Uloga Ivana Krajačića: Enigma Broz (4.dio)

    2

    Jedan od najvećih neprijatelja Sovjetskog Saveza bila je Kraljevina Jugoslavija, zbog čega su NKVD, kasnije KGB i Kominterna, nastojali svim silama razbiti ju preko Komunističke partije Jugoslavije, ali im je to slabo polazilo za rukom. Tito je trebao  biti glavni izvršilac te zamisli, ali stijecajem prilika i igrom sudbine, desilo se nešto sasvim suprotno. Tito je bio onaj koji je reintegrirao Jugoslaviju. Kao Hrvat, to nikada ne bi učinio, što najbolje pokazuje slučaj Hebranga i Bakarića. Logično se sada postavlja pitanje – ako je Tito stranac, zašto je reintegrirao (OČUVAO JUGOSLAVIJU, MO) Jugoslaviju i sanjao o balkanskoj konfederaciji?

    [dropcap]S[/dropcap]igurno ne iz jugoslovenskog patriotizma i altruizma, (i nesebične ljubavi i blagostanja prema drugima, mo) već iz osobni interesa i pobuda. Da bi bio vođa, on je morao imati državu kojom će vladati. Što veća država, tim veći i vođa. Potvrda mišljenja o Titovim liderskim ambicijama koje su išle do lidera svjetskog formata je – nesvrstana politika Jugoslavije.Josip-Broz-Tito-ljut400

    Moje sumnje u autentičnost Titove osobe, za vrijeme mog boravka kod njega u svojstvu osobnog doktora, u poverenju sam iznio nekim osobama koje su ga dobro poznavale i koje su moje sumnje na direktan ili indirektan način potvrdile. Prilikom Titove posjete Kumrovcu, odmah poslije rata, njegovi najbliži ga nisu prepoznali. Govorili su da to nije njihov Jože, ili se on toliko izmijenio da ga nisu mogli prepoznati, tvrde neki borci Pratećeg bataljona.

    Šef kabineta Aleksandra Rankovića, Milutin Šuković, ispričao mi je kako je jednog dana, dok je on razgovarao sa Rankovićem, u kabinet nenajavljen je upao LJubodrag Đurić i s vrata rekao: “Leko, siguran sam da Tito nije ona osoba za koju se predstavlja”. Ranković, kao da je nešto znao, pokazao je glavom na Šukovića i Đurića, i rekao: “O tome ćemo drugi put razgovarati”.

    Rodoljubu Čolakoviću otvoreno sam rekao: “Vama je Tito oprostio izjašnjavanje za Rezoluciju IB-a. Mora da ste ga mnogo zadužili ili mu znate neke velike tajne koje ste na papir stavili i držite ih kao adutu”. On me je začuđeno pogledao i filozofski odgovorio: “Svaki čovjek je tajna. Tito je tajna i to velika tajna, ali je najbolje za ovu zemlju da to i ostane”.

    stevoTitov odnos sa Stevom Krajačićem zahtjeva posebnu (pažnju, mo) studiju i posebno objašnjenje. Stekao sam dojam da se Tito plašio Steve Krajačića, zbog čega mu je sve dozvoljavao i sve opraštao. Tito je znao da je Krajačić bio oficir (hrvatski časnik, mo) NKVD-a i do kraja života oficir KGB-a. Za vrijeme Rezolucije IB-a, Krajačić je dobio zadatak da Tita likvidira.
    Tito je znao da je Krajačić zakleti antijugosloven, boljševik, nepopravljivi kominternovac, proustaški orijentiran Hrvat i veliki srbomrzac. (Kakvali čuda u ovoj izreki! Tko je imao priliku pročitati 3 knjigu Pere Zlatara: META JE POGLAVNIK – ŽIV ILI MRTAV, imao je priliku u tim knjigama uvijeriti se u protivno, mo) Isto tako, znao je da je Krajačić u mnogo čemu negativna osoba.

     Sama njegova pojava i njegov izgled u čovjeku su izazivali osjećaj odvratnosti prema njemu. I pored svega toga, Krajačić je u svako doba mogao nenajavljen doći kod Tita i reći mu sve što mu drugi nisu smjeli kazati. U posebnim odnosima Tito je bio i sa Josipom Kopiničem, poznatim sovjetskim obaveštajcem i agentom Kominterne. Jovanka, znajući za takav njihov odnos, često je igrala na kartu Steve Krajačića i od njega tražila uslugu kada je htjela da od Tita nešto iznudi.

