Pratite nas

Vijesti

Ukrajina: Premijer Azarov podnio ostavku, danas ključna sjednica parlamenta

Objavljeno

na

Ukrajinski premijer Mikola Azarov ponudio je ostavku pred ukrajinskim parlamentom. Izjavio je kako se povlači zbog ozbiljne prijetnje ukrajinskoj ekonomiji koja je posljedica dva mjeseca nereda u zemlji.

Rekao je kako je zamolio predsjednika Janukoviča da prihvati njegovu ostavku kako bi došlo do mirnog pomirenja u državi.

“Odlučio sam zatražiti predsjednika (Viktora Janukoviča) da prihvati moju ostavku na mjesto premijera, kako bi stvorio dodatne uvjete za politički kompromis i mirno rješenje sukoba”, napisao je Azarov u priopćenju objavljenom na stranici vlade u vrijeme početka izvanrednog zasjedanja parlamenta o krizi.

“Danas je najvažnije zaštititi jedinstvo i cjelovitost Ukrajine. To je važnije od bilo kakve osobne ambicije”, dodao je šef vlade. Prema ukrajinskom ustavu, ostavka premijera predstavlja ostavku cijele vlade, prenosi Reuters.

U parlamentu se zastupnici moraju izjasniti o nizu mjera, posebice u eventualnom poništenju represivnog zakona o prosvjedima, prenosi AFP.

Minutom šutnje je odana počast ubijenima u nasilju Kijevu, a zatim je zasjedanje prekinuto kako bi se dogovorio dnevni red.

Azarova (66) je na mjesto premijera imenovao Janukovič nakon predsjedničkih izbora 2010. U studenome prošle godine Azarov je podržao Janukovičevu odluku o odustajanju od sporazuma s Europskom unijom i približavanju Rusiji.

KIJEV – Ukrajinski parlament danas bi trebao glasati o izmjenama protuprosvjednih zakona, koje je ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič dogovorio s predstavnicima oporbe u ponedjeljak.

Podsjetimo, nasilni prosvjedi u Ukrajini u kojima je do sada poginulo 6 ljudi počeli su kada je Janukovič odbio potpisati sporazum o pridruživanju s EU, a intenzivirali su se kada su na snagu stupili restriktivni protuprosvjedni zakoni, prema kojima prosvjednici mogu biti osuđeni na do pet godina zatvora, a članovi policije ne mogu biti procesuirani zbog svojeg ponašanja na prosvjedima.

Iako je Janukovič obećao oporbenim čelnicima da će parlament, u kojem ima većinu, ukinuti dijelove spornih odredbi, strani mediji vjeruju kako ta mogućnost nije toliko sigurna.

S druge strane, ministrica pravosuđa Olena Lukaš izjavila je kako će se u utorak glasati o ‘odgovornosti Vlade’ u parlamentu. Moglo bi se i raspravljati o amnestiji za uhićene prosvjednike, iako je Janukovič obećao kako će amnestirati sve prosvjednike tek kada se prosvjedi prekinu, što se još uvijek nije dogodilo.

Do glasanja o povjerenju vlade moglo bi doći nakon što je jučer jedan od oporbenih čelnika, Arsenij Jacenjuk, i formalno odbio prijedlog Janukoviča da preuzme premijersku poziciju, vjerujući kako se radi o ponudi čiji je cilj posijati sjeme razdora među opozicijskom trojkom – Jacenjukom, čelnikom nacionalističke stranke Sloboda Olegom Tjagnibokom, i bivšim boksačem Vitalijem Kličkom.

U međuvremenu, potaknuta izjavama o mogućem uvođenju izvanrednog stanja u državi, visoka predstavnica Europske unije za vanjsku politiku i sigurnost Catherine Ashton pomaknula je svoj planirani posjet Kijevu dva dana ranije, te se očekuje u Ukrajini danas navečer.

Nadam se da će ukrajinski parlament na sjednici u utorak odrediti jasan put prema političkom rješenju. To mora uključivati opoziv paketa zakona donesenih 16. siječnja, poručila je jučer Ashton.

[quote]Ukrajinski premijer Mikola Azarov, prije nekoliko trenutaka je podnio ostavku. U svom komentaru istaknuo je kako je to učinio motiviran nastojanjima da se aktualna kriza u zemlji riješi mirnim putem. Podsjetimo, Azarov je zapravo već bio gotovo otpušten još prije nekoliko dana nakon što je predsjednik Janukovič njegovu poziciju ponudio liderima opozicije.

