Uvijek kada je Mustafa ef. Cerić dolazio u blizinu hrvatskih sela, bio je ubijen neki hrvatski povratnik

    0

    Dvadesetogodišnju statičnost bosanskohercegovačkog umirućeg stanja dinamizira jedino govor svih o mržnji, osveti, nepodnošljivosti, netoleranciji, kao i uveličavanje svojih posebnosti, svoga identiteta, skrivanje svoje prošlosti, kako unutar svojih povijesnih lokalnih granica tako i na razini cijelog beha društva, te ne slušanje nikog drugog i drukčijeg.

    Takvo stanje stoga je ubrzani hod u prošlost, koja je vidljiva u mnogim detaljima onih prijeratnih priprema za ona strašna ratna događanja progona, ubijanja, etničkih čišćenja i velikosrpskog genocida te velikomuslimanskog vehabiziranja i talibaniziranja Bosne i Hercegovine. U takvom stanju galopirajuća raste inflacija istine beha prošlosti, dalje i bliže, i sve to s ciljem nametanja vlastite, neke nove povijesti, kao jedne i jedine, opće bosanskohercegovačke, zapravo bošnjačko-muslimanske na federalnim, i velikosrpske na srpskim prostorima. Proces je to mirnodopskog etničko-vjerskog čišćenja Hrvata i hrvatske prošlosti, što uveliko onemogućava, sputava i brani zajedničke vidike njenih razlika.

    https://i0.wp.com/dnevni-list.ba/web1/wp-content/uploads/2014/05/jozo-kafadar.jpg?resize=539%2C270

    Taj nazadnjački hod kojim velikomuslimani idu u prošlost Osmanlija, velikosrbi u rat u kojem su genocidom stvorili hermetički zatvoren nacionalni i vjerski republičko srpski entitet, proizvodi krvavu kulturu sukoba umjesto potrebite kulture mira. Naprosto u ovako neodrživoj, za svijet i daytoniste sramotnoj Bosni i Hercegovini, nigdje ni mrvice prostora za mir, snošljivost, demokraciju, europejstvo. Za budućnost ovijesne beha nesnošljivosti, koje su ipak živjele jedne pokraj drugoga, daytonisti, u prvom redu tenk pregovarač, je nametnutom nepravdom multiplicirao i zauvijek bosanskohercegovačke nacionalne i vjerske, kulturne i civilizacijske razlike daytonskim zidom podijelio.

    Međunacionalne i međuvjerske zidove u bosanskohercegovačkom multinacionalnom i multireligijskom društvu velikosrpski nacionalisti gradili su i izgradili tijekom jugoslavenskog, zapravo načertanijskog „bratstva i jedinstva“, a velikomuslimanski otomanisti kroz program „Islamske deklaracije“ Alije Izetbegovića. Iz takvih nacionalističko-fašističkih politika izgrađena je genocidna srpska republika i gradi se gotovo ista bošnjačka republika na federalnim prostorima podijeljene Bosne i Hercegovine.

    Opasna islamizacija Bosne i Hercegovine i njenog multi društva započima 1993. godine, početkom muslimanske agresije na Hrvate i hrvatske prostore, kada se čak i u ABiH traži da i vojnički pozdravi budu islamizirani, što je razlog i etničkog čišćenja u toj armiji, koja je danas gotovo sto posto bošnjačko muslimanska. Tim dvijema fašističkim ideologijama u Bosni i Hercegovini, velikosrpskom i velikomuslimanskom, koje je Dayton ozakonio i priznao na kraju dvadesetog stoljeća, Bosna i Hercegovina je postala društvo poremećeno i osiromašeno svih vrijednosti civiliziranog, demokratskog i naprednog, svijeta XXI. stoljeća.

    Naime, sve dok brojniji bošnjački narod pokušava jednoidentitetizirati bosanskohercegovačku multinacionalnost, umjesto da je dograđuje i izgrađuje kakva je bilo kroz povijest, a to znači da Bosnu i Hercegovinu grade kao zajednicu višebrojnijih identiteta, to jest i bošnjačkog, i srpskog, i hrvatskog. Bez toga ta zemlja će naprosto nestajati. Nestajati pred tom agresijom broja jednog naroda, što je zapravo i bio razlog krvavog sukoba. Nestajanjem takve povijesne Bosne i Hercegovine znači i nestajanje jednog, ili dva, a na kraju vjerojatno i sva tri njena naroda. Takvu budućnost BiH spremali su Karadžić i Izetbegović. Radovan, kada je rekao da će jednog naroda nestati u Bosni Hercegovini, i Alija, kada je govorio da je spreman žrtvovati i 250 tisuća Muslimana za muslimansku Bosnu i Hercegovinu.
    https://i1.wp.com/www.bug.ba/wp-content/uploads/2012/06/Foto-www-bug-ba-162.jpg?resize=538%2C386

