Pratite nas

Razgovor

Veliki razgovor s Mladenom Pavkovićem – zašto me progone?

Objavljeno

na

Nakon što ste kao čelnik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. zatražili od organizatora da samo pomakne termin održavanja Međunarodne manifestacije Noć kazališta, koja se ove godine trebala održati 18. studenoga, na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, na vas, osobno, ali i općenito na hrvatske branitelje, podigla se strašna, neočekivana hajka, kakva se već dugo ne pamti u hrvatskom medijskom prostoru.

Pojedini novinari su na vas toliko bili ogorčeni, pa da su mogli, vjerojatno bi vas i linčovali. Što ste vi, gospodine Pavkoviću, tako strašno učinili da se „sve živo“ okrenulo protiv vas?

  • Ne, nije se „sve živo“ okrenulo protiv mene. Okrenuli su se isključivo i samo ekstremno lijevi novinari, i isto takvi portali, koji i inače prave cirkuse, od svega što hrvatski diše, kako se to danas lijepo kaže. Samo sam javno u ime braniteljske udruge zamolio organizatora da pomakne termin i oni su to odmah drugi dan učinili, odgodivši Noć kazališta s 18-tog na 25-ti studenoga. U njihovu priopćenju nigdje ne piše da su to uradili zbog braniteljske udruge ili branitelja, a još manje zbog moje malenkosti, već zbog pijeteta prema Vukovaru i Škabrnji. Tu je priči trebao biti kraj.

Međutim,  nakon  priopćenja organizatora  nastala je „ludnica“, činilo se da je tek tada neke naše kolege uhvatio „živčani slom“, pa su se poput zrakoplova koji su se „zabili“ u njujorške nebodere okrenuli isključivo vama, kao da ste vi jedini krivac što je došlo do pomaka ove manifestacije, odnosno javno su vas optužili da ste vi taj koji „zabranjuje“ kazališne predstave!?

  • Da, u pravu ste, ali to je vrlo lako objasniti. Svi ti koji su se odmah javili kao s „pjenom na ustima“, koji su ružno, klevetnički, uvredljivo počeli pisati o meni, a da je rijetko tko od njih zatražio i moj odgovor, uglavnom su moji „pacijenti“ od ranije. Naime, o većini njih sam pisao, reagirao na njihove „srpske šovinističke komentare“, a oni kao da su jedva čekali ovakvu priliku da mi vrate „milo za drago“.  Itekako su dobro znali da ja nisam niti mogu zabraniti Noć kazališta, pa su namjerno preokrenuli priču da sam ja i samo ja krivac što se na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje ta manifestacija neće održati. Pisali su da im je to zabranio „osuđeni bludničar“, zatim da branitelji ne znaju ni otvoriti vrata kazališta, da oni idu samo u kockarnice i kafiće, da su neobrazovani,  a da njima – umjetnicima –  neće baš takvi zabranjivati predstave te da će ih oni ipak održati bez obzira na Dan sjećanja, pa „neka dođu i neka im zabrane“! O tempora, o mores! Branitelji im sigurno, a poglavito moja malenkost to neće „zabraniti“, oni mogu  obavljati i nuždu toga dana, dok će se drugi sjećati svojih nevino poginulih u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. 18-ti nije državni blagdan i svatko može raditi što ga je volja. No, možete li zamisliti da netko održava Noć kazališta na Dan sjećanja na žrtve holokausta u Izraelu, ili pak na Dan sjećanja na žrtve Srebrenice? Organizator Noći kazališta, NS Dubrava, su prepoznali ovaj Dan ponosa i slave, priznali su da su pogriješili što su baš toga dana htjeli organizirati ovu jednodnevnu kulturnu manifestaciju u koju su pored Hrvatske uključene i države ala Srbija, BiH i Crna Gora i na kratko su odustali. Što ima u tome loše? Svijet neće propasti za sedam dana. Ali, tim i takvim novinarima ja sam bio „meta“, a ne nikakva Noć kazališta, koja im je poslužila tek  kao povod da me pokušaju izgaziti. Sa nekima od njih ću se sigurno naći i na sudu. Čak su neki novinari koje zovu „Guza“ i „Lizalica“, a koji se javljaju u „svim“ medijima, čak i pod pseudonimima, pronašli neke moje članke, ne komentare, uz pomoć meni jednog bliskog komunističkog akademika, kakve su inače recimo pisali oni, iz vremena komunizma, pa me javno stavili na stup srama da sam prije, kao dugogodišnji novinar, pisao o Titu i partiji, a danas, gle čuda, pišem o Domovinskom ratu, u kojem sam od 1991. sudjelovao kao dragovoljac, kako u Hrvatskoj tako i u bosanskoj Posavini, gdje sam, srećom, i lakše ranjen. Svima njima mogao bih postaviti pitanje: Gdje ste bili i što ste radili 1991.?

