Umjesto da slavimo i ljubimo našeg svestranog Maršala mi mu želimo ‘apcigat’ njegov trg u središtu Zagreba

5

S dubokim naklonom sjećamo se zaslužnih drugova Vladimira Bakarića, Stipe Šuvara, Mike Špiljka, Milke Planinc i naravno najvećeg sina naših naroda i narodnosti – druga Tita.

Iako smo, zahvaljujući nezakonitom referendumu i njegovom tatici Vladimiru Šeksu, ušli u zemaljski raj EU, Hrvati još uvijek s čežnjom i nadom gledaju dalje od Bregane. Sve dok nadu ne zamijeni slutnja. I na kraju ljutnja! Zamislite genijalnog birokratu koji u času rijetkog nadahnuća predloži EU komisiji da se u užim centrima većih gradova ograniči brzina na 30km/h. Fantastično! Pri toj brzini fijakera, mogućnost prometnih nesreća sveli bismo na statističku grešku. Zašto bi se uopće i bavili statističkom greškom. Eliminirajmo i nju. Ograničimo brzinu na 15km/h. Prijedlog bez greške! Čak i statističke. Za takove čudotvorce isplatilo se pljucnuti nekih 4 milijarde eurića upisnine. Dobro, Šeks, Kosorica, a kasnije i Pusićka uvjeravali su nas da će naša EU izgraditi nama – dobrim Balkancima – Pelješki most. Malo morgen! Most si gradite sami! Skužili mudraci iz EU-a da taj most može pokvariti inače idilične odnose sa BIH. Pa nekako ispada da je to nacionalistički most!!!

Tito-skica-1947.god
Tito-skica za portret-1947.god

Malo stariji sjetit će se kako se sedamdesetih godina “opće narodinim zajmom” prikupljala lova za autoput Zagreb-Split. Nakon toga iz Beograda nam je javljeno da je posebna komisija, sastavljena od stručnjaka iz UDBE i KOS-a, utvrdila kako se radi o nacionalističkom autoputu. Skupljena lova ipak je korisno upotrebljena za gradnju pruge Beograd-Bar. U tom epskom obračunu s hrvatskim nacionalizmom sudjelovali su i mnogi ugledni te zaslužni Hrvati na usluzi Saveznim organima SFRJ. S dubokim naklonom sjećamo se zaslužnih drugova Vladimira Bakarića, Stipe Šuvara, Mike Špiljka, Milke Planinc i naravno najvećeg sina naših naroda i narodnosti – druga Tita.

Stari je odmah vidio kuda to vodi. Da nas k’o pravi “domovine sin” osokoli, izrekao je mudrost koja, samo zbog hrvatskog jala, nije uklesana na Meštrovićev “Zdenac života” na Trgu Maršala Tita: “Prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvatska postati država”. Sada je i zadnjem ognjištaru jasno da od hrvatske države ne bi bilo ni “D” da nije bilo Titovog Ustava iz 1974. g. Šteta što to Tvrtko Jakovina i Hrvoje Klasić nisu objasnili Tuđmanu i Gardijskim brigadama pa da se ne opterećuju SAO Krajinama jer državu imamo još od 1974.g. Brazilci dan danas imaju SAO Paolo pa ne vode zbog toga nikakav rat. Gdje nam je brazilska pamet? Umjesto da slavimo i ljubimo našeg svestranog Maršala, koji je u isto vrijeme bio i bravar i pijanist i vrhunski mačevalac, mi mu želimo “apcigat” njegov trg u središtu Zagreba. A on je i danas u EU simbol o kojem se piše s dubokim poštovanjem.

Čitam ovih dana u Večernjaku kako je pred nešto godina naša “ljubičica bijela” proglašena u njemačkom Bildu desetim najvećim zločincem u XX stoljeća. Obzirom na sve teškoće u razvoju neprežaljene Juge to je vrlo dobar rezultat. Prije rata nismo imali ništa. Onda su došli Nijemci i Ustaše te nam sve unišili. Trebalo je na brzinu iskopati sve te jame u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji pa ih još i napuniti narodnim neprijateljima. Tako da je deseto mjesto ustvari vrlo dobar rezultat! S obzirom na okolnosti. Kažu u Večernjaku da je sličnu tablicu ovih dana objavio i britanski Daily Mail. Naravno zlobni Englezi stavili druga Tita na 13. mjesto najvećih zločinaca. Valjda zato jer smo mali narod i nemamo lobističku i logističku podršku u Britaniji. Osobito otkad nam Predsjednik države više nije zaljubljen u “lijepu partizansku kapu”. Odmah smo pali za tri mjesta. K’o Čilić! On je doduše pao samo za dva mjesta, ali nema veze! No nešto tu bode oči. Godinama su nas učili, a i danas nas podsjećaju da je najveći zločinac u regiji, a i šire, bio Ante Pavelić.