    Stoga ovo daytonsko stanje podsjeća na vrijeme raspada Jugoslavije, zajednice u kojoj brojniji srpski narod nikako nije uvažavao i priznavao jugoslavenski višebrojni nacionalni, dakako i vjerski identitet, a kojeg se pokušavalo ugasiti jednim, srpskim, odnosno velikosrpskim, zapravo izmišljenim jugoslavenskim identitetom. To se danas događa gotovo klonirano i u Bosni i Hercegovini u kojoj muslimanska strana nameće jednonacionalno, jednovjersko i jednoumlje s novom bošnjačkom nacijom, koja se koristi kao sredstvo osvajanja i prisvajanja Bosne i Hercegovine.

    Najveća i danas jedina žrtva jednobojne bošnjačke politike je hrvatski narod. Stavljeni od strane velikomuslimanskih vođa pred izbor uzmi ili ostavi, a od daytonista silom ugurani u nedefiniranu federaciju,  Hrvati su na rubu biološkog nestanka u toj svojoj trinaeststoljetnoj domovini. Gotovo svaki dan je ubijen jedan hrvatski povratnik, a oni koji još ostaju jer nemaju kamo žive u strahu i poniženju kakvo je bilo samo u otomanskom vremenu koje Bošnjaci zazivaju da se vrati.

    Krajem svibnja 2014. u hrvatskom selu Ovnak u blizini mudžahedinskog centra za obuku i konclogora za Hrvate tijekom muslimanske agresije Gluhe Bukovice, ubijen je povratnik Jozo Kafadar. Poduzetnik za kojim se u spaljeno i gotovo nestalo selo počeli vraćati prognani Hrvati planski je ubijen kako bi se zastrašili svi drugi Hrvati koji se mislili vratiti. Kao i uvijek do sada, a takvih je slučajeva svakim danom sve više, i ovaj bošnjački taliban će ostati „neotkriven“. Kako da bude otkriven kada se zna tko je planirao i tko je izveo taj talibanski čin zločina. A moglo se znati kako će u to vrijeme biti ubijen neki Hrvat, jer samo prije par dana u Zenicu je dolazio, navodno u obilazak poplavljenih bošnjačkih sela, 39. na ljestvici popularnih muslimana u svijetu, Mustafa Cerić. Uvijek kada je Mustafa Cerić dolazio u blizinu hrvatskih sela u koja se vraćaju Hrvati bio je ubijen neki hrvatski povratnik. Ukoliko nije bilo ubojstva onda su cunamijski navaljivale prijetnje, fizički napadi, ili neki teroristički čin za koje je Mustafa uvijek imao opravdanje.

    U isto vrijeme kada je ubijen povratnik Jozo Kafadar u Gradskom vijeću Bugojna, grada u kojem je Dževad Mlaćo počinio najstrašniji zločin nad Hrvatima a za koji nikada nije bio kažnjen, bošnjački vijećnici prijete hrvatskim: „poubijali smo vas u ratu, ostatak ćemo poubijat’ u miru“. I sve se to događa pred očima „slijepog“ Visokog predstavnika i svjetske zajednice koja je Hrvate zatvorila u federalnu arenu. Da su ovi zločini plan iz političkog bošnjačkog centra potvrđuje činjenica kako se događaju u vrijeme veliki poplava koje su pogodile, mržnjom i netolerancijom, zločinima i prijetnjama već davno poplavljenu Bosnu i Hercegovinu. Htjelo se, a time se i uspijeva sve ove zločine sakriti zaokupljenošću, kako hercegbosanske tako i svjetske javnosti s katastrofalnim poplavama u kojima su Hrvati čija su sela i gradovi  pod vodom ostavljeni sami sebi i svojoj tragediji.

    U ovakvoj daytonskoj tvorevini neodrživa je i Bosna i Hercegovina i neodrživ je hrvatski narod. Jedini način njihove održivosti, Bosne i Hercegovine i Hrvata u njoj je novo europsko demokratsko uređenje te neuređene zemlje. Uređenje na nepriznavanju Daytona i daytonske nepravde, a na priznavanju tri naroda tri županije/kantona unutar međunarodno priznati granica BiH.

    Vinko Đotlo

    facebook komentari