USTAVNA CRNA KRONIKA: Uloga “bandi” u promjenama Ustava

0
Tko zna koji nastavak ustavne kronike već pišem, a materijala sve više. Ne ću o motivu iznenadnog odustanka, predahu, što li, HDSSB-a, već o ulozi laburista i GONG-a. Ti demagozi „laburisti“ istrgovali su rješenja za novo ustavno „sređenje“ referenduma. Podmetnuli, u ime Kukurike, manje potpisa, čemu će se veseliti, računaju, i narod i radnici, a zapravo u Ustav uvalili nedokučivu izlaznost za „prave“ referendume te dodali-pristali na ograničavanje tema „referendumiranja“. Ne’š više majci na referendum!
Usporedno iza „brežuljaka“ i s mnogih strana valja se lex specialis „referendumalis“ koji će vjerojatno, osim ostaloga, ograničiti i mjesta potpisivanja, pa se nadaje kako bi to jedino mogle biti – policijske postaje. Potpisao bi brale, rođo – druže? Dođi k nama u „stanicu“, da te mi vidimo i gledamo dok potpisuješ. Ispred crkve nešto potpisivati – niti slučajno, s njom pod zemlju u katakombe. Na javnim prostorima, „forumima“, recimo u Istri, okupljati se, potpisivati štogod, razglabati o čemu, ne dolazi u obzir. Mo’š tamo piti, jesti, lokati na Brijunima (simpozij), a potpisivat’ se – niti slučajno. Ne može se gurmansko-demokratski  raspravljati ni o tome je li istarski pršut od danske šunke više istarski ili je više danski, zapravo eu-pršut, ili neka inačica pršut-hamburgera. Ništa čudno, tamo se slobodno ne može ni pjevati, tek zijevati. Samo trošiti. Takvu nedemokraciju u jednom kraju („području-regiji“), relativno blizu nastanka eu-civilizacije ni oni starogrčki filozofi, pisci, pjesnici, tragičari… inače pristalice, (napišem li „pristaše“ Gong, Pusić, Jovanović će na me) vladavine aristokracije, ne bi dopustili. Pristali bi barem na (demokratsku) raspravu o svačemu, nakon što su se već bili „muški“ složili kako su muški muškima bolji, a žene „ljuveni“ ološ.
Čudo u RH „faktoru“: referendum bez referenduma
Zaključimo: ovdašnji narod, radnici, vjernici, nevjernici… glasači na referendumu, pa ni potpisivači „za“ ili „protiv“, ubuduće ne trebaju nikamo izlaziti. Pod šapkom SDP-a laburisti i Gong u Ustav su ustvari ubacili sljedeći stavak: „Ustav iz Hrvatske poznaje referendum, ali on se zasad ne primjenjuje, a kad će, vidjet ćemo.“ Privremeno prihvaćajući i to HDSSB-ovci su se pak izborili da u Ustavu svugdje gdje sada piše „područne (regionalne)“ samouprave ubuduće stoji samo: „regionalne“. E pa dobitak „slavonskih regionalista“ bio bi fantastičan. Dobili bi u Promjenama Ustava i manje od onoga što tamo već jeste. Svaka  naime „politika“ koja bi bila u stanju osmisliti suvisli, ponajprije prohrvatski, proradnički, proseljački… provedivi i isplativi i još kakav pro-regionalizam mogla bi ga i ozakoniti.
Uostalom Kukurika je regionalno već ustrojila policiju i carinu, uskoro će zdravstvo, samo plaćajući i plačući „narod“ to još ne zna. Izbacivanjem „područnog“ i zagrade oko „regionalnog“ osječki  slavonski regionalisti ne bi nužno dobili Osijek za sjedište regije, povijesno gledajući mogla bi to biti i – Babina Greda, a onda – nema granica. Mogla bi se vratiti i Carica Marija Terezija, jer već poduže  hrvatska politička kasta ustavno gura vrijeme unazad. No to je već  javna rasprava o Ustavu, a o tome sam mislio (još) malo kasnije, ako mi unazad tekuće vrijeme ne istekne.