     Ovakav odnos između Tita i Krajačića mogao bi se objasniti jedino slijedećim: Josif Franje Broz – mašinbravar i austrijski kaplar, vjerojatno je poginuo ili streljan u Rusiji. NKVD je njime identificirao svojeg odabranog agenta koga su zajedno sa Pelagijom Belusovom, oficirom NKVD-a, uputili u Hrvatsku, odnosno Jugoslaviju.

     Stevo Krajačić – oficir NKVD-a i kasnije KGB-a, u tome je igrao glavnu ulogu. On je Tita uveo u obitelj Broz kao njihovog sina Jožu, što mu nije bilo teško, jer se mlad čovjek u liku brzo menja, a Brozovi Josipa nisu vidjeli dugi niz godina.

    Karakteristično je i to da se poslije povratka iz Rusije Josip – odnosno Tito, vrlo kratko vrijeme zadržao u Kumrovcu. Otišao je u Veliko Trojstvo gdje je nastavio živijeti.

     I pored vrlo vjerojatnih i uvjerljivih indicija, kao i logičnih pretpostavki, ja sam svijestan da nisam dobio, odnosno da nisam došao do sigurnog odgovora na pitanje – tko ste vi, druže predsjedniče? Ono što je nepobitna činjenica, je to da sam upoznao dio samog njega koji je bio nepoznat i osvijetlio taj dio Titine osobe koja je bila dovoljno nepoznata. Slažem se s mišljenjem Čolakovića da je Tito tajna, ali se ne slažem da treba ostati tajna i sve ovo što pišem, između ostalog, je u tom cilju. (I u tom pravcu, mo) Nadam se da će jednog dana doći točan odgovor na ovo pitanje: tko ste vi, druže predsjedniče, odnosno, tko ste vi, Josipe Broze Tito?

     Tajna jedne tašne (hrvatski taške, mo)

     Tito je imao jednu malu akt-tašku, čini mi se od zmijske kože. Tašku je uvijek nosio sa sobom. Sadržaj taške, pored ključa, bio je osiguran i malim katancem.

    titova torbaU dva navrata – prilikom ulaska u njegove prostorije, zatekao sam ga da nešto traži u taški. U oba slučaja leđima je bio okrenut vratima, a taška mu je bila u krilu. Kada bih ja ušao u dvoranu, tašku je brzo zatvarao i djelovao kao čovjek koji je zatečen u nedozvoljenoj radnji. Po tome sam znao da se u taški nalaze neke za njega značajne i važne stvari.

    Poslije Titove smrti, kod članova komisije za sređivanje Titove ostavštine, interesirao sam se šta su pronašli u toj taški. Jedan od članova komisije, ađutant (hrvatski pomoćnik, mo) Zvonko Kostić, rekao mi je da su u taški pronašli, pored nešto zlatnog nakita, posmrtnicu Davorjanke – Zdenke Paunović, od 1. svibnja 1945. godine, izvod iz matične knjige vjenčanih sa Jovankom Budisavljević, 1952. godine, sliku Pelagije Belousove i kopiju izvještaja austrougarskog Ministarstva rata, s jeseni 1915. godine, u kojoj se nalazi spisak poginulih austrijskih oficira, (častnika, mo) podoficira i vojnika u vrijeme bitke u Galiciji. U spisku se nalazi ime kaplara Josifa Franje Broza.(OTKRIVENA ENIGMA. TITO NIJE TITO I NIJE BIO HRVAT!, MO)

    Nađeni izveštaj ide u prilog iznijetoj sumnji, odnosno mišljenju da Tito nije Josip Franje Broz iz Kumrovca, već da se iza toga imena skriva druga osoba.

