ULOGA USTAŠE U HRVATSKOJ TERMINOLOGIJI

20

         Ustaša je revolucionarni borac koji se dobrovoljno i svjesno bori za uzvišene ciljeve potpune slobode i samostalnosti hrvatskog naroda i hrvatske države u njenim povijesnim i prirodnim granicama na temelju Hrvatskog državnog prava te ostvarenje socijalne pravde, reda i napretka u slobodnoj Državi Hrvatskoj. USTAŠA – Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) osnovana je 1929. godine kao hrvatska revolucionarna, borbena, urotnička, nacionalistička organizacija s ciljem dizanja pravedne, oružane, nacionalne hrvatske revolucije te uspostave potpuno nezavisne, samostalne i slobodne Države Hrvatske na hrvatskom etničkom i povijesnom prostoru od Jadrana do rijeke Drine. Ustaška organizacija se najlakše može usporediti s Irskom republikanskom armijom (IRA-om), irskom revolucionarnom organizacijom koja se u 20.-om stoljeću borila za slobodu i ujedinjenje Irske ili pak s ustanicima Giuseppea Garibaldia koji su se u 19.-om stoljeću borili za slobodu i ujedinjenje Italije. Kasnije je UHRO promijenila ime u Ustaša – Hrvatski revolucionarni pokret te još jednom 1941. godine u Ustaša – Hrvatski oslobodilački pokret (U-HOP). Sama riječ “Ustaša” je stara hrvatska riječ (kao danas Za Dom Spremni!)koja je stoljećima prije osnutka UHRO-a 1929. godine označavala čovjeka koji ustaje u oružanu borbu s ciljem ostvarenja svojih i narodnih pravica, slobode, samostalnosti i zadovoljenja pravde. Riječ Ustaša u jezičnom smislu označava ustanika, pobunjenika, buntovnika, revolucionara, nepokornog, neustrašivog Hrvata i slobodnog čovjeka. Tradicija hrvatskog ustaštva može se pratiti kroz mnogobrojne hrvatske ustanke kroz povijest, kroz ustanak Petra Svačića protiv Mađara, Zrinsko-frankopansku urotu protiv Austrijanaca, ustanak Matije Gupca i ustanak Matije Ivanića na Hvaru protiv Mlečana, ustanke hrvatskih hajduka i uskoka, ustanak hrvatskih muslimana u Bosni protiv prevlasti Osmanskog carstva u prvoj polovici 19. stoljeća te Rakovički ustanak Eugena Kvaternika koji je bio uzor svim budućim ustaškim pokoljenjima.

Ustaška misao ne dijeli Hrvate po staležu (klasi) niti po vjeri (Ustaše su svi Hrvati, katolici, muslimani, pravoslavci, protestanti, židovi) i svi se zalažu za potpunu jednakopravnost svih vjerskih skupina u hrvatskim zemljama te posvemašnje ujedinjenje cjelokupnog hrvatskog naroda i svih hrvatskih zemalja (danas razdijeljenih na Republiku Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu – Sandžak, Vojvodinu tj. Istočni Srijem i Bačku te Boku Kotorsku s Budvom). ” U Ustaškom Pokretu nema razlike između staleža, nema razlika vjerskih, jer nas sve spaja samo dobro naroda, opstanak i sigurnost države. Spajaju nas rad, borba i Ustaška Načela, u kojima je sažeto sve, što jedan narod može sebi želiti. ” (Poglavnik dr. Ante Pavelić) Svečana borbena himna Ustaša je pjesma “Ustaška pjesma” tj. “Puška puca”, a koračnica “Ustaška koračnica” tj. “Ustaška se vojska diže.” Ustaški znak sastoji se od velikog plavog slova “U” unutar kojeg se nalazi plamteća bomba srebrne boje s crvenim plamenom, a na bombi se nalazi maleni štit s hrvatskim povijesnim grbom koji započinje prvim srebrnim (bijelim) poljem. Kada mi danas govorimo o “bombama” to zvuči provokativno, ali i borbeno; jer Križom se Bogu moli a “bombama” se država čuva.

Za Ustašu nema mira, nema počinka, nema i ne smije biti nekog promatranja iz prikrajka. Ustaša radi i bori se, uvijek djelatno, uvijek u prvim redovima. Za ustašu postoje iznad svega Hrvatski Narod i Država Hrvatska i u njoj rad i red. Ustaša je čovjek slobode, čovjek nezavisnosti, čovjek pravde, čovjek koji ne prihvaća tiraniju i nepravdu već se protiv nje uvijek spremno bori u prvim redovima. Ustaša je, kao što samo ime Ustaša kaže, ustanik, buntovnik, pobunjenik, revolucionar koji ustaje protiv tiranije, protiv nepravde, a sve za sreću i budućnost hrvatskoga naroda i njegova narodna, državna i ljudska prava. Ustaška borba temelji se na Ustaškim Načelima, koja je postavio Poglavnik 1. lipnja 1933. u Glavnom Ustaškom Stanu. Poglavnik je u 17 točaka Ustaških Načela ovjekovječio sve misli i sve želje Hrvata, sve što hrvatski narod traži i očekuje od svoje države. Neprijatelj je uvijek govorio protiv Ustaških Načela a ds ih nikada nije temeljito proučio. Treba proučiti Ustaška Načela i tek tada bi se svatko uvjerio da su ona sveto Evanđelje, vjerovanje svakog Hrvata, a život po njima znači narodnu sreću, društvenu pravdu, narodno poštenje, znači sretnu i čestitu budućnost Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Život ustaše mora se temeljiti na ustaškim načelima, pa tko se njih ne drži u svome javnom i privatnom životu, nije ustaša.

Ustaša je čovjek iz naroda. On je dijete seljačko i radničko, potomak seljačkih i težačkih ustanika Matije Gupca i Matije Ivanića i Stjepana Radića. Stoga Ustaša nikada ne smije zaboraviti na svoj Dom i na svoju obitelj. Ustaša uvijek mora biti uljudan i pristupačan, čist, obrijan i nikada ne smije zaboraviti, da su seljak i radnik temelji hrvatske države, koji svojim radom drže, a svojim mišicama brane hrvatsku državu. Ustaška Načela nisu napravljena za Ustaše nego za hrvatski narod, kako bi se obistinila ona: Plug i brana Hrvatu su hrva, a Ustaša to mu je obrana!

Otporaš/kamenjar.com

facebook komentari

  • Nego kako: Plug i brana Hrvatu su hrana, a Ustaša to mu je obrana!

    Bravo Otporaš/kamenjarm.com

    • HRSmoock

      Milane, vidi ovo :)) http://www.kupindo.com/Istorija/15739189_DNEVNI-ZAPISCI-JEDNOG-USTASA-U-BOSNI-1875-1876
      Nisam znao da ste dobri sa Kađorđevićima :))
      Pozdrav!

      • Vidio sam, pročitao i ništa nova. Ustaša je uvijek bilo u Hrvatskoj, osobito u Bosni i Hercegovini. Tada je bio popularno biti Ustača. Zato je taj hrvatski Srbin Karađorđević objeručke prihvatio hrvatsko ustaštvo. Da je i danas živ, bio bi veliki Ustaša i pomogao bi objesniti onima koji su protiv ZA DOM SPREMNI, da to nije uštaški poklič iz doba NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE.

  • Nego kako: Plug i brana Hrvatu su hrana, a Ustaša to mu je obrana!

    Bravo Otporaš/kamenjarm.com

    • HRSmoock

      Milane, vidi ovo :)) http://www.kupindo.com/Istorija/15739189_DNEVNI-ZAPISCI-JEDNOG-USTASA-U-BOSNI-1875-1876
      Nisam znao da ste dobri sa Kađorđevićima :))
      Pozdrav!

      • Vidio sam, pročitao i ništa nova. Ustaša je uvijek bilo u Hrvatskoj, osobito u Bosni i Hercegovini. Tada je bio popularno biti Ustača. Zato je taj hrvatski Srbin Karađorđević objeručke prihvatio hrvatsko ustaštvo. Da je i danas živ, bio bi veliki Ustaša i pomogao bi objesniti onima koji su protiv ZA DOM SPREMNI, da to nije uštaški poklič iz doba NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE.

  • POVIJESNA RAZBIBRIGA ZA SVAKOGA.

    Otporaš 5.06.2009 22:55 h

    Poštovana kolegice Gračena13 nema problema. Svrha stranice ” HRVATSKA
    I USTAŠTVO ” je informativne naravi, i vi ste više nego dobro došli sa
    vašim hrvatskim najavama. Meni je samo jako žao što ja nisam u
    mogućnosti biti nazočan tu i tako, sa svim drugim nazočnim Hrvatima,
    se pomoliti svim onim Hrvatima koji su bili žrtve
    partizansko/komunističke mržnje na tom KRIŽNOM PUTU.

    Usput nadodajem potpunu listu ministara hrvatske državne Vlade – NDH –
    od travnja 1941. do svibnja 1945 godine, tako, da oni Hrvati koje ovo
    bude zanimalo, mogu imati pri ruci za svaku prikladnu priliku.

