Connect with us

Uzašašće Gospodina Našega Isusa Krista

Published

on

Uskrsli Isus je nada apostola i nada naša, jer On ide “pripraviti vam i (nama) mjesto”. Dotle će ostati s nama, a nas je izvršiti ovozemaljsku zadaću onako kako nam je zapovijedio i primjerom dao da “ljubimo jedni druge i činimo jedni drugima ono što je on nama činio, jer tako će drugi vidjeti, prepoznati i slijediti nas, a preko nas Njega”.

uzašašćeSvake godine na današnji dan kada čujemo ova čitanja, ne možemo se oteti dojmu žalosnoga trenutka jednoga odlaska, uostalom, kako su to i doživjeli i sami apostoli kada im je Isus govorio o uzašašću na nebo. Međutim dva anđela okreću potpuno sliku i žalosni trenuci moraju nestati i dati prostor vjeri, jer se ne radi o odlasku zauvijek ili o jednom napuštanju, već o jednom povratku u slavu. Ona žalost se pretvara u potpunu radost koja mora trajati svu vječnost. Ovdje je veoma lijepo istaknuti one riječi koje anđeli govore galilejcima, ne kao utjehu, nego kao zadaću – da ne gledaju u nebo već da očekuju i pripreme slavni dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Ovom pozivu se moramo svi odazvati zajedno u Svetoj Crkvi Katoličkoj, kao zajednica Isusovih sljedbenika.

Ova riječ “uzašašće” nije bila nepoznata u Starom Zavjetu. Sama riječ je značila savršeno jedinstvo poslije smrti sa samim Gospodinom Bogom, što je bilo rezervirano za miljenike i pravednike. Tako vidimo Siraha ili proroka Iliju koji ulazi na ognjenim kolima (2Kr 2,11-16). Knjiga mudrosti to isto kaže za mladoga pravednika “postao je drag Bogu, Bog ga je ljubio, jer je živio među griješnicima i zato je premješten, odnesen je da mu zloća ne bi promijenila osjećaje” (4,10-11).
Isus nosi danas našu i svoju ljudsku narav u slavu Očevu, pokazujući nam zorno pred očima ono što nam je obećano i ono kamo smo pozvani i kamo je došla njegova Majka sa svojim “uznesenjem” na nebo. Prisjetimo se samo malo Isusova preobraženja na gori. Zar onaj razgovor sa Ilijom i Mojsijem pred trojicom odabranih apostola Petrom, Ivanom i Jakovom nije gotovo jednak čin. Razlika je samo u tome što Isus hoće na tren otkriti raj apostolima da znaju što čeka one koji budu slijedili Isusa i izvršavali njegovu zapovijed ljubavi. Stoga kako god mislimo, mora nestati svaka žalost ili slična razmišljanja i moraju ustupiti mjesto zapovijedi da pripremimo njegov slavni Dolazak-Povratak, da bismo mogli jednoga dana špoći s njime u vječnost, u onaj raj koji nam je na gori načas otvorio.
Ljudski gledano, svi smo mi doživjeli mnoge rastanke i mnoge odlaske, ali ih uvijek nismo razumijeli i nismo jedanko podnijeli. Sjećam se jednoga primjerića (vidi godinu “B”) kada mala kćerka opravdava očev odlazak na tri godine i to uspoređuje sa Uzašašćem na čiju svetkovinu je sam otac priopćio svoj plan. Otac će biti odsutan za njihovo dobro. Koliki naši očevi i majke su morali podnijeti ovu žrtvu i točno po onome anđeoskome danas galilejcima, ne gledajte samo u nebo, već se prihvatite posla i pripremite povratak voljenoga. Ova priprema se mora događati u mom osobnom životu, u mojoj vjeri, u mojoj obitelji, u mojoj župnoj zajednici, tamo gdje se nalazim i tamo gdje jesam.

