Pratite nas

Vedrana Rudan poslala ‘ljubavno pismo’ Matiji Babiću

Objavljeno

na

Dugo je trajala misterija koja je jednako tako dugo šokirala većinu onih koji vjeruju da je Vedrana Rudan zaista neki pisac, ili čak književnica, dakako, govorimo o činjenici da svaki uradak na blogu spomenute prostakuše portal samozvanog ‘pedofila na Madagaskaru’, Matije Babića, Index.hr, objavi na svojim stranicama. Veliku misteriju razjasnila je sama blogerica na Indexu. Babić je borac protiv mafije, hrvatski E. Ness.

Kako Babić voli mlađe djevojke, što je priznao kada je na svom blogu napisao da ‘ne oprašta 16-godišnjakinjama’, tako je danas bjelodano jasno zašto svaki izljev mržnje Vedrane Rudan iste sekunde izađe na Indexu. Na kojem bi drugom portalu? Vedrana Rudan se zapravo upucava, nije Babić Clark Gable, suvremenik Vedrane Rudan, no, ni Rudanica nije Scarlet Johanson, još manje O Hara iliti Vivian Leigh.

Naime, Vedrana Rudan privlačna je mlada dama. Tvrde poznati hrvatski ženskari, prije svih Dikan.  Dobro nije baš dama, Dikan je nešto stariji pa ne vidi dobro, nije ni toliko mlada, 16 godina imala je kada je kralj Aleksandar pobjegao u London i ostavio pukovnika Dražu i bravara Jožu da se kolju po Balkanu, bolje rečeno, Vedrana Rudan je žena. Valjda? Neki bi rekli da se to ne vidi, da se ne osjeti. No, i to je dovoljno na Indexu.

Dakle, žena koja u svakom svom članku spominje ‘one stvari’ samom činjenicom da, uz one stvari spominje i ‘lik i djelo’ Matije Babića poslala je Babiću poruku. Je li to Babić, s obzirom na obrazovanje, shvatio?  Koliko je to dobro ili loše vrijeme će pokazati, ovisi o osobnom ukusu. Naime, mladolika Vedrana zadivljena je načinom na koji se Babić bori protiv mafije, pritom se misli na ‘medijsku mafiju’, predstečajne nagodbe… Neki, dobro obaviješteni, bi rekli kako je riječ o legalnoj mafiji, ako je mafija legalna što će im metak za obračun s onima koji drugačije misle?

–    Babić ne zna da je mafija vječna, a metak jeftin – napisala je Vedrana Rudan.  Inače, Matija Babić, hrabri borac protiv mafije, jedan je od onih koji ne plaćaju redovito porez državi, pritom potkradaju hrvatsku sirotinju, s obzirom da milijunski dugovi glede poreza nisu samo dugovi prema ‘mafiji’ nego i prema sirotinji, porezom se, između ostaloga, financiraju osobne invalidnine, socijalne naknade, mirovine…

Kada to tako kažemo ispada kako je Vedrana Rudan u pravu kada tvrdi da je mafija vječna. Samo na koju je mafiju mislila? Doista, isplati li se trošiti ‘jeftine metke’ na neke, kada će se oni i sami ‘srediti’? Prije ili poslije.

[box_light]

Vedrana Rudan u epizodi:  Razbojnici, varalice, ubojice

Ne sjećam se kad sam u posljednjih dvadesetak godina bila ovako očajna. Rat je bio strašan ali smo se nadali miru. Dugogodišnju hadezeovsku tiraniju doživljavala sam kao elementarnu nepogodu koja će završiti. Kad se oluja smiri raščistit ćemo ruševine i krenuti u nove pobjede sa novim ljudima. Ti novi bit će ljudi dobrih namjera i čista srca opsjednuti potrebom da pomognu zemlji, strpaju zločince u zatvore, otmu im ukradenu imovinu i ulože je u izgradnju onoga što su prethodnici razorili.

Nisam glasala za ove, ali bih lagala kad bih rekla da sam očekivala ovako nešto. Na kraj pameti mi nije bilo da će Linić i kompanija biti gori od HDZ-a. Dok čitam tekstove o njihovim pljačkama neviđenih razmjera, o tome kako se surovo obračunavaju sa malim ljudima koji pokušavaju reći istinu, dok gledam njihovu besprizornu bahatost pada mi na pamet, nema nade za Hrvatsku. Svi bi se mladi trebali odseliti još ove noći.