    NDH je imala ukopno 40 ministara, uključivši u taj broj i Poglavnika
    dra. Antu Pavrlića. Dva ministra su umrla prirodnom smrću za vrijeme
    rata: Dr. ljudevir Šolc, ministar postrojnik, umro 12 rujna 1943. i
    dr. Ante Filipančić, ministar državne riznice, umro 13 travnja 1944. –
    druga dva dr. Mladen Lorković i Ante Vokić nasilnom smrću u svibnju
    1945.
    Sudbina Marijana Šimića, prvog našeg ministra Obrta, Veleobrta i
    trgovine, do danas je nepoznato.

    Dr. Sava Besarović, pravoslavni Hrvat, nije se povlačio iz Zagreba, pa
    su ga Srbijanci ubili. (Za ovaj slučaj sam čuo toliko puta i pričalo
    se je da su ga iz osvete što je bio ministar NDH, ubili srpski a ne
    hrvatski, makodenski, slovenski partizani, moja opaska)
    Ostalih 34 uspijeli su se spasiti i izmaknuti sigurnoj smrti
    povlačenjem 1945. Od tih je 12 izručeno Jugoslaviji: Dr. Mehmed
    Alajbegović, dr. Mile Budak, dr. Pavao Canki, dr. Vladimir Košek, dr.
    Osman Kulenović, Živan Kuvedžić, Vojskovodja Slavko Kvaternik, dr.
    Julije Makanec, dr. Nikola Mandić, general Miroslav Navratil, dr.
    Mirko Puk i doadmiral Nikola Šteinfl. I njih su sve poubijali.

    Umrli u inozemstvu, emigraciji:
    Dr. Milan Žanić – Fermo, Italija, 1.8. 1946.
    Dr. Mile Starčević – Buenos Aires, 9.3. 1953.
    Dr. Stipe Perić – Buenos Aires, 12. 6. 1954.
    Dr. Dzfer Kulenović – Damask, 3. 1o. 1956.
    Dr. Ante Nikšić – Buenos Aires, 28. 1. 1962.
    Janko Tortić – Los Angeles (SAD), 30. 9. 1962.
    Dr. Jozip balen – Tukman (Arg), 25. 10. 1963.
    Dr. Meho Mehičić – Salzburg (AUSTRIJA), 17.10. 1967.
    Dr. Ivo Petrić – Buenos Aires, 29.5. 1968.
    Prof. St. Ratković – Varma (Italija), 1.11. 1968.
    Dr. Dragutin Toth – Kordoba (Arg) 12.2. 1971.
    Dr. Lovro Sušić – Karakas (Ven) 8.1. 1972.
    Dr. Stjepan Hefer – Buenos Aires, 31.7. 1973.
    Dr. Jozo Dumandžić – Buenos Aires, 8.9. 1977.
    Ing. Himilija Bešlagić – Buenos Aires, 1.12. 1977.
    Dr. Josip Cabaš – Buenos Aires, 24.12. 1980.
    Ing. Ivica Frković – Buenos Aires, 21.11. 1980.

    Od posljedica srbokomunističkog atentata (Buenos Aires 10.4.1957.)
    umro je i Poglavnik dr. Ante Paveliž u Madridu, 28.12.1959.

    Kako se može iz gornjeg popisa vidjeti da je vlada NDH imala dva
    ministra ing., jednog ministra prof. dva ministra bez doktorske
    titule, jednog generala. Svi ostali su bili sa dokturskom titulom,
    dakle školovani ljudi, i kao takovi žrtve jugoslavenske mržnje i
    terora, koji zaslužuju da ih se sjetimo u ovoj svetoj Misi zaducnici
    žrtava Križnog Puta.

    Otporaš 5.06.2009 23:07 h

    Gračena13. zaboravio sam staviti izvor gore navedenih informacije. To
    se nalazi u knjigi Pere Tutavac, Bilić, “Vitez Ivica Frković”, Buenos
    Aires 1982.
    Takodjer sam ispustio staviti tada još uvijek zivuća tri (3) ministra:
    Dr. Andrija Artuković,
    Dr. Edo Bulat,
    Dr. Mate Frković,
    Molim da se uvaži kao i to, za sada nemam pri ruci podataka o njhovoj smrti.

  • POVIJESNA RAZBIBRIGA ZA SVAKOGA.

    Otporaš 5.06.2009 22:55 h

    Poštovana kolegice Gračena13 nema problema. Svrha stranice ” HRVATSKA
    I USTAŠTVO ” je informativne naravi, i vi ste više nego dobro došli sa
    vašim hrvatskim najavama. Meni je samo jako žao što ja nisam u
    mogućnosti biti nazočan tu i tako, sa svim drugim nazočnim Hrvatima,
    se pomoliti svim onim Hrvatima koji su bili žrtve
    partizansko/komunističke mržnje na tom KRIŽNOM PUTU.

    Usput nadodajem potpunu listu ministara hrvatske državne Vlade – NDH –
    od travnja 1941. do svibnja 1945 godine, tako, da oni Hrvati koje ovo
    bude zanimalo, mogu imati pri ruci za svaku prikladnu priliku.

    NDH je imala ukopno 40 ministara, uključivši u taj broj i Poglavnika
    dra. Antu Pavrlića. Dva ministra su umrla prirodnom smrću za vrijeme
    rata: Dr. ljudevir Šolc, ministar postrojnik, umro 12 rujna 1943. i
    dr. Ante Filipančić, ministar državne riznice, umro 13 travnja 1944. –
    druga dva dr. Mladen Lorković i Ante Vokić nasilnom smrću u svibnju
    1945.
    Sudbina Marijana Šimića, prvog našeg ministra Obrta, Veleobrta i
    trgovine, do danas je nepoznato.

    Dr. Sava Besarović, pravoslavni Hrvat, nije se povlačio iz Zagreba, pa
    su ga Srbijanci ubili. (Za ovaj slučaj sam čuo toliko puta i pričalo
    se je da su ga iz osvete što je bio ministar NDH, ubili srpski a ne
    hrvatski, makodenski, slovenski partizani, moja opaska)
    Ostalih 34 uspijeli su se spasiti i izmaknuti sigurnoj smrti
    povlačenjem 1945. Od tih je 12 izručeno Jugoslaviji: Dr. Mehmed
    Alajbegović, dr. Mile Budak, dr. Pavao Canki, dr. Vladimir Košek, dr.
    Osman Kulenović, Živan Kuvedžić, Vojskovodja Slavko Kvaternik, dr.
    Julije Makanec, dr. Nikola Mandić, general Miroslav Navratil, dr.
    Mirko Puk i doadmiral Nikola Šteinfl. I njih su sve poubijali.

    Umrli u inozemstvu, emigraciji:
    Dr. Milan Žanić – Fermo, Italija, 1.8. 1946.
    Dr. Mile Starčević – Buenos Aires, 9.3. 1953.
    Dr. Stipe Perić – Buenos Aires, 12. 6. 1954.
    Dr. Dzfer Kulenović – Damask, 3. 1o. 1956.
    Dr. Ante Nikšić – Buenos Aires, 28. 1. 1962.
    Janko Tortić – Los Angeles (SAD), 30. 9. 1962.
    Dr. Jozip balen – Tukman (Arg), 25. 10. 1963.
    Dr. Meho Mehičić – Salzburg (AUSTRIJA), 17.10. 1967.
    Dr. Ivo Petrić – Buenos Aires, 29.5. 1968.
    Prof. St. Ratković – Varma (Italija), 1.11. 1968.
    Dr. Dragutin Toth – Kordoba (Arg) 12.2. 1971.
    Dr. Lovro Sušić – Karakas (Ven) 8.1. 1972.
    Dr. Stjepan Hefer – Buenos Aires, 31.7. 1973.
    Dr. Jozo Dumandžić – Buenos Aires, 8.9. 1977.
    Ing. Himilija Bešlagić – Buenos Aires, 1.12. 1977.
    Dr. Josip Cabaš – Buenos Aires, 24.12. 1980.
    Ing. Ivica Frković – Buenos Aires, 21.11. 1980.

    Od posljedica srbokomunističkog atentata (Buenos Aires 10.4.1957.)
    umro je i Poglavnik dr. Ante Paveliž u Madridu, 28.12.1959.

    Kako se može iz gornjeg popisa vidjeti da je vlada NDH imala dva
    ministra ing., jednog ministra prof. dva ministra bez doktorske
    titule, jednog generala. Svi ostali su bili sa dokturskom titulom,
    dakle školovani ljudi, i kao takovi žrtve jugoslavenske mržnje i
    terora, koji zaslužuju da ih se sjetimo u ovoj svetoj Misi zaducnici
    žrtava Križnog Puta.

    Otporaš 5.06.2009 23:07 h

    Gračena13. zaboravio sam staviti izvor gore navedenih informacije. To
    se nalazi u knjigi Pere Tutavac, Bilić, “Vitez Ivica Frković”, Buenos
    Aires 1982.
    Takodjer sam ispustio staviti tada još uvijek zivuća tri (3) ministra:
    Dr. Andrija Artuković,
    Dr. Edo Bulat,
    Dr. Mate Frković,
    Molim da se uvaži kao i to, za sada nemam pri ruci podataka o njhovoj smrti.

