Pratite nas

Uz 30. kolovoza – Međunarodni dan nestalih

Objavljeno

na

Nije dovoljno samo tražiti one koji su nestali, već i one koji su ih mučki ubili i pokopali kao pse u masovne i ine grobnice!

nestali-domovinski-ratiU Hrvatskoj ljudi jednostavno – nestaju. O tome će biti govora i podsjećanja 30. kolovoza na Međunarodnih dan nestalih. Naime, naša država od svoje samostalnosti do danas još uvijek traži 2514 osoba koje se vode u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba (NENO).

Međutim, mnogi se slažu da je ta brojka mnogo veća. Većini se izgubio svaki trag tijekom hrvatskog Domovinskoga rata. Poglavito su Hrvati nestajali tijekom 1991., u jeku najžešće srpske agresije. Svako malo pa se obavljaju neka iskopavanja, osobito u Vukovarsko-srijemskoj županiji, ali i drugdje. Ljudi kao da su u “zemlju propali”. Nije istina da ni nakon toliko godina, od početka Domovinskog rata, baš nitko ne zna gdje su pretpostavljamo svoje živote okončali toliki civili, hrvatski branitelji. Ministarstvo branitelja čak je ponudilo i nagradu onima koji otkriju neku od grobnica, ili masovnih grobnica. Ni to ne pomaže. Srbi šute o takvim stvarima. Hrvatska je inače prekrivena masovnim grobnicama. Koliko je samo nevinih Hrvata stradalo nakon II. svjetskog rata. Dakle, nije istina da Hrvatska u ovom trenutku traži samo 2514 osoba, već je istina da ih traži na desetine tisuća. Među njima i dr. Ivana  Šretera, koji je 1991. nestao iz srpskog logora Bučje. A traže se i kosti Andrije Hebranga kojeg je  po nalogu Josipa Broza ubila Udba, pretpostavlja se 1949 u Beogradu.

U Hrvatskoj trenutačno ima oko 145 masovnih grobnica iz Domovinskog rata. Znaju se imena ljudi koji su pronađeni na tim mjestima, a koje su na najokrutnije načine ubili srpski teroristi. Sad kad obilježavamo Međunarodni dan nestalih prvo se treba prisjetiti svih tih stradalih nevinih ljudi, ali i postaviti pitanje: Koliko je srpskih i inih zločinaca dosad odgovaralo i bilo kažnjeno zbog masovnih ubijanja nevinih ljudi, pretežno žena, djece, starca? Može ih se na prste nabrojiti. Kako to, ako imamo 145 masovnih grobnica, u prosjeku nema ni jednog po grobnici, tko bi odgovarao za ta ubojstva? Znači, za 145 masovnih grobnica trebala su biti na robiji barem 145 ratnih zločinaca, tim više što ratni zločin ne zastarijeva. Tko je kriv, tko možebitno zataškava što ti koji su masovno ubijali izmiču pravdi, mnogi čak i punih 23 godine?

Danas,  ako netko pobjegne s mjesta prometne nesreće policija ga relativno brzo nađe, za nekoliko sati ili za nekoliko dana. A kako nitko ne može pronaći tolike ljudi, kako se nitko, primjera radi, ne može spustiti u jamu Jazovka i izvaditi kosti mučki ubijenih Hrvata od strane Brozova režima, pa da znamo tko su ti ljudi kojima svake godine palimo svijeću i za njih se molimo? Osim toga, ni na jednoj masovnoj grobnici nema imena i prezimena, već je istaknut samo broj ubijenih? Pa, nisu ljudi brojke!

Sada su se državnici ove regije dogovorili da će surađivati oko otkrivanja nestalih osoba. Što su radili do sada? Ako Sava Štrbac, Veljko Džakula, Milorad Pupovac ili Vojislav Stanimirović iznimno dobro znaju što se u vrijeme Domovinskog rata događalo na ovim prostorima, kako to da ovi jadni ljudi nemaju pojima o onima koji se vode kao nestali?

Dakle, tražimo odgovornost i svih onih koji su krivi što se još nisu pronašli nestali, kao i odgovornost svih onih koji nisu kaznili krivce za masovne grobnice. Tražimo također da rodbina svih pronađenih u masovnim grobnicama dobije zadovoljavajuću financijsku i inu odštetu, a da to ne plati Hrvatska, već – Srbija i Crna Gora, koji su bili agresori na Republiku Hrvatsku.

Je li to puno ili malo?

