkosu napustio moj dragi
    narod hrvatski i tim činom počinio izdajstvo. KRIV SAM što sam opet u
    mladenačkoj dobi – u emigraciji – stupio u redove onih odvažnih Hrvata
    koji su htijeli povratiti čast, pravo i slobodu svom napuštenom narodu
    hrvatskom. KRIV SAM što sam tako bio svjestan moje zadaće unutar
    organiziranih Hrvata, da sam uvijek htio sve svoje žrtvovati za ti svetu
    zadaću, pa čak i život. KRIV SAM što nikada nisam htio udovoljiti mojim
    posve prirodnim porivima (kao što to mnogi i danas neodgovorne čine a
    zadaća i sastanci za Hrvatsku baš ih i ne briga), nego sam uvijek mislio
    kako biti što točniji u zadaći hrvatstva kao organizirani Hrvat.

    KRIV SAM što je sudbina htjela da se jedna mlada djvojka Francuskinja uda za
    mene. KRIV SAM takodjer što mojoj djeci – koja su po svim Božijim i
    ljudskim zakonima rodjena – neposvećujeme dovoljno očinske pažnje na
    koja oni imaju puno pravo. KRIV SAM što u mojem rodoljublju za Hrvatsku
    često ne mogu razumijeti one moje prijatelje i Hrvate koji ne osjećaju i
    ne žrtvuju za Hrvatsku koliko ja. KRIV SAM što sam spreman za Hrvatsku
    učiniti sve pa i moj vlasiti život dati. KRIV SAM što sam spreman rušiti
    tamnicu Hrvata – Jugoslaviju.

    KRIV SAM što je mojim rodoljubnim
    postupkom zabranjeno mojoj djeci otići u onu zemlju gdje im je otac
    rodjen te upoznati baku, djeda, i ostalu svojtu i kamenjar po kojem je
    njihov otac naučio hodati i blago čuvao. KRIV SAM što moja djeca neće
    osjećati niti voljeti Hrvatsku o kojoj njihov otac i u snu toliko misli.
    KRIV SAM što poslije mene i u mojoj obitelji hrvatstvo prestaje
    postojati; jer mi je nasljedstvo rodjeno u tudjini. KRIV SAM što znam
    voljeti sve što je hrvatsko. KRIV SAM što ne znam mrziti. KRIV ću biti
    takodjer i onda kada čvrsto odlučim prijeći onim osobama i Hrvatima koje se
    isprazno zovu Hrvatima, a za djedovinu Hrvatsku ne mare ama baš ništa.
    Za to bi bilo bolje da se uopće nisam rodio; jer moj život i tako nije
    pridonio mnogo zajednici Hrvatstva. Trebao sam se roditi u ona vremena
    kada su glave i život bili mnogo jeftiniji od ružnoga dolara.

    RAZOČARANI DELIVUK