Možete li se sjetiti o kojim je konkretno novinarima riječ? Naime, vas su neki također oštro napadali kad ste ove godine predložili redatelja Jakova Sedlara za nagradu Grada Zagreba, koju je on zasluženo i primio…

  • Ako se dobro sjećam to uvijek jedni te isti: Jurica Pavičić, Boris Rašeta, Boris Dežulović, Pilsel, Duhaček, Ladislav Tomičić, Ivančić, Pofuk, Sanja Modrić, Branko Vukšić i desetak drugih. Svi su oni dobitnici „zlatnih“ i drugih „pera“, osobito komunističkih, i dovoljno je pročitati samo naslove njihovih uradaka, pa da znate koju kozu muze! To se posebno odnosi na Pavičića. Svi ekstremno lijevi portali bili su protiv mene, što je zapravo i normalno, jer moja „guza“ nije „na prodaju“.

No, malo je poznato da ste vi jedan od najviše tuženih, odnosno proganjanih novinara i urednika u Hrvatskoj…

  • Da, čini mi se da je tako. Od 1992., pa do danas tužili su me oko 120 puta, i to na sudovima: Zagreb, Ivanić Grad, Čakovec, Koprivnica, Varaždin, Ludbreg…Gotovo sve nepravomoćne presude sam izgubio, a sve (osim jedne) pravomoćne – dobio. Naime, 1992. izgubio sam spor s šefom dopisništva Večernjeg lista u Varaždinu, koji je u vrijeme komunizma bio i urednik zatvorskih novina u Lepoglavi. Meni je tadašnji šef tog zloglasnog zatvora Buđanovac rekao da nitko nije mogao biti urednik novina iz vana, a da nije bio „njihov“. Ali, ni to mi nije pomoglo. No, taj sudac koji me uvjetno osudio vrlo brzo je otišao u odvjetnike i bio je – moj odvjetnik! Kad sam ga pitao: zbog čega me osudio, rekao je- što ćeš, takvo je bilo vrijeme! Jedan saborski zastupnik me tužio da sam za njega napisao da je „za đurđevačku općinu učinio malo“, zatim da sam za bivšeg gradonačelnika Vukovara jednom izjavio da je „lažni branitelj“, (imao  je desetak potvrda da je od 1.9. 1991. bio pripadnik 204. vukovarske brigade), a ona je osnovana 23. rujna 1991. Tužili su me što sam na Podravkin silos stavio deset metarsku hrvatsku zastavu i da sam na njoj napisao naziv braniteljske udruge! Neki tadašnji lokalni dopredsjednik HDZ podnio je tužbu protiv mene jer nisam smio objaviti da je osuđen što je po dućanima krao sapune „Lahor“. Tužili su me što sam Gotovinine i Markačeve fotografije, dok su oni bili na robiji, dao staviti na automobile, kad smo odlazili na braniteljsku karavanu „Da se ne zaboravi“ diljem Hrvatske. Tadašnja ministrica Kosor je bila pokroviteljica karavane, pa nas se zbog toga morala i javno „odreći“! I da ne nabrajam dalje. Meni su neki već davno  rekli da će „svaki dan“ zbog mojeg pisanja i uređivanja nekih novina, kao što je bio prvi hrvatski vojni list Gardist za bilo što podnositi prijave, i to su mahom i radili, i – rade! Uopće mi nije dosadno, niti me to više ne iznenađuje ni uzbuđuje. Sada sam ponovno nepravomoćno osuđen, jer sam (zamislite) poljubio neku curu!? Naravno, bez ijednog dokaza,čak je ustanovljeno, sudski, da nisam bio u radnoj sobi kad se to navodno dogodilo, ali „presudila“ je psihologinja koja je ispitala curu, nakon četiri godine kako se to navodno dogodilo, a ona joj je rekla da se to – dogodilo. U obrazloženju nepravomoćne presude sutkinja je napisala da „nije važno kad se to dogodilo, važno je samo da se dogodilo“!? Zamislite da su išli dalje,da su napisali da sam curi otkopčao dva gumba na košulji – ne bi mi bilo spasa. Zbog tog navodnog poljupca koji se nije dogodio mene novinari nazivaju „seksualnim manijakom“, „bludničarem“ i što ja znam kako sve ne. Pričekajmo pravomoćnu presudu. O „toj“ sutkinji, koja je četiri godine vodila ovaj „teški“ spor, lani sam objavio knjigu isključivo s dokumentima, gdje je ona oslobodila oko 60 ratnih „profitera i dezertera“ – sve po zakonu. Oslobodila je i jednu policajku iz njezina grada koja je napisala da „sve Rome treba staviti u plinsku komoru“. Ne, to nema veze s mojom presudom!

