Pratite nas

Kolumne

Ured predsjednika Hrvatske glavno je predstavništvo Srbije

Objavljeno

na

Izjavio je to Zdravko Tomac na Mreži ZG, gostujući zajedno s Josipom Jurčevićem kod Ozane Bašić, u svezi optužnica Etičkog sudišta. Tomčevu tezu potvrdio je Dejan Jović, glavni savjetnik Ive Josipovića, sa svojim najnovijim osporavanjem referenduma za osamostaljenje Hrvatske.

Možemo li Pantovčak i Banske dvore gledati kao demonske utvrde?

Iako je pozvan u studio Mreže ZG zbog optužnice Etičkog suda protiv Stipe Mesića, Josip Jurčević korektno je dozvolio da se polemika usmjeri na Ivu Josipovića, jer je aktualni predsjednik Hrvatske zajedno s nekim svojim suradnicima duboko u nama neprihvatljivim protuhrvatskim procesima. U svome vrhunskom elaboriranju, zasnovanom na činjenicama, Zdravko Tomac, veliki osporavatelj Stipe Mesića, iznenadio je gledatelje sa svojom ocjenom da je Ivo Josipović nanio veću štetu hrvatskoj naciji i hrvatskoj državi nego Stipe Mesić. Opaka protuhrvatska konstrukcija Dejana Jovića o Hrvatskoj kao državi koja se osamostalila na referendumskoj prevari objavljena je u časopisu Politička misao kao Jovićev osobni stav. Možemo li dozvoliti da glavni savjetnik predsjednika Hrvatske ima takav stav, a posebno da ga objavljuje? Možemo li dozvoliti da Ivo Josipović ostane na Pantovčaku do kraja svog mandata, ako dozvoljava takve gafove svog savjetnika, ako i sam u svojim nastupima veliča Jugoslaviju, kao da sudjeluje u kampanji za ostanak u Jugoslaviji, koja se na svoj način preklapa s kampanjom da još pet godina ostane na Pantovčaku, kao predsjednik Hrvatske. Ured predsjednika RH ogradio se od Jovićeve višestruko sramotne izjave za Hrvatsku, ali to nije dovoljno, jer naciju ovaj put zanima osobni stav Ive Josipovića glede tog pitanja. Tražimo obrat, da Jović iznosi službene stavove Ureda predsjednika RH, a Josipović svoje osobne.

Kako se osamostalila Srbija?

Komentirajući neuspjeli referendum o nezavisnosti Škotske, Dejan Jović je referendum za osamostaljenje Hrvatske nazvao neliberalnim, u negativnom smislu, “jer nije bilo dovoljno slobode da bi svatko bez opravdanog straha od drastičnih posljedica mogao reći točno ono što misli”. U Hrvatskom je tada već provedena “balvan revolucija”, a u hrvatskim krajinama već su počinjeni stravični zločini nad Hrvatima, da bi se referendum o neovisnosti Hrvatske proveo u klimi velikosrpskog zastrašivanja i zlokobnih prijetnji JNA. Dejan Jović svejedno prigovara što uz takvo totalitarističko i četničko divljanje nije provedena projugoslavenska kampanja, za ostanak u Jugoslaviji. Umjesto očiglednog straha kod onih koji su glasovali za samostalnu Hrvatsku, straha od jugoslavenskog i velikosrpskog terora, straha od intervencije JNA, Jovićeva poremećena vizura prepoznaje strah kod onih koji su proveli agresiju na Hrvatsku i BiH. Dejana Jovića niti najviših pozicija u Hrvatskoj nije učinila političkim Hrvatom, što je razumski neobjašnjivo.

Možemo li se nadati da će Jović ukazivati na zlo separatizma i glede pokušaja takozvane Republike Srpske da provede odcjepljenje od BiH. Pogotovo što srpska država već postoji. Zašto Jović ne kvalificira separatističke pobune Srba u Hrvatskoj kao zlo separatizma?