Zapanjuje me besramnost ove ekipe. Ti se kriminalci ne služe sofisticiranim komadanjem lešine zemlje Hrvatske. Tehniku klanja građana koja se zove “predstečajna nagodba” čak i ja razumijem. Intervju sa šefom Index-a u RollingStone-u je zastrašujući. Matija Babić svojim do bola jasnim istovremeno i samoubilačkim govorom objašnjava tehniku kojom se služe naše ubojice.

Linića, Pavića, Šegona i Bajića naziva “mafijašima”. Navodi i dokaze za svoje tvrdnje. Ova zemlja nije od jučer jazbina. Mlada majka koja je otkrila neke od zločina sisačke gradonačelnice Merzel isti je tren ostala bez posla. Što bi se moglo, što će se dogoditi Babiću ako i dalje bude inzistirao na govorenju mračne istine o opljačkanoj Hrvatskoj? Babić ne zna da je mafija vječna, a metak jeftin?

Pavić, Linić, Šegon, Bajić…, tko bi ih sve nabrojio, ne bi bili to što jesu da nisu veliki igrači. Gotovo sam sigurna, na moj užas, da će ova ekipa na vlasti bez obzira što Index i s vremena na vrijeme Novi list pisali, ustrajati na razaranju Hrvatske. “Razbojnici, varalice i ubojice”, rekao je stari Krleža. Stalna na tom svijetu samo Hrvatska jest.

Pred nama je izbor: možemo čekati da nas ubiju glađu ili dobiti metak u čelo dok budemo palili gume na nekom hrvatskom trgu.

Zlobnici bi rekli, Hrvati su takav narod da nam se metak ne može dogoditi. Jesu li zlobnici uvijek u pravu?

Vedrana Rudan

[/box_light]

Ivana/tinolovkanews

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Analiza

Izetbegovićev specijalni rat protiv Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Špijunski napad iz BiH: OSA prisluškivala političare iz Hrvatske i BiH

Naivno ili neoprezno, ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić potvrdio je navode tjednika Nacional, ali i nekoliko svojevrsnih domaćih glasila obavještajnog i paraobavještajnog podzemlja u BiH, da su se na udaru prisluškivanja i praćenja državne Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) našli hrvatski dužnosnici iz Hrvatske i BiH te razne kompanije.

U BiH je nastala prava konfuzija oko toga što je rečeno pa su pojedini portali čak uklanjali vijesti o tome što je Mektić rekao na upit o navodima zagrebačkog tjednika Nacional o tome da Obavještajno-sigurnosna agencija BiH vodi specijalni rat protiv Hrvatske te da nelegalno prisluškuje i špijunira hrvatske političare i poduzetnike.

Najprije su Mektiću u usta stavili da je izrijekom spomenuo dužnosnike, a nije, jednako kao i da je spomenuo Hrvatsku, a nije. Ali se iz njegova odgovora apsolutno podrazumijevalo da OSA, kojoj je na čelu pouzdanik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, Osman Mehmedagić Osmica, stoji iza praćenja gospodarstvenika i hrvatskih dužnosnika, piše Večernji list

– Sve je učinjeno sasvim legalno, legitimno i u tome nema ništa novo. Ali, sve te interese BiH, koje i nastojimo zaštititi od nelojalnih i, rekao bih, profiterskih udara, dužni smo raditi u skladu s Ustavom i zakonima BiH. Sve do čega smo došli, sve što smo saznali u čitavoj ovoj situaciji, o kojoj je pisao i portal Žurnal, o kojoj piše i Nacional, poduzimali smo u skladu sa zakonom i Ustavom ove države, štiteći ekonomski interes i ne dopuštajući podrivanje ekonomskog sustava BiH – rekao je Mektić.

A Nacional i Žurnal izvješćivali su o toma da OSA ima informacije o navodnim nelegalnim poslovima Elektroprivrede Herceg Bosne, Šuma Herceg Bosne, HT Mostara, Aluminija, Agrokora te poslovima vezanim uz korištenje vode iz Buškog jezera, koje bošnjačka politika godinama nastoji diskreditirati, umanjiti utjecaj, povezati s kriminalnim krugovima, vodstva BiH Hrvata u funkciji ostvarenja bošnjačke unitarne države.

Neimenovani bivši obavještajni dužnosnik ističe kako se Mektić, protiv kojega postoji niz prijava u Tužiteljstvu BiH, a koje u ladicama drže bošnjački tužitelji, posve razotkrio jer on ne bi smio imati nikakve operativne podatke ili znati o “tajnim operacijama”.

– Kod nas se ljude prisluškuje da bi se nekome pronašlo nešto. To je ustaljeni način rada, a to je nezakonito i neustavno. Druga stvar je da preko granice nikoga ne smijemo slušati. Postoji načelo teritorijalnosti – rekao je bivši obavještajac koji tvrdi da u posljednjem slučaju “nije narušen samo Ustav i zakoni nego je prekršeno i međunarodno pravo”.

Jedini koji u BiH može naložiti tajno praćenje i prisluškivanje jeste predsjednik Suda BiH, osim u slučaju izravne prijetnje terorističkog napada.

Na upit Sudu BiH je li izdao nalog nismo dobili odgovor. Prema sporazumu dviju država o suradnji u kaznenim stvarima, BiH je trebala izvijestiti institucije pravosuđa RH, no to, prema dostupnim podacima, nije učinjeno, što potvrđuje sumnje u legalnost prisluškivanja. Postavlja se pitanje koji je to ekonomski interes imala BiH.

– Tko je odredio te ekonomske interese? Država ih nema – rekao je sugovornik. Osim ako cilj operacije nije da se paukovom mrežom prisluškivanja gospodarstvenika s političarima, policajcima, novinarima… dođe do glavne mete – hrvatskog političkog vrha.

U Vladi jučer nisu odgovorili na pitanje o prisluškivanju OSA-e. Izvor iz Vlade samo je kratko uputio da se o svemu pita SOA-u, hrvatsku tajnu službu. Iz Agrokora poručuju da, ako je prisluškivanja bilo, to pitanje moraju rješavati druge službe.

 

Ivo Lučić: Očito postoje skupine unutar bošnjačke politike koje su instrumentizirale obavještajnu službu

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Na robiju za ZDS? Onda zatvor i za ‘smrt fašizmu’

Objavljeno

na

Objavio

Misle da smo zaboravili kako se 45 godina u zatvor odlazilo zbog verbalnog delikta, da se nitko ne sjeća kako se lako moglo izgubiti školovanje, posao, materijalna egzistencija, pa i glava

Ljudi moji, je li stvarno moguće da je jedan katolički svećenik javno rekao da se obradovao smrti Slavka Goldsteina?!?

Naravno, dežurni antiteistički jurišnici na to odgovaraju “oh, da, itekako je moguće”, a riječi zabludjelog hvarskog župnika savršeno im služe kao samo još jedan povod za novi opći napad na Crkvu i sve “desničare”.

No, prije svega, takav izljev najnižih strasti iz usta čovjeka koji sebi to ni u napadu ludila ne bi smio dozvoliti, šokirao je i mnoge katoličke vjernike – bez obzira na to poštovali li Goldsteina ili ne. Nažalost, nije to je samo jedan u nizu takvih incidenata kojima su društvene mreže savršeno pogodno tlo za nekontrolirano divlje bujanje.

Da, nepojmljivo je kako neki barem iz osnovnog ljudskog poštovanja prema obitelji nisu mogli suzdržati javno pokazati zluradost na vijest o smrti Slavka Goldsteina. Jednako kao što je nevjerojatno kako neki nedavno nisu ni pokušavali sakriti zlobni smiješak na mogućnost da se kardinal Bozanić ne vrati iz bolnice. Gdje smo to? Kamo ide ova Hrvatska?