A jeste li vi nekoga tužili?

  • Da, podnio sam kaznene prijave protiv svih onih koji su napisali da sam pravomoćno osuđen kako bi namjerno zavarali javnost.

A što kažete na sve češća suđenja hrvatskim braniteljima?

  • U hrvatskim zatvorima sigurno ima, od ukupnog broja, oko 30 posto hrvatskih branitelja. Mnogi su mi se i javili. No, ljude je sram o tome javno govoriti, jer kako mi je jedan rekao – tko će vjerovati osuđenom da nije kriv? O tome bi najbolje mogao pričati hrvatski branitelj Mladen Milošević (Braniteljski portal), ali i drugi. Naše pravosuđe je dno dna. Oni suci koji su sudili i u vrijeme komunizma, sude i danas (svaka čast iznimkama). U tom „sektoru“ trebalo bi prvo napraviti lustraciju.

Danijel  Špehar

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Hasanbegović: Hrvatska država je sama po sebi negacija Jugoslavije, moramo je rasteretiti zloduha prošlosti

Objavljeno

na

Objavio

Hasanbegović: Hrvatska država je sama po sebi negacija Jugoslavije, moramo je rasteretiti zloduha prošlosti

Zlatko Hasanbegović, povjesničar i politički tajnik stranke Neovisni za Hrvatsku, gostovao je prije nekoliko dana u emisiji Gradska posla na Hrvatskom radiju.

Neka od postavljenih pitanja bila su i zašto je podršku Milanu Bandiću uvjetovao preimenovanjem Trga maršala Tita, što zamjera gradonačelnikovom vraćanju biste Ivi Loli Ribaru i na čemu još namjerava inzistirati u Gradskoj skupštini, prenosi narod.hr

Prošlo je skoro 100 dana od osnivanja Gradske skupštine kako ste zadovoljni, upitao je voditelj Ivan Hlupić.

“Zadovoljan sam i u političkom smislu jer smo se kao mlada stranka Neovisni za Hrvatsku uspjeli afirmirati upravo na prostoru lokalne politike u Gradu Zagrebu. Imamo pet zastupnika u skupštini Grada Zagreba i u ovom trenutku činimo skupštinsku većinu zajedno s Hrvatskom demokratskom zajednicom i strankom gospodina Milana Bandića. Imamo potpredsjednika Skupštine i sukladno našem udjelu u skupštinskoj većini imamo i mjesta u svim skupštinskim odborima.”, rekao je Zlatko Hasanbegović.

Na pitanje je li promjena naziva Trga maršala Tita bila najvažnija točka njegova programa, Hasanbegović je odgovorio:

“Ona je važna točka našega političkoga programa kojeg smo jasno artikulirali prekidom s jugoslavenskom komunističkom prošlošću i nasljeđem. To nije najvažnije suvremeno, nacionalno pitanje, ali to je bio naš jasno istaknuti zahtjev uoči početka pregovora. Neki su to nazivali ultimatum, to nije bio ultimatum, to je bio politički zahtjev kojega je gospodin Milan Bandić mogao prihvatiti ili ne.”