Mladen Pavković

kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Metastaza velikosrpskoga karcinoma

Objavljeno

na

Objavio

Učinkovit lijek protiv karcinoma velikosrpstva pronađen je 1995. godine u mjesecu kolovozu, a on može i danas liječiti, samo kad se s nezaraženoga tkiva hrvatske vlasti odstrani bolesno velikosrpsko tkivo, čijim bi metastazama mogao biti doveden u pitanje cjelokupni život suverene hrvatske države

Nakon poruke glasnogovornika Srpske pravoslavne crkve Irineja Bulovića kako SPC ne će više podupirati dijalog Beograda i Prištine, jer prostor Kosova smatra dijelom srbijanske države, susjedne će se države ozbiljnije pozabaviti najavljenim donošenjem t. zv. Deklaracija o opstanku srpske nacije i ponovnim buđenjem velikosrpskoga karcinoma.

Tim će budućim dokumentom Srbija i Republika Srpska navodno štititi prava Srba na uporabu srpskog jezika i ćiriličnog pisma, proučavanje i njegovanje srpske kulture, proučavanje srpske povijesti i njegovanje tradicija te očuvanje kulturnog nasljeđa.

Naime, bački episkop Irinej smatra kako je Zapad postao politički neučinkovit te da Srbija glede Kosova stvar treba preuzeti u svoje ruke, a to će joj omogućiti održavanje srbijanskoga referenduma o Kosovu. Kosovo je, naime, samo prva dionica u povratku u povratku pod jurisdikciju srpske države.

Na taj način ne samo da SPC ignorira međunarodne dogovore, nego ona priprema i politički teren za buduće zaposjedanje kosovske države.

U tom smislu i t .zv Deklaracija o opstanku srpske nacije samo je okvir za novu velikosrpsku ekspanziju. Naravno, u međunarodnim okolnostima koje će biti prikladnije novom osvajanju.

Što znači ta zaštita proučavanja srpske povijesti i kulture, najbolje svjedoče srbijanski udžbenici, u kojima se današnji naraštaji školaraca podučavaju kako su, bez obzira na svoja nacionalna imena, zapravo muslimani i katolici u BiH i Hrvatskoj Srbi, samo što toga oni još uvijek nisu svjesni.

Naime, muslimani i katolici, za razliku od pravoslavnih u Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori nisu navodno sačuvali svoju srpsku nacionalnu svijest.

Kao nadopuna školskom programu, SPC već skoro dvadesetak godina poslije srbijanskih ratnih poraza u svim poslanicama svojih patrijarha ne želi priznati hrvatsku državu pa čestitke blagdana pravoslavnim vjernicima upućuje u Dalmaciju, Rijeku, Liku, Banovinu, Kordun, Slavoniju i Hrvatsku.

Tako bi se u kontekstu prihvaćanja Deklaracije politički program mogao odnositi ponajprije na održavanje svijesti već osviještenih Srba kako bi se na temelju usvojenih znanja mogli uspješnije boriti za očuvanje svojih zemalja. U radikalnijem slučaju program iz Deklaracije mogao bi se provoditi i na dijelove još uvijek neosviještenoga srpstva, koje srbijanske prosvjetne vlasti prepoznaju pod t. zv. regionalnim imenima kao što su Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci.

U sklopu jezično-političkih projekata, kojima se na tragu velikosrpskoga programa Vuka Karadžića iz 19. stoljeća sve štokavce proglašava Srbima, nastala je i nedavna sarajevska Deklaracija o t. zv. zajedničkom jeziku, koja na političkoj razini, poput srbijanskih udžbenika, niječe hrvatski, crnogorski i bošnjački jezik.

Za razliku od jezikoslovnih projekata, srbijanske vlasti uz pomoć svojih agenata u Hrvatskoj gotovo svakodnevno manifestiraju moć političkim projektima.

Tako je nedavno u Rijeci obilježena navodno 300. godišnjica nazočnost pravoslavlja. U sklopu velikosrpskoga projekta što ga promiče SPC ovaj je put, nakon nedavnoga promicanja odcjepljenja Istre od Hrvatske, odabrana Rijeka, kao posebna regija, u kojoj eto pravoslavlje stoluje tri stoljeća.

Kako bi se pak omalovažilo hrvatsko stradanje tijekom srbijanske agresije u gradu Vukovaru, nedavno je, na dan pogibije zapovjednika vukovarske obrane generala Blage Zadre, bio dogovoren i nogometni susret lokalne srpske momčadi iz Vukovara s beogradskom Crvenom zvijezdom.