Jučer demonstrativno odbijamo političkom protivniku uljudno čestitati rođenje djeteta, tražimo ostavke samo zato što je netko “neprijatelju” kurtoazno čestitao vjenčanje, danas se javno radujemo što se netko razbolio i želimo mu da crkne ili pak sladostrastimo nakon što je umro, a sutra ćemo ga valjda s glogovim kolcem u ruci proklinjati u nekoliko koljena, “neprijatelja” i njegovu djecu te zazivati da mu se sjeme zauvijek zatare.

Gnušamo se takvog divljanja samo kad je meta “onaj naš”, a napada ga “onaj njihov”. Mene ipak boli i jedno i drugo, ali još malo više kad tako govori netko tko bi barem teoretski trebao ipak biti malo više “moj”.

Ne, ne mislim da trebamo biti dvolični i neiskreni, da moramo glumatati, pa ni bježati od podjela jer ideologije nisu samo navijačke zastave zavičajnih klubova, već valjda znaju imati i neki stvaran i opipljiv sadržaj za koji se valja boriti, ali doista sve javno pitam – želimo li da nam domovina bude bojno polje na kojem između političkih neprijatelja, pa i običnih suparnika, ne može biti zatišja, primirja, a kamoli pomirbe?

Dok su jedni na-baš-sve-za-dom-spremni, drugi baš sve političke protivnike i one koji razmišljaju drukčije automatski proglašavaju fašistima te im odmah zatim dosuđuju već isprobanu sudbinu uzvikujući: Smrt fašizmu! Je li to budućnost kakvu priželjkujemo našoj djeci? Kako može ova sve pustija Hrvatska biti tako mala da u njoj ima mjesta “za samo jednog od nas”? U stvarnosti, Hrvatska je već sad prevelika za ovoliko koliko Hrvatića danas ima.

Optimalan broj dostatan za dugoročnu samoodrživost bio bi barem dvostruk, oko 8 milijuna. Umjesto toga, Hrvatska će već 2019. pasti ispod 4 milijuna! Ne prema procjenama kompromitiranog DZS-a, već prema tvrdnjama relevantnih demografa, Hrvatska danas ima svega 4,05 milijuna stanovnika. A gledajući trenutačni ritam odljeva radne snage u Irsku i druge zemlje, tih 50 tisuća iscurit će poput pijeska iz pješčanog sata – u manje od dvije godine.

Čak i ako dođe do nekakvog usporavanja, na pad ispod 4 milijuna neće trebati čekati dulje od 2020.!Zašto masovno odlaze Hrvati? Prvi odgovor mogao bi biti lakonski: zato što mogu. Drugi je realističniji: zato što ovdje ne mogu preživjeti bez posla ili s blokiranim računima.

No treći je porazan: odlaze čak i oni koji još uvijek nisu na samom rubu egzistencije, ali vide da se u ovom društvu ne nazire nikakav oblik suživota, već da moraju pobjeći što dalje od te atmosfere kronično zagađenih ljudskih odnosa koji ne pokazuju nikakav znak napretka. Naprotiv, uporno režemo po ožiljcima, otvaramo stare rane.

Takav je i prijedlog da se zatvorom kažnjava uzvikivanje ZDS, koji nipošto nije osmišljen kao način da se krvava prošlost ostavi za nama. Posve suprotno, to je savršen recept za njezino oživljavanje! Oni koji to predlažu zapravo žele da taj slogan sutra iz pukog inata uzvikuju i oni koji nikad prije nisu, da se ori na stadionima, da se zbog toga prekidaju utakmice. To bi za njih bio dokaz da su oni sami ovom društvu nužni. A pri tom se sami nikad neće odreći svojih ustaških kuna.

Misle da smo zaboravili kako se 45 godina u zatvor odlazilo zbog verbalnog delikta, da se nitko ne sjeća kako se lako moglo izgubiti školovanje, posao, materijalna egzistencija, pa i glava. No varaju se ako misle da se može zabraniti obilježje jednog krvavog totalitarizma, a da pri tom ostanu pošteđena obilježja drugog krvavog totalitarizma.

Ako doista ovo društvo toliko posrne da odustanemo od slobode govora i mišljenja, tad u povijest moraju zajedno otići i ZDS i crvena petokraka. Možda ne u istu ćeliju – ali u isti zatvor.

Ivan Hrstić / Večernji list

facebook komentari

Nastavi čitati