Laburist Jaroslav Pecnik: HDSSB je „banda“
Vraćam se stoga laburistima, preciznije laburistu Jaroslavu Pecniku. Njega kao političkog analitičara, a još „civilnjaka“ općenito, nekada hahaoovca, profesora i intelektualca, trenutačno prvenstveno kao laburista, ovih dana kao da je – pustilo s lanca. Pa grize li grize, trenutačno prvenstveno HDSSB, što istina nije ništa novo, no nova je njegova pozicija laburista. Elem, dakle, veli taj Pecnik za HDSSB, ukratko, kao to ni nije stranka, već obična „banda“ od koje se ni nije trebalo (trebao Zoran Milanović) nadati ničemu, do li izdaji. Nije ovih dana bilo ni radija ni televizije ‘rvacke na kojoj Pecnik nije „politički“ analizirao“ novonastalu „situaciju“, skoro svaki sat. I napio se „krvi“ HDSSB-ovcima.
Do „analiza“ toga analitičara Pecnika ne držim odavno, one su naime u bitnome staljinistčke, uvijek sa suvišnom dozom opakosti, blago ću reći, a od te i takve „analize“ do onakve, u bitnome neostaljinističke, neototalitarističke „sinteze“, tek je korak. Ne ću više o „analizama“, bitnija mi je stvarnost, a ona kazuje kako je s „bandom“ HDSSB-ovaca ustavno pivala „banda“ laburista, dizala ruke, s njima se sporazumijevala. Lesar ih grlio i gladio… Ne samo da su laburisti „bandi“ držali ljestve, već su s njima okradali narod, pokušavajući mu ukrasti referendum. Je li se „analitičar“, laburist, aktivist i funkicionar „stranke rada“, za vrijeme te ustavne „trgovine-krađe“ javio i obznanio barem radnicima i seljacima kako su „slavonski regionalisti“ – „banda“. Nije. „Krađa“ se, kao i svaka, odvijala u potpunoj tišini i mraku, sve dotle dok se HDSSB nije predomislio i barem privremeno odustao od „dilanja“ ustavnih promjena. Tek tada je laburist Jaroslav Pecnik, laburistički kandidat za osječkog gradonačelnika, udario drečati: Drž’te lopove!
Ako ni nakon ovoga hrvatska politička javnost, glasači, ne shvate tko su i što su „laburisti“, čiji su predizborni programi i planovi nota bene  govorili o referendumu potpuno suprotno od rješenja kojega su za sada u prijedlogu ustavnih promjena istržili, pa ih na sljedećim izborima ne baci pod povijesnu šupu, „ropotarnicu“, onda sve nade u boljitak treba zaboraviti. Ne toliko zbog važnosti uloge laburista u  hrvatskom političkom prostoru, koliko stoga što bi opstanak stranaka poput ove značio kako ovdje više ne obitavaju samosvjesni (i politički) pojedinci već isključivo zombiji.
Udrugarski odred GONG-a zvoni totalitaristički
Tijekom ove „javne“ „rasprave“ o promjenama Ustava, ustvari njenog izostanka, zanimljiva je uloga GONG-a. Rasprava je bila kratka, u njoj nisu sudjelovali ni stručnjaci, pri čemu ne mislim samo na pravne, nije sudjelovala najveća oporbena stranka, građani nisu imali skoro nikakve  prigode raspravljati, osim virtualno, lažno, fingirano…, ali prostora i vremena za sudjelovanje u njoj Gong je pronašao i ohoho. Raspravljalo se ne raspravljalo, tko raspravljao da raspravljao, Gong – raspravlja i svima soli pamet. O čemu će taj „udrugarski“ profesionalni odred, nego o referendumu, odnosno kako ga ograničiti, po mogućnosti i onemogućiti, ali da to izgleda „demokratski“, i što manje boli.
Iskreno stajalište o referendumu iskazao je povodom onoga „bračnog“, bio je apsolutno „protiv“, te još i serviser svih protivnika. A kad se pojavio još i taj „vukovarsko-ćirilićni“, jao si ga njima i jao si ga svim budućim referendumima. Naravno kako me to nimalo ne iznenađuje jer Gong ovdje odavno pluralizam i demokraciju unazađuje, doduše na zanimljiv način – fol se za njih zalažući. Ako to ovdašnji „šarani“ i shvate, svejedno si ne mogu pomoći, oni naime nemaju pristup medijima – vodi, a tamo Gong pliva ko riba štoviše jedna je od medijskih ajkula. Koga briga za privatne medije, ali javna kuća Krtovizija, ona koju i sam skupa s ostalim „šaranima“ plaćam, to je već druga priča. Tko i s kojim pravom tamo stalno gura takve kao Gong. Odakle mu legitimitet za toliki besplatni publicitet i propagandu, gdje se krije odgovor na to prevažno pitanje? Možda u Gruziji, toj u svakom pogledu razvijenoj zemlji, pa i demokratski, odakle mu je svojedobno stigla donacija u iznosu od nekoliko stotina tisuća dolara?