“Ova Vlada je napravila sve da se konflikt riješi mirnim putem. Sve smo napravili da ne dođe do krvoprolića, da ne eskalira nasilje i da se ne krše ljudska prava. Vlada je omogućila da ekonomija i sigurnost funkcioniraju u ekstremnim uvjetima”, rekao je Azarov.[/quote]

Pretpostavljalo se da će se na današnjoj sjednici vjerojatno pokrenuti glasanje o nepovjerenju premijeru Mikoli Azarovu. Ovo je svakako ključna koncesija opoziciji. Azarov je u više navrata rekao što misli o opoziciji, nimalo blagim riječima, no također je istaknuo kako će prihvatiti sve odluke koje donose parlament i predsjednik.

Očito je kako je Janukovič bio spreman žrtvovati Azarova i prije nekoliko dana, to je učinio kada je njegovu poziciju ponudio oporbi koja pak ovu ponudu nije prihvatila te su time zapravo znatno povećali uloge u ovom srazu – no, to ne znači da se ne bi mogli uskoro predomisliti sada kada je Azarov već postao bivši premijer.

Danas se u Kijevu održava ključna sjednica parlamenta na kojoj će se voditi rasprava o aktualnoj krizi, budućnosti ove Vlade i zahtjevima opozicije. Na zadnjem sastanku između Janukoviča i lidera opozicije postignut je dogovor da će se ukinuti neki od anti-prosvjednih zakona. Pitanje uhićenih prosvjednika i njihovo eventualno puštanje danas će također biti tema razgovora u parlamentu.

Nakon što su odbili ponudu Janukoviča za pozicijom premijera i zamjenika, opozicija sada očito igra na sve ili ništa. Puno toga će ovisiti o današnjoj sjednici, ako Janukovič zadrži potporu u parlamentu to će biti snažan udarac za opoziciju koja se prema posljednjim informacijama već počela znatno fragmentirati.

Tijekom jučerašnjeg dana ministrica pravosuđa Lukaš najavila je proglašenje izvanrednog stanja nakon što su prosvjednici ušli u zgradu ministarstva pravosuđa te je okupirali. Očito je izvanredno stanje nešto što opozicija svakako želi izbjeći te su nekoliko sati kasnije ipak napustili zgradu, ali uz prijetnju da će se vratiti ako njihovi zahtjevi ne budu uvaženi.

Razgovori o mogućem uvođenju izvanrednog stanja u zemlji od 46 milijuna stanovnika također su uznemirili i dužnosnike na Zapadu – EU ministrica za vanjske poslove, Catherine Ashton, odmah je odlučila doći u Kijev – ističući kako je “uznemirena govorom o izvanrednom stanju koje bi gurnulo Ukrajinu u ponor”, dok je američki potpredsjednik Joe Biden promptno telefonski nazvao Janukoviča te mu poručio da ne proglašava izvanredno stanje u zemlji već da nastaviti s pregovorima kako bi se situacija okončala mirnim putem.

Proglašenje izvanrednog stanja bi ograničilo kretanje ljudima i vozilima, ukinulo sve skupove, prosvjede i štrajkove, suspendiralo aktivnost političkih stranaka, a na ulicama bi bio proglašen policijski sat.

Ukrajinska ministrica pravosuđa Elena Lukaš zaprijetila je proglašenjem izvanrednog stanja nakon što su prosvjednici zauzeli zgradu njenog ministarstva

Prosvjednici su u zanosu otkako im policija više ne pruža aktivni otpor, mada se zapravo radi o striktnom naređenju koje je izdano pripadnicima specijalne i interventne policije. Posve je jasno da se ova situacija može jako brzo preokrenuti, naročito ako dođe do toga da se u zemlji proglasi izvanredno stanje. To nije nešto za čim bi vlasti olako posezale, no, može se reći kako je izvanredno stanje “zadnja karta”.

Zapadne zemlje, među kojima se najviše ističu SAD, Njemačka i Francuska, pozivaju Janukoviča da nastavi pregovore s opozicijom. Njihove izjave su zapravo odmjerena kombinacija molbe i prijetnje. S druge strane, Rusija je ponovila – još jednom i još direktnije – kako se strane sile ne smiju uplitati u unutarnja pitanja Ukrajine. Ruski predsjednik Vladimir Putin danas će biti u Bruxellesu gdje će se održati po svemu sudeći najnapetiji summit između EU-a i Rusije do sada.