Da bi se mirno mogao pripremati njegov povratak, a meni dolazak moramo s njime stvoriti sinovsko i bratsko zajedništvo u ostvarivanju evanđeoske ljubavi. Naime, mi redovito u našim i službenim i neslužbenim odnosima, kada se radi o osobama koje manje poznamo ili po drugoj udaljenosti, zovemo prezimenom kao primjerice u tvornici, školi, bolnici ili tome slično. Sasvim drugo je sa imenom. Imenom zovemo osobe koje su nam blizu i koje dobro poznajemo ili naš veže drugačiji vez. Neće se nikada dogoditi, pa bio i rđav roditelj, da svoje dijete zove prezimenom, jer ime je znak jednakosti za intimnost čovjeka, za njegovo biće, za ljubav i duboko prepoznavanje. Stoga se sa imenom ne igra i ne šali.

Imenom se zovu prijatelji, braća i jedni drugima govore “ti”. U Evanđelju dolazimo do ovoga da nam Isus kaže da imamo Boga kojemu je ime Otac! Ne moramo ga se bojati jer nam je tako blizu i ne zove nas prezimenom, već nas zove jednim imenom – sinovi. On nas je sve učinio sinovima. Dakle nismo više Bog pred ljudima ili ljudi pred Bogom, nego u jednoj iskonskoj blizini Otac pred sinovima i sinovi pred Ocem. Sada ostaje na nama da svojim životom pripremimo i potvrdimo ovu istinu slušajući Očev glas i izvršavajući Isusovu zapovijed ljubavi, da pripremimo njegov slavni povratak među nas i da nas nađe spremne.
On je uzašao svome i našemu Ocu jer je jedno s njime, On će nas Duhom Tješiteljom voditi do njegova ponovnoga dolaska i na nas paziti kao na sinove svoje i braću svoju, koja mu se mogu obratiti bratskom i sinovskom vjerom u svakom trenutku. On će nam tako pomoći da ga dočekamo slavno o slavnom Dolasku. Molimo ga da ne odlutamo nikuda i nikada od Njega.

Svake godine, četrdeset dana nakon Uskrsa, slavimo Blagdan Uzašašća Gospodinova na nebo. Blagdan Uzašašća je blagdan radosti i kršćanske nade. Isus je došao k nama, trpio i umro za nas na križu i treći dan uskrsnuo i potom nakon četrdest dana okupio je svoje učenike, podigao ruke da ih blagoslovi, ojača u vjeri, učvrsti u nadi i raspali u ljubavi i uzašao na nebo. I tako se žalost učenika zbog rastanka pretvorila u radost i utjehu.uzasasce

I ove godine želimo se sjetiti obećanja dana apostolima kako će taj isti Isus koji je na današnji dan uznesen na nebo isto tako doći kao što je otišao. Taj njegov dolazak zbit će se na kraju svih vremena. Ali dan koji će biti posljednji nije nama, niti ikome, poznat. Naše iščekivanje Isusova povratka još traje.

Nakon što se četrdeset dana ukazivao svojim učenicima i uvjeravao ih u činjenicu uskrsnuća, Isus je prešao u slavu Očevu. Isus je govorio svojim učenicima prije svoga odlaska kako trebaju biti njegovi svjedoci i propovijedati Radosnu vijest svima.

“Uzašao je na nebo”. Vratio se k Ocu, ali nije ostavio nas: s nama je, među nama je – poruka je današnje svetkovine. Krist je doduše uzašao na nebo ali nas nije ostavio. On nas je spasio. Rekao je: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta…!” Pokazao nam je tko smo, što smo i kamo idemo? Tko s Bogom živi, s Bogom će biti u vječnosti i radovati se i uživati… Koliko budemo svojim životom Kristu sličniji, toliko će i naš uspon prema nebu biti lakši. Uzašašće je Isusovo potvrdilo i opravdalo naš kršćanski optimizam. Živimo radosno u svojoj vjeri, jer ne ostajemo na zemlji. Ovdje smo kratko.

Događaj uzašašća jedna je od temeljnih istina našega kršćanstva, jedan od stupova nosača na­šega života.

Prije svoga Uzašašća na nebo rekao je Isus svo­jim učenicima: “Ja idem k Ocu da vam pripravim mje­sto. A kad odem i za vas mjesto pripravim, opet ću doći i vas uzeti k sebi da i vi budete gdje sam ja” (Iv 14,2). Kolike li utjehe u ovim riječima Isusovim?! Isus je uzašao na nebo, ne samo zato jer je nebo njegov pravi stan, nego i radi nas, da i nama pripravi mjesto na nebu gdje ćemo otpočinuti nakon dugoga i napornog puta po ovoj dolini suza.

