Pratite nas

Gospodarstvo

Veliki pad cijena nafte, a Hrvati nemaju koristi

Objavljeno

na

Smanjenjem cijena benzina država gubi. Zadržat će ih na određenoj razini koliko je potrebno da se popuni državna blagajna, kaže naftni stručnjak Štern

Veliki rat cijenama koji bjesni na tržištu nafte rasplamsava se brže nego što su predviđali analitičari. Već početkom prosinca nafta se prodaje za 65 dolara, a nove analize koje su izradili kanadski eksperti govore da će do kraja prosinca cijena pasti na oko 60 dolara. Ipak, teško je očekivati da će te promjene na svjetskom tržištu osjetiti i hrvatski vozači.

Sve ovisi o državnim financijama. Smanjenjem cijena benzina država gubi i to sigurno neće dopustiti. Razina cijene benzina bit će zadržana koliko je potrebno da se popuni državna blagajna – kaže naftni stručnjak dr. Davor Štern.

Zasićenje tržišta

Veliki pad cijena nafte posljedica je golemog povećanja u proizvodnji koje se dogodilo uvođenjem frakiranja na području SAD-a i Kanade, no Saudijci spremaju odgovor. Suprotstavili su se ideji koju su na sastanku OPEC-a zastupali predstavnici Venezuele, odnosno da se smanji proizvodnja s naftnih polja zemalja članica jer to, prema mišljenju Rijada, ne bi smanjilo cijenu, nego bi kupce usmjerilo na Amerikance i Kanađane. Saudijci su nakanili krenuti u rat iscrpljivanjem. Računajući da frakiranje, koliko god uspješno i efikasno bilo, predstavlja relativno skup proces, odlučili su dodatno crpiti naftu i plasirati je na tržište rušeći i dalje cijene barela. Računaju, naime, da je crpljenje nafte iz konvencionalnih bušotina, koje su već u pogonu, ipak isplativije i manje skupo od frakiranja, koje zahtijeva upumpavanje velikih količina vode i kemikalija u tlo, a potom crpljenje i preradu nafte i plina oslobođenog iz škriljevca.

[testimonial image=”http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2014/12/stern.jpg” name=”Davor Štern” title=”Naftni stručnjak” color=”#dd3333″]Cijena nafte sigurno će padati jer proizvođači to mogu izdržati [/testimonial]

Cilj je preplaviti svjetsko tržište jeftinom, pristupačnom saudijskom naftom kako bi se Amerikance i Kanađane “uvjerilo” da se frakiranje jednostavno ne isplati. Jer Saudijci smatraju da će dugoročno biti nemoguće izdržati cijenu koju će oni hiperprodukcijom postići. Ipak, i to je vrlo upitna računica. Rijad smatra da im je isplativo naftu plasirati po cijeni od 60 dolara, dok bi cijena, padne li ispod te razine, vrlo brzo mogla ponovno narasti. Nepoznanica leži u minimalnoj cijeni koja je potrebna za isplativost frakiranja. Jedni izvori govore da je to najmanje 80 dolara po barelu, a drugi kako se frakiranje isplati već na cijeni nafte od oko 40 dolara za barel. U svakom slučaju, analitička kuća Morgan Stanley objavila je prognozu za 2015. godinu u kojoj, u jednom od scenarija, najavljuje pad cijene sirove nafte na 43 dolara za barel u drugom kvartalu iduće godine.

– Cijena nafte sigurno će padati jer proizvođači to mogu izdržati. Radit će s manjom dobiti, no još uvijek u pozitivi – kaže Štern.