Ako su suvišne države malih nacija, čemu Srbija. Zar je Srbija uspostavljena na liberalnom referendumu u Beogradskom pašaluku, uz odobrenje Porte? O da, gledajući odnos Jugoslavije prema osamostaljenju Hrvatske, Turska je pokazala veću toleranciju prema osamostaljenju Beogradskog pašaluka. Zar je Srbija nastala samo zato što ostale nacije ovog prostora ne žele živjeti u nekakvoj Jugoslaviji, koja je zapravo rasistička koncepcija, u onoj istoj Jugoslaviji koja je velikosrpska obmana. Jović reklamira referendum u Škotskoj kao kulturnu priču, a Škotima se prikriveno prijetilo na razne načine. Da su se Škoti izjasnili za samostalnost, vjerojatno bi uslijedilo osporavanje rezultata referenduma, a možda i intervencija britanske “JNA”. Veliko je pitanje koliko je referendum u Škotskoj prošao bez “kampanja protiv” britanskih obavještajnih službi i drugih tajnih engleskih formacija, koje ne kontroliraju samo Sjevernu Irsku. Koliko pamtim, nakon što su se Slovenija i Hrvatska osamostalile, uslijedile su vojne intervencije. Dakle, ne treba škotski referendum biti primjer za bilo što, jer je propao zbog straha Škota da bi im se moglo dogoditi isto ono što se dogodilo Hrvatima nakon što su odabrali osamostaljenje.

Demonski zadah Pantovčaka

Najnoviji istup Dejana Jovića potvrđuje kao točnu izjavu kardinala Josipa Bozanića da “ova Crkva i ovaj vjernički narod s nevjericom gleda kako se olako pogubnim metodama demonov zadah širi različitim strukturama, vidljivima i onima oku skrivenima, i ne dopušta ozdravljenje hrvatskog bića”. Pantovčak je dugo zagađivao Tito, pa su došli titoisti i Titovi udbaši, krijući se iza Franje Tuđmana, koji je opet bio oznaš i u duši titoist, da bi nakon toga udbašku ekipu popunio lažni ustaša i istinski titoist Stipe Mesić, dugih deset godina, a na kraju je zasjeo titoist Ivo Josipović, pretvarajući Ured predsjednika Hrvatske u glavno predstavništvo Srbije, po nekima u glavnu velikosrpsku ćeliju u Hrvatskoj. Bez obzira na rezultate hrvatskog referenduma o samostalnosti, titoist stoluje na Pantovčaku već četvrt stoljeća. Jedan titoist ode, a drugi gori zasjedne. A titoizam je samo jedan od oblika velikosrpske politike. Prirodno tome, Dejan Jović glavni je savjetnik predsjednika takve Hrvatske. Tranziciji SRH/RH ne vidimo kraja. Potrebito je provesti šire lustracije, uključujući posljednjih 25 godina formalne samostalnosti. Kako je takvo protuhrvatsko djelovanje teško objašnjivo kao obično velikosrpsko zlo, kardinal Josip Bozanić upozorava da je ono najvjerojatnije demonsko. Pojedinci u vrhu države nastupaju demonski prema toj istoj državi. U svakom slučaju, bolesna mržnja protiv Hrvatske i svega hrvatskog u samim hrvatskim strukturama, koje ugodno žive na hrvatskoj grbači, ne može se razumski objasniti. “Dokle ćemo slušati izvještaje o zatvaranju radnih mjesta i rastu broja nezaposlenih?” – pita nas kardinal Bozanić.

“Dokle ćemo trpjeti da se gazi život od začeća, i čovjekovo dostojanstvo do smrti? Dokle će nam se u školama, na ulicama i medijskim ulicama servirati ideološki obrasci koji su dosad zatrovali obitelji mnogih naroda i stvorili rijeke otuđenih, usamljenih i propalih ljudi? Dokle ćemo podnositi nasilje nad hrvatskom poviješću. Dokle ćemo slušati o tobožnjoj pogubnosti svake ideje koja nastoji ozdraviti hrvatsku demokraciju.

Bozanić je aludirao i na očiglednu opstrukcija referendumske inicijative udruge “U ime obitelji” za promjenama izbornog sustava. Primjerice, u Splitu je inicijativa tražila 80 štandova za prikupljanje potpisa, a dobila je samo 4. Oko 80 posto državljana RH podržava spasonosnu inicijativu Željke Markić, ali demonske strukture čine sve da opstruiraju volju naroda. Ako se stvarna narodna volja pretoči u odgovarajući saziv Hrvatskog sabora, korupcija ulazi u velike probleme.