“Dom, domovina, zavičaj, nebo”, – to su riječi koje tako snažno pokreću i diraju ljudsko srce, kao ma­lo koja druga riječ u ljudskom govoru. Jedva da ima još koji drugi osjećaj koji tako bolno razdire srce i dušu kao bol za domom, domovinom, zemaljskom, a još više nebeskom. Mnogi sveci toliko su čeznuli za nebeskom domovinom da bi od tog bola gotovo mogli i umrijeti.

Gdje je nebo? Riječ nebo ima dva značenja. Nebo je materijalno, a stan Boga je duhovan, jer je Bog duh. Dakle stan Božji nije materijalan, vidljiv, opipljiv. Bog je duhovno posvuda, posebno u srcu čovjeka, stvorena na njegovu sliku. U tom smislu je slavni učenjak Fabre izjavio: “Ja ne vjerujemu Boga, ja ga vidim!” Nije pronašao Boga svojim tjelesnim očima nego ga je upoznao zahvaljujući svjetlu vjere. Upoznao je njegovu nazočnost i njegovo djelovanje.

Već kralj David toliko je čeznuo za nebom da je govorio: “Kad ću doći i lice tvoje gledati?” Sveti Pavao bolno je uzdisao: “Tko će me osloboditi od ovoga smrtnoga tijela? Želim se rastaviti i biti s Kristom.” Sveti Franjo izgarao je od želje da smije poći kući, u nebo, i zato je često govorio: “Gadi mi se zemlja kad mislim na nebo.”

Biskup Sailer pripovijeda o jednom malom prvopričesniku koji je Djetetu Isusu napisao pismo i posta­vio ga iza tabernakula. Sadržaj pisma bio je: “Dragi Isuse, na ovom svijetu nije više lijepo. Meni se ovdje više ništa ne sviđa. Ja bih htio kući, kući u nebo!” Četrnaest dana iza toga mališan je već zaista bio kod kuće, u nebu.

Svakoga dana za 24 sata bliže smo svome izbavlje­nju, bliže svojoj domovini, bliže nebu, bliže vječnoj Ljubavi, bliže vječnoj sreći!

Isusu pred svetohraništem možemo i mi reći: i mi bismo htjeli kući, k tebi! U divno nebo! Bol za ne­bom veoma je teška! Jer gore kod tebe čeka nas ona sreća i blaženstvo o kojoj govori Sveto pismo: „Niti je oko vidjelo, niti uho čulo, niti srce ljudsko osjetilo što je Bog pripravio onima koji njega ljube!” I nemirno je srce naše. I nemirno ostaje srce naše tako dugo, dokle god ne počine, dokle god se ne smiri kod kuće – u nebu u Bogu svome!

Naša nebeska Majka Marija došla je k nama da nam pomogne doći u nebo. Kada nas zove da se svaki dan obraćamo, da čvrsto u Boga vjerujemo, da mu se klanjamo i molimo mu se srcem, želi nam reći da je to najsigurniji put koji vodi u raj. Koje iznenađenje za sve nas!? Koja će to radost biti, možemo samo slutiti. Isplati se danas biti katolik. Zahvalimo se Bogu što nam je Mariju poslao da nas pouči i povede u raj.

Isus je otišao da se vrati… Sva je mudrost našega života: biti spreman, dočekati ga. Biti spreman – spremati se.

Zanimljiv je razgovor jednoga misionara s jednim Indijcem. Pitao je misionara: “Vjerujete li, da će doista Krist opet doći?”

– “Da, ja to vjerujem!”

– A onda će Indijac: “Svakoga jutra prije nego odem na posao ja molim: Gospodine, daj da tako živim – da mogu stati preda Te, ako Ti danas dođeš!”

Evo, što nam je činiti!!!

