Pratite nas

Komentar

Ultimatum ili jamstvo, koalicija ili suradnja?

Objavljeno

na

Ali, kume moj, zar si zaista siguran da ćeš u Saboru biti isti onaj faktor kao i u prošlim izborima, tj. da ćeš sa svojim „Most(ićem)om“ , najprije konstituirati saborsku većinu onda diktirati koja ministarstva preuzeti? Kako li su to čiste ruke mostovih političara!? Čistih li ruku u MUP-u RH od Orepića koji je ostavio 99% Ostojićevog policijskog i inog kadra? Čistih li ruku onomad od zapovjednika policije koja je oklopljena(ratna sprema) na Markovu trgu stjerala invalide domo-vinskog rata u crkvu sv Marka, i samo što nije istim“čistim rukama“ u samoj crkvi ozlijedila invalide, da se nije pred njima , kao arhanđel Mihael, našao pater Ike Mandurić i nekoliko franjevačkih bogoslova. Spriječili su im i vršenje nužde. Gospodine Petrov, tko je ikada iti prozvan za to veliko zlodjelo ili bio kažnjen od Ostojićevih policijajaca ili pak sam Ostojić?

Nikola Bašić

Nikola Bašić

Ni vandali nisu ulazili u crkve kad su se građani skrivali od razbojničke vojske osvajača. O kako li je lako iz tvojih usta potekla ova izreka(rečenica) ili „velika, velika“ misao: “Što se tiče formiranja buduće saborske većine – Most će dosljedno provoditi politiku čisti ruku pa neka se drugi zapitaju imaju li i oni čiste ruke”, kazao je Petrov. I dalje „neprikosnoveni“ mudrac pljušti veleumnošću pred nama neukima: “Nema govora o ultimatumima i ne toleriramo. Ove novine koje su izašle s tim – to nisu naše izjave i mi nemamo veze s tim. U subotu ćemo izaći sa svime i znat ćete o čemu se radi. Mogu reći da se samo radi o jamstvima za političare koji mogu mijenjati Hrvatsku”, kazao je Petrov o medijskim napisima da Most postavlja uvjete za koaliciju. (direktno.hr 31. kolovoza 2016.)

Svojedobno sam pisao o gafovi-ma nekadašnje premijerke Jadranske Kosor, ali ne mogu nazvati gafom da joj je zapovjednik obrane Siska umro u zatvoru pod optužbom (podignuta optužnica) za ratne zločine u domovinskom ratu. Za to je ona trebala biti odmah uhapšena i svi koji su prihvatili predmet optužbe da je zapovjednik obrane ratni zločinac. I sada tvrdim da takvima nije mjesto na slobodi u Hrvatskoj. Petrove, umjesto da ste pokrenuli, a imali ste za to ministre, progone SDP-ovih lopova, od slanja na-ših MIG-ova u Ukrajinu, namještenih predstečajnih nagodba, podizanje optužbi, po prijavama u DORH, protiv ratnih zločinaca od strane agresora, kao što je ona na adresu Vojislava Stanimirovića zbog zločina u Tovarniku i mnogih i sličnih, a one skupljaju prašinu i izgleda da su nadživjele vaše reforme, reforme!

Ni riječi od vas most-ovaca ovo oko događaja na Markovom trgu sa našim braniteljima, među kojima i 100% invalidima odnosno crkvi sv Marka? Nekoć agresori po Vukovaru, a sada su “hrvatski policajci“ te jedan od njih prebija, stanoviti policajac Sabadoš Srbin našeg Darka Pajičića, a od posljedica, Darko, kasnije i preminuo.

Reforme, reforme, reforme, Petrove, a ni R od toga. O kako li su ti čiste ruke na pomisao na nezadovoljenu pravdu u odnosu na obitelj Darka Pajičića!? Ali, Ostojićev kadar je gotovo netaknut, pa su tu ruke ne samo čiste nego nisu ni izvađene iz džepa kad ste se prošetali kroz toliko ugrabljenih ministarstava. O bahate li skromnosti (u prijevodu:  to je vrhunsko licemjerstvo kojeg niste ni svjesni) u vašim mostovim rukama!

No, ne mislim ostati pri ovom konstatiranju činjenica nego u punoj svijesti pozivam Petrova i mostovce da, posebno Grmoju, da se doista dohvate kršćanske poniznosti kako bi mogli stasati u  hrvatskoj politici koja bi donijela dobre promjene.

Nikola Bašić, Vis

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Nova zdrava stremljenja u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Politički i društveni život u Hrvatskoj nije odavno bio tako živahan i buran.

Teško se povremeno i snaći u poplavi zahtijeva, predbacivanja, optuživanja, vrijeđanja i svakakvog jada koji se može čuti, vidjeti i pročitati od dičnog Sabora do jugo tiskovina, od sociologa, političkih komentatora, novinara i dakako, uvijek spremnih, sve više rastućih, nevladinih udruga.

Niču poput gljiva poslije kiše a radni narod za čija prava „se oni bore“, koji u velikom broju jedva preživljava, te dragocjene udruge sve jako dobro plaća. Pada mi na pamet jedna akcija koja se zalaže za primjenu Istambulske konvencije u Hrvatskoj.