Puno važnih događaja desiti će se tijekom današnjeg dana nakon kojih će situacija u Ukrajini biti donekle jasnija, no neizvjesnost će i dalje ostati primarna karakteristika ovog opasnog sukoba između opozicije i vlasti.

afp/reuters

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Crtice uz biografiju rahmetli Alije Izetbegovića 2. DIO

Objavljeno

na

Objavio

4). Islamska deklaracija dokument je koji je nastao 1969., a objavljen 1970. godine i najčešće se vezuje uz ime Alije Izetbegovića, mada je posve izvjesno da je u njegovoj izradi sudjelovalo više osoba. Uostalom zbog teza iznesenih na te 32 stranice teksta i konspirativnog djelovanja, osim Alije osuđeno je još 12 njegovih suradnika, u sudskom procesu održanome u Sarajevu 1983. godine. Ova skupina bila je dio tajne organizacije „Mladi muslimani“ (utemeljena 1939. godine u Kraljevini Jugoslaviji) koja se borila protiv ateizacije i asimilacije muslimanskog naroda na prostoru Jugoslavije, za islamske vrijednosti i opredjeljivala kao „antikomunistička“ i „antifašistička“.

Tekst je doživio brojne kritike. Proglašen je „utopijskim“ pogledom na islam, od nekih čak i „anti-islamskim“, a većina kritika koje su dolazile iz islamskih krugova imale su za cilj relativizirati njegov sadržaj i ublažiti teze koje su se iznosile.

No, ono što je sasvim izvjesno sadržano je u činjenici da Deklaracija čvrsto stoji na temeljima islamskog fundamentalizma, odnosno, širenja i učvršćivanja Muhamedove vjere ISLAMIZACIJOM I PANISLAMIZACIJOM, sa šerijatskim zakonom kao osnovom tako uređenog društva. Islamizacija podrazumijeva islamiziranje stanovništva unutar muslimanskog korpusa u većinski muslimanskim državama ili regijama (pa i B i H – mada ona nije većinski muslimanska), dok je Panislamizacija proces ujedinjenja svih muslimana na svijetu i stvaranje homogenih islamskih vjersko-političkih cjelina (on spominje primjerice, islamski prostor „od Maroka do Indonezije“ i hvali Pakistan kao primjer čvrste islamske države koja treba biti uzor islamskom svijetu).

Među najvažnije teze koje se u Deklaraciji iznose, spada naglašeno DUHOVNO I POLITIČKO JEDINSTVO muslimana u takvim zajednicama, te uređivanje ukupnog života sukladno islamskoj tradiciji i onomu što je sadržano u Kur’anu. Već i ova činjenica izaziva najblaže rečeno nedoumicu, jer se postavlja pitanje: Kako s ovim pogledom na svijet uskladiti interese drugih naroda i drugih vjera koji slijedom povijesnih i društvenih okolnosti dijele životni prostor s muslimanima? Imaju li i oni pravo na „duhovno i političko jedinstvo“ ili to ekskluzivno pripada samo muslimanima? I što se događa kad se ta prava počnu prelamati na istim prostorima?

Pogledamo li pak malo pažljivije sadržaj Islamske deklaracije, bez ikakve sumnje možemo zaključiti kako je riječ o jednom radikalnom nacionalističkom programu u kojemu se otvoreno iznosi kako

„nema mira i koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija“

tvrdi da su

„islamski i neislamski sistemi nespojivi“

i decidirano navodi da

„islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast“.

Da rezimiramo:

U Bosni i Hercegovini bi (prema zamislima „Mladih muslimana“ i Alije Izetbegovića) trebalo stvoriti duhovno i političko jedinstvo tamošnjih muslimana na temelju šerijatskog prava i vjerskih propisa utvrđenih u Kur’anu i to tako da islamska zajednica živi kao homogena, bez ikakve koegzistencije (dakle, suživota) s drugim narodima i vjerama (jer su ti sustavi vrijednosti i politički sistemi nespojivi), dok se ne steknu uvjeti za rušenje neislamske i uspostavu islamske vlasti – u sredinama gdje muslimani nisu većina i gdje to za sada nije moguće.

Dakle, crno na bijelo, Alija i njegovi istomišljenici stvaraju projekt Kalifata koji bi se trebao primijeniti u nekoj budućoj Bosni i Hercegovini (kalifat ili hilafet –arapskiخلافة – je islamski oblik vlasti koji predstavlja političko jedinstvo i vodstvo islamskog svijeta. Šef države (halifa) ima titulu utemeljenu na ideji nasljednika Muhammedovog, alejhi-selam, političkog autoriteta, kojeg prema sunnijama bira narod ili njegovi predstavnici;  Vidi: Encyclopedia of Islam and the Muslim World, (2004) v.1, p.116-123; istaknuo: Z.P.)