  • USTAŠKI MIR NA GROBU POGLAVNIKA

    (Prenosim ovdje za čitatelje portala kamenjar.cmo iz DRINE br. 2-3 1962. jako zanimljiv članak generala DRINJANINA, moja opaska, Otporaš)

    U S T A Š K I M I R N A G R O B U P O G L A V N I K A

    Na Tvom je grobu, Poglavniče, održano je mnogo govora, izrečene su mnoge
    misli. O Tebi je napisano i napisati će se mnogo knjiga. Bit će
    svakakvih mišljenja. Tako je to sa velikim ljudima. A onda će Poviest
    reći svoju o Tebi i o onima, koji o Tebi govore i pišu. I onda će Bog
    suditi svima skupa.

    Lako je Tebi, jer si našao svoj mir, ali težko nama, koji smo ostali. Ja
    Te molim povrati i meni moj mir. Za Tvog života nisam htio sageti šiju
    pred Tobom, ali pred Tvojim kostima to činim. Ne radi Tebe, ne radi
    ostalih, nego radi sebe. Potreban mi je taj mir, jer ustašku čašu treba
    ispiti do kraja, još treba jurišati, još treba ustašovati, (kao što je i
    Stjepan Mesić ustašovao kada je trebalo i u Osjeku i u Australiji, moja
    opaska) pa makar se i ne zvalo tim imenom.

    Lako je bilo i meni, kao i ostalima iz prvih dana. Nije bilo druge
    kategorije nego Poglavnik i Ustaše. I s druge strane Srbi i Jugoslavija.
    Ali onda je došla nesretna politika i nastaše. Mi smo u Tebi gledali
    Poglavnika, čvrsta, jaka, granitna, revolucionarca, borca. Ti nisi volio
    ni politiku, ni političare, a mi još manje. Mene su u lance vezali na
    Janka Pusti, jer nisam htio, kao dijete, položiti prisege Ustaškom
    “vodstvu”. Mi smo htijeli Ustaškog Poglavnika. Zvučilo je to ljepše u
    ono herojsko doba ustaške romantike. Zato se ni nismo razumijeli s
    Tvojim ministrima, a kako vidiš, ni danas se ne razumijemo s Tvojim
    nasljednicima, pomoćnicima i vjećnicima. Nama će opet biti lako tek
    onda, kada se još šačica preživijeli sastanu s Tobom. Ustaše trebaju
    Poglavnika, ili nisu Ustaše. A Poglavnika medju nama nema, i neće i ne
    smije biti. I Otac Domovine je bio samo jedan. Nikada više drugoga. Eto
    zato se i Tvoji nasljednici i pomoćnici ne razumiju i teško im je, kao i
    meni.

    Mi smo u svoje vrijeme smatrali ustaštvo revolucionarnom hrvatskom
    vojskom. Ti si bio Vodja. Ali nakon Bleiburga poneka je ustaška glava
    počela misliti. Nastala je pobuna duhova. Da sam bio rastrgan na
    komadiće kao moj mali braco, ne bih imao problema, ali sam tu, u 48
    godini, snažan, poletan, sa stanovitom životnom školom i obligacijom, da
    služim Hrvatsku do kraja. Došao je čas, da ustvrdimo, da su Ustaše
    zaželile Poglavnika, a Poglavnika nema…Ima samo politika, Ujedinjene
    Nacije, Zapad,Istok, i narod u dvojstrukom robstvu. Ti si nam ostavio
    ciljeve, naučio si nas kako se treba boriti, možeš u legendi juriti na
    konju pred hrvatskim vojnicima, ali hrvatski vojnici trebaju efektivno
    vojničko zapovjedničtvo i efektivnu hrvatsku vladu, da bi ovi uskladili
    našu borbu sa stanjem u svietu, kako ne bi išli glavom kroz duvar i u
    drugi Bleiburg. (to je uistinu što je dr. Franjo Tudjman i prakticirao u
    Domovinskom ratu, proučivši ” Poruku Izmirenja” generala Drinjanina,
    koja je izišla u Istarskoj Drini 1964 godine, moja opaska)

    Ostani, Poglavniče, u legendi, pa jurišaj skupa sa novim generacijama, i
    zaustevi se na Drini. Vitez Pijanić i tako misli, da Ti moraš počivati
    na Drini, jer se tako nitko ne bi usudio Drine prekoračiti. I moli za
    nas, Tvoje nesretne učenike, da nadjemo mir na Tvojem grobu, i da taj
    mir koristno upotrebimo za stvarnu oslobodilačku borbu za Hrvatsku. Pa
    da Pjanićevi unuci čuvaju mrtvu stražu s Tobom skupa na Drini.

    Znam, Poglavniče, da u svojim zadnjim časovima nisi više htio govoriti o
    problemima hrvatske politike, jer si osjetio, da Tvoj duh traži druge
    horizonte. Tvoje umorno tielo nije više moglo podnieti. Osjetio si da se
    ide na zadnji, veliki put. Pa kada si na isti bio pripremljen, znam, da
    Ti se povratio Tvoj klasični i dominirajući mir, kojim si uvjek znao
    impresionirati. Bio si sviestan, da sada drugi moraju nastaviti. Znao si
    i to, da to neće biti lako. I nije lako. Ja, eto, idem sa Tvoga groba
    uvjeren, da si razumio svoga “zločastog dečka” koji Te je
    slijedio kroz svoje djetinstvo, kroz mladenačko i muževno doba i koji od
    Tebe ne traži ništa osim mira. Povrati mi mir, a Ti u legendi čekaj
    polazak u novi boj, (što se je i obistinilo u Domovinskom ratu, moja opaska)
    da se odatle Tebi pridruže i ostali: oni sa Kaptola, sa Jankapuste, sa
    Lipara. A onda, i za sve vjeke vjekova, uvjek će trebati stvarati nove
    legije, uvjek ići na grob velikana po snagu. Ovdje, na Tvom grobu, je
    jedan od izvora.

    Za Dom Spremni!

    Ustaša Maks.

  • USTAŠKI MIR NA GROBU POGLAVNIKA

    (Prenosim ovdje za čitatelje portala kamenjar.cmo iz DRINE br. 2-3 1962. jako zanimljiv članak generala DRINJANINA, moja opaska, Otporaš)

    U S T A Š K I M I R N A G R O B U P O G L A V N I K A

    Na Tvom je grobu, Poglavniče, održano je mnogo govora, izrečene su mnoge
    misli. O Tebi je napisano i napisati će se mnogo knjiga. Bit će
    svakakvih mišljenja. Tako je to sa velikim ljudima. A onda će Poviest
    reći svoju o Tebi i o onima, koji o Tebi govore i pišu. I onda će Bog
    suditi svima skupa.

    Lako je Tebi, jer si našao svoj mir, ali težko nama, koji smo ostali. Ja
    Te molim povrati i meni moj mir. Za Tvog života nisam htio sageti šiju
    pred Tobom, ali pred Tvojim kostima to činim. Ne radi Tebe, ne radi
    ostalih, nego radi sebe. Potreban mi je taj mir, jer ustašku čašu treba
    ispiti do kraja, još treba jurišati, još treba ustašovati, (kao što je i
    Stjepan Mesić ustašovao kada je trebalo i u Osjeku i u Australiji, moja
    opaska) pa makar se i ne zvalo tim imenom.

    Lako je bilo i meni, kao i ostalima iz prvih dana. Nije bilo druge
    kategorije nego Poglavnik i Ustaše. I s druge strane Srbi i Jugoslavija.
    Ali onda je došla nesretna politika i nastaše. Mi smo u Tebi gledali
    Poglavnika, čvrsta, jaka, granitna, revolucionarca, borca. Ti nisi volio
    ni politiku, ni političare, a mi još manje. Mene su u lance vezali na
    Janka Pusti, jer nisam htio, kao dijete, položiti prisege Ustaškom
    “vodstvu”. Mi smo htijeli Ustaškog Poglavnika. Zvučilo je to ljepše u
    ono herojsko doba ustaške romantike. Zato se ni nismo razumijeli s
    Tvojim ministrima, a kako vidiš, ni danas se ne razumijemo s Tvojim
    nasljednicima, pomoćnicima i vjećnicima. Nama će opet biti lako tek
    onda, kada se još šačica preživijeli sastanu s Tobom. Ustaše trebaju
    Poglavnika, ili nisu Ustaše. A Poglavnika medju nama nema, i neće i ne
    smije biti. I Otac Domovine je bio samo jedan. Nikada više drugoga. Eto
    zato se i Tvoji nasljednici i pomoćnici ne razumiju i teško im je, kao i
    meni.

