Uz 30. kolovoza – Međunarodni dan nestalih

    0

    Nije dovoljno samo tražiti one koji su nestali, već i one koji su ih mučki ubili i pokopali kao pse u masovne i ine grobnice!

    nestali-domovinski-ratiU Hrvatskoj ljudi jednostavno – nestaju. O tome će biti govora i podsjećanja 30. kolovoza na Međunarodnih dan nestalih. Naime, naša država od svoje samostalnosti do danas još uvijek traži 2514 osoba koje se vode u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba (NENO).

    Međutim, mnogi se slažu da je ta brojka mnogo veća. Većini se izgubio svaki trag tijekom hrvatskog Domovinskoga rata. Poglavito su Hrvati nestajali tijekom 1991., u jeku najžešće srpske agresije. Svako malo pa se obavljaju neka iskopavanja, osobito u Vukovarsko-srijemskoj županiji, ali i drugdje. Ljudi kao da su u “zemlju propali”. Nije istina da ni nakon toliko godina, od početka Domovinskog rata, baš nitko ne zna gdje su pretpostavljamo svoje živote okončali toliki civili, hrvatski branitelji. Ministarstvo branitelja čak je ponudilo i nagradu onima koji otkriju neku od grobnica, ili masovnih grobnica. Ni to ne pomaže. Srbi šute o takvim stvarima. Hrvatska je inače prekrivena masovnim grobnicama. Koliko je samo nevinih Hrvata stradalo nakon II. svjetskog rata. Dakle, nije istina da Hrvatska u ovom trenutku traži samo 2514 osoba, već je istina da ih traži na desetine tisuća. Među njima i dr. Ivana  Šretera, koji je 1991. nestao iz srpskog logora Bučje. A traže se i kosti Andrije Hebranga kojeg je  po nalogu Josipa Broza ubila Udba, pretpostavlja se 1949 u Beogradu.

    U Hrvatskoj trenutačno ima oko 145 masovnih grobnica iz Domovinskog rata. Znaju se imena ljudi koji su pronađeni na tim mjestima, a koje su na najokrutnije načine ubili srpski teroristi. Sad kad obilježavamo Međunarodni dan nestalih prvo se treba prisjetiti svih tih stradalih nevinih ljudi, ali i postaviti pitanje: Koliko je srpskih i inih zločinaca dosad odgovaralo i bilo kažnjeno zbog masovnih ubijanja nevinih ljudi, pretežno žena, djece, starca? Može ih se na prste nabrojiti. Kako to, ako imamo 145 masovnih grobnica, u prosjeku nema ni jednog po grobnici, tko bi odgovarao za ta ubojstva? Znači, za 145 masovnih grobnica trebala su biti na robiji barem 145 ratnih zločinaca, tim više što ratni zločin ne zastarijeva. Tko je kriv, tko možebitno zataškava što ti koji su masovno ubijali izmiču pravdi, mnogi čak i punih 23 godine?

    Danas,  ako netko pobjegne s mjesta prometne nesreće policija ga relativno brzo nađe, za nekoliko sati ili za nekoliko dana. A kako nitko ne može pronaći tolike ljudi, kako se nitko, primjera radi, ne može spustiti u jamu Jazovka i izvaditi kosti mučki ubijenih Hrvata od strane Brozova režima, pa da znamo tko su ti ljudi kojima svake godine palimo svijeću i za njih se molimo? Osim toga, ni na jednoj masovnoj grobnici nema imena i prezimena, već je istaknut samo broj ubijenih? Pa, nisu ljudi brojke!

    Sada su se državnici ove regije dogovorili da će surađivati oko otkrivanja nestalih osoba. Što su radili do sada? Ako Sava Štrbac, Veljko Džakula, Milorad Pupovac ili Vojislav Stanimirović iznimno dobro znaju što se u vrijeme Domovinskog rata događalo na ovim prostorima, kako to da ovi jadni ljudi nemaju pojima o onima koji se vode kao nestali?

    Dakle, tražimo odgovornost i svih onih koji su krivi što se još nisu pronašli nestali, kao i odgovornost svih onih koji nisu kaznili krivce za masovne grobnice. Tražimo također da rodbina svih pronađenih u masovnim grobnicama dobije zadovoljavajuću financijsku i inu odštetu, a da to ne plati Hrvatska, već – Srbija i Crna Gora, koji su bili agresori na Republiku Hrvatsku.

    Je li to puno ili malo?

    Mladen Pavković

    kamenjar.com

    facebook komentari