Ono što vam se u ovoj Gradskoj skupštini unazad tri mjeseca nekoliko puta prigovaralo iz oporbenih redova jest da se uopće ne bavite lokalnim temama, rekao je voditelj.

“To je neutemeljen prigovor. Stekao se potpuno površan dojam kod onih koji ne prate rad skupštine a posebice skupštinskih Odbora koje prethode zasjedanju Gradske skupštine kada smo sukladno i našem programskom sporazumu u suradnji ali i našem javno objavljenom programu za Grad Zagreb djelovali.

Upravo zahvaljujući našoj inicijativi, nekoliko važnih pitanja je skinuto s dnevnog reda, poput problematičnog aneksa ugovora o nogometnom kampu na Sveticama ili onog o spalionici koje je nekome možda promaklo, jednom zauvijek skinuto s dnevnog reda. Riječ je o tome da je i našom intervencijom uklanjanje otpada putem te spalionice, zauvijek uklonjeno.

U eter je puštena snimka gradonačelnika Zagreba Milana Bandića gdje se obraća Hasanbegoviću: “Ivo Lola Ribar je kao sekretar skoja od 41.- 45. zaslužan što je Hrvatska došla na stranu pobjedničke, antifašističke koalicije. To bi gospodin Hasanbegović trebao znati kao i svi ostali. Ja sam ponosan na to i kao gradonačelnik Grada Zagreba. Ja sam antifašist, univerzalni, a ne samo Hrvatski jer je to pitanje slobode.”, rekao je Bandić obrativši se Hasanbegoviću s napomenom kako će citirati Bibliju: “Mržnja ubija i razara, oprost je smiraj duše, a zaborav je gubljenje identiteta (…) Kad god nejde zapošljavanje, nejdu prioriteti mi se vraćamo u povijest. Imate Tita koji je kontroverzna povijesna ličnost, heroja i zločinca. To je istina. Ljevičari neće nikad te zločine priznati, a Ustaše neće nikad priznati ovaj antifašistički karakter.”, rekao je Bandić prije mjesec dana.

“Ovo su više puta ponovljene dosjetke gospodina Bandića, posebice je komično kada nastupa kao tumač povijesti kompliciranih povijesnih procesa a da o tome ne zna ništa ili se sjeća s nekog od kurseva sa ONO i DSZ koje je pohađao.

Mogu se složiti s njime da kada čovjek nema rješenja za sadašnjost vraća se u prošlost što upravo čini g. Bandić vraćanjem biste Ive Lole Ribara i najavom vraćanja bista takozvanih sedam sekretara SKOJ-a koji ne da nemaju nikakve veze s ratnim antifašizmom već su kao takvi zapravo simboli najgore boljševičke tradicije koja je potpuno nespojiva sa svim vrijednostima na kojima počiva ne samo moderna Hrvatska, već i Europa i svijet.”, objasnio je Hasanbegović.

Zastupnik stranke Naprijed Hrvatska je također održao jednu presicu uoči postavljanja biste Ive Lole Ribara i optužio vas da blokirate određene prijedloge koje je uputio u skupštinsku proceduru, a tiče se imenovanja ili preimenovanja ulice te je rekao da Hasanbegović ugrožava antifašizam. Ugrožavate li vi antifašizam g. Hasanbegoviću?, upitao je voditelj.

“Naravno da ne ugrožavam, ja ugrožavam jugoslavensku komunističku baštinu, a to ću nastaviti činiti i dalje. Gospodin Renato Petek uopće ne poznaje proceduru. Skupštinskom odboru kojem predsjedam dnevno dolazi na desetine različitih prijedloga i jasno je da se ne mogu sva pitanja naći na dnevnom redu ali učinit ću iznimku i inicijativa g. Peteka će se naći na dnevnom redu.

Dokle god Neovisni za Hrvatsku čine skupštinsku većinu, simboli propale Jugoslavenske prošlosti se neće vraćati u Grad Zagreb. Ako smo vrhovni simbol te propale baštine – Trg maršala Tita promijenili, apsurdno je očekivati da ćemo sada afirmirati drugorazredne ili trećerazredne izdanke te propale baštine.”, odgovorio je Hasanbegović.

Gradonačelnik to radi, rekao je voditelj.