    Mi smo u svoje vrijeme smatrali ustaštvo revolucionarnom hrvatskom
    vojskom. Ti si bio Vodja. Ali nakon Bleiburga poneka je ustaška glava
    počela misliti. Nastala je pobuna duhova. Da sam bio rastrgan na
    komadiće kao moj mali braco, ne bih imao problema, ali sam tu, u 48
    godini, snažan, poletan, sa stanovitom životnom školom i obligacijom, da
    služim Hrvatsku do kraja. Došao je čas, da ustvrdimo, da su Ustaše
    zaželile Poglavnika, a Poglavnika nema…Ima samo politika, Ujedinjene
    Nacije, Zapad,Istok, i narod u dvojstrukom robstvu. Ti si nam ostavio
    ciljeve, naučio si nas kako se treba boriti, možeš u legendi juriti na
    konju pred hrvatskim vojnicima, ali hrvatski vojnici trebaju efektivno
    vojničko zapovjedničtvo i efektivnu hrvatsku vladu, da bi ovi uskladili
    našu borbu sa stanjem u svietu, kako ne bi išli glavom kroz duvar i u
    drugi Bleiburg. (to je uistinu što je dr. Franjo Tudjman i prakticirao u
    Domovinskom ratu, proučivši ” Poruku Izmirenja” generala Drinjanina,
    koja je izišla u Istarskoj Drini 1964 godine, moja opaska)

    Ostani, Poglavniče, u legendi, pa jurišaj skupa sa novim generacijama, i
    zaustevi se na Drini. Vitez Pijanić i tako misli, da Ti moraš počivati
    na Drini, jer se tako nitko ne bi usudio Drine prekoračiti. I moli za
    nas, Tvoje nesretne učenike, da nadjemo mir na Tvojem grobu, i da taj
    mir koristno upotrebimo za stvarnu oslobodilačku borbu za Hrvatsku. Pa
    da Pjanićevi unuci čuvaju mrtvu stražu s Tobom skupa na Drini.

    Znam, Poglavniče, da u svojim zadnjim časovima nisi više htio govoriti o
    problemima hrvatske politike, jer si osjetio, da Tvoj duh traži druge
    horizonte. Tvoje umorno tielo nije više moglo podnieti. Osjetio si da se
    ide na zadnji, veliki put. Pa kada si na isti bio pripremljen, znam, da
    Ti se povratio Tvoj klasični i dominirajući mir, kojim si uvjek znao
    impresionirati. Bio si sviestan, da sada drugi moraju nastaviti. Znao si
    i to, da to neće biti lako. I nije lako. Ja, eto, idem sa Tvoga groba
    uvjeren, da si razumio svoga “zločastog dečka” koji Te je
    slijedio kroz svoje djetinstvo, kroz mladenačko i muževno doba i koji od
    Tebe ne traži ništa osim mira. Povrati mi mir, a Ti u legendi čekaj
    polazak u novi boj, (što se je i obistinilo u Domovinskom ratu, moja opaska)
    da se odatle Tebi pridruže i ostali: oni sa Kaptola, sa Jankapuste, sa
    Lipara. A onda, i za sve vjeke vjekova, uvjek će trebati stvarati nove
    legije, uvjek ići na grob velikana po snagu. Ovdje, na Tvom grobu, je
    jedan od izvora.

    Za Dom Spremni!

    Ustaša Maks.

    • milanU

      “OBRANA” GLASILO HRVATSKOG NARODNOG ODPORA
      TKO NEĆE HRVATA ZA BRATA – HOĆE SRBINA ZA GOSPODARA … ://otporas.com/tko-nece-hrvata-za-brata-hoce-srbina-za…/ PODRIJETLO “ZA DOM…

      PODRIJETLO “ZA DOM SPREMNI” datira iz 1069 godine. | Otporaš
      otporas.com/podrijetlo-za-dom-spremni-datira-iz-1069-godine/

    • milanU

      IN MEMORIJAM POGLAVNIKOVE 57 OBLJETNICE SMRTI.
      SLAVA HRVATSKOM VELIKANU I PRVOM POGLAVNIKU HRVATSKE DRŽAVE U HRVATSKOJ TRINAESTSTOLJETNOJ POVIJESTI!

      http://otporas.com/iz-zivota-poglav…ra-ante-pavelica/

  • Prenosim sve komentare glede opisa “USTAŠKI MIR NA GROBU POGLAVNIKOVU”. Vidjet ćete i po datumu kada je pisano.Otporaš.

    Delivuk 22.01.2010 13:18 h

    Drinjanin. Evo šta ja o njemu znan. Znan i dida moj mi je mnogo priča

    o njemu u drugima. Za njega kaže da je Vjekoslav Luburić ustaša iz

    Ercegovine koji je ubija što je sve na putu bilo. Da je u Jasenovcu

    pobija osan stotina iljada Srba. Da se je borija za Rvacku dva puta

    veću nego što je danas. Da je on uvozni Rvat a ne pravi Rvat.

    Ovo što je on gore napisa je grižnja savisti, jer nema mira da bi

    mirno moga spavati. Takvi je bilo i na drugoj partizanskoj strani. Ja

    san to iskusija na vlastitoj koži. Stric Vrano je bio poživančija.

    Uvik je piva onu pismu o Savi Kovačeviću: ležo je 13 dana i ranija se

    lišćem s grana, ili tako nešto. Nas mališane u selu i po selu bi

    poreda u vojničke redove pa vika ko izvan sebe: drži ga druže, nemoj

    da ti uteče, levo krilo juriš, desno pokrivaj, ne sme biti

    zarobljenika, pobij di stigneš, napred naši, živio drug Staljin i drug

    Tito, itd. Seljani bi mu se rugali a on bi za njima baca kamenje. Dida

    bi ga ružija do neba. On bi samo psova i govorija: boga in ustaškog,

    sve zklat i pobit što ne duva socijalistički. Eto u kakvoj sredini san

    odrasta.

    Domobran 22.01.2010 21:08 h

    Delivuk. Poštivam tvoj opis i mišljenje. Jest, istina je da se je tako

    govorilo, pisalo, čitalo i mislilo o generalu Vjekoslavu Luburiću, jer

    drugog izbora nije bilo. I ne samo o njeme nego i o svim drugim

    državotvornim Hrvatima koji su se na bilo koji način izjašnjavali

    Hrvatima, riječu, djelom ili činom. Bio sam osobno žtrva “narodnih

    vlasti” ako bi samo počeo govoriti hrvatske riječi, i to one dnevne

    uporabe, kao: Kotar, umjesto srez, Općina, umjesto opština, Tisuća,

    umjesto hiljada, Mirovina, umjesto penzija, Točka umjesto tačka, Zarez

    umjesto zapeta, itd. To bi “narodne vlasti” odmah prozvale da dotični

    govori “ustaškim” jezikom i s njim na Udbu. Zato razumijem tvoj gnjev

    na sve što nije bilo pravedno tebi i tvojem djedi i svim ukućanima. To

    je žalostno kako se je u tvojoj kući ponašalo za vrijeme sinije i

    objeda. Za tvoju olakšicu, na svu žalost, bilo je mnogo takovih

    hrvatski domaćinstava koja su se izmedju sebe glodjali i svadjali zbog

    Tita i Pavelića, zbog hrvatske vojske Ustaša i Domobrana s jedne

    strane i titini partizana s druge strane. Povijest će reći svoje tko

    je bio za Hrvatsku Državu a tko nije i tko se je borio protiv Hrvatske

    Države.

    matrixdc 23.01.2010 10:39 h

    Delivuk. Evo ti si samo jedan od svjedoka zvjerstava koje su fašisti

    učinili u ovoj zemlji, to je samo segment a zamisli kad bi sve to

    nabrajali po mjestima zločina. Naravno da je to crna mrlja na savjesti

    moga naroda i naravno da je to sramota za cijeli ljudski rod, samo mi

    nije jasno kako neki imaju obraza i morala pravdati i iznositi “svoje

    istine” o nečemu što je cijeli svijet osudio pa i zemlje od kuda se

    oni javljaju. Uostalom u Ustavu RH stoji da smo antifašistička država

    i da se ograđujemo od Ustaša,Četnika i sve te žgadije koja se danas

    pokušava pokazati domoljubima,većim od tebe i mene. Jednostavno mi se

    gade ali to je za pitanje za Uskok i članka o širenju rasne i vjerske

    mržnje, kad tad će to doći na red.

    j.perkovic 23.01.2010 11:03 h

    A gdje su zvjerstva paertizana? Ustaše ako su nešto napravili to je bilo u ratu,

    Partzani i komunisti su zvijerstva radili posle rata( matrixdc ) moraš

    malo razmisliti prije nego nešto komentiraš ?

    ko je napravio zločin na Bleiburgu Jazovka i sve kod Maribora to su

    samo neke MASOVNE GROBNICE a ima ih 1300 oćeš da kažeš da su to

    napravili Ustaše.

    Ustaše su se borili za Hrvatsku a Partizani za Jugoslaviju i Svijetcki

    komunizam i sada su sve izgubili a Hrvatska se ipak stvororena šta je

    za vrijeme Ustaša već postojala.

    Delivuk 23.01.2010 13:54 h

    matrixdc. Meni se ti svidjaš po tvom izlaganju. Ti kažeš lipo i moji

    stričevi koji su bili u partizanima bi rado sa tobom divanili. Ona dva

    druga strica koji su bili u rvackoj vojski bi se prepirali sa tobon.

    Dida bi te sluša sapetitom, pa te tako i ja čitan sapetiton. Ti meni

    lipo sve objasniš pa te lipo molin da mi objasniš tu veliku razliku

    izmedju naši rvacki fašista i naši rvacki antifašista, koji su bili

    bolji i koji su bili na pravoj rvackoj strani a koji na krivoj

    antirvackoj strani, koji su se borili za rvacku državu a koji protiv

    rvacke države. Možda iz ove riči “antirvackoj” je proizašlo ime

    “rvacki antifašista”. Kolega matrixdc ti znaš najbolje pa mi objasni.