Zaustavlja se istraživanje

I dok traje to veliko kockanje, već je sada jasno tko su prve žrtve okršaja. Projekcije govore da će zbog pada cijena stati projekti za istraživanje novih nalazišta plina i nafte u svijetu. Obustavljeni će biti zahvati vrijedni oko 150 milijardi dolara jer se više ne isplate. Bar ne u ovome trenutku. Golemi gubitnik tog sukoba je i Rusija. Vladimir Putin potpisao je prije nekoliko dana novi ruski proračun temeljen na cijeni sirove nafte od sto dolara za barel. Već je sada potpuno jasno da su to puste želje. (VL)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Rimac automobili šire svoj tim – zapošljavaju više od 100 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Rimac automobili šire svoj tim i zapošljavaju više od 100 ljudi.

Tvrtka Mate Rimca traži ljude u više odjela među kojima su istraživanje i razvoj, dizajn, proizvodnja i Greyp Bikes.

Radi se o pozicijama koje zahtijevaju širok raspon vještina, a više detalja možete doznati na njihovim stranicama.  Mate Rimac najavio je i dodatna širenja u mjesecima i godinama koje dolaze.

Vijest o zapošljavanju novih ljudi uslijedila je nakon objave informacije kako Kinezi u Rimčevu tvrtku ulažu 30 milijuna eura.

Naime, kineska grupacija Camel Group, najveći azijski proizvođač baterija, dokapitalizirala je hrvatsku tvrtku Rimac Automobili s 30 milijuna eura.

Od uloženog iznosa tri milijuna eura preusmjereno je u sestrinsku tvrtku Greyp Bikes, a iz kompanije je tada priopćeno da će investiciju iskoristiti za nove proizvode, proširenje proizvodnih kapaciteta i globalno širenje tvrtke.

Mate Rimac: Glavna investicija bit će nam izgradnja tvornice i zapošljavanje

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Objavljeno

na

Objavio

Dok mi čekamo, Srbi će graditi LNG terminal.  HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a.

Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Nekako je ispod radara naših medija prošla vijest kako se Srbiji nudi da, zajedno s Grčkom i Bugarskom, gradi LNG terminal u grčkoj luci Aleksandrupoli. Naime, kako pišu beogradski mediji, Srbija će sudjelovati u projektu zakupljivanjem jedne petine budućeg terminala, koji treba biti sagrađen do kraja 2019., odakle će plin biti transportiran do bugarske Stare Zagore, a odande, preko Dimitrovgrada k Nišu, gdje Srbi planiraju graditi svoj terminal.

Za gradnju infrastrukture Europa im pak nudi 49,6 milijuna eura. Na taj će način Srbija, kaže se dalje, osigurati ne samo veliki devizni priljev od transporta tog plina prema Rumunjskoj, Ukrajini i drugim zemljama u Europi nego i energetsku neovisnost o ruskom plinu, koji sada kupuju preko Mađarske. Moguće da ova vijest nije naišla na širi odjek u našim medijima kako se ne bi uznemiravala javnost dok joj se bez ograda i komentara serviralo priopćenje ruskog Gazproma kako je PPD-u po povoljnim uvjetima prodao plin kojim se mogu podmiriti potrebe hrvatskoga tržišta u idućih deset godina. Ova je ponuda, jasno, ruski odgovor na inicijativu, koju je podržao i američki predsjednik Trump, da se kod nas na Krku konačno počne graditi LNG terminal.

Nuđenjem jeftinog plina na dulji rok želi se stvoriti slika da je taj terminal Hrvatskoj nepotreban kako bi se kupilo hrvatsko tržište. No netko bi mogao reći, kad je već sama inicijativa oko izgradnje LNG terminala na Krku toliko spustila cijenu ruskome plinu, koliko bi ona tek bila niža da se taj terminal i sagradi? Unatoč tome što je terminal na Krku ovom ruskom ponudom već počeo otplaćivati sebe, to pitanje se uopće ne postavlja, nego se sada kroz medije gura slika kako je Hrvatskoj terminal postao skupa i neisplativa investicija. I zaista, prepreke za gradnju našeg terminala na Krku nisu male, samo što one nisu ekonomske, već političke prirode.

