USKRS – VAZAM – USKRSNUĆE ISUSOVO

    0

    Život svakoga čovjeka je jedan teški hod naprijed. U dubini srca i duše, u dubini naše ljudskosti, nosimo nadu da smrt nikako nije naš zadnji cilj, jer bi to za nas bilo katastrofalno i što bi nas onda dijelilo od sudbina nerazumnih živih bića, kada bismo se s tim pomirili i takav nauk prihvatili, već gajimo nadu da je naš cilj vječni život bez kraja i konca . Prazan Kristov grob za nas i za čitavo čovječanstvo jesu otvorena vrata prema životu, a ne smrti.

    Isusovo uskrsnuće je naša vjera, jer kako kaže Sveti Pavao, ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je naša vjera, odnosno, ako smo samo vjerovali u Krista samo u ovom životu, onda smo najbjedniji od svih ljudi. Ili, ako bismo htjeli odgovoriti na pitanje tko je i što je kršćanin, možemo samo odgovoriti da je kršćanin ona osoba koja vjeruje u Isusa Krista Uskrsloga. Sve ostalo proizlazi iz ovoga. Na ovoj činjenici gradimo našu nadu da naša smrt nije cilj, nego je naš cilj punina vječnoga života s Uskrslim.

    Stoga nam jezik koji se koristi u Novome Zavjetu, želi pokazati da je uskrsni događaj jedna misteriozna stvarnost koja povezuje povijest i vječnost, ljudskost i božanstvo, pa zbog toga se ne može svesti na puko oživljavanje mrtvaca, već je to povratak slavnoga Uskrsloga Krista u svijetlo božanstva, što je ranije bilo sakriveno njegovom ljudskom naravi.

    Dakle, Isusovo uskrsnuće je spasiteljski događaj koji nas danas ispunja radošću. U ovu radost moramo vjerovati, naviještati je i svjedočiti našim životom u Kristu uskrsnulim, tražeći što je gore gdje se on nalazi, uklanjajući neprestano stari kvasac staroga grijeha, da bismo postali novo tijesto. Danas je dan kada čitava zajednica navješćuje sa dubokom vjerom i iskrenom uskrsnom radošću: “Tvoju smrt navješćujemo Gospodine, tvoje uskrsnuće slavimo i Tvoj slavni dolazak isčekujemo”. Ovo molimo i govorimo jer znamo je Uskrsli Krist najveća nada oslobođenja za nas, za svakoga čovjeka, kao i za čitavi svijet. Tko nas drugi može spasiti, osim jedini onaj čiji je grob u povijesti čovječanstva ostao prazan. Iz toga je groba potekla rijeka vjere u kojoj se danas i mi nalazimo i gledamo naviještati, svjedočiti i tako živjeti svoju vjeru u Uskrsloga.

    Sve ovo ostaje na razini jedne, manje-više, lijepe ili uspješne teorije, ako mi sebi ne odgovorimo još na glavna pitanja: čime ja danas svjedočim Uskrsloga i gdje je za mene danas i sada i sutra Uskrsli? Uskrsli se nalazi u Riječi Objave-Bibliji, nalazi se u svojoj svetoj Crkvi, posebice u Sakramentima. Nije dovoljno naći ga samo u Riječi i Sakramentima jer je On posvemašnji, pa tako se nalazi i u mom bližnjemu, a na poseban način u onima koji su potrebni moje i tvoje pomoći. Potrebni su Uskrsloga, a On šalje mene i tebe.
    Ne zadovoljimo se olako ovim pitanjima dajući površne odgovore, jer bi nas moglo uljuljati u jedan san koji bi mogao postati nesiguran i nemiran. Krist je uskrsnuo i vrata nebeska su otvorena. Za koga? Za one koji će uskrsnuti s Njime. Uskrsnuti se može s Njime samo ako budemo izvršavali volju Oca nebeskoga. Dogodilo se to u misiji, u Zairu prije 25 godina. U regiji Kasangulu, dva velika sela, jedno katoličko i jedno pogansko nisu bili u dobrim odnosima. Iz jednog sela često su krali ovce i poljske plodove pa je zbog toga bilo ozljeđenih i mrtvih na obje strane. Zbog straha, nitko nije smio otići iz jednog u drugo selo. Poznato je da, u Africi, plemenske borbe imaju stare korjene i te običaje teško je iskorijeniti.