Protiv kardinala Bozanića demonski je uzvratio Inoslav Bešker, kojeg pamtimo po tvrdnji “da je hrvatski fašizam bio autohton”. Da prikrije svoje motive, propovijed kardinala katolika u Hrvatskoj nazvao je komunističkom! “Bio je već jedan koji je dijagnosticirao ljutu ranu, pa na nju privijao ljutu travu.” Znate, Tuđman je bio titoist, ali krivotvorenje neke današnje pozitivne inicijative u tuđmanizam zaista je degutantno. Zar nije Franjo Tuđman dozvolio Inoslavu Beškeru i drugim kodiranim Hrvatima da slobodno pišu i slobodno politički djeluju, čak otvoreno na štetu hrvatske nacije? Tko je ostavio ime Josipa Broza Tita na najljepšim trgovima Hrvatske? Bešker nije poštedio niti kardinala Alojza Stepinca, apostrofirajući blaženikovo upozorenje na zlo komunizma. Posebno je opasna Beškerova konstrukcija da je Bozanić spomenuo svetog Nikolu Tavelića zato što je Tavelić “produbljivao razdor s muslimanima. Eh, križari, križari” – tako završava svoju blasfemiju Bešker. Eto, ispada da je križarske ratove osobno vodio Isus. Otišao je Inoslav Bešker sve do “svetog Jerolima”, duboko uvjeren da nešto zna o “doktoru Crkve”.

Odbacivanje Isusa

Posebno je opaka distanca Inoslava Beškera u odnosu na Isusa, koji će ostati središnja antropološka pojava čak i ako se Ivo Josipović i Dejan Jović samovoljno razapnu na Pantovčaku

za grijehe komunizma i Jugoslavije, čak i ako demoni unište cijelu Crkvu, uključujući sve konfesije i sve vjere. Bešker sebe podiže u ravan Isusa, kao da je izgubio izbore za šefa kršćana, pa napušta tu stranku i napada čelnika koji ga porazio, ljubomoran i na kardinala u Hrvata. Titoisti su zadržali svoje opake ogranke u svim glavnim medijima. “Gdje je Krist, tu se uvijek rađa zajedništvo” – izjavio je kardinal Bozanić u ime Crkve u Hrvata, a Bešker je uzvratio s posebnošću pravoslavaca i protestanata, što je na svoj način primitivno, poziv na podjele, i kršćanski neuko. Tko spaja kršćane i kršćanske konfesije, ako to nije Krist? Dobro, može se reći da su prave kršćane na ovome prostoru zaista zbližavali Josip Broz i Josip Staljin, sa svojim zločinima, ali to Bešker zaobilazi jer je njegova protuhrvatska matrica zadana. Nema veze što je Tito dao pobiti stotine katoličkih svećenika. To je valjda nešto normalno. Znate, mnogi su kršćani priželjkivali da umru na križu, poput Isusa. Bozanić je dodao: “Kad god se čovjek drži zajednice, bilo obiteljske, narodne, crkvene, i kad se bori za zajedničko, opće dobro, demon započinje svoju prljavu igru – jer je u svojoj nepodnošljivoj samoći razarač. On stvara nemir, nered, podjelu, razdor.” Bešker se iz nekog razloga osjetio prozvanim. A prozvani su mnogi na Pantovčaku, u Banskim dvorima, i u otuđenim medijima.

Tvrtko Dolić/croative.net

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tko dovodi Ruse u BiH?

Objavljeno

na

Objavio

Tko dovodi Ruse u BiH?

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist  pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada

Nedavno je u sklopu sve agresivnije politike bošnjačkoga vođe Bakira Izetbegovića prema hrvatskom narodu u BiH, ali i Republici Hrvatskoj jedan bošnjački aktivist američkom časopisu “Foreign Affairs” prodao, u sklopu sad već jasno prepoznatljive islamističke politike nepriznavanja Hrvata i Srba u BiH staru priču o hrvatskoj i srpskoj odgovornosti za nevolje koje su tu zemlju pogodile tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća.

Odbijajući prihvatiti tadašnje međunarodne planove o unutarnjem ustrojstvu zemlje Alija Izetbegović je odveo zemlju u ratni kaos, koji je na kraju završio etničkim čišćenjem Hrvata iz područja pod muslimanskom i srpskom vlašću, a za diplomatskim stolom i praktično srpsko-bošnjačkom podjelom zemlje na dva entiteta.

Aktualna priča odjevena je u novo ruho o navodno zajedničkoj hrvatskoj i srpskoj  operaciji pozicioniranja ruskih interesa u BiH kako bi se danas iz te zemlje širio kaos na Europsku uniju i druge dijelove zapadnoga svijeta.

