Ustavni sud definitivno Stjepana Mesića izbacio iz državne rezidencije!

24

Ustavni sud definitivno Stjepana Mesića izbacio iz državne rezidencije! Kamenjar.com donosi sažetak rješenja u prilogu.

RJEŠENJE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

broj: U-I-2509/2016 od 6. prosinca 2016.

 S A Ž E T A K

Ustavni sud nije prihvatio prijedlog Stjepana Mesića za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 2. i 3. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o posebnim pravima predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti. Stupanjem na snagu osporenog Zakona, 31. svibnja 2016., predlagatelju, kao bivšem predsjedniku Republike Hrvatske, ukinuto je pravo na ured (i s njim povezana prava) kao posebno pravo vezano uz nastavak njegovog javnog djelovanja na teret državnog proračuna Republike Hrvatske.

Načelna stajališta Ustavnog suda

Ustavni sud u odluci i rješenju broj: U-I-4113/2008 i dr. od 12. kolovoza 2014. (“Narodne novine” broj 102/14.) utvrdio je da institucija predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti nije ustavna kategorija, te je zakonodavcu prepuštena odluka o tome hoće li i kako eventualno urediti prava bivših predsjednika. Stoga Hrvatski sabor može priznati određena posebna prava bivšim predsjednicima, ali i ta prava ograničavati pa čak i u cijelosti ukidati.

Utvrđenja Ustavnog suda u odnosu na pojedine prigovore predlagatelja

 

  1. Ustavni sud utvrdio je da je donošenje Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o posebnim pravima predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti (“Narodne novine” broj 49/16.; u daljnjem tekstu: osporeni Zakon) imalo svoj legitimni cilj u javnom interesu, odnosno da je Vlada Republike Hrvatske u konačnom prijedlogu zakona (i očitovanju Ustavnom sudu) navela razloge njegovog donošenja koji imaju svoje objektivno i razumno opravdanje (da je ono primjereno trenutnim gospodarskim uvjetima u Republici Hrvatskoj i da se time izjednačavaju u pravima svi bivši predsjednici Republike Hrvatske).

 

  1. Ustavni sud ocijenio je neutemeljenima predlagateljeve navode da je osporenim Zakonom povrijeđena “sama bit prava na nastavak javnog djelovanja” predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti. Njegovo pravo na nastavak javnog djelovanja nije ograničeno ni sa čime, osim što ono nije više institucionalizirano. Stoga svoje djelovanje može nastaviti i ubuduće, ali ne (više) na teret Državnog proračuna.

 

  1. Ustavni sud ocijenio je neosnovanim predlagateljev prigovor o retroaktivnom (povratnom) djelovanju osporenog Zakona (članak 90. stavak 5. Ustava). Ovo stoga što je člankom 3. osporenog Zakona propisano da stupa na snagu prvoga dana od dana objave u “Narodnim novinama” pa slijedom navedenog djeluje samo pro futuro, to jest ubuduće.

 

  1. Ustavni sud, međutim, ocijenio je utemeljenim predlagateljev prigovor o izostanku primjerenog prijelaznog razdoblja prilagodbe nakon stupanja na snagu osporenog Zakona. Ono je, u slučaju poput razmatranog, moralo obuhvatiti najmanje dva pitanja: ostavljanje dovoljno vremena za dovršenje započetih poslova Ureda predsjednika (Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti) i uređenje daljnjeg radnopravnog statusa djelatnika tog Ureda.

 

U odnosu na prvo pitanje, Ustavni sud utvrdio je da je nepropisivanje prijelaznog razdoblja za dovršenje započetih poslova Ureda predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti, neprihvatljivo sa stajališta vladavine prava (članak 3. Ustava). Međutim, takvo načelno neprihvatljivo postupanje, u konkretnom je slučaju izgubilo svoju ustavnopravnu relevantnost.

