Ustavni sud donio pitijsku odluku, a Turudićev istup je koristan

3

Ustavni sud Republike Hrvatske donio je dvosmislenu odluku koju će Milanovićeva vlada, koja je prouzročila krizu s dvojezičnim pločama, iskoristiti kako bude htjela, poglavito protiv hrvatskih nacionalnih interesa, to jest na štetu hrvatskih žrtava velikosrpske agresije u Vukovaru i diljem Lijepe naše.

UstavKonjevicMeđutim, odluka Ustavnog suda nije samo pitijska, nego i vrlo opasna. To je odluka opasnih namjera! Zašto? Zato što je ovom odlukom zabranjen narodni referendum za koji je sakupljena peticija od preko pola milijuna glasova, što je više nego respektabilno, i svjedoči o visokoj demokratskoj svijesti hrvatskih građana i njihovom patriotizmu, ali Ustavni sud je pogazio volju hrvatskog političkog naroda da svoju državu uređuje kako misli da je najbolje.

Odluka Ustavnog suda, s kojom je postavljanje dvojezičnih natpisa na javne institucije u Vukovaru i drugdje proglašeno protuzakonitim, jer i de facto i de iure jest protuzakonita i protu-ustavna takva mjera Milanovićeve vlade, koja je sprovedena u mrklo doba noći, što se vidi i iz samog teksta ustavnog članka o pravima nacionalnih manjina, trebala je automatski za sobom povući i odluku o ustavnosti i zakonitosti zatraženog referenduma o pitanju dvojezičnih natpisa sa srpskom ćirilicom u Vukovaru. Nažalost, Ustavni sud je propustio učiniti pravdu i postupiti pravedno, štiteći Ustav, i odlučio je politički, donijevši vrijednosni sud pojedinih osoba (sutkinja i sudaca), kao da je Hrvatska njihova privatna imovina odnosno feud. Time je nanijeta neizmjerna šteta Ustavnom sudu koji je i inače znao donositi nepravedne odluke kao npr. da se radi nedjeljom, čime su pogažena radnička prava, i pogažena je stoljetna borba za radnička prava, između ostalog i pravo na jedan neradni dan u tjednu, a to je neradna nedjelja, jer tom odlukom se išlo na ruku krupnom kapitalu i (pretežito stranim) veletrgovačkim lancima, kao i protiv morala većine društva, jer većina je vjernička, kršćanska, katolička i pripadnika drugih vjera kojima je nedjelja svetinja, i ljudi hoće nedjeljom imati svoj Božji mir, a ne otvorene trgovine, taman da se društvo pretvori u totalno konzumentsko društvo bez ikakvog reda i morala. Pogaženo je običajno pravo.

Zoran Milanović je rekao da dok je on premijer neće biti referenduma o srpskoj ćirilici, i u pravu je, međutim, dokle god smo mi živi koji smo potpisali peticiju sa zahtjevom za održavanje referenduma, neće biti srpske ćirilice u Vukovaru! Možda će je biti na Marsu, ali u Vukovaru neće.

Hrvatsko društvo, i narod u cjelini je bio otvoren za čuvanje prava manjina, tako i nacionalnih manjina, i sa svim nacionalnim manjinama Hrvati imaju odlične odnose, samo se srpska stalno buni, poticana iz inozemstva, bilo iz Beograda, ili iz Bruxellesa i Washingtona, jer svjetski politički centri moći poput Washingtona i Bruxellesa vode politiku: Podjeli i vladaj! U Hrvatskoj tako igraju na kartu posebnih srpskih prava, u Srbiji na albansku kartu, u Bosni na kartu svih koje izigravaju jedne protiv drugih, u Makedoniji opet albanska karta, na Kosovu pak srpska karta, itd.

Hrvatsko društvo treba donijeti jednu generalnu odluku: Što će sa Srbima u Hrvatskoj nakon velikosrpske pobune i agresije? Imaju li nekadašnji pobunjenici koji su digli ruku na vlastitu Domovinu prava na ikakva posebna prava, i pravo da traže prava koja nemaju ni Hrvati u Hrvatskoj, a kamoli Hrvati u Srbiji?