    Otac Mario Van de Kerkoven, belgijski misionar, 1974 godine navijestio je, u katoličkom selu, Kristovo uskrsnuće i oprost grijeha, navodeći da je najljepši plod Uskrsa mir. Njegovi vjernici mu na to kažu: “Zašto nam Isus, jer je danas Uskrs, ne donese mir sa susjednim selom?” Otac Mario kaže: “Slavit ćemo danas svetu Misu na tu nakanu, zatim ćemo otići posjetiti ih.” Tako u Uskrsno jutro krene kršćansko selo u susret nekršćanskom selu. Svatko je nešto ponio kao dar: netko ovcu, netko kokoš, netko vreću riže, a netko platno za odjeću.

    Susjedno selo, videći ih iz daleka kako “neprijatelj” dolazi odmah se spremilo za borbu; netko sa štapom, netko sa lukom i strijelom a netko sa nožem. Kada se kršćansko selo, na čelu sa svećenikom, približilo, vidjeli su da dolaze u prijateljstvu, pa su odložili oružje. Po prvi put su, stanovnici koji su uvijek bili neprijatelji, sprijateljili se.

    Belgijski misionar je rekao: “Ne znam ni ja kako se ovo moglo dogoditi. Toliko sam godina pokušavao sprijateljiti ih ali nisam uspio. Zato sam danas uvjeren da Duh Sveti, osobito na dan Uskrsa, donosi mir onome tko ga svim srcem želi”(M/J.V.318).
    Mi moramo biti svjedoci koji će životom svjedočiti i življenim životom naviještati, a Duh Sveti će učiniti ono ostalo, kao što je, uostalom, učinio sa nevjerom i sumnjama učenika i apostola. Naše je dati svoj vlastiti udio u suradnji sa Uskrslim, a Duh Božji će učiniti jednako od nas kukavica apostole, kao što je učinio od onih raspršenih i ustrašenih apostola na Veliki Petak. Pomozi nam Uskrsli da ostanemo na Tvome putu, daj nas snage da te znadnemo ponizno i ustrajno moliti da ostvarimo zadani cilj – stići Tebi s Tobom u vječni život.

    uskrs13 2

    Duše pravednika u pratnji Uskrsloga i duše ovozemnika u nadanju, iščekivanju i vjerovanju…

    uskrs13 3

    Anđeoske čete dočekuju Uskrsloga.

    uskrs13 4

    “Marija…”

    uskrs13 5

    Najveće Isusovo čud je ova pobjeda groba. ovo je prvi grob na ovome svijetu koji je ostao prazan, a iz njega je potekla Rijeka vjere…

    uskrs13 6

    “To sam ja. Pogledajte moje ruke i moje noge i mjesta čavala…”

    U Crkvi se u prvo vrijeme Uskrs nije slavio u svim krajevima podjednako, ali uvijek je bio u svezi sa židovskom Pashom.

    Kršćani danas slave svoj najveći blagdan, Uskrs ili Vazam. Na Uskrs se obilježava nedjelja Kristova uskrsnuća, kao i njegova pobjeda nad smrću i grijehom.

    Svečano uskrsno euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali će predvoditi kardinal Josip Bozanić, a  s obzirom da ove godine Uskrs u isto vrijeme slave i katolički i pravoslavni vjernici misa će se služiti i u pravoslavnoj Crkvi Preobraženja Gospodnjeg na Cvjetnom trgu u Zagrebu. Svečano euharistijsko slavlje Papa Franjo će predvoditi na Trgu svetog Petra, a nakon mise slijedi blagoslov Urbi et orbi (Gradu i svijetu).

    Kako se računa datum Uskrsa?

    Uskrsni su se događaji Kristova života odvili u okvirima stare židovske Pashe. On je proslavio svoju vazmenu večeru, proživio svoju muku i smrt i doživio svoj Uskrs za vrijeme toga židovskoga blagdana. Židovi su slavili Pashu 14. dana mjeseca Nisana. Bio je to sedmi mjesec židovskoga kalendara, a odgovara našem ožujku i travnju, s početkom proljeća.

    U Crkvi se u prvo vrijeme Uskrs nije slavio u svim krajevima podjednako, ali uvijek je bio u svezi sa židovskom Pashom. Od 16. stoljeća računanje datuma Uskrsa se razlikuje u istočnoj i zapadnoj crkvi. Prema pravilu Katoličke crkve datum Uskrsa se određuje kao prva nedjelja koja pada nakon 14. dana mladog mjeseca počevši s 21. ožujkom. Ovako određen datum može biti u rasponu između 21. ožujka i 25. travnja, pa je zato Uskrs pomični blagdan.

    U crkvama koje koriste julijanski kalendar postoji dodatno pravilo da Uskrs mora biti iza Pashe, pa zbog toga datum Uskrsa može biti kasniji. Zato Uskrs ne slave svi kršćani u isti dan.

    fra Franjo Mabić/vl/kamenjar.com

    facebook komentari