    Otporas 23.01.2010 16:44 h

    Delivuk. Nadam se da će vam vaš pajdo matrixdc odgovoriti na svako

    vaše pitanje, ali on to neće učiniti, jer nezna. On izbjegava iskreno

    postavljena pitanja, prelazi preko njih kao da ih nitko nije niti

    postavio. Samo sa jedne strane se to može razumijeti i to sa strane

    NOB u kojoj je njegov otac bio i borio se protiv tada postojeće

    Hrvatske Države pod izlikom “antifasizma”.

    j.perkovic 24.01.2010 04:13 h

    Ko je napravio zvijerstva? Za vrijeme Hrvatskog Proljeća jeli su to

    isto bile Ustaše treba i o tome govoriti,

    tu su bili( Delivuku i Matrixudc) isto Ustaše za vrijeme Hrvatskog

    Proljeće je puno mladi Stutenata ubijeno i pozatvarano jel to nije bio

    zivijerstvo to su bili ljudi koji su odrasli u komunističkom RAJU i po

    vašem to su isto bile Ustaše.

    To je lako makar za vas sve šta je loše u Hrvatskoj povijesti sve su

    napravile Ustaše.

    Otporas 24.01.2010 13:06 h

    Josipu Perkoviću. Istina je što ste rekli za Hrvatsko Proljeće.

    Sudionici u hrvatskom Proljeću nisu bili Ustaše ali za svakako jesu

    bili sinovi i Ustaša i partizana. Istina je kolega Perković da su

    mnogi studenti bez traga nestali, ali ne zbog ustaškog režima nego

    upravo zbog komunističko/jugoslavenskog režima. Matrixdc i Delivuk

    trebaju to znati. Po pisanju Delivuka, svi izgledi su da je on jedan

    poštenjačina i želi znati ISTINU. Do sada izgleda da on tu istinu vidi

    kroz matrixdckovo pisanje. Zato gospodine Perkoviću nastavite iznositi

    ISTINU kako bi se, ne samo Delivuk i matrixdc, uvjerili, nego svi oni

    koji žele znati ISTINU. Za sigurno matrixdc ju neće dati, jer se on

    boji ISTINE!

    Domobran 25.01.2010 12:14 h

    Delivuku i matrixdc. Poštovani prijatelji, kada bi vi samo znali

    koliko mi je drago da se vi, vas dvojica, slobodno i bez ikakove

    odgovornosti ovdje možete izjasniti i iznijeti vaša mišljenja. Samo ne

    mogu shvatiti kako čovjek može biti tako duboko zasljepljen u svojoj

    prošlosti i sve vjerovati u ono što su im bivši režimi: udbaški,

    jugoslavenski i komunistički servirali laži pod istinu. Kada kažem

    “laži pod istinu” tim mislim reći na sve one laži koje su sustavno i

    namjerno širili protiv nas Hrvata, i to ponajviše nas DRŽAVOTVORNIH

    HRVATA. Jer. velika je razlika biti Hrvat i biti “državotvorni Hrvat”.

    Folklorni Hrvat(i) mogao je mirno živijetu u propaloj komunističkoj

    Jugoslaviji kao i u današnjoj RH. Samo oni Hrvati koji su bili za

    HRVATSKU DRŽAVU ( a ime Država je to ime i ta riječ što je smetalo i

    propaloj Jugoslaviji kao i današnjoj RH), nisu imali mira niti prije

    niti danas. To se očituje u današnjem političkom rječniku vladinih

    čelnika. Izbacili su iz uporabe sve riječe koje ozračuju hrvatsku

    državotvornost. Nema više Hrvatskog Državnog Sabora. Riječ “Državnog”

    se je izbacilo. Nema više HRVATSKI NAROD. Narod se je izbacio, ostali

    su samo gradjani, kao kad pravite salatu u koju stavite svake vrsti

    zeljarije a kažete: OVO JE SALATA. Tako je naš slavni i drevni

    HRVATSKI NAROD sada postao, ne narod nego “gradjani” prostorne ili

    prostorije Hrvatske. Nazdravlje!!!

    Domobran

    Delivuk 25.01.2010 22:24 h

    Domobran. Ništa te nisan razumija. Tija san te razumiti ali nisan

    moga. Ti pričaš nešto iz knjiga a ne iz vlastitog života. Za mene je

    narod, puk, stanovnik ista stvar. Gradjanin je onaj koji se je rodija

    u gradu, zato se i kaže gracko dite ili dite gradjanina. A svi skupa,

    kako bi reka moj dida, mi bi bili državljani iste države ili iste

    zemlje, što bi značilo zemljaci ko krompiri koji potiču iz zemlje. Eto

    domobran to su te stvari koje ja ne razumin, a ti ako ji razumšs

    objasni mi.

  • Prenosim sve komentare glede opisa “USTAŠKI MIR NA GROBU POGLAVNIKOVU”. Vidjet ćete i po datumu kada je pisano.Otporaš.

    Delivuk 22.01.2010 13:18 h

    Drinjanin. Evo šta ja o njemu znan. Znan i dida moj mi je mnogo priča

    o njemu u drugima. Za njega kaže da je Vjekoslav Luburić ustaša iz

    Ercegovine koji je ubija što je sve na putu bilo. Da je u Jasenovcu

    pobija osan stotina iljada Srba. Da se je borija za Rvacku dva puta

    veću nego što je danas. Da je on uvozni Rvat a ne pravi Rvat.

    Ovo što je on gore napisa je grižnja savisti, jer nema mira da bi

    mirno moga spavati. Takvi je bilo i na drugoj partizanskoj strani. Ja

    san to iskusija na vlastitoj koži. Stric Vrano je bio poživančija.

    Uvik je piva onu pismu o Savi Kovačeviću: ležo je 13 dana i ranija se

    lišćem s grana, ili tako nešto. Nas mališane u selu i po selu bi

    poreda u vojničke redove pa vika ko izvan sebe: drži ga druže, nemoj

    da ti uteče, levo krilo juriš, desno pokrivaj, ne sme biti

    zarobljenika, pobij di stigneš, napred naši, živio drug Staljin i drug

    Tito, itd. Seljani bi mu se rugali a on bi za njima baca kamenje. Dida

    bi ga ružija do neba. On bi samo psova i govorija: boga in ustaškog,

    sve zklat i pobit što ne duva socijalistički. Eto u kakvoj sredini san

    odrasta.

    Domobran 22.01.2010 21:08 h

    Delivuk. Poštivam tvoj opis i mišljenje. Jest, istina je da se je tako

    govorilo, pisalo, čitalo i mislilo o generalu Vjekoslavu Luburiću, jer

    drugog izbora nije bilo. I ne samo o njeme nego i o svim drugim

    državotvornim Hrvatima koji su se na bilo koji način izjašnjavali

    Hrvatima, riječu, djelom ili činom. Bio sam osobno žtrva “narodnih

    vlasti” ako bi samo počeo govoriti hrvatske riječi, i to one dnevne

    uporabe, kao: Kotar, umjesto srez, Općina, umjesto opština, Tisuća,

    umjesto hiljada, Mirovina, umjesto penzija, Točka umjesto tačka, Zarez

    umjesto zapeta, itd. To bi “narodne vlasti” odmah prozvale da dotični

    govori “ustaškim” jezikom i s njim na Udbu. Zato razumijem tvoj gnjev

    na sve što nije bilo pravedno tebi i tvojem djedi i svim ukućanima. To

    je žalostno kako se je u tvojoj kući ponašalo za vrijeme sinije i

    objeda. Za tvoju olakšicu, na svu žalost, bilo je mnogo takovih

    hrvatski domaćinstava koja su se izmedju sebe glodjali i svadjali zbog

    Tita i Pavelića, zbog hrvatske vojske Ustaša i Domobrana s jedne

    strane i titini partizana s druge strane. Povijest će reći svoje tko

    je bio za Hrvatsku Državu a tko nije i tko se je borio protiv Hrvatske

    Države.

    matrixdc 23.01.2010 10:39 h

    Delivuk. Evo ti si samo jedan od svjedoka zvjerstava koje su fašisti

    učinili u ovoj zemlji, to je samo segment a zamisli kad bi sve to

    nabrajali po mjestima zločina. Naravno da je to crna mrlja na savjesti

    moga naroda i naravno da je to sramota za cijeli ljudski rod, samo mi

    nije jasno kako neki imaju obraza i morala pravdati i iznositi “svoje

    istine” o nečemu što je cijeli svijet osudio pa i zemlje od kuda se

    oni javljaju. Uostalom u Ustavu RH stoji da smo antifašistička država

    i da se ograđujemo od Ustaša,Četnika i sve te žgadije koja se danas

    pokušava pokazati domoljubima,većim od tebe i mene. Jednostavno mi se

    gade ali to je za pitanje za Uskok i članka o širenju rasne i vjerske

    mržnje, kad tad će to doći na red.

    j.perkovic 23.01.2010 11:03 h

    A gdje su zvjerstva paertizana? Ustaše ako su nešto napravili to je bilo u ratu,

    Partzani i komunisti su zvijerstva radili posle rata( matrixdc ) moraš

    malo razmisliti prije nego nešto komentiraš ?

    ko je napravio zločin na Bleiburgu Jazovka i sve kod Maribora to su

    samo neke MASOVNE GROBNICE a ima ih 1300 oćeš da kažeš da su to

    napravili Ustaše.