Jedan ruski kozmonaut izjavio je: „Išao sam na nebo i tamo Boga nigdje ne nađoh!“ Jedan svećenik iz Moskve odgovorio mu je: „Ako nisi Boga sreo na zemlji, nećeš ga nikada sresti na nebu!“

– Bog djeluje u svijetu u i našim srcima… Sjetimo se svetoga Stjepana kako umire gledajući otvorena nebesa i Sina Božjega… svetoga Pavla koji se obraća pred Damaskom… i onoga razbojnika s Isusove desne strane… Na njegove riječi: “Sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!” Isus mu odgovara: “Još danas ćeš biti sa mnom u raju”.

Nebo je dakle u nama i u drugima. Trebalo bi ga samo otkriti. Nemojmo zamišljati Boga i njegova Sina kao onoga koji stanuje na oblacima. Bog je posvuda, nebo je posvuda za one koji ga ljube: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i moj otac ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti!”

Za lansiranje rakete u svemir potrebno je snažno i skupo gorivo. Da se sjedinimo s Bogom i da druge sjedinimo s njim, dovoljno je ljubiti i iz ljubavi živjeti. Ne zaboravimo na dan svoga uzašašća svima nam je Isus otvorio vrata u nebo – u vječni, sretni život. Budimo pozorni da ih ne zatvorimo opakom grješnom rukom. Nastojmo živjeti tako da budemo spremni stati pred Krista i poći, ako on danas dođe. Blago svakome onome tko tako bude živio.

Fra Franjo Mabić i Fra Petar Ljubičić

facebook komentari

Continue Reading
Advertisement
Comments

Pregled

Mate Rimac: Važno je ne samo zadržati mlade u zemlji, već i privući ljude u Hrvatsku

Published

on

By

Projekt Poduzetničkog inkubatora za visoke tehnologije Sveučilišta u Splitu – UNIST Tehnološki park svečano je otvoren u petak na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.

To je kapitalni projekt za Sveučilište u Splitu, za koji je 99 posto od 20 milijuna kuna došlo iz fondova Europske unije.

Ujedno je to jedan od desetak velikih infrastrukturnih projekata pripremljenih za Sveučilište ukupne vrijednosti od preko 1 milijardu kuna, a otvaranju pje nazočio i direktor Rimac Automobila Mate Rimac.

Rimac je, odgovarajući na pitanje o tome kako zadržati mlade u Hrvatskoj, rekao da je važno ne samo zadržati, već i privući ljude u Hrvatsku. Važno je shvatiti, istaknuo je, kako ljudi izvana obogaćuju našu zajednicu i ne uzimaju posao nikome.

“Što više iskustva dovezemo izvana, to će biti tvrtkama bolje i to će lokalno donijeti više benefita i stvoriti još više radnih mjesta. Moramo se malo otvoriti, malo promijeniti taj mindset i razmišljati internacionalno, ne samo zadržati naše, već i postati atraktivni za cijeli svijet”, rekao je Rimac i dao jedan savjet.

“Mislim da je jedan dobar savjet koji mogu dati da je ideja bezvrijedna. Ljudi kod nas smatraju da je ideja jako važna, ali ideja je ništa, ideja je jedan posto posla, potrebno je stopostotno odricanje od svega u životu da bi se došlo od nekakve ideje, do tvrtke koja hrani obitelji koje rade za nju. Potrebno je jako puno rada” – rekao je Rimac, piše Večernji list.

Rimac radi na novoj jurilici i gradi tvornicu automobila

facebook komentari

Continue Reading

Naši u svijetu

Predstavljeno Izvješće o provedbi Strategije i Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske u Hrvatskom saboru za 2016.

Published

on

U petak, 20.listopada 2017., Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske podnio je Izvješće o provedbi Strategije i Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske u Hrvatskom saboru za 2016.godinu.