“Radi u konkretnom slučaju. To je čin uzurpacije vlasti. Pokrenut ćemo odgovarajuću proceduru. Javnost treba biti upoznata o tome kako je došlo do premještanja toga spomen obilježja u Hrvatski povijesni muzej odgovarajućom procedurom 1996. godine. To nije bio čin nasilja, već komunalne odluke tadašnjega nadležnog gradskog ureda uz suglasnost gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Ta bista je deponirana u Hrvatski povijesni muzej i tamo joj je mjesto.”, rekao je Hasanbegović.

“Neki prigovaraju zašto se uopće time bavim. Pa zato što postoji Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova. To je statutarna zadaća toga skupštinskoga Odbora. To nisu beznačajna pitanja. Pitanja imena ulica i trgova u svim gradovima na svijetu su važna, identitetska i vrijednosna pitanja.”, objasnio je Zlatko Hasanbegović.

Ulica Janko Bobetko

Hasanbegović je spomenuo kako je na prošloj sjednici skupštinskoga Odbora donesena odluka da će ulica u novom naselju Podbrežje nositi ime Janko Bobetko što je, kako je rekao, opet izazvalo potpuno neutemeljene prigovore.

“Raspravljati o tome treba li imati jedan od ratnih generala Hrvatske vojske i ratnih načelnika glavnog stožera HV-a ulicu ili ne u Zagrebu je potpuno apsurdno. Takva pitanja se ne mogu postavljati niti jednoj normalnoj sređenoj zemlji koja drži do svojeg dostojanstva i nacionalnog ponosa.”, jasan je bio Hasanbegović.

Na zadnjoj sjednici neočekivano ste govorili o rodu, rekao je voditelj i pustio snimku tog govora: “Dok ovdje sjede zastupnici Neovisni za Hrvatsku, sve dok čine skupštinsku većinu, ideološka kolonizacija takozvane rodne ideologije neće proći u bilo kojem obliku. Dakle, poštovana gospođo Borić, ili osobo Borić, kako god vam drago, drugarice i drugovi, no pasaran.”, rekao je Hasanbegović na sjednici.

“Toj temi uopće nije mjesto u gradskoj skupštini, ali je mi nismo nametnuli. Mi smo jasno ukazali da je potpuno neprihvatljivo da se elementi te kvazi ideologije provlače kroz strateške dokumente Grada Zagreba gdje im nije mjesto. Gradonačelnik je to prihvatio, podnio je amandman, ti sadržaji su uklonjeni.”, rekao je Hasanbegović.

Gospođa Borić je rekla da je to civilizacijsko dostignuće. Zbog čega vi smatrate da nije?

“To nije civilizacijsko dostignuće, to je jedna vrsta ideološke intervencije, zapravo manipulacije pojmom roda, o tome se u Europi i svijetu vode različite rasprave, sukobi. Iz tog razloga nije jasno hoće li se famozna Istanbulska deklaracija uopće naći na dnevnom redu, tj., njezina ratifikacija u Hrvatskom saboru.”, rekao je Hasanbegović.

Slušatelji koji su se javili u emisiju o povijesnim pitanjima izjasnili su se kao nebitnima, ‘bitno je da nama bude bolje’ rekao je jedan slušatelj.

“Ja se potpuno slažem sa sugrađanima. Ja ne razumijem zašto se uopće stvorila kontroverza oko promjene Trga maršala Tita ako je to nevažno.” kazao je Hasanbegović.

Zašto ste se time bavili, upitao je voditelj.

“Zato što su to važna pitanja. Narodi, društva nisu slučajno zajednice potrošača i poreznih obveznika već počivaju na temeljnim vrijednostima i na određenom nacionalnom, društvenom suglasju. Zapravo i ovo društvo počiva na određenim vrijednostima. One se trebaju zrcaliti između ostalog i u imenima ulica i trgova.

To vam je isto kao da je netko rekao 90-ih godina ma koga briga je li Jugoslavija ili Hrvatska, važno je da dobro živim. Ljudi imaju svoja uvjerenja i ova država počiva na određenim vrednotama. To nisu najvažnija pitanja, to su važna pitanja.”, rekao je Hasanbegović.

Kakvi smo onda bili 27 godina kada smo morali čekati 2017. godinu?