Pravo na srpsku ćirilicu u Vukovaru, to jest na dvojezičnost, sigurno nije pravo koje Srbi smiju u Hrvatskoj imati nakon što su ovaj grad-heroj razorili, a nad njegovim junacima se iživljavali. Srpska ćirilica u Hrvatskoj nije bila tema u komunističkoj Jugoslaviji, nije bilo srpske ćirilice u Hrvatskoj, osim za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, i velikosrpske pobune, agresije i okupacije od 1990. – 1996. Srpski okupatori su ognjem i mačem uvodili srpsku ćirilicu u Vukovar, a isto je radio kralj Aleksandar Karađorđević. Prema tome, Ustavni sud da brani hrvatski Ustav, ne bi se dvoumio izreći odluku koja bi bila pravedna za nezadovoljne Hrvate. Ovako će takva odluka, unatoč mišljenju jednog ustavnog suca dovesti do destabilizacije i hrvatskog društva kojemu pripadaju i Srbi u Hrvatskoj, i Republike Hrvatske u cjelini.

Nadalje, pogaziti volju preko pola milijuna Hrvata na demokratski referendum je bezobrazluk par excellence, i neće proći samo tako bez posljedica za sve one, pa i u vladi, kojima referendum kao vrhovni i izravni način izražavanja volje javnosti smeta, koji se boje mišljenja naroda. Narod ako hoće, može ukinuti sva prava nacionalnih manjina jer je to pravo naroda zbog kojega postoji nacionalna država, a ne zbog nacionalnih manjina. To što nacionalne manjine imaju prava u Hrvatskoj jest volja hrvatskog naroda, i dobro je da je tako, jer to je pošteno, ali da Srbi imaju ekstra prava u Hrvatskoj u odnosu na druge nacionalne manjine, i u odnosu na većinski hrvatski narod, to ne smije biti, i s tim mazohizmom se treba raskinuti jednom za sva vremena. U tom smislu će ustrojstvo Hrvatske pravoslavne crkve biti pravi put suzbijanja velikosrpske ekspanzije, a srpskoj ćirilici neće biti mjesta u Vukovaru jer je simbol velikosrpske agresije i ekspanzije kroz cijelo 20. stoljeće, pa čak kad u Vukovaru ne bi živio niti jedan jedini Hrvat, srpske ćirilice u Vukovaru ne smije i neće biti.

Sudac Ivan Turudić, kojeg napadaju mnogobrojni mediji, portali i novinari, uglavnom, otprilike svi koji su bili protiv referenduma o braku, odnosno protiv braka između muškarca i žene, imao je koristan istup u interesu javnosti. Rekao je vladajućim političarima ono što su zavrijedili, i što ih slijedi. Dobili su od Turudića ono što su zaslužili svojom agresijom prema stanovnicima Hrvatske kojom neodgovorno upravljaju, umišljajući si da su „narodna vlada“, dok narod spominju samo u takvim situacijama, a inače su im pune riječi „građana“; zašto se ne nazivaju onda „građanskom vladom“? Rating vladi je fantastičan, niti 20 posto ne podržava „narodnu vladu“ koja je izabrana na izborima na kojima nije postojala višestranačka izborna kontrola, a višestranački sustav davno razbijen pa uvijek vladaju jedni te isti eks-komunisti.

Sudac Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu časno brani i zastupa Županijski sud u Zagrebu, i to svojom stručnošću, i svojim moralom i etikom, vrline koje vladajući političari nemaju, pa ni neki drugi suci i sutkinje.