„Opstojnost i prosperitet hrvatskog naroda izvan Republike Hrvatske predstavljaju važan preduvjet za ostvarivanje cjelovitog demografskog, političkog i gospodarskog potencijala Republike Hrvatske „ – rekao je Milas u uvodnom dijelu te naglasio kako su temeljne zadaće Središnjeg ureda, između ostalog, zaštita prava i interesa Hrvata izvan Republike Hrvatske, uspostavljanje, održavanje i promicanje veza s Hrvatima izvan Republike Hrvatske i jačanje njihovih zajednica, poboljšanje suradnje, a posebno gospodarske suradnje s Hrvatima izvan Republike Hrvatske; poticanje povrataka iseljenika/dijaspore u Republiku Hrvatsku i njihovo uključivanje u gospodarski i društveni život u Republici Hrvatskoj, koordinacija i nadzor aktivnosti između nadležnih ministarstava, drugih tijela državne uprave i ostalih nositelja suradnje Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske.

 

Milas je predstavio programe i projekte koje Ured provodi u suradnji sa Hrvatima u Bosni i Hercegovini, hrvatskom manjinom u 12 europskih zemalja te hrvatskim iseljeništvom u europskim i preko oceanskim zemljama. / detaljno Izvješće nawww.hrvatiizvanrh.hr /.

Za 65 programa i projekata od interesa za hrvatski narod u BiH prošle je godine odobreno 20 milijuna kuna. Manjinskim zajednicama dodijeljena su tri milijuna kuna kojima se financiralo 259 projekata hrvatske nacionalne manjine. Za programe i projekte udruga hrvatskog iseljeništva u Južnoj Americi i Republici Južnoj Africi dodijeljeno je 1,1 milijun kuna, a financirano 17 programa, navodi se u izvješću. Tu je i Program stipendiranja studenata – pripadnika hrvatskog naroda izvan Republike Hrvatske, Program učenja hrvatskog jezika u Republici Hrvatskoj te Program financiranje nakladničke djelatnosti hrvatskog iseljeništva kao i Javni poziv za financiranje posebnih potreba i projekata Hrvata izvan Republike Hrvatske, s glavnim ciljem promicanja veza, jačanja suradnje i očuvanja identiteta Hrvata iz cijelog svijeta, kao i pomoći ugroženim pojedincima izvan Republike Hrvatske.

 

Državni tajnik Milas je naglasio kako Središnji državni ured blisko surađuje s drugim resornim ministarstvima te ostvaruje kvalitetnu komunikaciju s nacionalnim kulturnim i znanstvenim institucijama „Ističemo posebno dobru suradnju s Hrvatskom maticom iseljenika, a poglavito sa Ministarstvom vanjskih i europskih odnosa te radnim tijelom Hrvatskog sabora – Saborskim odborom za Hrvate izvan Republike Hrvatske.  Također, važno je istaknuti konstruktivnu suradnju koju ostvarujemo s katoličkom crkvom, odnosno s Hrvatskom inozemnom pastvom i   Hrvatskom hrvatskim katolički  misijama koje su desetljećima bile nositelji očuvanja hrvatskog identiteta u hrvatskim zajednicama diljem svijeta“.

 

Na koncu svog izlaganja, državni tajnik Milas je naglasio kako je predsjednik Vlade Andrej Plenković kao zadaće od strateškog interesa istaknuo potrebu pronalaženja zakonskih rješenja i mjerodavnih propisa  za olakšavanje stjecanja hrvatskog državljanstva za pripadnike hrvatskog naroda, njihove potomke i bračne drugove, primjereno ostvarivanje biračkog prava, mogućnost uvođenja dopisnog glasovanja te kontinuiranog pronalaženja  novih načina  sustavne suradnje. „ U ovim zadaćama, u svim oblicima promicanja i očuvanja hrvatskog identiteta, tradicije, kulture i jezika u inozemstvu, kao i učenja hrvatskog jezika u Hrvatskoj za pripadnike hrvatskog iseljeništva, u svim iskoracima koji doprinose boljitku Republike Hrvatske te čvršćim i kvalitetnijim odnosima iseljene i domovinske Hrvatske ovaj Ured će nastaviti predano raditi.

Milas je zahvalio svim nositeljima suradnje, kao i svima koji svojim znanjem, trudom i sposobnostima doprinose kvalitetnim rješenjima. „Vašu potporu, suradnju pa i međusoban korektiv očekujemo i ubuduće“ – zaključio je.

Inače, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, po prvi puta od svog osnutka 2012.godine podnosi Izvješće o svom radu u Hrvatskom saboru.

facebook komentari

Continue Reading