“Nažalost to govori o utjecaju tih jugoslavenskih komunističkih struktura. Utjecaju koji nažalost iz više ili manje poznatih razloga nije demontiran iz našega vremena. Zadaća našega naraštaja je to učiniti i konačno rasteretiti Hrvatsku državu i Grad Zagreb zloduha prošlosti.”, odgovorio je Hasanbegović.

O ‘Lex šerifu’ Hasanbegović je rekao: “Nažalost to je nešto što je najavljeno i što će imati katastrofalne posljedice i pretvoriti već sada gradonačelničke figure koje imaju jednu nesrazmjernu moć u odnosu na Gradsku skupštinu u lokalne faraone. Mi se tome protivimo. Bit ćemo protiv toga, ali o tome će odlučiti saborska većina.”

Jedan slušatelj upitao je Hasanbegovića ima li on ili njegova obitelj kakve traume iz Jugoslavije kada se toliko posvetio stvarima poput uklanjanja jugoslavenskih simbola.

“Ne, nemam nikakve posebne traume. Naravno, moja obitelj, kao gotovo svaka hrvatska obitelj nosi određene traume ovoga ili onoga razdoblja. Ovdje se radi o jasnom vrijednosnom stavu. Sve vrijednosti, jugoslavenske komunističke baštine su u suprotnosti s temeljima na kojima počiva moderna Hrvatska država.

Demokratski poredak koji nam je omogućio da ovako razgovaramo je u savršenoj suprotnosti s komunističkom diktaturom koja je ovdje vladala do 1990. godine. Hrvatska država je sama po sebi negacija svake Jugoslavije i to je moj jasan stav. O pitanju tko je od kud, ja sam rođeni Zagrepčanin.

Gospođa (koja se javila u eter) inzistira na tome da je rođena Zagrepčanka a s druge strane smatra da Trg Republike Hrvatske, današnji Trg bana Jelačića treba nositi ime Republike Hrvatske, to je potpuno apsurdno. Zna se o kojoj je republici bilo riječ, o Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, a ne Hrvatskoj državi.

Javio se i slušatelj koji je upitao što bi bilo kada bi za nekoliko godina postalo upitno ime zračne luke Franjo Tuđman.

Hasanbegović je odgovorio: “Franjo Tuđman je utemeljitelj moderne države Hrvatske. Zračne luke diljem svijeta se nazivaju po državnicima utemeljiteljima i ne vidim u čemu je ovdje problem. Onog trenutka kada bi bilo promijenjeno ime toj zračnoj luci, to bi značilo da više ne postoji Hrvatska država. Ljudi imaju različite uspomene i prepustimo to uspomenama, a maknimo iz javnog prostora.”

Voditelj je upitao Hasanbegovića je li kuna nacionalna vrijednost i što kaže na najavu uvođenja eura?

“Pa naravno, to je službena valuta. To su monetarno politička pitanja, nisam siguran da će to biti tako brzo. Hrvatska je članica EU pa će dijeliti sudbinu toga projekta.”, rekao je Hasanbegović, prenosi narod.hr

Hasanbegović: Podizanje biste je uzurpatorski i nasilnički potez Bandića (VIDEO)

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Bernardić lupeta gluposti – S njim bi hrvatsko gospodarstvo bilo na koljenima!

Objavljeno

na

Objavio

Davor Božinović: Bernardić lupeta gluposti – S njim bi hrvatsko gospodarstvo bilo na koljenima!

O pretresima u slučaju Agrokor u Dnevniku Nove TV govorio je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović koji se u Dubrovniku nalazi na Interpolovoj konferenciji.

Znate li gdje su Todorići?

Ne znam gdje su Todorići i to nije posao ministra unutarnjih poslova. Dakle, ono što smo danas mogli čuti od odvjetnika, to je da će svi biti dostupni pravosudnim tijelima.

Jeste li s njima u kontaktu, jer postoje informacije da je Todorić već javio da on u ovim trenucima neće biti u Hrvatskoj?

Kako mislite? Nije mi jasno uopće vaše pitanje. Kako bismo mi mogli biti u kontaktu s gospodinom Todorićem ili bilo kim od…

Imate li te informacije koje govore da je on već javio da neće biti u Hrvatskoj? Znate li bar to?

