Ustavna kriza ili puzeći državni udar?

0

Kad bi SDP-ovi stručnjaci tumačili nogometna pravila, ne bi pobjeđivao onaj tko da gol više, nego onaj tko da apsolutnu većinu golova. I to računajući i poništene golove. Ukoliko nitko to ne postigne, utakmicu treba ponavljati dok ne pobijedi momčad za koju navija supruga ministra Jakovine.

A možda se radi i o pokušaju uvođenja “socijalne pravde” u izborni sustav po socijalističkom receptu, po kom bi onaj tko ima više glasova dio trebao ustupiti onom tko ima manje?

Nejasno je što zapravo SDP-ovci žele postići dovođenjem u pitanje pobjede Kolinde Grabar-Kitarović na izborima. Za tako što, stvarno, nema nikakvog pravnog uporišta niti postoji, kako neki tvrde, neusklađenost Ustava i zakona. To je neviđeni bezobrazluk i idiotarija. Kako smo već izanalizirali, u Ustavu se nigdje ne spominje potreba apsolutne većine niti za prvi krug, samo je navedeno da se, ako nitko nije dobio “većinu”, ne kaže se kakvu – relativnu ili apsolutnu, ide u drugi krug. Nadalje je u Ustavu navedeno da izbore detaljnije regulira zakon, a u njemu se opet ne navodi potreba nikakve većine za drugi krug, samo kandidat koji je dobio najviše glasova birača. Usto, Ustavni sud je već jednom sličan prigovor, koji se odnosio na to da pri izračunu postotka birača treba uzeti u obzir i nevažeće glasove, jednoglasno odbacio.  A najvažnije od svega, jasno je da je intencija tvoraca Ustava i zakona bila jasna, u drugom krugu pobjeđuje onaj tko je imao važeći glas više, inače se ne bi niti išlo na drugi krug. Tamo gdje su samo dva suparnika, uvijek odlučuje odnos između njih dvoje, a ne nekakav treći nevažeći i fiktivni suparnik. Uostalom, i Bush je izbore u SAD svojevremeno dobio razlikom od manje od 700 glasova, na dvjesto milijuna birača!

Vrhunac cinizma je da takvo pitanje “legitimnosti” postavlja Sandra Jakovina, koja je postala europarlamentarka tako što su birači glasovali za Tonina Piculu, a onda dobili nju, i koja svoj politički položaj i mogućnost da propituje ustavnost izbora ne duguje nikakvim izborima već udaji za starijeg gospodina koji je stjecajem okolnosti ministar u vladi RH.

Ovim potezom se SDP deklarirao kao stranka loših gubitnika, i to im nije prvi put. Šteta je očita. Čak i komentatori koji inače naginju više SDP-u nego HDZ-u, poput Davora Gjenera, pišu kako je SDP stranka koja je opasna za demokraciju, ili im predbacuju nedostatak bilo kakve političke kulture, agresivnost, samodopadnost. Lijepo da su neki sad progledali, jer SDP je kao baštinik i pravni sljednik komunističke partije, koja je bez ikakvih izbora i uglavnom terorom vladala zemljom punih 45 godina, na pojavu demokratske oporbe reagirao tvrdnjom kako je “HDZ stranka opasnih namjera”. Njihova se retorika u stvari još od onda nije bitnije promijenila i temelji se na tome da je HDZ zlo. Da stvar bude gora, ovo nije prvi put da SDP post festum pokušava osporavati izborna pravila. To se već dogodilo 2007. kad Milanović nije htio priznati izborni poraz temeljem posve neutemeljene tvrdnje kako HDZ nije dobio izbore “U Hrvatskoj”, odnosno da je pobjedu izvojevala dijaspora. Pritom isti SDP uvijek zaboravi prebrojiti “Lastine” autobuse, jer su to hrvatski državljani. Kao da oni u Mostaru nisu! A još ciničnije je što su zakon o ćirilici donijeli upravo pribrajanjem i onih koji ne stanuju u Vukovaru u statistiku. Pravila se međutim u demokraciji i sportu donose prije utakmice, i ne mogu se naknadno mijenjati niti sporiti.

SDP se ovim prezentirao kao stranka u kojoj ima ljudi koji nisu u stanju podnijeti poraz, što je osobina nezrelih ljudi i razmažene deriščadi, te osoba bez karaktera. Što ti ljudi ovim cirkusom misli postići osim vlastitog sramoćenja?  Nove izbore? Očito, ne. Čak i kad bi Ustavni sud nekim čudom prihvatio žalbu, što je posve nemoguće, i kad bi se uveo treći krug izbora, koji niti Ustavom niti zakonom nije niti predviđen – pa je i iz toga jasno da nema govora o tome da bi nekakvi nevažeći listići imali ikakvu ulogu – više je nego jasno da bi Josipović izgubio izbore, i to s osjetno većom razlikom od ove minimalne. Glasači bi kaznili SDP zbog izazivanja krize, a dodatno i za ponašanje nakon izbora i sve one nebuloze koje izgovorili ne mogavši se pomiriti s porazom. Da to nije niti namjera, govori i to što SDP nije niti podnio žalbu Ustavnom sudu niti zatražio ocjenu ustavnosti! Čemu priča ako ni sami očito ne vjeruju u ono što govore? A očito da ne vjeruju, kad bi vjerovali onda bi se bar negdje našlo 100 simpatizera SDP-a koji bi to uradili, ako već to ne želi uraditi Sandra Petrović Jakovina!