Sličan karakter političkoga omalovažavanja ili pak nijekanja hrvatske borbe imaju izmišljene obljetnice t. zv. stradanja Srba, poput nedavno manifestativne komemoracije za navodno stradanje t. zv. kozaračke djece u Sisku.

Sve je to manje-više poznato hrvatskoj javnosti, nu unatoč tomu, ni Državno odvjetništvo, ni redarstvo, a ni političke strukture ne reagiraju na ta širenja lažnih vijesti, kojima je već desetljeće i pol podvrgnuta hrvatska javnost.

Nasuprot tomu i represivni aparat i Državno odvjetništvo još se uvijek trude goniti hrvatske branitelje optužene da su navodno počinili zločine protiv Srba.

Učinkovit lijek protiv karcinoma velikosrpstva pronađen je 1995. godine u mjesecu kolovozu, a on može i danas liječiti, samo kad se s nezaraženoga tkiva hrvatske vlasti odstrani bolesno velikosrpsko tkivo, čijim bi metastazama mogao biti doveden u pitanje cjelokupni život suverene hrvatske države.

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Todorić javio policiji: Sutra se vraćam u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

U četvrtak sam u Zagrebu, poručio je policiji Ivica Todorić, doznaju 24 sata iz izvora bliskih istrazi. Javio im se na broj koji je ostavio svom odvjetniku.

Ante Todorić navodno je već krenuo u Hrvatsku te bi i on sutra tijekom dana trebao stići u Zagreb.

Odluka o istražnom zatvoru osumnjičenima u slučaju Agrokor trebala bi biti objavljena u 19,30 sati, doznaje se na zagrebačkom Županijskom sudu.

Nešto prije podneva 12 uhićenih dovedeni su pred suca istrage Zorana Luburića koji bi trebao odlučiti o zahtjevu da se uhićenima, ali i nedostupnima Ivici, Anti i Ivanu Todoriću odredi istražni zatvor.

Njihovi odvjetnici najavili su prije ročišta da će umjesto zatvora predložiti određivanje zamjenskih blažih mjera. U prvom redu se radi o zabrani pristupa svjedocima, s obzirom da je tužiteljstvo kao glavni razlog pritvaranja navelo upravo opasnost od ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, vještake i sudionike postupka.

Odvjetnik Piruške Canjuge, Anto Nobilo, kazao je da će sucu istrage, uz zabranu pristupa svjedocima predložiti i mjeru zabrane napuštanja doma te da će s obzirom na nedavne izmjene zakona pokušati mijenjati postojeću praksu.

I odvjetnik Ivana Crnjca, Ljubo Pavasović Visković, podsjetio je da u hrvatskom zakonodavstvu postoji i mogućnost pritvora u domu koji se rijetko koristi.

Posljednjim izmjenama Zakona o kaznenom postupku otežana je, primjerice, mogućnost izlaska na slobodu uz jamčevinu koja se sada može odrediti jedino ako se pritvor traži zbog opasnosti od bijega.

Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo je na svojoj internetskoj stranici izvijestilo da je odluku o istražnom zatvoru donijelo nakon ispitivanja 12 od ukupno 15 osumnjičenih u ovom slučaju, a ističu i da im je troje osumnjičenih nedostupno. Uz osnivača koncerna Agrokor Ivicu Todorića nedostupni su i njegovi sinovi Ante i Ivan čiji su odvjetnici u više navrata tvrdili da nisu u bijegu te da će se na poziv vratiti u Hrvatsku.

Uz Todorića i sinove, koji nisu u Hrvatskoj, u slučaju Agrokor su osumnjičeni i u ponedjeljak uhićeni Alojzije Pandžić, Damir Kuštrak, Hrvoje Balent, Ivica Crnjac, Olivio Discordia, Marijan Alagušić, Sanja Hrstić, Mislav Galić, Tomislav Lučić, Piruška Canjuga, Ljerka Puljić i Ivica Sertić. Svi su bili članovi uprave ili nadzornog odbora u Agrokoru, dok su Discordia i Hrstić zaposlenici revizorske kuće Baker Tilly koja je radila revizorska izvješća za Agrokor.

Odvjetnik Ante Todorića i prilikom dolaska na sud je ponovio da njegov branjenik dolazi u Hrvatsku te da ga je policija kontaktirala na britanski broj telefona koji su im ranije ustupili.

Svi osumnjičeni terete se za više kaznenih djela protiv gospodarstva i kaznena djela krivotvorenja, odnosno za zlouporabe u gospodarskom poslovanju, krivotvorenje isprava i nezakonito vođenje poslovnih knjiga.

facebook komentari

Nastavi čitati