Kome javio? Pa to nije, policija sigurno nema o tome nikakvih saznanja zbog toga što cijeli posao, sve djelatnosti vezane za ovu istragu koordinira Državno odvjetništvo. Policija, samostalni sektor za financijske poslove u ministarstvu financija. Dakle, to je jedna koordinirana akcija koja je počela jutros u šest sati, s pretragama. Dakle, nema nikakvih saznanja te vrste.

Niste se raspitali ništa o toj akcije ni o slučaju?

Dobio sam informaciju o toj akciji jutros u šest sati, nazvao me Glavni ravnatelj koji mi je kazao da je počela akcija na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu.

Što očekujete, hoće li gospodin Todorić sam doći u Hrvatsku ili će biti potreban europski uhidbeni nalog?

Pa evo, ponavljam, kao što je bilo rečeno danas, čuli smo da će se odazvati institucijama, dakle pravosudnim tijelima, tako da o tome ne bih spekulirao. Vidjet ćemo što će donijeti dani.

Što ako gospodin Todorić zatraži negdje politički azil s obzirom da su njegovi odvjetnici danas vrlo jasno rekli da se radi o političkom progonu?

Kakvom političkom progonu? To je teza koju apsolutno odbacujem zbog toga što, recite mi kad se govori, koliko sam vidio, iz priopćenja Državnog odvjetništva o pronevjerama u financijskom poslovanju, o greškama u vođenju trgovačkih poslovnih knjiga, krivotvorenju isprava – što je tu politika?

Oporba vas optužuje da ste se nagodili s Todorićem, neki čak kažu da je i sve dogovoreno da on izbjegne ovo što se danas dogodilo, da pobjegne iz Hrvatske?

To su potpune gluposti od čelnika naše oporbe koji su u stanju upropastiti svoju stranku. Hvala Bogu da nisu na vlasti. Pitanje je što bi tek bilo od hrvatske ekonomije da gospoda kao što su Bernardić ili neki drugi čelnik oporbenih stranaka u ovim vrlo ozbiljnim trenucima vode državu.

Je li otvaranje istrage i uhićenja koja su se danas dogodila? Jesu li ona razlog da saborsko istažno povjerenstvo prestane s radom?

Imate zakon o istražnim povjerenstvima, i to je sad stvar tumačenja saborskih odbora za zakonodavstvo, ne znam koga još. Međutim, ono što je bitno, HDZ u Vladi Andreja Plenkovića apsolutno odgovara da se sve istraži vezano za Agrokor. Kako je cijela ta priča nastala…

Pa i politička odgovornost?

Pa i politička odgovornost. Čega se mi imamo bojati kad je u pitanju Agrokor?Ovo je Vlada koja je spasila hrvatsko gospodarstvo u trenutku kad je prijetilo da skoro 30.000 ljudi koji su zaposleni u Agrokoru ostanu bez posla. Da ne kažem brojne dobavljače, OPG-ove.

Jasno, to smo već čuli…

Ali, čujte, to je poanta. To je poanta, jer da hrvatska Vlada nije koherentno sustavno pristupila ovom problemu, mi bismo danas bili na koljenima i žalosno je da to hrvatska oporba ne razumije.

U redu, ali opet imamo problem koji je već bio. To je uzdrmanost Vlade. Ministar Marić – vjerujete li Vi njemu i dalje da zaista nije znao da se ovako nešto događa u Agrokoru gdje je i sam radio. Vjerujete li mu?

Ja mu vjerujem. A prvo, ovo nije nikakav politički potres. Vlada je stabilna…

Bio je zbog Agrokora već.

Čujte, država je stabilna, gospodarstvo je 11 tromjesečja u rastu. Dakle, svi su naši ekonomski pokazatelji dobri. Politička je situacija stabilna. Sigurnosna situacija, evo svjedočimo i konferenciji Interpola, stabilna je. Dakle, mi uvijek težimo većem i višem. Međutim, nekakve teze da se nešto izvanredno događa ne stoje. Hrvatska Vlada spasila je hrvatsko gospodarstvo i to je nešto što polako svakome dobronamjernom postaje jasno, a vremenom će postati i našim oporbenim protivnicima.

facebook komentari

Nastavi čitati