Ako ne vjerujete, pitajte Antu Tomića, Slaveka Godsteina i Tvrtka Jakovinu. Međutim, na Bildovoj, a ni na listi Daily Maila, tog zlotvora nema. To je samo dokaz evidentne zavjere protiv Lijepe naše. Komšije su nam dokumentirano dokazivale da je Pavelić samo u Jasenovcu pobio više od 70.000 Srba, Roma i naprednih Hrvata. Naročito onih iz Like, Imotskog i Hercegovine. A sada ga nema ni na jednoj listi najvećih zločinaca XX stoljeća. Zar smo zato dali 4,5 milijardi eura za ulazak u EU? A silan trud uložen od velikosrba i uvjeravanja da imamo zločinca za prvo mjesto na ranglisti nije otišao dalje od Bregane. No, hvala Bogu, barem su Hrvati u to povjerovali, a mnogi još I danas čvrsto vjeruju. Bar je nešto uspjelo nakon pedeset godina upornog uvjeravanja!

Kažu kako, u svojoj svojoj silnoj skromnosti, bivši Predsjednik nije imao vlastitu predsjednički LENTU nego ju je, već prema prigodi, unajmljivao u firmi LENT-A-CAR.

14. ožujka o.g., antiprosvjednici će, puni ožujskog piva, opet krenuti sa Trga Republike. Occupy Croatia, Radnička fronta, Zoran Erceg i njegovi prijatelji iz Ferala, preko svoje glasnogovornice Renate Rašović, javljaju da “jača pokret otpora prema prosvjednicima”. Scenarij je već prilično star i ofucan. Opet će ih policija spriječiti da se tobože obračunaju sa “šatorašima”. Uličari na šatoraše ili kako to plastično opisuje Jelena Lovrić: “Hrvat kidiše na Hrvata”. Nakon razlaza, u šator će doći sarajevski dragovoljac Zoran Erceg kojeg će Klemm opet diplomatski predstaviti kao “branitelja i prijatelja”. Glogoškom i prosvjednicima, uz ovakvog prijatelja, uopće ne trebaju neprijatelji. Pitanje je do kada će dragovoljci strpljivo i gandijevski gledati i trpjeti provokacije onih koji su 5. kolovoza 1995.g., skočili u traktore, podigli svoje zečje uši i kidnuli kući. Po Anti Tomiću su šatoraši smjestili jadničeke u traktore i potjerali ih, pa su zapravo oni izvršili odvratno etničko čišćenje. Pritom su im, navodno, dali parče leba i priopćili im “ovo nije Srbija.”

Navodno stiže specijalna delegacija iz Sjeverne Koreje da snimi model koji i oni vole, ali im se čini da je ovaj hrvatski nešto sofisticiraniji. Čini im se malo premekan. No, možda 14. ožujka podsjeti na Sjeverno Korejski. U svakom slučaju oni su tu kako bi stekli novo iskustvo koje može biti miješano. Jedni će morati shvatiti da “ovo nije Srbija”, a drugi će shvatiti da “ovo nije Sjeverna Koreja.” Iz dramatičnog pamfleta Renate Rašović doznajemo kakav se sinopsis sprema za 14. ožujka. Nešto kao u genijalnom filmu Slobodana Šijana “Tko to tamo peva”. Trebalo bi na brzinu angažirati scenaristu tog filma Dušana Kovačevića da se uputi sa antiprosvjednicima s Trga Republike do Savske 66. Evo nam scenarija za novu antifašističku komediju apsurda! Raznoliki likovi iz Šijanovog autobusa sada bi marširali prema Savskoj: Mirjana Mirt, Zoran Erceg, Mate Kapović i dr., koji će dati zadnje upute svim članovima Radničke fronte u liftu nebodera na Trgu bana Jelačića. Navečer 15.ožujka Renata i Jelena Lovrić izvijestit će u Večernjem i Jutarnjem progresivnu, antifašističku javnost da nisu uspjeli pobijediti “šatoraše” jer su ovi bili dopingirani. Nije ih uspjela preplašiti ni slika Zorana Ercega sa Ratkom Mladićem koja je ovih dana objavljena na društvenim mrežama. No, bit’ će još prilike! Možda je idealan datum za novi pokušaj prodora u šator 10. travnja! Do tog vremena možda Zoran Erceg uvjeri dubrovačke branitelje da je bio njihov član. Bože, zašto mu nevjeruju?