Intencija je tu očita, i podsjeća na “kontraobaveštajno dejstvovanje” nekadašnje tajne policije, čiji se repovi i te kako vuku i dan danas. Širenje dezinformacija i sluđivanje javnosti je bilo u opisu radnih zadataka svakog udbaša. Na taj način SDP kani ostaviti sebi prostor za trolanje o “nelegalnoj predsjednici”, odnosno priprema teren za eroziju građanske discipline i kršenje demokratskih pravila igre. Ako im se koja odluka ili potez ne budu dopadali, uvijek će iznova aktivirati priču kako ona “zapravo nije nikad dobila izbore”. No stvari su i opasnije od toga. Ekipi koja vuče korijene iz gore navedene “organizacije” nikad nisu bile strane ilegalne metode preuzimanja vlasti. Od od britanaca loše režiranog pokušaja državnog udara 1994. u izvedbi Mesića i Manolića, do “facebook revolucije” iz 2011., očito dobro organizirane i vrlo nasilne. Nikad nije razjašnjeno tko je platio očito dobro organizirane i maskirane lidere napada na kordone policije pred Markovim trgom, koji su u jednom trenutku pokušali i izazvati sukob specijalaca i veterana DR okupljenih na Trgu Bana Jelačića (radilo se o tome da su maskirani dečki, nakon jednosatnog kamenovanja policije, prišli generalu Sačiću i pokušali ga, čemu sam svjedočio, nagovoriti da povede branitelje okupljene na paralelnom prosvjedu u napad na policiju).

Josipović, koji je tada bio predsjednik, nikad se nije oglasio, pokušao smiriti strasti, osuditi izgrede, niti su tajne službe ikad pokušale pronaći tko stoji iza nasilnog dijela prosvjednika, osim što je rekao da su prosvjedi “legitimni i uvijek treba slušati one koji prosvjeduju”. Naprotiv, neki ljudi iz njegovog najužeg kruga savjetnika su aktivno sudjelovali i potpaljivali prosvjede koji su naprasno prestali kad je pristupanje EU postalo završena i neopoziva stvar. S druge strane, posve demokratskim i legitimnim prosvjedima poput onog na Splitskoj rivi, kad niti papirić nije ostao iza prosvjednika, kamoli razbijene glave i uništeni izlozi te počupane kamene kocke, ili ovog braniteljskog pod šatorima, su proglašavani “napadom na demokraciju” i volju naroda iskazanu na izborima, iako u demokracijama, jasno, svatko smije demokratskim putem, u što spadaju i mirni prosvjedi, tražiti smjenu minstara. Za prosvjede branitelja Josipović nije rekao da su prosvjedi legitimni, naprotiv rekao je da su “opasni i mogu se oteti kontroli!” A branitelji kako znamo ne bacaju kamenje na policiju, već uglavnom – mole pred šatorom.

Spletke međutim nisu baš legitimne. Ivo Josipović se ogradio od priče, no malo je vjerojatno da je Jakovina istupila kao solo igrač. Svi mi koji smo radili u organiziranim i dobro vođenim sustavima znamo da bi svatko tko bi na takav način solirao bez privole odozgo sebi zapečatio karijeru, i to ne bi išlo dalje od incidentne izjave, niti bi se danima povlačilo po medijima. Je li netko možda pokušao ispitati teren i raspoloženje u vrhovima određenih institucija i spriječiti demokratski prijenos vlasti na neko, ili neodređeno vrijeme? To ostaje pitanje za tajne službe. Takve stvari poput sporenja izborne pobjede iz samog protivničkog tabora nisu bezazlene. A što se Josipovića tiče, od lex Perkovića do brojnih drugih stvari smo vidjeli da on često deklarativno i javno podržava jedno, a postupci njegovih suradnika i stvarno ponašanje govore nešto posve drugo.

Zato bi možda ipak bilo najbolje da se Ustavni sud izjasni o svemu i prekine priče. Ali to onom tko je pokrenuo priču očito nikako ne odgovara, pa zato stvarne tužbe nema niti će je biti: ostaje tek rekla-kazala. Što je bila prava namjera cijelog tog spina, vidjet ćemo s vremenom.

Autor: Marcel Holjevac/Dnevno.hr

facebook komentari