Uz neke neznatne modifikacije (vezano za poglede na zapadnu civilizaciju i „reformističku“ struju u samome islamskom svijetu), Alijina „Islamska deklaracija“ zagovara upravo to: KALIFAT.

Svakomu tko je pismen i raspolaže zdravim razumom i sposobnošću logičkog zaključivanja, nakon što pročita taj spis ne treba ništa dalje objašnjavati, jer u njemu sve piše (Vidi: http://www.vakat.me/wp-content/uploads/2017/01/Islamska-Deklaracija-knjiga-o-islamizaciji-muslimana-Alija-Izetbegovic.pdf )

Primjera radi, evo samo jednoga kratkog citata iz navedenog izvora, u kojemu se teritorijalna ekspanzija islama i osvajanje zemalja drugih naroda navode kao imperativ i određuju mjeru „muslimanstva“ (!?):

Muhamed a.s. je umro 632. godine, a nepunih sto godina nakon toga duhovna i politička vlast Islama obuhvaćala je ogromno područje od Atlantskog oceana do rijeke Inda i Kine, i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila. Sirija je osvojena 634., Damask je pao 635., Ktesifon 637., Indija i Egipat su bili dosegnuti 641., Kartagina 647., Samarkand 676., Španjolska 710. godine. Pred Carigradom Muslimani su 717., a 720. u južnoj Francuskoj. Počev od 700. u Šantungu već postoje džamije, a oko 830. Islam je dospio na Javu.

 Ova jedinstvena ekspanzija, s kojom se ne može usporediti nijedna ni prije ni poslije nje, stvorila je zatim prostor za razvoj islamske civilizacije s tri kulturna kruga: u Španjolskoj, na Srednjem Istoku i u Indiji, koji u povijesti pokrivaju razdoblje od skoro tisuću godina.

Što Muslimani znače danas u svijetu?

Pitanje bi se moglo postaviti i na drugi način: koliko smo mi Muslimani?“

(Vidi: http://www.vakat.me/wp-content/uploads/2017/01/Islamska-Deklaracija-knjiga-o-islamizaciji-muslimana-Alija-Izetbegovic.pdf; str. 7.; istaknuo: Z.P.)

Ovi navodi ne dopuštaju nikakvo zavaravanje.

Riječ je o jednoj militantnoj i agresivnoj vjersko-političkoj (veliko-muslimanskoj) ideologiji koja koristi vjeru kao oruđe za osvajanje životnog prostora i uspostavu vlasti nad drugim narodima i vjerama ognjem i mačem, kako se to radilo od početka VII stoljeća nadalje.

Ovdje se islamska osvajanja i nametanje te vjere silom OPRAVDAVAJU, čak što više predstavljaju kao CIVILIZACIJSKI POMAK I NAPREDAK, dok se s druge strane potiskivanje islama i oslobađanje zemalja koje je on nasilno osvojio drži retrogradnim i štetnim procesom!?

Naravno, riječ je o jednom autističnom religijsko-političkom svjetonazoru i skučenom, egoističnom i primitivnom pogledu na svijet, u kojemu postoje prava samo islamskog svijeta i ono što taj svijet poduzima – pa bilo to i ognjem i mačem kad zatreba i kad mu se prohtije – ispravno je i neupitno.

Pođemo li od takvih premisa, tko onda ima pravo osuđivati Križarske ratove ili bilo koje druge sukobe koje su vodili kršćani? Jesu li stoljetna oslobađanja Europe od islama retrogradni i anticivilizacijski procesi?

Nemaju li i druge vjere (kršćanska, židovska, pravoslavna) isto tako pravo na DUHOVNO I POLITIČKO JEDINSTVO, ako ga već muslimani traže za sebe?

Kako bi se protumačilo da, primjerice, Katolici obnaroduju težnju za DUHOVNIM I POLITIČKIM JEDINSTVOM KATOLIKA U SVIJETU i pri tomu se pozovu na autoritet Boga (Jahve), Isusa Krista i Božje Riječi – Biblije (onako kako se muslimani pozivaju na Allaha, Muhameda i Kur’an zagovarajući islamizaciju i panislamizaciju)?

Vratimo li se u povijest (koja se dijelom spominje i u ovom citatu iz Alijine „Islamske deklaracije“), poznato je kako je Europa bila napadnuta na Pirinejskom poluotoku već početkom VIII stoljeća od strane islamiziranih stanovnika sjeverozapadne Afrike (Maura) i da je s njima vodila bitku punih 8 stoljeća dok ih nije potisnula, dok su ratovi s Osmanlijama trajali više od 500 godina (od sredine XIV do početka XX stoljeća).