    Ustaše su se borili za Hrvatsku a Partizani za Jugoslaviju i Svijetcki

    komunizam i sada su sve izgubili a Hrvatska se ipak stvororena šta je

    za vrijeme Ustaša već postojala.

    Delivuk 23.01.2010 13:54 h

    matrixdc. Meni se ti svidjaš po tvom izlaganju. Ti kažeš lipo i moji

    stričevi koji su bili u partizanima bi rado sa tobom divanili. Ona dva

    druga strica koji su bili u rvackoj vojski bi se prepirali sa tobon.

    Dida bi te sluša sapetitom, pa te tako i ja čitan sapetiton. Ti meni

    lipo sve objasniš pa te lipo molin da mi objasniš tu veliku razliku

    izmedju naši rvacki fašista i naši rvacki antifašista, koji su bili

    bolji i koji su bili na pravoj rvackoj strani a koji na krivoj

    antirvackoj strani, koji su se borili za rvacku državu a koji protiv

    rvacke države. Možda iz ove riči “antirvackoj” je proizašlo ime

    “rvacki antifašista”. Kolega matrixdc ti znaš najbolje pa mi objasni.

    Otporas 23.01.2010 16:44 h

    Delivuk. Nadam se da će vam vaš pajdo matrixdc odgovoriti na svako

    vaše pitanje, ali on to neće učiniti, jer nezna. On izbjegava iskreno

    postavljena pitanja, prelazi preko njih kao da ih nitko nije niti

    postavio. Samo sa jedne strane se to može razumijeti i to sa strane

    NOB u kojoj je njegov otac bio i borio se protiv tada postojeće

    Hrvatske Države pod izlikom “antifasizma”.

    j.perkovic 24.01.2010 04:13 h

    Ko je napravio zvijerstva? Za vrijeme Hrvatskog Proljeća jeli su to

    isto bile Ustaše treba i o tome govoriti,

    tu su bili( Delivuku i Matrixudc) isto Ustaše za vrijeme Hrvatskog

    Proljeće je puno mladi Stutenata ubijeno i pozatvarano jel to nije bio

    zivijerstvo to su bili ljudi koji su odrasli u komunističkom RAJU i po

    vašem to su isto bile Ustaše.

    To je lako makar za vas sve šta je loše u Hrvatskoj povijesti sve su

    napravile Ustaše.

    Otporas 24.01.2010 13:06 h

    Josipu Perkoviću. Istina je što ste rekli za Hrvatsko Proljeće.

    Sudionici u hrvatskom Proljeću nisu bili Ustaše ali za svakako jesu

    bili sinovi i Ustaša i partizana. Istina je kolega Perković da su

    mnogi studenti bez traga nestali, ali ne zbog ustaškog režima nego

    upravo zbog komunističko/jugoslavenskog režima. Matrixdc i Delivuk

    trebaju to znati. Po pisanju Delivuka, svi izgledi su da je on jedan

    poštenjačina i želi znati ISTINU. Do sada izgleda da on tu istinu vidi

    kroz matrixdckovo pisanje. Zato gospodine Perkoviću nastavite iznositi

    ISTINU kako bi se, ne samo Delivuk i matrixdc, uvjerili, nego svi oni

    koji žele znati ISTINU. Za sigurno matrixdc ju neće dati, jer se on

    boji ISTINE!

    Domobran 25.01.2010 12:14 h

    Delivuku i matrixdc. Poštovani prijatelji, kada bi vi samo znali

    koliko mi je drago da se vi, vas dvojica, slobodno i bez ikakove

    odgovornosti ovdje možete izjasniti i iznijeti vaša mišljenja. Samo ne

    mogu shvatiti kako čovjek može biti tako duboko zasljepljen u svojoj

    prošlosti i sve vjerovati u ono što su im bivši režimi: udbaški,

    jugoslavenski i komunistički servirali laži pod istinu. Kada kažem

    “laži pod istinu” tim mislim reći na sve one laži koje su sustavno i

    namjerno širili protiv nas Hrvata, i to ponajviše nas DRŽAVOTVORNIH

    HRVATA. Jer. velika je razlika biti Hrvat i biti “državotvorni Hrvat”.

    Folklorni Hrvat(i) mogao je mirno živijetu u propaloj komunističkoj

    Jugoslaviji kao i u današnjoj RH. Samo oni Hrvati koji su bili za

    HRVATSKU DRŽAVU ( a ime Država je to ime i ta riječ što je smetalo i

    propaloj Jugoslaviji kao i današnjoj RH), nisu imali mira niti prije

    niti danas. To se očituje u današnjem političkom rječniku vladinih

    čelnika. Izbacili su iz uporabe sve riječe koje ozračuju hrvatsku

    državotvornost. Nema više Hrvatskog Državnog Sabora. Riječ “Državnog”

    se je izbacilo. Nema više HRVATSKI NAROD. Narod se je izbacio, ostali

    su samo gradjani, kao kad pravite salatu u koju stavite svake vrsti

    zeljarije a kažete: OVO JE SALATA. Tako je naš slavni i drevni

    HRVATSKI NAROD sada postao, ne narod nego “gradjani” prostorne ili

    prostorije Hrvatske. Nazdravlje!!!

    Domobran

    Delivuk 25.01.2010 22:24 h

    Domobran. Ništa te nisan razumija. Tija san te razumiti ali nisan

    moga. Ti pričaš nešto iz knjiga a ne iz vlastitog života. Za mene je

    narod, puk, stanovnik ista stvar. Gradjanin je onaj koji se je rodija

    u gradu, zato se i kaže gracko dite ili dite gradjanina. A svi skupa,

    kako bi reka moj dida, mi bi bili državljani iste države ili iste

    zemlje, što bi značilo zemljaci ko krompiri koji potiču iz zemlje. Eto

    domobran to su te stvari koje ja ne razumin, a ti ako ji razumšs

    objasni mi.

  • Izvor: HRVATSKA I USTAŠTVO (53) ( Posebi prilog o Poglavniku)

    Mi, naše
    pokoljenje, postigli smo najveće i najviše dobro za kojim je hrvatski
    narod toliko stoljeća težio. Postigli smo Hrvatsku Držvu. Poglavnik Dr. Ante Pavelić.

    Ukazala se potreba da ovo stavim na stranice portala kamenjar.com
    kako je Poglavnik dr. Ante Pavelić umro u Madridu 28 prosinca 1959.
    godine.

    Tražio sam neke dokumente i pronašao nešto što nisam znao a što je
    za mene vrlo
    interesantno znati, te mislim da bi i vas moglo zanimati, tim više da je
    Ante Pavelić bio Poglavar za četiri godine Hrvatske Države, tj. bio je
    hrvatski državnik, a državnicima se uvijek ukazuje velika počast
    prilikom njihove smrti i pogreba. Prolistati svjetsko javno pisanje
    povodom smrti dra. Ante Pavelića, ništa nećemo pronaći pozetivna, sve
    najgore, osim što je sve najbolje o Poglavnikovoj smrti pisao hrvatski
    državotvorni tisak u emigraciji. Zato mislim – s jedne strane – da
    zaslužuje da mu se na ovim stranicama na hrvatskom portalu javno.com za
    Hrvate donese, prevedeno sa spanjolškog na hrvatski, zapis spanjolškog
    svećenika Fray Miguel Oltra Hernandez, ofm., (1911-1982) koji je bio uz
    Poglavnika
    kada je umirao, i – s druge strane – zaslužuje da se ovo donese upravo
    sada kada se približuje, koncem ovog mjeseca, pedeset i četvrta (54)
    obljetnica njegove smrti. Žao mi je da
    ovaj zapis nemam u originalu na španjolskom jeziku. Ali znam i siguran
    sam da će se čitatelji portala kamenjar.com zadovoljiti i s ovim
    prijevodom. Otporaš.

    P R I V I L E G I J V E L I K I H L J U D I

    Jednoga dana prije dosta godina, jedan novodošli Hrvat me prozvao
    “svojim konzulom” i prema obišaju, pola u zbilji, pola u šali, nazvao me
    advokatom izgubljnih parnica…Kao vojnici nacija koje imaju toliko
    toga sličnoga u svojem žiću i svojim problemima, razgovarali smo o
    problemima iskreno i sa duhom franciskanske jednostavnosti, pa i sa
    veseljem. Problemi Hrvata, i Nijemaca i ostalih narodnosti, koji su
    dolazili u Španjolsku bili su identični. Obično se kaže, da se našlo
    “drugu domovinu”. Pa ipak, unatoč svemu, našlo se je samo “drugu
    domovinu”, nego se je ovdje našlo nešto i prave Domovine, jedne,
    autentične i čitave domovine. Hrvati, Nijemci i ostali narodi, ili
    većina njih, našli su nešto više nego pravo na azil, našli su slobodu, život i
    sigurnost. Nešto više nego i samo milosrdje. Našla su se braća duha.