Ključni igrači u tom navodnom Putinovu pothvati su hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Nasuprot njima bošnjački aktivist sugerira kako bošnjačka strana eto  brani interese NATO saveza i Europske unije.  Ključni argument za takvu tezu  navodno su dugotrajna savezništva i veze Dodika i Čovića te HDZ-a i SNSD-a

Sličan, ako ne i istovjetan model raspodjele krivnje na srpsku i hrvatsku stranu izrastao je i tijekom rata u BiH, a kao glavni argumenat slovila je danas već raskrinkana lažna optužba Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH u Karađorđevu. Nema dvojbe kako je ratna propagandna umotvorina tada omogućila bošnjačkoj Armiji BiH da potpuno očisti starosjedilačko stanovništvo, odnosno katoličke Hrvate iz središnje Bosne kako bi taj komad zemlje pretvorili u poligon za kasnije džihadističke operacije protiv Zapada.

Naime u sastavu Armije BiH posebno su krvoločni bili pripadnici odreda El Mudžahid, koji su počinili niz ratnih zločina s ritualnim smaknućima, a koja su kasnije poput dekapitacija prakticirali pripadnici ISIL-a na području Iraka i Sirije. Bošnjački analitičar Dževad Galijašević tvrdi kako su, između ostaloga čak šesterica napadača na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. u New Yorku bili pripadnici odreda El Mudžahid ili su pak nakon rata uvježbavani u kampovima na području BiH, odakle su bošnjačke snage etnički počistile Hrvate.

Čak i pojedini mediji iz BiH navode Izvješće  zajedničke Komisije američkoga Senata i Kongresa neposredno nakon terorističkih napadaja o tomu kako su vlasnici bosanskohercegovačkih putovnica Halid Al Midhar, pilot koji se zrakoplovom zabio u WTC u New Yorku i Muhamed Ata, koji poginuo tijekom terorističkoga napadaja, bili pripadnici odreda El Mudžahid.

Kasnije je utvrđeno da je i drugi pilot, Navak Elhamzi kao pripadnik odreda El Mudžahid sudjelovao u ratu u BiH, a kao napadači, utvrđeno je da su sudjelovali i Zijad Jarahašević, Halid šeik Muhamed i Remzi Bin Elsibiha, koji su također imali izravne ili neizravne veze s BiH. S druge pak strane, kako bi teritorijalno učvrstio islamistički poligon u središnjoj Bosni Alija Izetbegović je tijekom rata Srebrenicu prepustio na milost i nemilost Srbima, a s tog područja 7.500 pripadnika Armije BiH prebacio u središnju Bosnu, kako bi je očistio od Hrvata.

U sadašnju pak kampanju protiv Hrvata, a riječ o pokušaju da se hrvatskom narodu u BiH ospori pravo da kao konstitutivni narod sam bira vlastite političke predstavnike, Bakir Izetbegović je uključio predstavnice srebreničkih ratnih žrtava, poput udruge  Majke Srebrenice, ali i sam vrh Islamske zajednice na čelu s reisom Huseinom Kavazovićem.

Oni, unatoč brojnim islamističkim kampovima uz granicu s Republikom Hrvatskom, na području od Tuzle do Kladuše, jurišaju na hrvatske dužnosnike koji činjenično upozoravaju na moguće terorističke prijetnje iz susjedstva. Kako je pak Dragan Čović, jedini od tri člana Predsjedništva BiH predan politici euroatlantskih integracija, on zbog svog zauzimanja postaje glavna meta islamističkih ekstremista, koje u političkom smislu predstavlja Bakir Izetbegović i njegova stranka SDA.

Uostalom, prema tvrdnjama oporbenoga bošnjačkog političara Fahrudina Radončića, iza svojedobnoga ubojstva federalnoga ministra policije, Hrvata Joze Leutara, stajao je upravo Bakir Izetbegović!

Kako, prema pisanju medija, u Izetbegovićevu specijalnom ratu protiv hrvatskoga naroda sudjeluje i bosanskohercegovačka Obavještakno-sigurnosna agencija – OSA ključni predstavnici hrvatskoga naroda u BiH trebali bi biti posebno oprezni kako im se ne bi opet ponovio slučaj Leutar, a time propalo i njihovo zauzimanje za promjenu nametnutoga izbornoga zakona.