Pored naše već opjevane efikasnosti, tu su i nepovoljni uvjeti pod kojima nam je Europska komisija odobrila financiranje od sto milijuna eura za gradnju plutajućeg terminala, koji su takvi da nam njima više pomažu da ga nikad ne izgradimo nego obrnuto. Naime, jedan od uvjeta je da moramo imati u vlasništvu i poseban brod, umjesto da ga uzmemo na leasing, što jako poskupljuje provedbu čitavog projekta i odgađa njegovu realizaciju jer trenutačno na tržištu nema dostupnih takvih brodova. Osim toga, zanimljivo je da se taj brod mora graditi u EU, a oni se u Europi prave samo u Njemačkoj, pa izgleda kako smo novac od Europske komisije dobili za subvencioniranje njemačke brodogradnje. I dok se u vezi s našim terminalom na Krku susrećemo samo s opstrukcijom, s druge strane, vidimo da EU sada financijski i politički snažno gura izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju. Uz Grke, u ovaj su projekt uključeni Bugari kako bi im se kompenziralo odustajanje od gradnje Južnog toka, a sada im se priključuje i Srbija koju se nagrađuje za poslušnost i vjernost Njemačkoj. Tako se stvara blok zemalja na Balkanu koji čine neki oblik Nekako je ispod radara naših medija prošla vijest kako se Srbiji nudi da, zajedno s Grčkom i Bugarskom, gradi LNG terminal u grčkoj luci Aleksandrupoli. Naime, kako pišu beogradski mediji, Srbija će sudjelovati u projektu zakupljivanjem jedne petine budućeg terminala, koji treba biti sagrađen do kraja 2019., odakle će plin biti transportiran do bugarske Stare Zagore, a odande, preko Dimitrovgrada k Nišu, gdje Srbi planiraju graditi svoj terminal.

Za gradnju infrastrukture Europa im pak nudi 49,6 milijuna eura. Na taj će način Srbija, kaže se dalje, osigurati ne samo veliki devizni priljev od transporta tog plina prema Rumunjskoj, Ukrajini i drugim zemljama u Europi nego i energetsku neovisnost o ruskom plinu, koji sada kupuju preko Mađarske. Moguće da ova vijest nije naišla na širi odjek u našim medijima kako se ne bi uznemiravala javnost dok joj se bez ograda i komentara serviralo priopćenje ruskog Gazproma kako je PPD-u po povoljnim uvjetima prodao plin kojim se mogu podmiriti potrebe hrvatskoga tržišta u idućih deset godina.

Ova je ponuda, jasno, ruski odgovor na inicijativu, koju je podržao i američki predsjednik Trump, da se kod nas na Krku konačno počne graditi LNG terminal. Nuđenjem jeftinog plina na dulji rok želi se stvoriti slika da je taj terminal Hrvatskoj nepotreban kako bi se kupilo hrvatsko tržište. No netko bi mogao reći, kad je već sama inicijativa oko izgradnje LNG terminala na Krku toliko spustila cijenu ruskome plinu, koliko bi ona tek bila niža da se taj terminal i sagradi? Unatoč tome što je terminal na Krku ovom ruskom ponudom već počeo otplaćivati sebe, to pitanje se uopće ne postavlja, nego se sada kroz medije gura slika kako je Hrvatskoj terminal postao skupa i neisplativa investicija. I zaista, prepreke za gradnju našeg terminala na Krku nisu male, samo što one nisu ekonomske, već političke prirode. Pored naše već opjevane efikasnosti, tu su i nepovoljni uvjeti pod kojima nam je Europska komisija odobrila financiranje od sto milijuna eura za gradnju plutajućeg terminala, koji su takvi da nam njima više pomažu da ga nikad ne izgradimo nego obrnuto.

