UVOD U KORIZMU

    8

    “Rabi Shlomo je u srednjem vijeku napisao: “Ako hoćeš uistinu izvaditi čovjeka iz gliba i blata, nemoj se zavaravati da to možeš učiniti iz visine pružajući ruku unesrećenome. Moraš sići ti dolje čitav i sav u blato. Tada ga možeš jedino sa jakim rukama i snagom izvaditi na svijetlo i spasiti ga”. Isus je došao upravo, braćo i sestre, nama u našem ljudskom obliku; nije to dosta pa pristaje dijeliti svu našu ljudsku sudbinu osim grijeha. Prihvaća pustinju, prihvaća napasti, sve samo zato da tebe i mene izvadi iz onoga blata kalnoga. Prihvaća surovost života pustinje, ali je oplemenjuje i kazuje da je pustinja mjesto susreta Boga i čovjeka, mjesto priprave za velike stvari i velike čine.

    [dropcap]S[/dropcap]tari su Arapi rekli da pustinja Božji vrt. Odatle je, kažu, Gospodin istrijebio sve životinje i udaljio ljude, da pustinja postane mjesto u kojem će Gospodin šetati u miru. Međutim, Gospodin je stvorio pustinju da u pustinju može pozvati svakoga od nas kao što je zvao Izraela, jer pustinja je mjesto velikih događanja oduvijek, pa tako i danas pustinja za mene i tebe mora biti mjesto za našu mirnu šetnju u osami i molitvi gdje ćemo susresti Gospodina u ovom Svetom Korizmenom vremenu.

    Zato zaboravimo da će se mnoge stvari dogoditi same po sebe. Možda mislimo da je dovoljno izmoliti jutarnju i večernju molitvu i da smo na pravom mjestu. Poslušnost Evanđelju, poslušnost Bogu ne ide sama po sebi, već našim povlačenjem u pustinju gdje ćemo pobijediti Zloga i napasti, ali uz toliko patnje, žrtve, bola, ozljeda i uvreda. Naš kršćanski put nije jedno mirno turističko ili vjersko hodočašće na neko odredište, već je to trnoviti put pun prepreka i poteškoća. Nemojmo se toga bojati jer On je s nama da nas izvuče iz poteškoća i da ih s Njime savladamo. Naš korizmeni put prema uskrsu mora proći preko pustinje. Kao što Kranjčević veli: Što mi zbori iz očiju suza vruća, bez Golgote nema Uskrsnuća. Zamolimo ga ponizno i iskreno da nam oprosti naše grijehe, propuste i mane, te da bude s nama na Kalvariji.

    Dakle, na koncu što zaključiti i ponijet u Korizmu?! Vidjeli smo da od pustinje možemo napraviti rajski vrt, ali i još jaču pustinju. No, ako želimo pobijediti u pustinji života napasti i Sotonu, ostaje nam da molitvom zazovemo Gospodina koji je neprestano blizu nas, a da tu svoju volju da ga želimo, i želimo s Njime biti, potvrdimo molitvom i pokorom, potvrđenom dobrim djelima, prema Bogu i bratu čovjeku. Onda se nemamo čega bojati, već s Njime hrabro naprijed.

    Neki je kovač imao sina koji mu je razdirao srce svojim nevaljalim i neurednim životom. U nevolji ne znajući što bi učinio otac je počeo na ulazna vrata svoje kuće svaki put zabijati po jedan čavao kada bi god čuo ili doznao da je njegov sin napravio kakvo zlo djelo ili učinio teški grijeh. U vrlo kratkom razdoblju vrata su bila puna čavala tako da su izazivala pozornost prolaznika. Čak je to doznao i sam sin koji je već davno pobjegao u daleku zemlju. Već je pomalo počeo razmišljati o tim svojim nevoljama jer su mu dosadili glasovi koji su iz rodnoga kraja o njemu stizali. Odlučio se javiti ocu i pitati oproštenje. Netom je otac to čuo odmah je otišao do vrata i izvadio prvi čavao koji je bio u vratima. Malo iz toga sin je počeo moliti Boga tako da su počele ubrzano stizati dobre vijesti o njemu. Na svaku ovakvu vijest otac je vadio po jedan čavao iz vrata.

    Došao je i dan kada se sin vratio kao jedan pošteni i časni čovjek u rodni kraj svojoj obitelji, svome ocu. Gotovo da je postao svetac na ovoj zemlji, tako da je ocu bio posebno veselje. Tako je nestao i posljednji čavao sa ulaznih vrata. Tek je tada otac pokazao sinu vrata i objasnio što se događa.