Tezu na početku spomenutoga bošnjačkog (islamističkog?) aktivista o združenom pothvatu Hrvata i Srba da u BiH dovedu Ruse jednostavno otklanjaju aktualne činjenice o političkoj povezanosti, s jedne strane srpskoga vodstva s Moskvom, a s druge bošnjačkoga s Turskom. Dok je rusko gospodarstvo,a onda i politički paternalizam duboko ušao Republiku Srpsku, bošnjačka je politika Alijin “amanetom” neraskidivo povezana s Erdoganovom Turskom.

Te dvije države – Rusija i Turska – u mnogočemu zajednički nastupaju protiv Zapada, a Turska je sklapanjem ugovora o kupnji ruskoga raketnog sustava S-400 praktično odbacila savezništvo sa SAD-om, dok istodobno verbalno-diplomatski ratuje s Njemačkom i Europskom unijom.

Koliko se Erdoganova Turska okrenula Putinovoj Rusiji i koliko su daleko u područje potpunoga nepovjerenja otišli sadašnji tursko-američki odnosi pokazuje i raščlamba turskoga provladinog lista “Sabah“ koji konstatira završetak jedne epohe i predviđa kaos u svim državama koje se nalaze na trasi “Puta svile”, koji zahvaća i balkansko područje s BiH.

Tako saveznici iz Sirije postaju i saveznici u BiH, koja tek u tom sklopu postaje poligon za vođenje budućih operacija protiv Zapada, a kad su u pitanju one islamističkoga karaktera, nije pretjerana tvrdnja kako upravo bošnjački prostor u Federaciji postaje glavni poligon. Nu da bi on mogao biti i funkcionalan potreban mu je otvoreni izlazak na more s jedne strane te na sjeveru luka na rijeci Savi oko koje su već načičkani islamistički kampovi.

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist samo pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada.

Ivan Svićušić

Miroslav Tuđman: Ulazak BiH u EU se ne može i neće dogoditi ako Hrvati ne dobiju punu ravnopravnost u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: U Splitu relikvije su tila svetoga Leopolda Mandića. U njegovoj i mojoj Domovini

Objavljeno

na

Objavio

U Splitu kiša pada drugovačije
Pada u boji
Najlišpe na svitu pada
I posiplje
Ukoso
Uvik nekako su vitron
Natiska lipo oblak na oblak
Podno Marjana
Pa se isplače nada
Rivon
I onin trajektin na linome odlasku za Supetar
Unda pobigne uza
Marmontovu
Gorikar priko Lovreta i Poljuda
Pa
Nestane

K’o malo di na svitu
Pada i uvik svon silon puše
Pa kad iđeš strmo od Općine prema Kazalištu
Iskene ti lumbrelu
Sto i jedan put

Unda za svaku kišu
Imaš
Novu lumbrelu
I mokre
Promrzle noge

U Splitu, gradu moga školanja ovi’ dana
Relikvije su tila svetoga
Leopolda Mandića
U njegovoj i mojoj Domovini

E
A naš narod
Mu leti
Raskriljeni ruku
I raskriljeni srca
Iđu mu
U kolonan poredani k’o utvrdo ušiveni botuni
Na biloj, onoj misnoj košulji

Poredani letu
Po zagovor
Su sto i jednon brigon na pameti i duši
Utvrdo ušiveni k’o botuni u viru
Kristovu

Letu tomu malešnomu
A jopet velikomu čoviku
Po zagovor
Utjehu
Nadu
Blagoslov
Letu po mir

Ne mogu lagat
I neću
Ja mu se nikad za zagovor molila nisan
E
Nisan
Tako mi se valjda samo trevilo

Neka mi je moja teta časna, kad bi me gladnu najila
Puno puta tiskala u šake
Onin svojin mirlušnin, čistin rukan
Njegove slike, medaljice
I molitve

Ja san u taj vakat već imala svoga zagovornika
Svoga suborca su neba
Doša do mene nekin čudnin, tisnin putin
Su jednon
Splickon kišon
Naša me
Baš mene
Moj svetac čudna imena
Naša’ me
Unda kad san nigdi i ničija bila
I vratijo me momu
Kristu

Diga me sa tlea
Noge ukočene mi pomaka

Diga me sa tlea
One
Splicke
Gospe od zdravlja
One crkve moga školanja
Koja ima najlišpi
I najčudniji prikaz
Moga Krista
Širon rašireni ruku

Pomoga mi zagovoron
On
Moj svetac zaštitnik
Zagovornik svi’ izgubljeni’ slučajeva