Naime, jedan od uvjeta je da moramo imati u vlasništvu i poseban brod, umjesto da ga uzmemo na leasing, što jako poskupljuje provedbu čitavog projekta i odgađa njegovu realizaciju jer trenutačno na tržištu nema dostupnih takvih brodova. Osim toga, zanimljivo je da se taj brod mora graditi u EU, a oni se u Europi prave samo u Njemačkoj, pa izgleda kako smo novac od Europske komisije dobili za subvencioniranje njemačke brodogradnje. I dok se u vezi s našim terminalom na Krku susrećemo samo s opstrukcijom, s druge strane, vidimo da EU sada financijski i politički snažno gura izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju.

Uz Grke, u ovaj su projekt uključeni Bugari kako bi im se kompenziralo odustajanje od gradnje Južnog toka, a sada im se priključuje i Srbija koju se nagrađuje za poslušnost i vjernost Njemačkoj. Tako se stvara blok zemalja na Balkanu koji čine neki oblik “pravoslavne uspornice” koja bi trebala spriječiti Turski tok, kako bi Njemačka kroz Sjeverni tok 2 postane glavni distributer ruskog plina u Europi. Grčko-bugarsko-srpski LNG bit će jače guran od EU, jer predstavlja “uspornicu” za alternativne energetske tokove, dok će naš terminal na Krku biti izložen opstrukciji jer je dio “uspravnice” koja predstavlja direktnu prijetnju njemačkom monopolu na distribuciju ruskog plina u Europi. Kroz ovaj energetski projekt vrši se dodatni pritisak na naš projekt izgradnje terminala na Krku, jer se godišnji protok u Nišu računa na 6 mlrd. kubika, dok bi kapacitet krčkog terminala bio 2,6 mlrd. kubika, što je gubitak potencijalnog tržišta.

No za naše peripetije oko izgradnje LNG terminala na Krku, čime bi se kreirala naša energetska neovisnost, prije svega su odgovorne naše političke elite koje ovaj projekt otežu već desetak godina. Razlog tomu je što imamo spasitelje koji nam se na malim ekranima kunu u obranu nacionalnih interesa, a kada se kamere isključe, pune džepove ruskim novcem. Dok mi tako smišljeno otežemo, drugi, čak i oni koji su pod tradicionalno snažnijim ruskim utjecajem, traže za sebe alternative i grabe prilike koje im se ukazuju.

Imati izbor uvijek je bolje od ovisnosti. Tako HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi preko svojih medija oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a. Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a? koja bi trebala spriječiti Turski tok, kako bi Njemačka kroz Sjeverni tok 2 postane glavni distributer ruskog plina u Europi.

Grčko-bugarsko-srpski LNG bit će jače guran od EU, jer predstavlja “uspornicu” za alternativne energetske tokove, dok će naš terminal na Krku biti izložen opstrukciji jer je dio “uspravnice” koja predstavlja direktnu prijetnju njemačkom monopolu na distribuciju ruskog plina u Europi. Kroz ovaj energetski projekt vrši se dodatni pritisak na naš projekt izgradnje terminala na Krku, jer se godišnji protok u Nišu računa na 6 mlrd. kubika, dok bi kapacitet krčkog terminala bio 2,6 mlrd. kubika, što je gubitak potencijalnog tržišta. No za naše peripetije oko izgradnje LNG terminala na Krku, čime bi se kreirala naša energetska neovisnost, prije svega su odgovorne naše političke elite koje ovaj projekt otežu već desetak godina.

Razlog tomu je što imamo spasitelje koji nam se na malim ekranima kunu u obranu nacionalnih interesa, a kada se kamere isključe, pune džepove ruskim novcem. Dok mi tako smišljeno otežemo, drugi, čak i oni koji su pod tradicionalno snažnijim ruskim utjecajem, traže za sebe alternative i grabe prilike koje im se ukazuju. Imati izbor uvijek je bolje od ovisnosti. Tako HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi preko svojih medija oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a.

Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Borislav Ristić/Večernji List

facebook komentari

Nastavi čitati