Pratite nas

Religija i Vjera

UVOD U KORIZMU

Objavljeno

na

“Rabi Shlomo je u srednjem vijeku napisao: “Ako hoćeš uistinu izvaditi čovjeka iz gliba i blata, nemoj se zavaravati da to možeš učiniti iz visine pružajući ruku unesrećenome. Moraš sići ti dolje čitav i sav u blato. Tada ga možeš jedino sa jakim rukama i snagom izvaditi na svijetlo i spasiti ga”.

Isus je došao upravo, braćo i sestre, nama u našem ljudskom obliku; nije to dosta pa pristaje dijeliti svu našu ljudsku sudbinu osim grijeha. Prihvaća pustinju, prihvaća napasti, sve samo zato da tebe i mene izvadi iz onoga blata kalnoga. Prihvaća surovost života pustinje, ali je oplemenjuje i kazuje da je pustinja mjesto susreta Boga i čovjeka, mjesto priprave za velike stvari i velike čine.

isus pustinjaStari su Arapi rekli da pustinja Božji vrt. Odatle je, kažu, Gospodin istrijebio sve životinje i udaljio ljude, da pustinja postane mjesto u kojem će Gospodin šetati u miru. Međutim, Gospodin je stvorio pustinju da u pustinju može pozvati svakoga od nas kao što je zvao Izraela, jer pustinja je mjesto velikih događanja oduvijek, pa tako i danas pustinja za mene i tebe mora biti mjesto za našu mirnu šetnju u osami i molitvi gdje ćemo susresti Gospodina u ovom Svetom Korizmenom vremenu. Zato zaboravimo da će se mnoge stvari dogoditi same po sebe. Možda mislimo da je dovoljno izmoliti jutarnju i večernju molitvu i da smo na pravom mjestu. Poslušnost Evanđelju, poslušnost Bogu ne ide sama po sebi, već našim povlačenjem u pustinju gdje ćemo pobijediti Zloga i napasti, ali uz toliko patnje, žrtve, bola, ozljeda i uvreda. Naš kršćanski put nije jedno mirno turističko ili vjersko hodočašće na neko odredište, već je to trnoviti put pun prepreka i poteškoća.

Nemojmo se toga bojati jer On je s nama da nas izvuče iz poteškoća i da ih s Njime savladamo. Naš korizmeni put prema uskrsu mora proći preko pustinje. Kao što Kranjčević veli: Što mi zbori iz očiju suza vruća, bez Golgote nema Uskrsnuća. Zamolimo ga ponizno i iskreno da nam oprosti naše grijehe, propuste i mane, te da bude s nama na Kalvariji.

Dakle, na koncu što zaključiti i ponijet u Korizmu?! Vidjeli smo da od pustinje možemo napraviti rajski vrt, ali i još jaču pustinju. No, ako želimo pobijediti u pustinji života napasti i Sotonu, ostaje nam da molitvom zazovemo Gospodina koji je neprestano blizu nas, a da tu svoju volju da ga želimo, i želimo s Njime biti, potvrdimo molitvom i pokorom, potvrđenom dobrim djelima, prema Bogu i bratu čovjeku. Onda se nemamo čega bojati, već s Njime hrabro naprijed.

Neki je kovač imao sina koji mu je razdirao srce svojim nevaljalim i neurednim životom. U nevolji ne znajući što bi učinio otac je počeo na ulazna vrata svoje kuće svaki put zabijati po jedan čavao kada bi god čuo ili doznao da je njegov sin napravio kakvo zlo djelo ili učinio teški grijeh. U vrlo kratkom razdoblju vrata su bila puna čavala tako da su izazivala pozornost prolaznika. Čak je to doznao i sam sin koji je već davno pobjegao u daleku zemlju. Već je pomalo počeo razmišljati o tim svojim nevoljama jer su mu dosadili glasovi koji su iz rodnoga kraja o njemu stizali. Odlučio se javiti ocu i pitati oproštenje. Netom je otac to čuo odmah je otišao do vrata i izvadio prvi čavao koji je bio u vratima. Malo iz toga sin je počeo moliti Boga tako da su počele ubrzano stizati dobre vijesti o njemu. Na svaku ovakvu vijest otac je vadio po jedan čavao iz vrata.

Došao je i dan kada se sin vratio kao jedan pošteni i časni čovjek u rodni kraj svojoj obitelji, svome ocu. Gotovo da je postao svetac na ovoj zemlji, tako da je ocu bio posebno veselje. Tako je nestao i posljednji čavao sa ulaznih vrata. Tek je tada otac pokazao sinu vrata i objasnio što se događa.

Na sve ovo sin je odgovorio: “Da, čavli su nestali, ali su ostale rupe.”
Otac je bio presretan da je dočekao da može odgovoriti sinu da ima Netko tko će zatvoriti nastale rupe (Mabić/Jukić.V.198).