     Nastavlja se…

    Otporaš/kamenjar.info

    1.dio / 2.dio / 3.dio

    facebook komentari

    • Otporas

      Krajem 1937. godine Josip Broz Tito postaje glavnim tajnikom Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije.
      Poslije toga još dva puta odlazi u Moskvu 1938. i 1939. godine. Fašizam
      se širio Evropom, Hitlerove i Mussolinijeve armije su na granicama
      Jugoslavije, a vlada Cvetković-Maček ne vidi opasnost koja se bliži.
      Jedne od posljednjih večeri u listopadu 1940. godine u Dubravi je održana
      Peta zemaljska partijska konferencija. (bolje rečeno sjednica, jer se je sjedilo, mo) Na kraju konferencije Tito je
      rekao: “Drugovi, pred nama su odlučujući dani. Naprijed sada u konačnu
      pobjedu! Iduću konferenciju moramo održati u oslobođenoj zemlji i od
      tuđina i od kapitalista!”

      Da se podsjetimo: to je rečeno punih polu godinu dana prije raspada kraljevske srpske Jugoslavije; rečeno u ono doba kada su fašistička Italija i nacistička Njemačka usko surađivale u svim pogledima sa Princom Pavlom, Mačekom, Cvetovićem, Simovićem i drugima koji su pošto poto s Hitlerom i Mussolinijem htijeli sačuvati STATUS QUO ANTE BELLUM, to jest položaj i stanje kakvo je bilo prije rata. Poglavniku su ruke bile svezane i sa svojim, tj. hrvatskim Ustašama nije mogao ništa učiniti, jer je ministar vanjskih poslova tadašnje srpske kraljevske Jugoslavije podpisao – u suglasnosti gore spomenutih – pristup Jugoslavije Trojnom Paktu 25 ožujka 1941. godine.

      Sada se postavlja jedno ozbiljno pitanje, a to je: Kako je tadašnji Tito mogao znati za Hitlerov napad na Staljinovu Rusiju 21 lipnja 1941 godine, ako nije dobio izravne upute od svojega VOĐE Staljina, koji je tada već znao ili naslućivao rasplet događaja, tim više da su se Hitler i Staljin već dogovarali o podijeli Poljeske i Baltičkih zemalja.

      Sve u sveme, Tito nije Josip Broz Tito.

    • Otporas

      Krajem 1937. godine Josip Broz Tito postaje glavnim tajnikom Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije.
      Poslije toga još dva puta odlazi u Moskvu 1938. i 1939. godine. Fašizam
      se širio Evropom, Hitlerove i Mussolinijeve armije su na granicama
      Jugoslavije, a vlada Cvetković-Maček ne vidi opasnost koja se bliži.
      Jedne od posljednjih večeri u listopadu 1940. godine u Dubravi je održana
      Peta zemaljska partijska konferencija. (bolje rečeno sjednica, jer se je sjedilo, mo) Na kraju konferencije Tito je
      rekao: “Drugovi, pred nama su odlučujući dani. Naprijed sada u konačnu
      pobjedu! Iduću konferenciju moramo održati u oslobođenoj zemlji i od
      tuđina i od kapitalista!”

      Da se podsjetimo: to je rečeno punih polu godinu dana prije raspada kraljevske srpske Jugoslavije; rečeno u ono doba kada su fašistička Italija i nacistička Njemačka usko surađivale u svim pogledima sa Princom Pavlom, Mačekom, Cvetovićem, Simovićem i drugima koji su pošto poto s Hitlerom i Mussolinijem htijeli sačuvati STATUS QUO ANTE BELLUM, to jest položaj i stanje kakvo je bilo prije rata. Poglavniku su ruke bile svezane i sa svojim, tj. hrvatskim Ustašama nije mogao ništa učiniti, jer je ministar vanjskih poslova tadašnje srpske kraljevske Jugoslavije podpisao – u suglasnosti gore spomenutih – pristup Jugoslavije Trojnom Paktu 25 ožujka 1941. godine.

      Sada se postavlja jedno ozbiljno pitanje, a to je: Kako je tadašnji Tito mogao znati za Hitlerov napad na Staljinovu Rusiju 21 lipnja 1941 godine, ako nije dobio izravne upute od svojega VOĐE Staljina, koji je tada već znao ili naslućivao rasplet događaja, tim više da su se Hitler i Staljin već dogovarali o podijeli Poljeske i Baltičkih zemalja.

      Sve u sveme, Tito nije Josip Broz Tito.