Uzbuna na Prisavlju

3
Tko god ima volje i želje gledat tzv HTV, bolje reći Yutel, od pobjede Kolinde Grabara Kitarović, može primjetiti svojevrsnu uzbunu i pokušaj konsolidacije uzdrmane tzv ljevice, mada to nije nikakva ljevica nego skupina privilegiranih “crvenih buržuja” i njihovih potomaka koji su preuzeli sve pore društva, prvenstveno medije i pravosuđe, u modernom društvu dvije najvažnije poluge. Taj spoj neoliberala i ideoloških Jugoslavena i srbofila teško se može nazvati ljevicom. Od svega “ljevičarstva” ostala im je samo ta ideološka odrednica, svuda drugo su odavno zajazili u materijalističko-hedonističke vode.Poraz koji je doživio Ivo Josipović koji je u tim kontroliranim medijima lično posjedovao Castrovsku popularnost, izgubio je od jedne kako su je oni prozvali “Barbike”. Nije pomogla ni sva medijska pompa niti lažne ankete koje nisu bile tu da prenose javno mnijenje, nego da ga kreiraju, po principu proročanstva koje samo sebe ispunjava.

Odmah nakon tog neočekivanog poraza, sjatili su u “Otvorenom” sve lijevo, kuso i repato, ne bi li ih nagovorili na dogovor jer iza ugla prijeti ta oklevetana desnica, kao da stupaju Crne legije hrvatskim selima i gradovima. Čak su tu angažirali razne tipove koji nemaju nikakvu političku težinu poput Radničke fronte čija je perjanica Mate Kapović, (radno mjesto filozofski fakultet, taj Alamo lijeve i anacionalne misli).

Malo zatim je u Press klubu bila ista tema i šlag na tortu je bilo gostovanje nekog anonimca iz rečene Radničke fronte, koji je sat vremena prodavao staru ragu pod, kremom za cipele očetkanog, ždrijepca sjajne dlake. Drvio je lik o nacionalizaciji, radničkom upravljanju kao da nismo imali prilike vidjeti na što je to ličilo kad je lik koji je bio avangarda “radničke klase” živio ko sultan od Bruneja, dok je ta ista radnička klasa žvakala suhi kruh. Ponavljao je frazetine iz 50-tih godina prošlog stoljeća i sam priznao da je taj “socijalizam sa ljudskim likom” već 60-tih bio pretvoren u tehnomenadžerstvo gdje je socijalizam već posrtao pod težinom bankovnih računa “pravovjernih drugova”.

Tako Milovan Đilas, žestoki komunistički dogmatik tih godina, s prezirom govori o “halapljivosti i prostakluku” partizanki, koje “samo zato jer su dvaputa otišle u šumu smatraju da imaju pravo na grofovske statuse” da se useljavaju u najveće buržujske stanove koje su otele prijeratnim vlasnicima pod egidom “eksproprijacije eksproprijatora” narodski rečeno, otimanje otimačima ili pljačkanje pljačkaša, što znači da sva ta priča o jednakosti i univerzalnim socvrijednosti na kraju završi u čistoj pljački i neizbježnom hedonizmu, koji ga slijedi kao čovjeka sjena.

A kad, puno kasnije, isto tako jedan pravovjerni komunist, zgrožen dolazi tužiti se Vladimiru Bakariću, neformalnom vladaru Hrvatske, i žali mu se na pojedine drugove koje zanimaju samo materijalna bogatstva i koji ne slušaju ni partiju pa mu veli “ imam osjećaj da oni sebi daju za pravo da do kraja života vladaju Hrvatskom“. “Varaš se” odgovara mu Bakarić” ne misle oni da maju pravo vladati Hrvatskom do smrti nego misle da to pravo imaju i njihovi unuci”. Metaforički rečeno, to ” i njihovi unuci” znači najmanje stoljećima, kao nekad u feudalno vrijeme kad su se titule i posjedi prenosili s koljena na koljeno.

I evo dočekasmo u Hrvatskoj da nam vladaju unuci iz te priče. I ne daju vlast nikome. Čim ih se malo uzdrma, kreće konsolidacija. upregnu se se sve sile, zove se na okup, kao da je okupator tu, baš pred vratima a oni su naravno brana nacionalizmu i fašizaciji društva iako je Hrvatska možda jedina zemlja u Europi koja u parlamentu nema nijednu ekstremno desnu stranku. Pa protiv koga se oni onda bore. Protiv imaginarnog neprijatelja, koji postoji samo u njihovim glavama, smišljeno i proračunato plaše narod kako bi zadržali svoje privilegije.

Drugar iz “Radničke fronte” je dao podršku i istospolnim brakovima usvajanju djece od strane istih, pa se postavlja pitanje, kakve veze to ima sa radništvom. Ima ako se zna da je još 50-tih godina u Frankfurtu, poznata marskistička škola promjenila doktrinu i zaključila da ju je “radništvo izdalo” da se prodalo kapitalistima za dobru dnevnicu i da se treba okrenuti rubnim manjinama, prvenstveno seksualnim, kao udarnom pesnicom new marksizma. Na pitanje kako bi on osigurao besplatno zdravstvo ako bi se sve nacionaliziralo jer to sve košta, lik hladno odgovara ” uzimanjem ekstra profita kapitalistima”. iako bi im ranije sve oduzeo pa tko bi onda ostvarivao ekstra profit?
Kad se jednog takvog lika i jednu takvu ideju promovira u top time-u onda znaš koliko je sati makar to bilo Nedjeljom u dva.

Kao da ne znamo na što bil ličila ta ponovna “eksproprijacija eksproprijatora“. Opet bi drugovi i komitetlije zasjeli u nacionalizirane vile i od tamo grmili o jednakosti i opet bi se neki “Milovan Đilas” zgražao nad time. Uostalom natruhe nečega sličnoga imalo se vidjeti i čuti u “nadahnutom” predstavljanju programa neformalnog vođe radničke fronte Mate Kapovića. Foliraj, fingiraj, iskoristi, prosto rečeno “snađi se druže

Pa se postavlja legitimno pitanje zašto se na HTV-eu ne organiziraju emisije koje bi pogurale tzv desnicu. Zašto se njih ne bi pokušalo organizirati da preuzmu vlast. Ili je tzv HTV rezerviran samo za “ljevičarske ideje”. Zašto na HTV ne bi pozvali npr Mladena Schwartza ili čelnika HČSP-ea. Po čemu su oni nepoćudniji od nekog anonimusa iz tzv Radničke fronte. A oni ako baš žele neka osnuju svoju televiziju koju će sami financirati iz “ekstra profita” kojeg im ionako ne nedostaje.

[ad id=”40551″]photo by:tportal[/ad]

facebook komentari

  • EMINƎM

    alkar stanković N.U2ništa

    • Alan B’Stard

      Ma on nije alkar, on je alkarski momak 🙂

      • EMINƎM

        ako je stankov’ momak, ? tko mu je momak