UNESCO: 33 jezika Europe pred izumiranjem, među njima i hrvatski

2

Čak 13 europskih jezika može izumrijeti, a u neposrednoj opasnosti od skorog nestanka nalaze se čak 33 jezika Europe, upozorava UNESCO koji navodi da su ti jezici na listi onih koji su ili ugroženi ili su već u procesu nestanka, prenosi National Geographic.

European-Flags-1422374U prvoj skupini, u kojoj su ugroženi jezici, nalaze se oni jezici koji se još koriste, ali rijetko. U drugoj su skupini oni jezici koji su već u procesu izumiranja i kojima pričaju samo pojedini govornici, odnosno predstavnici starijih generacija, a te jezike mlađe generacije niti koriste niti razumiju.

Najugroženiji je gotšejski dijalekt njemačkog jezika, a potom slijedi galički dijalekt karaimskog jezika koji je nekada bio široko rasprostranjen u zapadnoj Ukrajini.

U procesu izumiranja je i votski jezik, kojim se koristio malobrojni narod Vota iz Lenjingradske oblasti Rusije. Ovim jezikom danas se služi tek oko 20 govornika. Izumire i kildinski laponski jezik s poluotoka Koli u Rusiji kojim danas priča još samo 787 osoba.

Među 33 ugrožena europska jezika, odnosno ona koja su u procesu izumiranja, nalazi se osam jezika naroda koji žive u Francuskoj, četiri jezika naroda koji žive u Velikoj Britaniji, tri jezika naroda u Švedskoj, a na popisu zemalja u kojima će uskoro nestati pojedini jezici (narječja i dijalekti) je – uz Bugarsku, Italiju, Grčku, Finsku, Norvešku i Letoniju – i Hrvatska.

Na popisu najugroženijih europskih jezika nalaze se i tri jezika koja se govore u Hrvatskoj, a kako objašnjava tajnik Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) August Kovačec, riječ je o istrorumunjskom – dijalektu rumunjskoga jezika, istriotskom – autohtonom predmletačkom romanskom jeziku jugozapadne Istre te jeziku zadarskih Arbanasa, koji govore starinskim sjevernoalbanskim (gegijskim) govorom.

Akademik Kovačec u razgovoru za Hinu istaknuo je da je s povijesnoga i strukturalnoga stajališta tzv. istrorumunjski zapravo dijalekt rumunjskoga jezika, ali koji gotovo jedno tisućljeće nema dodira s prostorom “matičnoga” jezika.

Naziv istrorumunjski stručni je, umjetno skovani naziv u romanistici, a govornici ga zovu ili vlaški ili pak prema nazivima mjesta gdje se govori – žejanski, novošanski itd., napominje Kovačec, dodajući kako govornici toga idioma nemaju posebnoga organiziranoga osjećaja nacionalne pripadnosti.

Govornici toga idioma, naglašava, većinom se izjašnjavaju kao Hrvati (u selu Žejane u Ćićariji 98 posto; na jugu, u dolini Boljunčice sedamdesetak posto) te kao Istrijani. “Ne izjašnjavaju se, osim iznimno, kao Rumunji”, napominje dodajući kako oni nemaju i nisu imali škola na svom jeziku.

Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća taj je idiom govorilo oko 1250 do 1500 ljudi u nekoliko sela i zaselaka, a od sedamdesetih godina, zbog gospodarske krize i recesije, počeli su se iseljavati u velike gradove, u zapadnu Europu i osobito u Ameriku i Australiju, podsjetio je Kovačec.

U nekadašnjim “istrorumunjskim” naseljima ima 150 do 200 govornika, čiji se broj vikendom i udvostruči, rekao je Kovačec. “U New Yorku od međuratnoga razdoblja postoji kolonija ‘Istrorumunja’ koja još čuva jezik, a navodno ih ima do 300 osoba”, napominje.

Za održavanje jezika, ocjenjuje, danas više nema potrebne “kritične mase” govornika. “Govornici istrorumunjskoga potomci su balkanskih Vlaha, od kojih su neki govorili rumunjski”, objasnio je Kovačec dodavši da su Vlasi u Istru dolazili sa svojim stadima od sredine srednjega vijeka.

Čini se da je glavnina onamo i na dijelove Krka naseljena iz sjeverne Dalmacije potkraj 15. i od 16. stoljeća, rekao je Kovačec.

Istriotski ili istroromanski autohtoni predmletački je romanski jezik jugozapadne Istre (Rovinj, Bale, Vodnjan, Šišan, Galižana, Fažana), rekao je akademik Kovačec. “On stoljećima uzmiče pred mletačkim koji se proširio od 10. stoljeća pa je istriotski snažno talijaniziran”, naglasio je dodavši da istriotski u posljednjim stoljećima uzmiče i pred hrvatskim.

Njegovi govornici, ističe, nemaju posebnoga nacionalnoga osjećaja te se odreda izjašnjavaju i osjećaju kao Talijani, a njihove su škole otkako postoje na talijanskom jeziku.

O broju govornika, smatra, teško je dati pouzdane podatke, jer su gotovo svi dvojezični – istriotski i talijanski, i trojezični – istriotski, talijanski i hrvatski.

“Prema procjeni, ima nekoliko desetaka aktivnih govornika istriotskoga i još nekoliko stotina ljudi (oko 300) koji taj idiom razumiju i djelomice se mogu njime služiti”, rekao je Kovačec podsjetivši da su još uoči Prvoga svjetskog rata okolni Hrvati govornike istiriotskoga zvali Latinima, a njihov jezik latinski.

Zadarski Arbanasi govore starinskim sjevernoalbanskim (gegijskim) govorom, koji su u nekoliko selidbenih valova tijekom 18. stoljeća donijeli iz zaleđa Crnogorskoga primorja, odnosno s područja između Skadarskoga jezera i jadranske obale, npr. iz sela Šestani, objasnio je Kovačec.

U Zadru i bližoj prigradskoj okolici još ima otprilike između 200 i 300 ljudi koji se tim idiomom služe u svakodnevnoj komunikaciji te još oko 1000 ljudi koji ponešto od toga jezika zna i povremeno se njime služi, napomenuo je dodavši kako Arbanasa po osjećaju pripadnosti ima mnogo više iako jezik ne znaju.

Naglasio je da su se Arbanasi po nacionalnoj pripadnosti većinom izjašnjavali kao Hrvati te podsjetio da su dali golem prinos hrvatskoj znanosti, umjetnosti i kulturi.

Oni koji su se osjećali kao Talijani, njih oko 1500, većinom su nakon Drugoga svjetskoga rata optirali za Italiju. Mnogi su Arbanasi i danas, istaknuo je Kovačec, trojezični – arbanaški, hrvatski, talijanski.

U hrvatskoj romanistici istrorumunjski i istriotski dobro su proučeni, ističe Kovačec. Goran Filipi objavio je “Atlas istrorumunjskoga” i “Atlas istriotskoga” prema upitniku od približno 2000 pitanja, a Kovačec je i sam kao romanist objavio dvije knjige o istrorumunjskom. Osim toga, Kovačec je na rumunjskom jeziku objavio “Opis istrorumunjskoga” te Iastrorumunjsko-hrvatski rječnik s gramatikom te nekoliko destaka članaka na hrvatskom, francuskom, rumunjskom i talijanskom.

Istrorumunjskim su se bavili i mnogi rumunjski dijalektolozi, a danas ga proučava i Amerikanka hrvatskoga podrijetla Snježana Vrzić.

Talijanska zajednica u Istri, rekao je Kovačec, objavila je rječnike za najvažnije istriotske govore te podsjetio kako pojedini istarski Talijani u zrelim godinama uče istriotski kao idiom svojih baka i djedova.

Britanski dnevnik Telegraph objavio je ovoga tjedna, prenoseći analizu britanskog portala GoEuro napravljenu u suradnji s Christopherom Moseleyjem, autorom UNESCO-va atlasa ugroženih svjetskih jezika, da su među 24 najugroženija europska jezika i tri iz Hrvatske. Na tom je popisu na 13. mjestu s tristotinjak govornika istrorumunjski, na 16. mjestu je istriotski jezik, a na 18. mjestu je arbanaški.

Kritično ugroženim jezikom definira se onaj kojim govore samo djedovi i bake i govore ga djelomično i rijetko. Ozbiljno ugroženi jezik je onaj kojim govore djedovi i bake, roditelji ga razumiju, ali ne govore i ne prenose ga djeci. Europski kontinent dom je oko 250 jezika koji se govore u 50 zemalja. (Hina)

facebook komentari

  • peppermintt

    Hrvatski je službeni jezik EU , nema govora o nekakvom izumiranju, tekst govori zapravo o jezicima manjina koje su kroz povijest iz raznih razloga napuštali svoje domove i sa sobom u nove krajeve donosili dio svoje kulture, običaja, jezik.

  • Gabro Vuskic

    Onda bi za Rvate najbolje bilo povratiti se na stari rvatcki originalni jezik IKAVICA koji nam je bio matreinski jezk od prvih dana kada smo počeli mucati i riči izgovarati. To nam niko ukrati ne more jer je to naše, rvacko.