    Na sve ovo sin je odgovorio: “Da, čavli su nestali, ali su ostale rupe.”
    Otac je bio presretan da je dočekao da može odgovoriti sinu da ima Netko tko će zatvoriti nastale rupe (Mabić/Jukić.V.198).

    U Izaiji proroku (53, 10 ) se kaže da će doći (da je došao) Spasitelj koji će se ne samo žrtvovati za naše grijehe, nego će ih oprati, odnijeti sa svojom žrtvom i nagraditi one čijih čavala nema više u vratima. Nagradit će one koji se budu potrudili svojim životom istrijebiti i iskorijeniti sav počinjeni grijeh. Onaj koji je oprao naše grijehe očistio nas je kao da nikada nismo griješili i oprao nas da smo postali bjelji od snijega. Njegovom pomoću nastojmo ostati zauvijek tako čisti. Molimo ga, i on će nam za cijelo pomoći …

    krafneZadnja nedjelja pred Korizmu je Pokladna nedjelja. Kršćani su od davnina znali malo sebi popustiti u ovo vrijeme, jer slijedi četrdesetdnevni post. Po ovome kako i koliko se vremena posvećuje mačkarama ili maškarama, dalo bi se zaključiti da će svi u veliki post i strogu osobnu Korizmu. Dao Bog da je tako, ali po onoj narodnoj: “Daj Bože, kćeri, da te beg uzme, ali netko drugi se vrza oko kuće!”

    Još se uvijek sjećam velikoga don Ante Bakovića koji nam je prije desetak godina donio izvješće na Veliki Petak iz Zagreba, odnosno zagrebačkih diskaća, koji su bili prepuni. Onda si možemo zamisliti kako je to kršćansko ponašanje drugim običnim ili drugim korizmenim danima.

    Ne želim umanjivati niti podcjenjivati svijest i svijet kršćana, ali mi je ovo jednostavno ovih dana u pameti. Jednako neću podcjenjivati niti mačkare od onih najsitijega uzrasta do onih najodraslijih i u najpripremljenijim priredbama. Sve je to onaj miris i dah koji najavljuje Korizmu. Vrijedno je da se i čuje, a svakako će vrjednije biti ako se mi koji se uistinu držimo kršćanima, budemo pridržavali naše Korizme i odluka donesenih za ovo nastupajuće doba koje teolozi zovu – proljeće duše.

    Onda i naše veselje, pa makar i pod maskama, neka bude na dostojanstven način i naše krofne neka se utope u dio tradicije koja se njeguje upravo o pokladama i mačkarama, prije nastupa Korizme, odnosno prije osvitanja Čiste Srijede.
    Kažu da se u se sudovi ranije prali u lukšiji od masnoće da ne uđu mrsni u Korizmu. Evo usporedbe i nama da se lukšijom i mi “sredimo” poslije maškara i poklada i da pođemo korizmenim putom posta molitve i pokore, a nadasve dobrim djelima prema Bogu u bratu čovjeku.

    fra Franjo Mabić

    facebook komentari

    • Ja sam već jušer počeo postiti i za slijedećih 49 dana odričem se svakog alkoholnog pića i svakih poslastica. Nagrnite braćo Hrvatice! Ima dosta mjesta i za druge.

      • ti si mrvicu uranio:) .. Odreknuti smo ovdje mnogo čega. I ja ću u narednom periodu pročistiti i dušu i tijelo! Riješivši se grijeha bit ću ko nov, a onda ćemo se kobogda najess i napit kad se vidimo 😉

        • Važi! Držim te za riječ. Grlo mjera!. Prst za uho i gange dok se sve vratne žile ne nategnu…

          • more, ti pivaj, ja ću priginjat

    • Ja sam već jušer počeo postiti i za slijedećih 49 dana odričem se svakog alkoholnog pića i svakih poslastica. Nagrnite braćo Hrvatice! Ima dosta mjesta i za druge.

      • ti si mrvicu uranio:) .. Odreknuti smo ovdje mnogo čega. I ja ću u narednom periodu pročistiti i dušu i tijelo! Riješivši se grijeha bit ću ko nov, a onda ćemo se kobogda najess i napit kad se vidimo 😉

        • Važi! Držim te za riječ. Grlo mjera!. Prst za uho i gange dok se sve vratne žile ne nategnu…

          • more, ti pivaj, ja ću priginjat