Pratite nas

Religija i Vjera

Veliki broj pravoslavaca u Hrvatskoj ne želi da ih se poistovjećuje sa Srbima

Objavljeno

na

“Stvarnost je jasna: veliki broj pravoslavaca u Hrvatskoj ne želi da ih se poistovjećuje sa Srbima. Oni su Hrvati i mi im moramo omogućiti slobodu vjere. Srbima se to ne sviđa”, tvrdi Ivo Matanović.

Predsjednik Asocijacije izbjegličkih udruženja Srba iz Hrvatske Milojko Budimir ocijenio je izuzetno zabrinjavajućim što se veliki broj onih koji su u Hrvatskoj obilježili pravoslavni Uskrs više ne izjašnjavaju kao Srbi, te ukazao kako ima informacije da je od rata do danas u Hrvatskoj pokršteno 30.000 Srba! Te informacije, kazao je Budimir, mogle su se doznati od pokojnog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, Jovana, koji je tvrdio kako je nakon Oluje 1995. došlo do masovnog pokrštavanja Srba.

Budimir je naglasio da posebno zabrinjavaju rezultati posljednjeg popisa, na kojem su se “Srbi u velikoj mjeri odrekli svog nacionalnog identiteta”:

“Posebno zabrinjava to što se prilikom posljednjeg popisa stanovnika, od 200.000 popisanih, njih oko 40.000 izjasnilo da su Srbi prvoslavne vjere, a 160.000 da su samo pravoslavne vjere. To znači da se, nakon formiranja Hrvatske pravoslavne zajednice, ide za tim da se Srbi prikažu da su hrvatske pravoslavne vjere”, upozorio je Budimir. Za sve krivi Hrvatsku pravoslavnu zajednicu koja je po njegovu mišljenu osnovana upravo da bi se još jednom izvršila podjela među preostalim Srbima u Hrvatskoj.

Hrvatski pravoslavni vjernici čija je namjera obnoviti Hrvatsku pravoslavnu crkvu, prije četiri godine uspješno je registrirana, njihov statut ovjeren, a središnji simbol pečata i zastave im je istokračni pravoslavni križ na podlozi u obliku povijesnoga hrvatskog grba. Oni za sebe kratko kažu: Mi nismo Srbi!

Prilikom registracije koja je jako naljutila Srpsku Pravoslavnu Crkvu, predsjednik Udruge hrvatskih pravoslavaca Ivo Matanović rekao je:

– Stvarnost je jasna: veliki broj pravoslavaca u Hrvatskoj ne želi da ih se poistovjećuje sa Srbima. Oni su Hrvati i mi im moramo omogućiti slobodu vjere. Naš cilj je osnivanje autokefalne crkve u Hrvatskoj, kakve postoje i u Makedoniji i u Crnoj Gori. Crkva u Hrvatskoj treba biti samostalna, imati svog poglavara, a ne biti vezana uz Srpsku pravoslavnu crkvu. Zakon je na našoj strani, uspjeli smo. Imali smo velike pritiske i otpore, iz Vlade RH, ali posebno od Srpske pravoslavne crkve koja je preko Eparhije dalmatinske, sa sjedištem u Šibeniku, izdavala priopćenja da uznemirujemo svećenstvo i pravoslavne Srbe u Hrvatskoj. Ali uspjeli smo, unatoč njihovim pamfletima da imamo “militantni i proustaški karakter“.

Iguman Jelisej koji je najavio uspostavljanje Hrvatske pravoslavne crkve, neovisne o Beogradu, objasnio je:

– Mi ne osnivamo novu vjersku zajednicu, mi je samo obnavljamo. Hrvatska pravoslavna crkva bit će potpuno neovisna o Beogradu i o bilo komu drugomu i proglašena primarnom i glavnom pravoslavnom crkvom u državi Hrvatskoj. Nespojivo je s hrvatskim suverenitetom da ingerencije nad pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj ima neka druga država – kazao je o svojim težnjama Iguman Jelisej.

Zašto je SPC ovu Udrugu nazvala ustaškom, vidljivo je iz pisma koje je, u želji da se spriječi registracija hrvatskih pravoslavaca, predsjedniku Josipoviću poslao episkop dalmatinski Fotije:

“Problem je to što se ova Udruga temelji na tekovinama NDH i Ante Pavelića, o čemu njihovi predstavnici otvoreno govore. Ako takva udruga može biti registrirana i time dobiti legitimitet, onda smo u opasnosti da se vratimo u razdoblje Drugog svjetskog rata kada je vladala ideologija krvi i tla, koja je iza sebe ostavila bezbrojne leševe nevinih i apokaliptičnu pustoš”, kazivao je pomalo teatralno episkop Fotije.