Predsjednik Josipović mu spotiče da nije smio istupiti i kritizirati vladajuće političare, pa tako i njega, i da javnost sada vidi tko je on. Da, točno, javnost još bolje sada vidi koga to ima za predsjednika svog najvećeg suda – junaka, a junak je zato što u eri kada se sve politički nepodobne etiketira desničarima, sudac Turudić ne posustaje u borbi za izricanje prava na slobodni govor i na slobodu javne riječi koju brani, kao i nezavisnost sudstva od vladajućeg ustroja koji je branio udbaša Josipa Perkovića od kaznenog progona iako mu je davno trebalo biti suđeno za krvne delikte počinjeni nad nevinim Hrvatima samo zato što su ustali protiv tiranije komunista u bivšoj Jugoslaviji, onih istih komunista koji se danas u Republici Hrvatskoj naziva „antifašistima“ da ih se ne bi zvalo barem eks-komunistima. I u tom grmu leži zec: Sudac Turudić je izručio njemačkom pravosuđu miljenika vladajućeg establishmenta, i taj grijeh mu neće biti oprošten. Međutim, upravo zato sudac Turudić mora ostati na svom položaju, dok vladajuća nomenklatura mora završiti na smetlištu povijesti, i Hrvatskom moraju zavladati pošteni i moralni političari koji vole svoj narod i svoju zemlju, a ne da na sve gledaju s prijezirom, i s povelikom dozom podsvjesne i svjesne agresije.

Sudac Turudić u svom istupu nije istupio politički, iako i na to ima pravo po Ustavu, nego kao čovjek, a nije član nijedne političke stranke, međutim mnogi neki suci i neke sutkinje su bili članovi Saveza komunista Jugoslavije pa ih se danas zbog toga ne pita jesu li pristrani ili objektivni dok sude, a biti član SKH/SKJ značilo je pripadati jednoj de facto zločinačkoj organizaciji. Prema tome, istupi predsjednika Josipovića i premijera su štetni, dok su istupi suca Turudića korisni.

Zoran Milanović je zaslužio zvižduke u Kninu, i te zvižduke nije organizirao HDZ nego narod spontano jer narod ako je naivan nije glup. Kninski zvižduci su išli na račun koketiranja i paktiranja njegove vlade s velikosrpskom politikom u Beogradu, s Tomislavom Nikolićem koji je rekao da je Vukovar srpski grad, a nije srpski nego hrvatski grad, i zvižduci su išli na račun Josipovićeve politike koja paktira s velikosrpskom i jugoslavenskom ideologijom i politikom, zbog državne zaštite udbašima, i sveukupno zbog zbog likvidacije tolikih radnih mjesta i suludih privatizacija svega i svačega, pogotovo obiteljskoga srebra, zbog vrijeđanja Hrvata da su vodili građanski rat i zbog niveliranja ratne krivnje, zbog ukidanja radničkih prava i mnogo čega drugog su vladajući političari i političarke dobili zvižduke u Kninu, i s tim se trebaju pomiriti, a Knin je pravo mjesto da im se upute zvižduci, kao i u Vukovaru, a ne samo Markov trg u Zagrebu gdje ljudi prosvjeduju kad ovih nema u Banskim dvorima nego su na moru i sunčaju se ili su na kakvom „party“ dok se narod nalazi u očajnoj situaciji, ali kao što je puno puta rečeno, narod mora proći kroz katarzu, jer netko je ipak na kakvim-takvim izborima glasao za umišljene vladajuće. Kninske zvižduke je zaslužio i HDZ koji je presretan što neće biti referenduma o dvojezičnosti u Vukovaru. HDZ je rekao da poštuje odluku Ustavnog suda. Treba reći ovakvom umišljenom i hinjenom HDZ-u: Gospodo, drugovi, ma ne poštujete vi nikoga već volite samo sebe. Najgore od svega je što će narod morati radi svoje katarze otrpjeti još jedan mandat „zločinačke organizacije“. Qui male agit, odit lucem.

Autor: prof. Goran Jurišić
izvor:tinolovka news

facebook komentari

  • peppermintt

    Dobar tekst 🙂

  • Alan B’Stard

    Dobar osvr, još kad vidimo kako se Peđa uzjogunio, sada žele ograničiti ustavno pravo na referendum, nešto slično kao što su hrvatskim građanima u BiH ograničili prostor za glasovanje, odredivši samo Konzulate kao mjesta održavanja izbora¨.