Zagovara me
Onako kako to more
Samo svetac
Zamoljen od velikoga diteta koje leži razasuto po tleu
I moli mu se mokri obraza
Očiju uprti u ništa
Moli mu se
Da mu pomogne
Sastavit razasuto tilo
I dignit se
U život
U ljubav

Ne razumin
Nikako ne razumin
Ovi’ dana
Čega idu svi oni ljudi koji se rugaju jednome
Svecu
Svi oni ljudi koji relikvije zovu
Lešon
Oni ljudi kojima smeta molitva zagovorniku

Čega idu ili je bolje reć’
Šta nji’ ide

Oklen potriba rugat se nečijoj viri
Oklen
Je li za rugat se i to što virujemo kako se raspeti Bog diga’ treći dan od mrtvi
Je li i to smišno?
I u to viruju samo
Neuki
I ludi?

Zašto t’liko provocira na reakciju nečija, tuđa vira?
Provocira i smeta
Iste one kojima smeta i vjeronauk u školi

E
Vjeronauk školski nji’ isto vrlo bode u oči
Izborni predmet u školi vrlo njima smeta
Smeta one iste ljude široki vidika
Pa nigdi ni zere tolerancije kad su želje katolika
U pitanju
Kad katolik svojin potpison bira
Samo za svoje dite

Ja baš ‘oću vjeronauk u školi
‘Oću
To nije protivno zakonu
Ni Ustavu
Ne kreće u sekularnu državu
Ne kreće nikoga

‘Oću i župni
I školski vjeronauk
Kad mi more bit
‘Oću jedan i drugi
Nije mi ga puno
Ni meni
A ni mojoj dici
Nami srce k’o bukara
Kad pratar u školi blagosliva i kad viroučiteljica su dičicon
Veselo piva
Za dane kruva
I kad o Božiću
Ukrase za bora su dicon sprema
I govori o rođenju
Našega Krista

A oni što se rugaju neka lipo u one moderne kurikulume
Gledaju ugurat
I jednu stvar koju oni nikako da nauču
Svi oni koji se smiju pobožnu svitu

Dajte in jedan ganjci gal novi predmet
Samo za nji’
Neka se zove
Pravo na javno prakticiranje vire
E
I neka iđe rećemo tri put nediljno
Možda nauču napokon

Pa ji lipo učite
I naučite
Sve redon
Šta to zaprave znači
Pravo na javno prakticiranje vire
Jerbo je to pravo vrlo važno
Uziđano je u
Ustav naše Države
Pa unda lipo u tome predmetu
Naučite sve podrugljivce
Kako to ustavno pravo niti zere ne kreće u njijovu sekularnu državu

Jerbo ja neću tor slobodu moje vire
Koja mi kaže
Moli u crkvi i u svoja čet’ri zida
Neću to
Nisan ovca da bi u toru bila
Moj Bog su menon neće bit’ samo u
Crkvi i u moja čet’ri zida
Krit ga neću

To sakrivanje van nije sekularna država
Sekularna država je nešto drugo
A ustavno pravo
Kaže
Kako se ne triban i ne moran krit

Prošla su van ta doba

Zabranit mi viru više ne mogu
Pa udaraju drugovačije

Mogu mi se rugat
Mogu mi relikvije moga
Katoličkoga sveca
Zvat i lešon
I smijat se
Onako kako se rulja brez srca uvik smije
U svome bisu

Uvik se smije oni izgubljeni
Razmetni sin
Dok obisno troši
I zlatnike i dane

Oni sin što je nigdi
Na pola puta od ničega
I nikoga
Ni livi a ni desni razbojnik
Ni Veronika
Ni Josip
Ni Ivan
Ni Petar što zataji
Ni Vranjo pokajnik

Taki se smije
Uvik

Jerbo niti ne zna
K’liko je zaprave izgubljen

Nema mu ‘ko reć’
Kako i Juda
More bit’ ime za izdajnika
Ali i za zagovornika
More
Sam biraš svoga Judu
Onoga za kojin ćeš ić’

Pa gledaš izabrat Judu
Koji nije izdajnik
Izabereš
Drugovačije
Izabereš razumit i ne smijat se

Izabereš onoga Judu
Kojemu se za zagovor moli veliko izgubljeno dite
Mokri obraza i
Izokrenuta života

Života
U kojemu zavoliš
Sve
Baš sve što je od Boga
I
Privrnute lumbrele
I svoje mokre,
Promrzle noge

I zavoliš baš svaki svoj
Od Boga dani
Kišni dan
I
Kišni Split

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati