Već se znao i general JNA koji će nakon puča upravljati Hrvatskom

6

¸jna

Postoje ozbiljne indicije i izravne optužbe da su neki članovi hrvatskog državnog vrha prije 24 godine igrali dvostruku igru.

Ej, brale, brale daj automat da ga malo isprobam po ovoj ustašiji.” Izjavio je tjelohranitelj Nenada Bućine, člana Predsjedništva iz Crne Gore i već naelektriziranu atmosferu doveo do usijanja. U tijeku je sastanak Predsjedništva Jugoslavije. Mjesto radnje: veliki hodnik Palače Federacije. Vrijeme: 25. siječnja 1991., negdje oko 20 sati.

 Sastanak je sazvao Borisav Jović, tada predsjednik Predsjedništva SFRJ. Na dnevnom redu – izvanredno stanje i hapšenje dvojice hrvatskih ministara. Hrvati, koji su u stvari ilegalno razoružani, sada su pod optužbom za ilegalno naoružavanje. Jugo-vojska u Hrvatskoj u stanju pripravnosti. Čeka naredbu. “Zovu i Tuđmana. Hoće li Tuđman ići na to Predsjedništvo ili neće ići? Ljudi mu govore da ne ide jer se neće vratiti, ako ide da će ga uhapsit odmah. Da ostane tu, da treba spremiti ilegalnu borbu. Da se državni udar ne može spriječiti. Međutim, Tuđman odlučuje da ide u Beograd” prisjeća se tih dramatičnih dana Zdravko Tomac.

 Kompletno izaslanstvo Republike Hrvatske, kojeg su sačinjavali Predsjednik Franjo Tuđman, predsjednik Sabora Žarko Domljan, predsjednik Vlade Josip Manolić i član Predsjedništva Jugoslavije Stipe Mesić, otputovalo je u Beograd. Drugi put u dva mjeseca vrhuška Komunističke Partije i Jugoslavenske Narodne Armije ima gotov scenarij državnog, odnosno vojnog udara. Prvi se zbio 03. prosinca 1990. godine, kad je KOS bio spreman uhititi vodstvo Hrvatske. No Veljko Kadijević tada opoziva akciju u zadnji trenutak. Nije se usudio na takav potez bez suglasnosti Predsjedništva. Do potpune suglasnosti falilo je tek jedan glas.

 Godinama se postavljalo pitanje zašto je zaustavljena akcija uhićenja u koju je general Aleksandar Vasiljević već bio krenuo. Prepričavajući svoj razgovor sa Borisavom Jovićem za Radioteleviziju Republike Srpske moglo bi se zaključiti da Vasiljević ne zna razloge. Međutim, jedan drugi intervju ukazuje da sam Vasiljević najbolje zna zašto je zaustavljena. U beogradskom NIN-u Vasiljević kaže: „U jednom našem razgovoru Mesić je rekao kako bi tolerisao hapšenja svih funkcionara MUP-a i odbrane iz Hrvatske osim Špegelja i Boljkovca. Inzistirao je na njihovoj zaštiti. Složili smo se oko toga. Razmena informacija i podataka sa Mesićem ipak nam je bila mnogo važnija i nismo hteli da ugrozimo te kanale.

 Postoje ozbiljne indicije da pojedini članovi najužeg državnog vodstva igraju dvostruku igru. Stjepan Mesić hrvatski je član Predsjedništva Jugoslavije. U Beogradu nerijetko sjedi zajedno s onima koji pripremaj vojni prevrat u Hrvatskoj. Zato igra dvostruku igru, tvrdi to 18 godina nakon raspada, odbjegli jugo general, bivši ministar obrane Jugoslavije, Veljko Kadijević. U Moskvi će prokazati i svog tadašnjeg šefa,  Predsjednika Vlade Antu Markovića.

 Kadijević tvrdi da je Marković predlagao hapšenje nacionalnih lidera Tuđmana i Miloševića: “Da treba podržati Mesića protiv Tuđmana, a onda, da bi cela stvar bila rešena oko Jugoslavije, da treba uhapsiti Tuđmana i Miloševića i sve će biti rešeno.” Marković je bio spreman sve učiniti ne bi li postao novi Jugoslavenski lider. Ništa manje, prisjeća se Kadijević, nisu bile ni Mesićeve ambicije: “A to što su bile ambicije Mesića..on je u mojem kabinetu vodio razgovore..i nikada nije obišao temu kako je on liberal, a Tuđman despot apsolutista itd.

 Podjetimo i na činjenicu da dvostruku igru igra i Milan Kučan. Dan ranije se u Beogradu dogovorio sa Srbima. Milošević i on su postigli sporazum oko dvije bitne točke. Pod jedan da Srbija ne osporava pravo Sloveniji na izlazak iz Jugoslavije. Pod dva da Slovenija ne osporava Srbima, poglavito u Hrvatskoj, pravo na samoopredjeljenje. Samo četiri dana nakon što su Slovenija i Hrvatska potpisale sporazum o zajedničkoj obrani. Potpisali su ga Martin Špegelj i Josip Boljkovac u ime Hrvatske i Janez Janša i Igor Bavčar u ime Slovenije.

 Prije sjednice saveznog Predsjedništva SFRJ, održan je susret hrvatskog i srpskog izaslanstva o krizi u SFRJ. Prisustvovao mu je Mate Laušić, karijerni policajac i prvi šef osiguranja dr. Franje Tuđmana: “u jednom trenutku negdje predvečer na sastanku kod Miloševića prišao mi je Šarinić i kaže: “Predsjednik je pozvan u Predsjedništvo na sastanak”. Predsjedništvo Jugoslavije.”

 Hrvatska delegacija na čelu s Tuđmanom, nesvjesna trilera koji će se odigrati, zaputila se u Palaču Federacije. “To je tako bilo tempirano da onog trenutka kad smo u taj veliki hol Palate Federacije ulazili,  gdje je bilo razmješteno nekoliko klub garnitura i TV prijemnika, u tom trenutku je započinjao poznati film o Špegelju” prisjeća se Laušić. “Predsjednik skida kaput, ja mu ga pridržavam, a pratioc od Nenada Bućine zavaljen u fotelju kaže glasno: “Evo ustašije, evo ustašije”. Ali gledajući nas, ne TV prijemnik. U tom trenutku ulazi jedan milicioner koji je bio na vanjskom osiguranju i drži u ruci automatsku pušku. I ovaj kaže: “Ej, brale, brale daj automat da malo ga isprobam po ovoj ustašiji”. Tog trenutka, u toj atmosferi koja je bila tako naelektrizirana, da ste povukli nožem po zraku čulo bi se kao da po kamenu taj nož siječe.”

 Tuđman je, po protokolu, ostavio pratnju i popeo se na prvi kat gdje je već trajao sastanak. Okupljeni su, na unaprijed pripremljenim televizorima, već gledali prijenos specijalne emisije ‘Šta je istina o naoružavanju terorističkih formacija HDZ-a u Hrvatskoj’. “Sve je planirano! Znači svi sjedimo ispred ekrana, upucava se medijski prostor ex Jugoslavije, evo ga, kolju se djeca, ubijaju, rafal. I to bilo gdje drugdje nego u glavnome gradu države Hrvatske i to iz usta tek ustoličenoga ministra obrane. To je trebalo izazvati šok” objašnjava admiral i analitičar Davor Domazet Lošo. Da bi krenuli  u realizaciju svojih planova, tumači , Srbima je bilo u interesu izazvati jednu krizu koju će označiti kao izvanredne prilike. One bi, temeljem Ustava i zakona, mogle opravdati uloga JNA. “Dakle taj film je trebao poslužiti u ovom scenariju službi, koja je vođena iz Beograda, da se Hrvatska prikaže kao zločinačka, nova ustaška država” naglašava Lošo.

 Film je istovremeno prikazivan u svim domovima armije, na svim republičkim televizijama. Srbi su likovali. “Vidite da su hrvatski zvaničnici, koji su se spremali za odcjepljenje Hrvatske jasno deklarisali šta će uraditi čim dođu na vlast. Da će, da već postoje spiskovi za likvidaciju onih koji se tome protive i da već u toku prve noći i prvih 48 sati treba da raščiste sa svima onima koji se s tim nebi slagali” tvrdio je Borisav Jović.

 U Zagrebu, već spremni na najcrnji scenarij, pomno prate događaje. “Mi smo gledali taj film isto u Saboru, to je bila doista jedna konsternacija” prisjeća se Vladimir Šeks. Konsterniran je i Predsjednik Tuđman. On se nalazi usred Beograda suočen sa zahtjevom za vojnom intervencijom. “Međutim nema državnog udara. Tuđman vješto manevrira u Beogradu, obećava da će prestati naoružavati Hrvatsku, obećava da će nastaviti razgovore o konfederaciji, da nećemo izlaziti i razbijat Jugoslaviju. Znači Tuđman se privremeno povlači” objašnjava Zdravko Tomac.

 No kako se nova hrvatska vlast našla u ovoj KOS-ovoj zamci? Puna dva mjeseca tajna služba vojske Jugoslavije nadzirala je i snimala hrvatskog ministra obrane Martina Špegelja. Krajem studenog bila je u posjedu 19,5 sati tajnih video i 121 sat audio snimaka sastanaka. Stotine sati materijala tajnih razgovora KOS je pretočio u film. Iako su Hrvati upozoreni da se nešto sprema ministar Špegelj je odbacivao takve mogućnosti. Štoviše zagovarao je zajednički obrambeni plan, po kojemu bi Hrvatska pomogla Sloveniji tako što bi napala vojne baze JNA po Hrvatskoj i tako ušla u rat.

