Velika subota

    0

    Velika subota je dan tišine. Toga dana nema liturgije. Isus je umro, Bog je mrtav. Čitav svijet stoji zaprepašten pred tajnom smrti. Isus leži u grobu. Sašao je nad pakao – nalazi se u najvećim dubinama svoje osamljenosti, i to već tri dana. Vrata smrti kroz koja je prošao Isus čekaju sve nas. Vrata su to kroz koja nam je samima proći. Potpuna je to samoća i napuštenost. Tišina koja vlada u carstvu mrtvih izaziva strah čovjeka pred ovom samoćom. U duboku zbilju pakla i strah posljednje osamljenosti silazi Krist. Iz carstva smrti dopire poruka Velike subote: samoća je nadvladana. Postoji ruka koja nam je pružena, koja nas vodi. Pakao više nije tako strašan, on je nadvladan. Naš Bog vlada.

    tizian subotaOd ranih kršćanskih vremena tu noć nazivamo „noć bdijenja“. Veliki svetac katoličke crkve, Sveti Augustin, je ovo bdijenje nazivao “majkom svih bdijenja“ (lat. vigilija). U ovoj se noći liturgijski proslavlja cjelokupna povijest našega spasenja. Obred u noći počinje „Službom svjetla“. Bogoslužje počinje pred crkvom blagoslovom ognja na kojem se pali uskrsna svijeća. Oganj nas podsjeća na Duha Svetoga po kojem je Marija Djevica začela Isusa Krista i po kojem je sve stvoreno. Upaljena svijeća koju svećenik unosi u crkvu simbol je samoga Krista – i svjetla koje je obasjalo svijet. Slaviti Veliku subotu znači zaviriti u najtajnije ponore svoje duše zajedno s Kristom, jer u nama nema ničega što njegova ljubav i njegovo svjetlo ne može ozdraviti. Kristova ljubav pravi je put koji vodi u svjetlo i život, i po Njemu, sve u nama nastavlja nadalje živjeti.

    Čitava povijest ide da pripravi put Spasitelju, da se ispuni punina vremena. Punina vremena je došla. Novi Adam će novim stablom života-križem biti novi Izak i novo žrtvovano pashalno janje i zaštiti će sve nas, kao što je zaštitio svoj narod u prijelazu preko Crvenoga mora, izbaviti će nas od našega ropstva grijeha, svojom žrtvom. On je Novi Adam, On je Novo Janje, On je Novi Izak, On je Novi Mojsije, u Njemu se ispunjaju sva obećanja i proroštva; On je Spasitelj i Otkupitelj svima koji ga žele prepoznati i poći s Njime.

    Kao što je Izrael imao padova i odmetanja od Gospodina u čitavom Starom Zavjetu jednako od Egipta do gotovo Kristova dolaska, jednako se odvijalo sve i u tijeku Kristova ovozemaljskoga života; od betlehemske spilje, bijega u Egipat, mukotrpnoga rada, nerazumijevanja okoline u tri godine propovijedanja, toliko zlih i zluradih predbacivanja i provociranja do samoga čina izdaje, pa osude, muke i smrti. Možda se sve ovo dalo lako podnijeti i nazvati svagdanjim i normalnim, ali upiti njegovih učenika koji su svjedoci tolikih čudesa i čudesnih djela, ga nisu mogli ostaviti ravnodušnim.

    To su pitanja odlaska u Jeruzalem, pitanje muke, smrti na križu, a pogotovo uskrsnuća. A tek što reći kako se morao osjećati “kao kralj” pred Pilatom, a napušten od svih svojih učenika. No, na koncu Uskrsnuće je život, Uskrsnuće je Novi Život, ne samo za Krista, već i za apostole, za čitav svijet i za nas. Onaj Duh kojega učenici nisu nikada shvatili, sada će otkotrljati onaj grobni kamen koji je najveća muka pobožnim ženama koje žele otići i počastiti Isusa miomirisima i posjetom. Prazan grob je nova stranica povijesti, ili još bolje možemo reći, da je prazan grob uistinu nova povijest, ne samo spasenja ljudskoga roda, već općenito nova povijest, koja se nikada više neće dati niti nijekati niti brisati.

    Ovdje sada samo ostaje pitanje, brate i sestro, tebe i mene – kako se mi uključujemo u ovu povijest koja teče ovom uskrsnom rijekom? Bog je sve pripravio da izvrši obećanje dano ubrzo poslije Adamova grijeha. Ravnao je tijekom povijesti spasenja ljudskoga roda ili ekonomijom spasenja i dao nam svoga Sina koji nas je na križu u svojoj krvi otkupio, pa uskrsnućem otvorio put prema vječnosti. Moram se pitati kako se ja uključujem u ovu Njegovu ljubav prema meni i kako svojim životom odgovaram. Večeras ćemo zato još jednom obnoviti naša krsna obećanja, ispovjediti mu svoju vjeru, a potom zamoliti da nam svaki dan pomogne da se sjetimo što smo i što obećajemo da bismo ga mogli što bolje slijediti ispovijedajući mu našu vjeru, a potvrđujući je svaki dan među braćom, kako to On od mene i nas traži – da to samo ne činimo riječju i jezikom, već prvenstveno djelom i istinom, kako nam i priliči.

    Zlata Gilja/ fra Franjo Mabić / kamenjar.com

    facebook komentari