    Vršio sam dužnost “konzula” najbolje kako sam znao i mogao, i u tom
    vršenju dužnosti “izgubljenih parnica” susreo sam se sa mnogo Hrvata
    najraznije precedencije. Bilo je radnika, studenata, svećenika, vojnika,
    intelektualaca, a medju svima dva zaista velika čovjeka: Sarajevski Nadbiskup (dr. Ivan Šarić, evangelist i nadbiskup vrhbosanski, moja
    opaska, Otporaš) i Poglavnik.

    Nadbiskup Sarajeva i mučenički Kardinal
    Stepinac, jedan osobno prisutan (misli se na dra. Ivana Šarić, moja
    opaska), drugi u duhu, (Misli se na kardinala Stepinca, jer je bio u
    zatvoru, moja opaska, Otporaš), dostojno su predstavljali mučeničku Hrvatsku pred
    30 milijuna španjolskih katolika.

    A onda je Poglavnik imao
    velikih poteškoća u Argentini. Tada je već, moralno i politički, naša
    dužnost bila pomoći Poglavniku. Mi nismo zaboravili, da su se u našem
    gradjanskom ratu, ovdje u Španjolskoj, borili oni isti komunistički
    šefovi, protiv kojih ste se i Vi, Hrvati, na čelu sa Poglavnikom borili.
    Mi smo znali da ste se herojski borili za svoju nezavisnost i svoju
    slobodu. Cienili smo vaše žrtve i napore, cienili hrabrost i vrline.
    Znali smo i za progone Kristove Crkve. Bilo je logično, da se povoljno
    rieši problem vašeg šefa, Poglavnika. (To je bilo poslije atentata na
    Poglavnika 10 travnja 1957. godine u Argentini, nedaleko Buines Aires,
    kada je Poglavnik imao poteškoća za ostati u Argentini, moja opaska, Otporaš) I mi
    smo taj problem riešili i Poglavnik je došao u Španjolsku, gdje je
    našao sigurnost, mir, – i prijatelje!

    Španjolska nije nikome
    zaniekala svoje pomoći. Odmah nakon rata sa hrvatskim i njemačkim
    prijateljima stvorili smo list “ADELANTADOS DE SANTIAGO” ( Vitezovi
    Svetoga Jakova). Pomoglo se mnogim Nijemcimai Hrvatima, kako u
    Njemačkoj, tako i ovdje, u Španjolskoj, i svugdje, gdje je potrebno
    bilo. Da, bilo je vremena kada nije ni Španjolskoj bilo lako. Takova je
    bila politika i Španjolska nije mogla riešiti mnoge probleme, koje bi
    rado bila (po svoj prilici “htijela”, moja opaska, Otporaš) riešiti. Ali su Španjolsci, osobno, naprema politici zauzeli pravi stav, i uvijek
    pomogli i u slučajevima, kada to nije bilo lako…

    Tako smo
    došli do časa, koji za sve Vas predstavlja prekretnicu: smrt Poglavnika.
    Tako se je i moje konzulstvo pretvorilo u “apostolsko konzulstvo”, jer
    sam Vašem Poglavniku dao Zadnju Pomast (Viatico).

    I ako je
    bio u životu gorostas, bio je još više u svojim časovima. Umro je jedan
    veliki čovjek, veliki borac, obnovitelj Hrvatske Države (Zamislimo se
    ovdje malo, samo na trenutak, i sami sebi predpostavimo da je Poglavnik
    bio neke druge narodnosti, Kinez, Afrikanac, Rus, Španjolac ili netko
    drugi osim Hrvata, koliko smo mi Hrvati plemeniti i zahvalni narod, ne bih se
    začudio vidjeti nazive ulica, naselja, spomenika i sl. imenom Ante
    Pavelića. Ali, kada se radi o Hrvatu, zgnječi ga, satari ga, moja
    opaska, Otporaš), sef jedne organizacije, – i umro je kršćanski! Umro je čestito!

    Poglavnik je zaista znao, da se približuje kraj. Htio je umrieti
    čestito, kako se i dolikuje Velikom Čovjeku. Znao je umrieti čestito i
    to
    neka služi na čast Hrvatskoj i Hrvatima! Imali ste šefa, koji je bio za
    života jak, borac, koji se predao Bogu ponizno, kao što i dolikuje
    zaista velikmi i jakim borcima. Dao sam Poglavniku Svetu Pričest i
    zadnju pomast (Viatico) u društvu jednog hrvatskog svećenika. (po svemu
    sudeći to bi morao biti fra. Branko Marić, Hercegovački franjevac od Širokog Brijega, moja opaska, Otporaš) I malo iza toga duša se rastala od tiela,
    koje je bilo umorno od tolike borbe, tolikih progona, tolikih nesreća,
    toliko nezahvalnosti.

    Ali Poglavnik je oprastao i molio, da
    mu se oprosti. Taj čin je bio najveći od svih u Njegovom dugom i
    napornom radu i životu. U času kada se duša rastavljala od umornog
    tiela, Poglavnik nije imao protivnika, nije imao neprijatelja. On je bio u
    miru sa svima: sa Bogom i sa ljudima.

    Bio je velik u borbi, u životu, i bio je velik u času smrti. To je Privilegij Velikih LJudi!

    Veliki narodi znaju cieniti svoje mrtve (da, cijeniti svoje mrtve
    ako se želimo svrstati u velike narode, ne velike po pučanstvu, nego
    velki po duhu, moja opaska, Otporaš) velikane, znaju cieniti zasluge svojih
    velikana i znaju oprastati i zaboravljati male stvari. Poglavnik je
    zaista Velikan. Ali je bio čovjek, pa je logično, da je imao i svojih
    slabosti, kao i svi jludi, ali su vrline Poglavnika daleko nadmšile
    Njegove pogreške. Pred njegovim grobom valja misliti domovinski, ljudski
    i kršćanski.

    Poglavnik (je) opraštao tražeći Mir Božiji. Bog i
    Povijest, suditi će svima nama. Pustimo hrvatskom narodu i u skrajnjoj
    instanci Bogu, da kažu zadnju rieč. I tako dugo budimo razborni,
    pravedni i milosrdni sa svojim velikim ljudima, sa herojima.

    Nemojte napustiti veliki put vječnosti, zaboravite sitnice.

    Ako budete radili tako, vjerni svojoj vlastitoj veličini, imati ćete
    mnogo prijatelja u našoj zemlji. A vaš “Konzul” biti će sretan kad se
    približe časovi ospobodjenja Vaše Domovine,

    Slava Poglavniku!

    Živila Hrvatska!

    xxxxxx

    (Ovo je izišlo u DRINI br. 2-3 1962. godine.)

  • Izvor: HRVATSKA I USTAŠTVO (53) ( Posebi prilog o Poglavniku)

    Mi, naše
    pokoljenje, postigli smo najveće i najviše dobro za kojim je hrvatski
    narod toliko stoljeća težio. Postigli smo Hrvatsku Držvu. Poglavnik Dr. Ante Pavelić.

    Ukazala se potreba da ovo stavim na stranice portala kamenjar.com
    kako je Poglavnik dr. Ante Pavelić umro u Madridu 28 prosinca 1959.
    godine.

    Tražio sam neke dokumente i pronašao nešto što nisam znao a što je
    za mene vrlo
    interesantno znati, te mislim da bi i vas moglo zanimati, tim više da je
    Ante Pavelić bio Poglavar za četiri godine Hrvatske Države, tj. bio je
    hrvatski državnik, a državnicima se uvijek ukazuje velika počast
    prilikom njihove smrti i pogreba. Prolistati svjetsko javno pisanje
    povodom smrti dra. Ante Pavelića, ništa nećemo pronaći pozetivna, sve
    najgore, osim što je sve najbolje o Poglavnikovoj smrti pisao hrvatski
    državotvorni tisak u emigraciji. Zato mislim – s jedne strane – da
    zaslužuje da mu se na ovim stranicama na hrvatskom portalu javno.com za
    Hrvate donese, prevedeno sa spanjolškog na hrvatski, zapis spanjolškog
    svećenika Fray Miguel Oltra Hernandez, ofm., (1911-1982) koji je bio uz
    Poglavnika
    kada je umirao, i – s druge strane – zaslužuje da se ovo donese upravo
    sada kada se približuje, koncem ovog mjeseca, pedeset i četvrta (54)
    obljetnica njegove smrti. Žao mi je da
    ovaj zapis nemam u originalu na španjolskom jeziku. Ali znam i siguran
    sam da će se čitatelji portala kamenjar.com zadovoljiti i s ovim
    prijevodom. Otporaš.