Glasovanje u Hrvatskom Saboru se modernizira pa više ne glasuje “pojedinac” već “glasačka mašina”.

Nedavno sam pisao o zastupniku Socijal-demokratske stranke Josipu Juratoviću i njegovom orjunaškom uratku objavljenom u sve lijevijem Večernjaku. Hrvatska medijska scena postaje zanimljiva. Jutarnji objavljuje razgovor s Ivićem Pašalićem u kojem “doktor” iznosi zanimljiva zapažanja o začetku demokratskih promjena u HDZu nakon smrti prvog predsjednika dr.Tuđmana. Nakon odlaska crnog diktatora, “demokratske snage” skupile su napokon hrabrost i na površinu su isplivali nadasve popularni likovi Sanader, Kosorica, Šeks, Luka Bebić i Borbaši. S druge strane Večernjak bi objavio nešto o Pašaliću samo u slučaju da ga iznenada sprovedu u Remetinec. Ali zato nove progresivne i liberalne snage u Večernjem nam predstavljaju likove koje tradicionalni konzumenti lista obožavaju: Radu Šebedžiju, Milorada Pupovca i Josipa Juratovića zvanog Jura.

Sve je to zapravo smo uvod u moja nova saznanja koja prikupljam za biografiju našeg Jure. Prije svega, molim moje “malobrojne čitatelje” da odmah ne povjeruju u sve negativno što sam do sada napisao o uvaženom njemačkom socijaldemokratskom zastupniku. Naime, stvarnost je puno gora! 15. veljače 1998. g., mislim u Stuttgartu, naš Jura je održao vrlo nadahnuto predavanje o svom ljubimcu Josipu Brozu Titu. Zločesti njemački ognjištari i antieuropejci poslali su mi sliku našeg Jure za govornicom. Iza njega ogromna zastava njegove voljene Juge, a sa strane velika maršalska slika druga Tita. U sredini šarmantna ploča no kojoj ćirilicom piše Ulica Maršala Tita. Nakon tog putokaza na ćirilici, slijedi čitav niz slika gdje se vidi Jura kako ozaren razgledava izložbu “Tito’s Jugoslawien”. Jura, Večernjakova uzdanica, sigurno nije patio kad je doznao kako je njegov ljubimac, na listi najvećih zločinaca XX stoljeća, pao s 10. na 13. mjesto. Možda bi mu progresivno uredništvo Večernjaka moglo ustupiti još jednu stranicu, naravno, na opće veselje “Sinova Orjune.”

Nakon mirne reintegracije, vratili su se u RH mnogi koji su tvrdili da su u vojsci RSK služili civilni vojni rok. Neki su sumnjičavo zapitali: zar je i takvih bilo? Jest! Rokali su nam po CIVILIMA!

Ovih dana dobio sam putem g-maila dosta upita jesam li zaista preuzeo zastupanje Edite Majić sada Sestre Marije bosonoge od Križa. Istina. U posjedu sam njene punomoći. Nažalost, u Jutarnjem od 7. ožujka o.g., Mani Gotovac ponavlja neistine o mojoj klijentici te tvrdi kako je notifikacija – kojom moj odvjetnički ured ispravlja njen neistinit navod – ustvari cipelari. To znači da smo sada prisiljeni zatražiti na sudu satisfakciju za našu klijenticu. Tamo će gospođa Gotovac imati priliku dokazati svoje tvrdnje. Edita je hrabro odabrala svoj put i nikog ne dira. Međutim, neka Mani Gotovac nađe drugu osobu, a po mogućnosti i istinitu priču o njoj, kojom će ispuniti svoju želju za medijskom pažnjom.

[ad id=”40551″]

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari

  • Alan B’Stard

    Ima li većeg zadovoljstva ponedjeljkom ujutro od Hodakove kolumne? Odgovor je kratak i jasan: Nema