Kršćanski svijet je krvavo platio islamska osvajanja u prošlosti i nikakvi izgovori i opravdanja (vezano za njihovu ostavštinu – u vidu kulturnih ili arhitektonskih djela što su ih tamo ostavljali nakon svojih osvajačkih pohoda) tu činjenicu ne mogu promijeniti.

Zar to nije dovoljno iskustvo i opomena, posebice u svijetlu svega što se na planu agresivne islamizacije u nekim dijelovima svijeta događa danas, u prvim desetljećima XXI stoljeća?

Suđenje Aliji i njegovoj skupini islamista za djelo „protiv naroda i države“; Sarajevo 1983.

Alijina „Islamska deklaracija“ bila je ništa drugo nego u celofan upakirana radikalna islamistička ideologija, čije su se temeljne odrednice nastojale prikriti hrpom riječi i floskula bez smisla i logike (vezano za tobožnji „položaj islama u suvremenom svijetu“, naglašavanjem „mira i poštivanja drugih naroda i vjera“ ili elaboracijama odnosa između „reformističke“ i „konzervativne“ islamske struje).

Može li se u isto vrijeme biti isključiv i kooperativan? Ratoboran i mirotvoran? Može li se u isto vrijeme osvajati tuđe i njegovati skladne odnose s okruženjem? Može li se biti „Božji čovjek“ ako se bilo koga uskraćuje za prava koja mu pripadaju kao ljudskom biću i po Božjim i po ljudskim zakonima – ako mu se otimaju zemlja i dom?

Alijinu mimikriju i prijetvornost vrlo je lako otkriti, samo treba pročitati njegov spis.

Opravdanja kako je riječ o „utopijskom tekstu“  koji je bio „odraz mladenačkog zanosa idealima“ (dakle, „idealima“ koji su imali za ishodište islamski Kalifat na području SR Bosne i Hercegovine u vrijeme socijalističke Jugoslavije), smiješna su.

Ako je sve to tako, i ako ta „Islamska deklaracija“ nije imala nikakvoga značaja i važnosti, zašto je netom prije raspada SFRJ (1989/90. godine), u isto vrijeme dok su predstavnici republika (a među njima i Alija) vodili pregovore o „razrješenju jugoslavenske krize“ mirnim putem, tiskana u preko 200.000 primjeraka i dijeljena u muslimanskim krugovima kao neka vrsta „islamskog manifesta“?

„Islamska deklaracija“ zagovara opasnije i pogubnije teze nego je to sadržano u (veliko-srpskom) Memorandumu SANU iz 1986. godine. Samo ga treba pažljivo pročitati, pa će i ono što se danas događa s islamskim terorizmom u svijetu i ISIL-om biti mnogo jasnije.

Alija je 90-ih godina javno izigravao „mirotvorca“ i „humanista“, a u isto vrijeme iza kulisa vodio sasvim drugu politiku – težio je stvaranju etnički čiste islamske države, baš onakve kakvu je zamislio sa svojim „Mladim muslimanima“ i čije je temeljne konture orisao u „Islamskoj deklaraciji“ i to je zorno dokazivao svojim djelima i ponašanjem.

Za njega je Bosna i Hercegovina bila sredstvo, a ne cilj (upravo je tako govorio svojim suradnicima na zatvorenim sastancima).

Sredstvo da se ostvari ISLAMSKA DRŽAVA, a ne multietnička Bosna i Hercegovina kao država s tri jednakopravna, suverena i konstitutivna naroda.

 -nastavlja se

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Prvi dio:

Crtice uz biografiju rahmetli Alije Izetbegovića

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

VIDEO – Navijači Srbije i Slovenije zajedno provociraju Hrvate

Objavljeno

na

Objavio

U finalu Eurobasketa večeras se sastaju Slovenija i Srbija, dvije reprezentacije koje su dosad pokazale najviše na turniru.

U Istanbulu se sprema spektakl, a i jedni i drugi imat će veliku podršku u dvorani.

No, i na dan kada igraju tako veliku utakmicu, njihovi navijači nisu propustili sjetiti se Hrvatske. Umjesto da uživaju u spektaklu, oni su se odlučili provocirati hrvate. Očito su u pitanju nekakvi kompleksi. “Tko ne skače taj je Hrvat”, započeli su navijači Srbije, a vrlo brzo su im se pridružili i Slovenci.

facebook komentari

Nastavi čitati