 

Naime, u razdoblju od 6 mjeseci, od 31. svibnja 2016. (dana stupanja na snagu osporenog Zakona) do 6. prosinca 2016. (dana donošenja ovog rješenja Ustavnog suda), faktično je bivšem predsjedniku i njegovom Uredu ostavljen primjereni vremenski rok za “primopredaju” i dovršenje eventualno započetih poslova.

U odnosu na drugo pitanje, radnopravni status državne službenice Ureda predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti, iz dopunskog očitovanja Vlade proizlazi da je na nju primijenjen opći službenički režim.  

Stoga se predlagatelj više ne može osnovano pozivati na te razloge.

 

  1. Ustavni sud u ovom rješenju ponovo je upozorio na neprihvatljivost loše parlamentarne prakse učestalog donošenja zakona po hitnom postupku. Međutim, ocijenio je neosnovanima predlagateljeve navode da je u konkretnom slučaju povrijeđen članak 204. stavak 1. Poslovnika Hrvatskog sabora (“Narodne novine” broj 81/13.), odnosno da nisu bili obrazloženi osobito opravdani razlozi za donošenje zakona po hitnom postupku.

Ustavni sud, imajući u vidu učinke osporenog Zakona i činjenicu da se odnosi na jednog adresata, ocijenio je dostatnima razloge koje je Vlada navela predlažući donošenje osporenog Zakona po hitnom postupku (da se njime uređuje samo jedno pitanje, koje se u cijelosti može raspraviti u objedinjenom čitanju bez dodatnog utroška vremena i financijskih sredstava angažiranih u dva čitanja).

 

  1. Konačno, Ustavni sud ocijenio je neosnovanim i prigovor predlagatelja da zakonodavac, odredivši da osporeni Zakon stupa na snagu prvoga dana od dana objave u “Narodnim novinama”, nije poštovao odredbu Ustava o vakacijskom razdoblju, odnosno o stupanju na snagu zakona najranije osmi dan od dana njegove objave (članak 90. stavak 3.).

 

Ustavni sud te prigovore razmotrio je u svjetlu svojih stajališta iz odluke broj: U-I-3845/2006 i U-I-5348/2012 od 23. siječnja 2013. (“Narodne novine” broj 12/13.) o nužnosti dosljednog poštovanja ustavnog pravila o stupanju na snagu zakona najranije osmi dan od dana njegove objave i o dopuštenosti odstupanja od tog pravila samo “zbog osobito opravdanih razloga”.

Kako bi utvrdio jesu li u konkretnom slučaju postojali osobito opravdani razlozi za odstupanje od tog pravila, Ustavni sud razmotrio je obrazloženje amandmana od 27. travnja 2016. kojim je predloženo stupanje na snagu osporenog Zakona prvog dana od dana objave u “Narodnim novinama”. Ono glasi:

“Člankom 3. Konačnog prijedloga zakona propisano je stupanje na snagu ovoga Zakona 01. svibnja 2016. godine. S obzirom na kratkoću vremena i objektivnu mogućnost da Zakon ne bude objavljen u ‘Narodnim novinama’ do 01. svibnja 2016. godine, a vodeći računa o članku 90. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske kojim je propisano da ‘Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u ‘Narodnim novinama’, službenom listu Republike Hrvatske’, predlaže se stupanje na snagu ovoga Zakona utvrditi prvoga dana od dana objave u ‘Narodnim novinama’.”

Te razloge Ustavni sud ocijenio je izuzetno manjkavim.

Međutim, iz već navedenih razloga (osporenim Zakonom uređuje se samo jedno pitanje, koje se u cijelosti može raspraviti u objedinjenom čitanju bez dodatnog utroška vremena i financijskih sredstava angažiranih u dva čitanja), Ustavni sud utvrdio je da stupanje na snagu osporenog Zakona prvog, a ne osmog dana od dana objave u “Narodnim novinama”, samo po sebi nije dostatan razlog za ukidanje osporenog Zakona.

facebook komentari