 Upravo je uloga ministra obrane, objašnjava Lošo, u najmanju ruku dvojbena: “Nitko ni do dana današnjega neće vidjeti taj Špegeljev plan, nitko ga nije vidio. A sastojao se od toga da Hrvatska bez oružja, bez vojne organizacije, bez ustroja, bez ičega napadne takvu oružanu silu koja se upravo pripremila i čeka da se napadne. I to ne predlaže bilo tko, nego predlaže ministar obrane. I sam Kadijević u svojoj knjizi “Moje viđenje raspada” kaže da bi, citiramo “za JNA bilo bolje da je predsjednik Tuđman tada donio odluku o napadu na JNA”. A da se to dogodilo, tvrdi admiral Lošo, Hrvatska bi praktično već na samom početku rata bila poražena. Podsjetimo da je ‘Špegeljev plan’ odbačen glasanjem u kojem su za njegovu provedbu bili samo Špegelj i Mesić.

 Postoje dakle ozbiljne optužbe da su Špegelj, Mesić, Kučan… najuži suradnici i saveznici predsjednika Tuđmana zapravo radili protiv njega. A tog 25. siječnja na prvom katu Palače Federcije vuku se odlučujući potezi za budućnost Hrvatske. Vještim Tuđmanovim manevrima za dlaku je izbjegnut državni udar. Istovremeno se na hodniku iste Palače odvijao se pravi triler. Nitko od sigurnosti nije mogao ići na prvi kat, samo čovjek protokola. To je bio nedavno preminuli Ivan Čičmak. On je služio kao čovjek za vezu. Tuđmanovo se osiguranje, prisjeća se Laušić, grupiralo na jednom mjestu: ” Vidio sam kakva je atmosfera i rekao sam da se ne razilazimo. Ni sjedati, ni skidati kapute. Ja velim ako krenu na nas neće krenut oružjem, već će nas pokušat počistiti jednog po jednog.”

 Napetost se mogla osjetiti u zraku, posvjedočio nam je Mate Laušić: “To je trajalo satima, dugo je sjednica trajala. A u tom foajeu je podno grijanje, bilo je vruće, mi smo bili u zimskim kaputima. Bili smo dobro naoružani, svi smo imali kratke Hecklere MPK5, imali smo streljiva, nosili smo i bombe, normalno kratko oružje, pištolje. I u jednom trenutku, Heckler ima jednu manu da ako je spremnik do kraja napunjen i ako ga trkneš, zna ispasti, Mili Ćuku padne spremnik iz Hecklera. I Mile mrtav-hladan se sagne, uzme spremnik i nabije ga u Hecklera. To je bilo jako dobro jer od tog trenutka je zašutila ekipa i više puno nije bilo graktanja i nekih komentara.”

 “Negdje prije ponoći ulazi uniformirani major Veselin Šljivančanin u maskirnoj odori i mi smo mislili da priča tu započinje. Grupirali smo se leđa uz leđa. Međutim bacio sam pogled i vidim gdje general Kadijević silazi niz stepenice i Šljivančanin koji je bio njegov šef osiguranja je došao po njega. Pokupili su Kadijevića, izišli van, nedugo nakon toga je i Predsjednik sišao, mi smo ga prihvatili u vozila i na aerodrom” nastavlja Laušić.

 U zračnoj luci, po povratku iz Beograda Tuđman najavljuje odgovornost za “krivce” koji nelegalno naoružavaju hrvatsku. No, već sutradan sve relativizira i zahtijeva da neovisni eksperti provjere vjerodostojnost filma. Snimka je integralno emitirana i na Hrvatskoj televiziji, ali uz komentare gostiju u studiju. Jedan od gostiju bio je Slaven Letica: “Mislim da smo sa tom raspravom na neki način neutralizirali taj veliki masovno psihološki šok koji je stvoren tim brižljivo pripremanim špijunskim filmom protiv ne samo Martina Špegelja, Josipa Boljkovca i hrvatske vlasti nego i protiv hrvatskog naroda.”

 Moglo bi se reći da su se Hrvati na čelu s Tuđmanom uspješno izvukli iz KOS-ove stupice. No posljedice slučaja Špegelj osjećati će se još dugo. Najviše na embargu na uvoz oružja i opreme koji je izglasao Budimir Lončar. Izbjegnut je drugi pokušaj vojnog udara, treći će se desiti već u ožujku 1991. godine na  sjednici proširenog predsjedništva SFRJ.

facebook komentari

  • Otporaš

    I šapotom Bosna pade!

    • EMINƎM

      Hrvatska se udbaškim dušmanima u kandže ne predade !

  • peppermintt

    sve se otkriva, oni koji su bili najglasniji u povikama -držte izdajnike -zapravo su sami izdajnici

    Oj žepane podrepane
    pojest će te crne vrane
    pojest će te crne ptice
    crne ptice rugalice….

    ( iz Ambre Žepe=Mesić ))

  • Ljuta Trava

    Sjećam se tih dana jako dobro , 15-tak dana nismo spavali , puna pripravnost , čekao se samo trenutak za biti ili ne biti .

    • Lilith

      I onda se neki čude zašto ljubomorno čuvamo ovo što je krvavo obranjeno!

      • Ljuta Trava

        Ma sve bi lako bilo samo da smo bar imali oružja .U tom trenutku sam imao tetejca i Thompson , NES ti oružja.A prepun grad KOS-ovaca i JNA .