U Izaiji proroku (53, 10 ) se kaže da će doći (da je došao) Spasitelj koji će se ne samo žrtvovati za naše grijehe, nego će ih oprati, odnijeti sa svojom žrtvom i nagraditi one čijih čavala nema više u vratima. Nagradit će one koji se budu potrudili svojim životom istrijebiti i iskorijeniti sav počinjeni grijeh. Onaj koji je oprao naše grijehe očistio nas je kao da nikada nismo griješili i oprao nas da smo postali bjelji od snijega.

Njegovom pomoću nastojmo ostati zauvijek tako čisti. Molimo ga, i on će nam za cijelo pomoći…

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću?

Objavljeno

na

Objavio

Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću? Razloga je mnogo.

Najvažniji je od njih onaj da ljudi čeznu za Bogom, te da je preko svetaca put do Boga izgledan.

Uz to, hrvatski narod osjeća sveca koji je znao u teškim vremenima reći „Krv nije voda“. To je izgovorio kad su ga tamnicom ucjenjivali kako bi se odrekao svojih hrvatskih korijena.

Narodu je i danas potrebno svetaca, ali i odvažnih ljudi koji se pred tuđinom neće odreći sebe i zatajiti svoj narod.

Svetoga Leopolda i zbog toga, kojeg li paradoksa, štuju Talijani i brojni drugi narodi. Nitko ne voli „prilivode“. Koje su još poruke za nas Svetoga Leopolda poslušajte u propovijedi fra Marija Knezovića.

fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: KOME SMETA VJERA KATOLIKA?

Objavljeno

na

Objavio

Naravno da je pripadnicima jedne vjere neprihvatljivo ono što drugi vjeruju.

Jer oni vjeruju nešto drugo.

Tako je i onoj mladoj porotestantkinji – posve logično – neshvatljivo i neprihvatljivo sve ono što je kod nas katolika drugačije (a da nije katolkinja, nužno proizlazi i iz same činjenice da ne vjeruje u ono što Katolička Crkva naučava – o čemu se i sama očitovala – a vidljivo je to i iz samog načina argumetiranja; svakome tko imalo poznaje kršćanske ckve.) Međutim; prema načelima ekumenizma, nije pristojno na ovaj način ismijavati tuđa vjerska uvjerenja, i to je prvi ružan čin u ovom sramotnom pismu. Kao takvog i javnost bi ga osudila – da je odmah tako i predstavljen.

Držeći se tih načela ekumenizma i međureligijskog dijaloga, rijetko ćete vidjet da neki katolički svećenik ismijava protestantskog ili pravoslavnog, ili islam uopće, i obrnuto – iako nam je svima vjerovanje onig drugih i nelogično i neprihvatljivo i krivo. A opet to ne go govorimo. Zašto je to tako? Jer kad bi svi mi one druge ismijavali, suživot bi bio nemoguć. Stoga bi i javnost svaki takav istup osudila kao čin nepoštivanja i netolerancije.

Stoga, da bi ovo loše pismo pouzdano postiglo učinak ismijavanja, bio je nužan i podli čin prijetvirnosti: djevojku je trebalo prikazati kao katolkinju – koja bi, kao takva, imala pravo ukazati na nered u vlastitoj kući. Jedino tako je ovaj pokušaj ismijavanje katoličkih uvjerenja mogao izazvati željenu pomutnju. Bez toga bi se, uz svu maštovitost i nekorektnost mlade autorice, ovo pismo, kakvih ima na pretek, izgubilo u sivilu slicnih netolerantnih forumskih debata, kamo i pripada.

Kako se to ne bi dogodilo, Hrvatski mediji su ponudili svoju uslugu. Naime, ovakvo pismo im je nužno trebalo, kako bi se, pilatovski peruci ruke, sami mogli narugati. Vični ovoj vještini, širokogrudno su svoje usluge stavili na raspolaganje. I zbunili Hrvate i katolike.

To je i tako populacija koja nikome nije važna. i evo ga: Osim što stalno gledamo kako srpske Novosti sustavno nastoje izazvati mržnju Hrvata prema Srbima, čini se da nekome nije dosta, pa pokušava izazvati i međuvjersku mržnju. Najgore od svega bi bilo da sad katolici počnu javno ismijavati protestante, pravoslavne, muslimane… a oni opet jedni druge… Kome to treba?

Mediji! Puna su vam usta tolerancije, pa je počnite i i vi pomalo usvajati. Poštujte one druge i drugačije; makar bili Katolici i Hrvati, i makar bili većina za koju se nikada javno odgovara. Prestanite više poticati nesnošljivost.

Pater Ike Mandurić: Evo nas Vukovare!

facebook komentari

Nastavi čitati