Da nije riječ o nikakvim “pokrštavanjima” nakon Oluje, već o činjenici da su se mnogi pravoslavci izjasnili pravoslavnim Hrvatima, a ne Srbima, za portal Dnevno potvrdio je akademik i predsjednik Udruge hrvatskih pravoslavaca Ivo Matanović:

– Po popisu iz 2001. vidljivo je da se 11.000 osoba izjasnilo kao hrvatski pravoslavci. Već 2011. po popisu nas ima 30.000! Brojke ne lažu i idu u prilog tome da su se pravpslavci koji na hrvatskom tlu žive stotinama godina konačno identificirali i jasno se nazvali Hrvatima, nikako Srbima. To se, naravno, malo kome sviđa. Mi smo često izloženi pritiscima, ali i medijski smo loše zastupljeni. Ja ponosno najavljujem da će uskoro zaživjeti Hrvatska pravoslavna Crkva koja će imati obrede na hrvatskom jeziku. Također, osnivamo zajedničku Udrugu katoličkih i pravoslavnih vjernika. Bit će to prva takva udruga u svijetu i prvi korak koji bi vodio do ujedinjenja i jačanja kršćanstva – kazao je akademik Ivo Matanović.  SV/dnevno

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Luka evanđelist

Objavljeno

na

Objavio

18. listopada Crkva časti svetoga Luku, pisca trećega evanđelja i Djela apostolskih, vjernog pratitelja svetoga Pavla, liječnika i kroničara koji nam je ostavio mnogobrojne detalje iz života apostola i prve crkvene zajednice.

Iako sveti Luka nije izravno poznavao Isusa Krista, nego je bio učenik apostola, svjedočanstvo vjere prve Crkve i svjedočanstvo vlastite vjere ostavio je zapisano u dvama spisima – Evanđelju po Luki i Djelima apostolskim.

Luka je rođen u Antiohiji, tadašnjoj rimskoj pokrajini Siriji, a današnjem gradu Antakya na jugu Turske, oko 10. godine. Bio je liječnik, pa je razumljivo što će i u svojim spisima davati na važnosti Isusovim čudesima, posebno izlječenjima, koje obično opisuje detaljnije i s većim emocionalnim naglascima. I drugi njegovi opisi događaja i osoba prve Crkve pokazuju da je sveti Luka bio vrlo osjećajan, a također se može uočiti velika preciznost kada su u pitanju povijesne okolnosti. U tom smislu upravo kod njega nalazimo veoma lijepe opise Marije i događaje iz Isusova djetinjstva, što njegovu Evanđelju još više daje na vrijednosti.

Antiohija je bila važno kršćansko središte u kojemu su djelovali sv. Petar, sv. Pavao i sv. Barnaba, pa je sveti Luka najvjerojatnije upravo od njih i primio Radosnu vijest, a poseban mu je u tom smislu bio uzor i učitelj sveti Pavao, kojemu se kao pratilac pridružio na njegovu drugom misijskom putovanju i ostao sve do Pavlove smrti, podnoseći zajedno mnoge nevolje i progone, a o svemu tome ostavio je detaljno svjedočanstvo u Djelima apostolskim.

Nakon Pavlove mučeničke smrti 64. god. nastavio je sam naviještati Evanđelje, ali nema pouzdanih povijesnih podataka je li njegovo područje djelovanja bila Dalmacija, kako neki smatraju, ili možda Galija, Italija, Egipat ili pak Grčka. Ni o njegovoj smrti nema sigurnih podataka, pa je tako prema nekima umro sa 74, a prema drugima s 84 godine, prema jednima je umro prirodnom smrću, a prema drugima podnio je mučeništvo, te je prema jednima svoj ovozemaljski život završio u Bitiniji, a prema drugima u Boeciji u Grčkoj.

Prema predaji, sveti Luka je bio i slikar koji je napravio više slika Djevice Marije, pa je stoga i razumljivo što se češće u umjetnosti prikazuje kako crta Gospu. Također se u slikarstvu nerijetko prikazuje s knjigom i pisaćim, liječničkim ili slikarskim priborom. U ikonografiji ga se pak obično prikazuje simbolom vola ili krilatog teleta, a po tumačenju predaje to bi se povezivalo s njegovim češćim isticanjem Krista kao svećenika, te bi u tom smislu vol bio simbol Onoga koji se žrtvuje za druge.

Sveti Luka se štuje kao zaštitnik liječnika, bolesnika, slikara, umjetnika, pisara, mesara, staklara itd., a da je u hrvatskom narodu rado čašćen svetac svjedoče i mnogobrojne crkve posvećene njemu u čast.

Vjeraidjela.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Sotono u ime Isusovo umukni

Objavljeno

na

Objavio

Umjesto da konačno zašute suradnici zla i sotone, ušutkuju se Božji glasnici i proroci istine.

Vrijeme je da zašute i umuknu vračari, lažni proroci, pisci horoskopa, širitelji ideologija koje negiraju Božje zakone. Vrijeme je da u ime Isusovo umukne glas Belzebula u srcima promotora kulture smrti, da umuknu političari i svjetski moćnici koji gradeći zlatnu teladi i kule babilonske potajice stvaraju novi svjetski poredak.

Prorok Joel poziva svećenike da dignu glas, proglase post, narod sazovu na molitvu jer se približio kraj i propast ovoga svijeta. Trubite u trublju na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori!

Neka svi stanovnici zemlje dršću,jer dolazi gospodnji dan, poruka je proroka. Indijski vođa Ghandi je postio kad je narod bio u velikim izazovima i krizi. Možemo li očekivati da današnje vođe počnu preko posta i molitve rješavati probleme i katastrofe, a ne samo da pukom diplomacijom obračunavaju sa zlom.

Poslušajte propovijed fra Marija Knezovića koja je razdrmala brojna srca.

fratar.net

>>> Fra Mario Knezović: Što prorok Izaija poručuje mentalnim komunistima i udbašima?

facebook komentari

Nastavi čitati