    P R I V I L E G I J V E L I K I H L J U D I

    Jednoga dana prije dosta godina, jedan novodošli Hrvat me prozvao
    “svojim konzulom” i prema obišaju, pola u zbilji, pola u šali, nazvao me
    advokatom izgubljnih parnica…Kao vojnici nacija koje imaju toliko
    toga sličnoga u svojem žiću i svojim problemima, razgovarali smo o
    problemima iskreno i sa duhom franciskanske jednostavnosti, pa i sa
    veseljem. Problemi Hrvata, i Nijemaca i ostalih narodnosti, koji su
    dolazili u Španjolsku bili su identični. Obično se kaže, da se našlo
    “drugu domovinu”. Pa ipak, unatoč svemu, našlo se je samo “drugu
    domovinu”, nego se je ovdje našlo nešto i prave Domovine, jedne,
    autentične i čitave domovine. Hrvati, Nijemci i ostali narodi, ili
    većina njih, našli su nešto više nego pravo na azil, našli su slobodu, život i
    sigurnost. Nešto više nego i samo milosrdje. Našla su se braća duha.

    Vršio sam dužnost “konzula” najbolje kako sam znao i mogao, i u tom
    vršenju dužnosti “izgubljenih parnica” susreo sam se sa mnogo Hrvata
    najraznije precedencije. Bilo je radnika, studenata, svećenika, vojnika,
    intelektualaca, a medju svima dva zaista velika čovjeka: Sarajevski Nadbiskup (dr. Ivan Šarić, evangelist i nadbiskup vrhbosanski, moja
    opaska, Otporaš) i Poglavnik.

    Nadbiskup Sarajeva i mučenički Kardinal
    Stepinac, jedan osobno prisutan (misli se na dra. Ivana Šarić, moja
    opaska), drugi u duhu, (Misli se na kardinala Stepinca, jer je bio u
    zatvoru, moja opaska, Otporaš), dostojno su predstavljali mučeničku Hrvatsku pred
    30 milijuna španjolskih katolika.

    A onda je Poglavnik imao
    velikih poteškoća u Argentini. Tada je već, moralno i politički, naša
    dužnost bila pomoći Poglavniku. Mi nismo zaboravili, da su se u našem
    gradjanskom ratu, ovdje u Španjolskoj, borili oni isti komunistički
    šefovi, protiv kojih ste se i Vi, Hrvati, na čelu sa Poglavnikom borili.
    Mi smo znali da ste se herojski borili za svoju nezavisnost i svoju
    slobodu. Cienili smo vaše žrtve i napore, cienili hrabrost i vrline.
    Znali smo i za progone Kristove Crkve. Bilo je logično, da se povoljno
    rieši problem vašeg šefa, Poglavnika. (To je bilo poslije atentata na
    Poglavnika 10 travnja 1957. godine u Argentini, nedaleko Buines Aires,
    kada je Poglavnik imao poteškoća za ostati u Argentini, moja opaska, Otporaš) I mi
    smo taj problem riešili i Poglavnik je došao u Španjolsku, gdje je
    našao sigurnost, mir, – i prijatelje!

    Španjolska nije nikome
    zaniekala svoje pomoći. Odmah nakon rata sa hrvatskim i njemačkim
    prijateljima stvorili smo list “ADELANTADOS DE SANTIAGO” ( Vitezovi
    Svetoga Jakova). Pomoglo se mnogim Nijemcimai Hrvatima, kako u
    Njemačkoj, tako i ovdje, u Španjolskoj, i svugdje, gdje je potrebno
    bilo. Da, bilo je vremena kada nije ni Španjolskoj bilo lako. Takova je
    bila politika i Španjolska nije mogla riešiti mnoge probleme, koje bi
    rado bila (po svoj prilici “htijela”, moja opaska, Otporaš) riešiti. Ali su Španjolsci, osobno, naprema politici zauzeli pravi stav, i uvijek
    pomogli i u slučajevima, kada to nije bilo lako…

    Tako smo
    došli do časa, koji za sve Vas predstavlja prekretnicu: smrt Poglavnika.
    Tako se je i moje konzulstvo pretvorilo u “apostolsko konzulstvo”, jer
    sam Vašem Poglavniku dao Zadnju Pomast (Viatico).

    I ako je
    bio u životu gorostas, bio je još više u svojim časovima. Umro je jedan
    veliki čovjek, veliki borac, obnovitelj Hrvatske Države (Zamislimo se
    ovdje malo, samo na trenutak, i sami sebi predpostavimo da je Poglavnik
    bio neke druge narodnosti, Kinez, Afrikanac, Rus, Španjolac ili netko
    drugi osim Hrvata, koliko smo mi Hrvati plemeniti i zahvalni narod, ne bih se
    začudio vidjeti nazive ulica, naselja, spomenika i sl. imenom Ante
    Pavelića. Ali, kada se radi o Hrvatu, zgnječi ga, satari ga, moja
    opaska, Otporaš), sef jedne organizacije, – i umro je kršćanski! Umro je čestito!

    Poglavnik je zaista znao, da se približuje kraj. Htio je umrieti
    čestito, kako se i dolikuje Velikom Čovjeku. Znao je umrieti čestito i
    to
    neka služi na čast Hrvatskoj i Hrvatima! Imali ste šefa, koji je bio za
    života jak, borac, koji se predao Bogu ponizno, kao što i dolikuje
    zaista velikmi i jakim borcima. Dao sam Poglavniku Svetu Pričest i
    zadnju pomast (Viatico) u društvu jednog hrvatskog svećenika. (po svemu
    sudeći to bi morao biti fra. Branko Marić, Hercegovački franjevac od Širokog Brijega, moja opaska, Otporaš) I malo iza toga duša se rastala od tiela,
    koje je bilo umorno od tolike borbe, tolikih progona, tolikih nesreća,
    toliko nezahvalnosti.

    Ali Poglavnik je oprastao i molio, da
    mu se oprosti. Taj čin je bio najveći od svih u Njegovom dugom i
    napornom radu i životu. U času kada se duša rastavljala od umornog
    tiela, Poglavnik nije imao protivnika, nije imao neprijatelja. On je bio u
    miru sa svima: sa Bogom i sa ljudima.

    Bio je velik u borbi, u životu, i bio je velik u času smrti. To je Privilegij Velikih LJudi!

    Veliki narodi znaju cieniti svoje mrtve (da, cijeniti svoje mrtve
    ako se želimo svrstati u velike narode, ne velike po pučanstvu, nego
    velki po duhu, moja opaska, Otporaš) velikane, znaju cieniti zasluge svojih
    velikana i znaju oprastati i zaboravljati male stvari. Poglavnik je
    zaista Velikan. Ali je bio čovjek, pa je logično, da je imao i svojih
    slabosti, kao i svi jludi, ali su vrline Poglavnika daleko nadmšile
    Njegove pogreške. Pred njegovim grobom valja misliti domovinski, ljudski
    i kršćanski.

    Poglavnik (je) opraštao tražeći Mir Božiji. Bog i
    Povijest, suditi će svima nama. Pustimo hrvatskom narodu i u skrajnjoj
    instanci Bogu, da kažu zadnju rieč. I tako dugo budimo razborni,
    pravedni i milosrdni sa svojim velikim ljudima, sa herojima.

    Nemojte napustiti veliki put vječnosti, zaboravite sitnice.

    Ako budete radili tako, vjerni svojoj vlastitoj veličini, imati ćete
    mnogo prijatelja u našoj zemlji. A vaš “Konzul” biti će sretan kad se
    približe časovi ospobodjenja Vaše Domovine,

    Slava Poglavniku!

    Živila Hrvatska!

    xxxxxx

    (Ovo je izišlo u DRINI br. 2-3 1962. godine.)

  • DESET BOŽIJIH ZAPOVJEDI I 10 TOČAKA VRLINA JEDNOG USTAŠE:

    (1) Ustaša je smisao svakog ljudskog života. Ako dobro živoš, onda si u pravom smislu USTAŠA. Ako loše živiš, onda živiš kao oglođana kost: Nitko te neće.

    (2) Ustaša je jedna značajna riječ koja se ne izgovara u neispraznost. Kada izgovaraš riječ USTAŠA, puna su ti usta slatkoće, mekoće i ukusa.

    (3) Ustaša je Fantom koji ne da mira svim onima koji loše misle i koji svoje misli u djelo sprovode, drugim riječima Ustaša je borba protiv zla.

    (4) Ustaša je izvor snage za svaki napredak!

    (5) Ustaša je svijetlo u tami koje te vodi u bolju budućnost!

    (6) Ustaško srce je veliko i darežljivo!

    (7) Ustaša neće tuđe. Ustaša brani svoje!

    (8) Ustaša je plug i hrana i hrvatskome narodu obrana!

    (9) Ustaša se ne rađa, Ustaša se odgaja!

    (10) Ustaša ima dvije vrste: oni koji već jesu i oni koji žele biti Ustaša!

    Nadam se poštovani čitatelji da će Vam ovih 10 točaka o vrlini Ustaše poslužiti kao i svakom kršćaninu služe ovih DESET BOŽIJIH ZAPOVJEDI!

  • Pingback: HRVATSKA KUNA I USTAŠTVO U SLUŽBI HRVATSKE DRŽAVE | Otporaš()

  • Pingback: HRVATSKA KUNA PRIJE, HRVATSKA KUNA DANS, KUNAJ JE KUNA I OSTAJE KUNA | Otporaš()

  • Pingback: HRVATSKA KUNA PRIJE, HRVATSKA KUNA DANS, HRVATSKA KUNA JE KUNA I OSTAJE KUNA | Otporaš()