Ne znam, treba vidjeti. Ovdje ga jednostavno nema. U Hrvatskoj djeluje četrdesetak tisuća udruga, na desetke vjerojatno i onih koje su i pravnički potkovanije za raspravu o promjeni Ustava od Gonga, ali njih nije bilo na KRT-u, niti će ih biti. Sjetih se, a gdje je na KRT-u Matica hrvatska? Ona je, ma kakva trenutačno bila, ipak i stručno i „udružno“ i „civilno“ pa i državno društveno ispred Gonga? Ugledne pojedince koji su imalo u međuvremenu oblačeni pridjevima „konzervativni“, „domoljubni“, „katolički“… možete zaboraviti. Daj Bože da im (još) nitko ne dolazi doma (oprostite: kući!) po noći i u praskozorje.
Zaključno u ovom nastavku crne ustavne kronike
Treba se složiti i s HDSSB-om kako su ustavne promjene potrebne, no one se ne mogu dogovoriti i provesti ni do 15. siječnja 2014., naročito na dosadašnji način, ustvari na ovakav način legitimno – nikada. Nužno je raspravu otvoriti  svakoj i svekolikoj javnosti, stručnjacima raznih struka, a ne samo pravnoj, jer je odavno na djelu sužavanje politike i društvenog života, naročito strategije razvoja i opstanka, na  formalno-pravne puteljke, a time i na skoro  teror pravničke struke. Ne radi se o tomu kako ona  nije i ne bi trebala biti važna, naročito nakon što skoro pedeset godina u „praksi“ svakodnevnom životu, zapravo nije značila ništa – njome je mlatila čista politička volja – već je riječ o tome da je „pravničko klatno“ odletjelo na sasvim suprotnu stranu. Onda nije značila skoro ništa, danas skoro sve. A ono bi se kao u onoj prispodobi božice pravde s „krpom“ preko očiju i vagom ispred moralo pomicati oko nule.
Nisam primijetio da su u ovoj „raspravi“ autonomno uopće  sudjelovali „prirodnjaci“, izuzimajući doktora akademika Željka Reinera, kojega uostalom nitko nije slušao i, naravno, slavonske doktore. Zar su inženjeri različitih struka „tupi“ k’o maljevi i cigle, pa ne bi mogli reći neku riječ o promjeni Ustava RH, već će sve to na svoja nejaka pleća preuzeti pravnik Peđa. Zar o Ustavu stručno i politički može raspravljati samo pravnička „vertikala“ Josipović, Milanović, Grbin, Antičević… i još poneki? Osim tehničkih, mnoštvo je i drugih stručnjaka koji bi se i morali i trebali izjasniti o Ustavu. O čemu će, ako ne o njemu, izuzimajući struku? Gdje je HAZU, zar će njega „ustavotvorci“ preskočiti onako formalno-pravno i na „brzaka“. Zatim, ne mogu se baš tako zanemariti ni sasvim obični građani s pravom glasa, pa i bez prava glasa.
Oni će se skoro jedini, ubuduće morati pridržavati tih Promjena čak i ako su nepismeni, naročito zakona koje bi mogle Promjene „izroditi“. Progurati, na koncu Promjene bez najjače oporbene stranke u Hrvatskom saboru, ma kakva trenutačno jest – to jednostavno ne dolazi u obzir. Promjene koje bi „snijele“ „strančice“ u gnijezdu s Kukurikom i manjincima s važnošću od tisuću glasova i presudnom propagandnom ulogom „gongova“ bile bi mućak. „Rejting“ legitimiteta bio bi im ispod nule. Još kad se takve promjene ne mogu mijenjati ni referendumom, najblaže priručno „sredstvo promjene“ koje preostaje je, recimo – letva. Tko uporno Hrvatskoj slaže takav scenarij?

Mato Dretvić Filakov

facebook komentari