Urbani rasizam u praksi

0

Kada je prije nekoliko mjeseci Ladislav Ilčić, čelnik Hrasta, rekao da nekontroliran dolazak migranata može predstavljati ozbiljan problem za hrvatsku budućnost jer su došljaci s Bliskog istoka biološki superiorniji, to jest imaju u prosjeku mnogo više djece nego domicilno stanovništvo, digla se na njega graja da vrijeđa muslimane, da je rasist itd.

Ukratko, ideološko-moralistički reketari njegov su istup utefterili kao još jedan primjer ”govora iz mržnje”. Koji će iz svoje ”bijele knjige” potegnuti kao batinu kada im zatreba.

[ad id=”93788″]

Ne podsjećam na ovu zgodicu zato da bih branio ili osuđivao Ilčića nego da bih skrenuo pozornost na nedosljednost lijevih medija kada govore o nekim domaćim odnosima. Evo, recimo, Damir Pilić u Slobodnoj Dalmaciji piše o tomu kako su došljaci sa sela srozali kulturnu razinu u gradovima. Povod za članak mu je bila činjenica da neki ne odveć poznati crnogorski folker napunio dvoranu u Splitu. Vješto se koristeći izjavama stanovite umirovljenice, koja je svoj radni vijek provela kao nastavnica književnosti, Pilić rafalno ispaljuje svoje malograđanske rasističke invektive.

No, da ne prepričavamo, dajmo im riječ, Piliću i profesorici: ”Činjenica da je jedan turbofolker napunio tako velik prostor govori o socijalnoj strukturi grada. Znate, nakon svake revolucije u izgrađeni se grad naseljava stanovništvo ruralne provenijencije, i ono na neki način srozava kriterije. Takvi su ljudi počesto i biološki jači, i na neki način prodorniji.” Kada bi tkogod ovako javno govorio o imigrantima, proglasili bi ga ksenofobom, rasistom, ustašom itd. Međutim, ja – političkoj korektnosti unatoč – ne uspijevam shvatiti kako došljak iz Dicma ”seozava kulturnu razinu” u Splitu, a došljak je iz, recimo Afganistana, podiže!

Filozofira Pilić dalje: ” I opet, što je ovdje netočno ili rasistički? Tko je ikada živio na selu, zna da takav život nije lirska poezija nego tegobna socijalna proza. Na koji su fantomski način seoska djeca mogla razviti svoju umjetničku komponentu? Možda u pauzi između pomaganja u okopavanju vinograda i vođenja ovaca na pašu? Autohtoni talent Ivana Meštrovića nikad ne bi bio realiziran da nije na vrijeme, još u dječačkoj dobi, dobio priliku da ode iz Otavica i u inozemstvu dobije onu nužnu obrazovnu i artističku nadogradnju koja ga je učinila jednim od najvećih kipara 20. vijeka.” Koji ignorant! U zemlji u kojoj je većina relevantnih autora u gotovo svim vrstama umjetnosti seljačkog podrijetla, u zemlji u kojoj nema ni jedan milijunski grad, on ispaljuje ovakve gluposti!

To da smo narod koji se još uvijek, figurativno rečeno, navikava na cipele nije nešto čime bi se trebali ponositi, ali bome ni nešto čega bi se trebali stidjeti. Tako je kako je. U određenim povijesnim trenutcima hrvatske su aristokratske i građanske elite bile smicane ili su se odnarođivale, ostalo to što je ostalo. Sada nam se potomci skorojevića iz četrdeset pete hoće prodati kao jedina autentična hrvatska elita. E, neće moći! Uostalom, prodor srbijanskih narodnjaka na hrvatsko tržište počeo je upravo povratkom bivših komunista na vlast dvije tisućite godine. Dok je Tuđman bio živ, narodu su dostatni bili i tamburaši.

   Upravo su lijevi mediji vodili tu veliku akciju povratka Srbije u Hrvatsku, na sportskom, glazbenom, umjetničkom itd. planu. Stanovite Cece, Karleuše i slična sestrija u hrvatske su domove ušle posredstvom tih medija. Sada se isti ti mediji iščuđavaju kako se ukus u Hrvatskoj ”poseljačio”. Na žalost, nije, nije se poseljačio, hrvatsko selo njeguje jednu drukčiju glazbenu tradiciju, nego se u određenoj mjeri jugoslavenizirao, a za to su odgovorni u prvom redu proregionski mediji. Oni u Hrvatskoj plasiraju regionalne Big Brothere, Severine, Karleuše…

   A ima cijela ta stvar i jednu drugu stranu. Koja Pilića i slične autore otkriva kao skučene komleksaše, malograđane i rasiste. Naime, da je dvoranu napunio neki country pjevač, oni bi to slavili kao trijumf urbane kulture. Dok ih srpski folk asocira na poseljačenje. No, dobro, neka sluša svatko što mu drago, samo neka iz glazbenih preferencija ne izvlači dalekosežne zaključke. Da ne bi ispao budalast.

Damir Pešorda/Hrsvijet.net

facebook komentari