Jedna od prvih koja je jako zagovara je bila udruga BABE koja je tražila od naših predstavnika u Belgiji da se zauzmu za prihvaćanje konvencije. Više elemenata, više djelova ima u toj konvenciji. Tako i potreba da se ljudima, djeci i onima starijim, u jednom trenutku svog života omogući da se odluče što su. Jesu li muškarci ili žene. Bez obzira na spol. On nije važan.

To je neki zastarjeli privjesak koji sili ljude već oko sto tisuća godina koliko bi moglo biti da je nastala ljudska vrsta, da  često budu ono što nisu. Vrlo zanimljivo. Kad sam tu mogućnost prenio na sebe vidio sam da i nije tako nevažno i bedasto, kako sam u početku mislio. Ako se odlučim promijeniti rod što mi konvencija omogućava ne bi se dogodilo ništa loše. Što više, mogao bih doprinijeti, jer obzirom na struku ali i posao u kući i oko kuće, više kao žena nego što sam do sada kao muškarac. Razmislit ću. No, u razmišljanju sam otišao korak dalje.

Što bi na većoj razini, na nacionalnoj mogle značiti takve promjene. Kad bi primjerice jedan moj kolega promijenio rod mogli bi dobiti na čelu gore spomenute udruge dvije Sarnavke umjesto jedne kao što je sada. Kakva bi to samo bila progresivna snaga u našoj državi. Mogli bi se uvjeriti i turski i drugi svjetonazorski identičan ostali brojni svijet da prihvati Istambulsku konvenciju. Dakako, u cijelosti. Ne samo nazadna Hrvatska i Europa u većem dijelu. To bi uistinu bio veliki korak u progresivni slobodan svijet. Živi bili pa vidjeli.

Damir Letinić/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Račan-Lončarova smrtna presuda Hrvatskoj! Hrvatska je izdajom dovedena pred smrt….

Objavljeno

na

Dezintegracijski procesi SFRJ uzrokovani su mnoštvom povijesnih, kulturoloških, gospodarskih te inih uzročnika. Rasprave o tom procesu trajati će desetljećima..

Racionalnost, konstruktivnost i umjerenost hrvatskog suverenizma zrcali se iz dokumenta pod nazivom Model konfederacije u Jugoslaviji, koji predsjedništvu Jugoslavije u listopadu 1990., predlažu Hrvatska i Slovenija.  Prijedlog je odbijen.

Nažalost, kao puno puta u povijesti hrvatske pregovaračke i opće pozicije grubo su rušene i unutar Hrvatske.

1. Prvi višestranački izbori u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata, održani su u prvom krugu 27.travnja 1990., te u drugom krugu 6.svibnja 1990.  Na izborima je uvjerljivo pobjedio HDZ. Dotadašnja, komunistička, Račanova, Vlada,SKH-SDP, je 23. svibnja 1990. – svega osam dana prije okupljanja prvog demokratskog, višestranačkog saziva Sabora sa HDZ-ovom većinom, predala cjelokupno naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane neprijateljski nastrojenoj JNA. Takva vrsta odluke, tijekom prijelaznog, tehničkog mandata Vlade nije dopuštena i debelo vonja veleizdajom.  Zapovjednik teritorijalne obrane bio je Ivica Račan.

 Hrvatska je tako ostala bez mogućnosti naoružavanja 273000 vojnika, bez lakog topništva minobacača,lakih oklopnih vozila,….. 

Istovremeno, slovensko rukovodstvo,  donosi zdravorazumsku i zakonitu odluku te odbija predati oružje svoje TO u ruke JNA. 

U isti izdajnički kontekst može se svrstati odluka sborskih zastupnika SKH-SDP, koji demonstrativno napuštaju sabornicu tijekom glasovanja o Deklaraciji o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske, sukladno volji građana izraženoj na referendumu 19.svibnja 1991.

2.Vijeće sigurnosti UN, 25. rujna 1991., donosi odluku o embargu na oružje za područje SFRJ. Argumentacija te odluke temelji se na “činjenici da je Jugoslavija pozdravila namjeru VS UN-a, u pismu upućenom od njezina predstavnika i “nakon što je saslušana izjava ministra vanjskih poslova Jugoslavije”.

U arhivu UN-a, dakle, ostalo je zapisano da je Budimir Lončar, tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, presudno utjecao da se uvede embargo na nabavu oružja, u trenutku kad je Hrvatska bila u najgoroj vojnoj situaciji.

“Svrgavanje hrvatskih neofašista” je počelo već 1. listopada. Srbija koristi embargo i šalje ultimatum RH i počinje granatirati Dubrovnik, JNA pokušava zatvoriti obruč smrti oko Vukovara. Žestoki napadi JNA i pobunjenih hrvatskih Srba te četničkih postrojbi iz Srbije istovremeno se odvijaju diljem Hrvatske. Kadijević izjavljuje “cilj JNA je svrgavanje neofašističkih hrvatskih vlasti”. Tuđman 5. listopada poziva sve građane RH na obranu. Alija izetbegović pak izjavljuje: “Zapamtite, ovo nije naš rat”. Dva zrakoplova JNA 7. listopada raketiraju Banske dvore. Sabor RH dan poslije proglašava JNA i Srbiju agresorima.

Hrvatska je izdajom dovedena pred smrt….

Ž.M. Zenga/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati