Upravljačka kriza u splitskom škveru

2

Njemu mozak uvijek radi, njegove su živčane stanice vrijedne kao pčelice. Siva kora pod obrijanim tjemenom nije mu besposlena ni kad sjedi na zahodu, priznao je jednom na televiziji Tomislav Debeljak. Naprežući se da isprazni crijeva, on broji pločice na zidu.

Nije, istina, detaljnije objašnjavao kako ih broji, ide li u prvoj mentalnoj brzini pa konta redom, jednu po jednu, jedan, dva, tri, četiri, pet… ili možda ubaci u viši stupanj prijenosa. Riskirajući da mu pregori čitav neurološki sklop, osmjeli se za kompleksniju operaciju, izbroji samo jedan red vodoravno i jedan stupac okomito i jednostavno ih pomnoži, sedam puta petnaest – sto pet pločica. Kako god bilo, ja sam ostao impresioniran.

Ne viđa se svaki dan, pa još u programu javne televizije, u studiju s Aleksandrom Stankovićem, netko tko će se pohvaliti da broji pločice, koji će sebe opisati kao izuzetnu osobu zato što je sposoban istovremeno obavljati dvije zahtjevne radnje, u cijelosti i bez ostatka se istovariti u porculansku školjku s vodenim ispiranjem i pouzdano ustanoviti koliko je keramičkih kvadrata s naslikanim potočnicama na nasuprotnom zidu.

U našim političkim i gospodarskim krugovima pojavljuju se, Bogu hvala, kojekakvi čudnovati kljunaši, ali ni jedan se nije kurčio brojenjem, vještinom koju naprednija djeca svladaju već s četiri godine, a tudumi najkasnije do kraja prvog osnovne.

Još smo se tada trebali zabrinuti komu je Vlada prodala “Brodosplit”. Djeluje možda šašavo i beznačajno, ali uistinu je duboko uznemirujuće da poduzećem od nekoliko tisuća zaposlenih upravlja muškarac koji budalastu opsesivno-kompulzivnu radnju poput brojenja pločica u banju drži ozbiljnom intelektualnom aktivnošću. Još tada smo trebali shvatiti da s tim Tomislavom Debeljakom nije sve u redu.

Izjave lojalnosti

Iz zujave i uskomešane košnice u njegovoj lubanji svakodnevno dolaze sve neobičnije izjave, a često i ne sasvim bezazlene. Zaratio je, na primjer, sa sindikatom škvera, a onda radnicima pružio ruku pomirenja i velikodušno ponudio: “Svatko tko misli da je nevin neka svakako napiše u svoju obranu zašto i kako se osjeća nevinim, i u svakom ćemo slučaju profesionalno i kvalitetno obraditi svaki takav zahtjev i vratiti sve one koji nisu krivi.”

Takva ludost u našem javnom govoru ne pamti se još od jeseni 1991. kad je desničarskim propalicama i zamlatama padalo na pamet da bi Srbi u Zagrebu, Rijeci, Šibeniku i Splitu morali stati u red i potpisivati izjave odanosti hrvatskoj državi.

Više od dva desetljeća u ovoj demokratskoj i pravnoj državi, uređenoj po najvišim europskim zakonodavnim standardima, nitko ni od koga nije tražio da objašnjava “zašto i kako se osjeća nevin”, za dugo vrijeme bili smo pošteđeni čudovišnog, nakaznog razmišljanja da je svatko kriv dok mu se dokaže suprotno, sve dok na čelo “Brodosplita” nije došao brojač zahodskih pločica.

Ne namjeravam ovdje presuđivati u sukobu škverskih varilaca i cjevara s Debeljakom. Ne znam mnogo i, iskreno, nemam ni želju saznati jesu li opravdaniji zahtjevi vlasnika ili sindikata, o tome neka se pišu novinari upućeniji u brodograđevna pitanja.

Problem koji se meni ovdje čini važnijim, temeljnijim, jest to da je Tomislav Debeljak, po onome što govori i čini, skandalozna osoba, naprosto nepodesna da bude šef ikome, pa i kvartovskom dućanu s dvije djevojke, a o složenom i velikom proizvodnom pogonu kao što je brodogradilište da i ne govorimo.

Netko tko će od zaposlenih tražiti da mu pismeno dokazuju nevinost ili neovlašteno otvarati njihove garderobne sandučiće, kliještima lomiti katance dok vlasnika nema i prebirati po tuđim stvarima tobože tražeći alkohol, po svim je simptomima netko tko nema ni trun odgoja i svijesti što su ljudska i radnička prava, privatnost i dostojanstvo drugoga, ako već nije uzurpator i zlostavljač kojega valja prijaviti policiji i državnom odvjetništvu.

Reference za investiciju

Nemam pojma što se tražilo u natječajnoj dokumentaciji kad je Vlada prodavala splitski škver, biografija ponuđača, njegove poslovne referencije, kreditna sposobnost, stručnost… Sve to, naposljetku, čini se sada manje važnim. Prije bankovnih garancija i diploma tu je trebao stajati jedan papir koji inače traže kad se polaže vozački ispit. Zaista, kad vidite da novi vlasnik od zaposlenika traži izjavu o nevinosti, shvaćate da je Tomislava Debeljaka, prije nego što su uopće otvorili njegovu ponudu, valjalo poslati na test ličnosti.ANTE TOMIĆ

facebook komentari

  • Vacca, the mljac

    E, pa mili imenjače, nisan glasnogovornik vlade, bat (uvik ima jebeni bat) noubadi se nije javio iksept debelog debeljaka.
    – Dunkve bitvin debeljaka i debeljaka, Vlada hrvackog ripabljika odlučila se za – debeljaka.
    A, šta se sve događalo u bladi škveru, to bi se i đavli čudili… – No mili škverani sad je stigla veća kurva od vas.
    – Da vidimo, kako ćete ovoj kurvetini ukrast kurac?

  • Vacca, the mljac

    E, pa mili imenjače, nisan glasnogovornik vlade, bat (uvik ima jebeni bat) noubadi se nije javio iksept debelog debeljaka.
    – Dunkve bitvin debeljaka i debeljaka, Vlada hrvackog ripabljika odlučila se za – debeljaka.
    A, šta se sve događalo u bladi škveru, to bi se i đavli čudili… – No mili škverani sad je stigla veća kurva od vas.
    – Da vidimo, kako ćete ovoj kurvetini ukrast kurac?